Što je druga serija ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja?

24. lipnja 2016.

Ciljane operacije dugoročnijeg refinanciranja jedan su od nestandardnih alata monetarne politike ESB-a. U sklopu njih odobravamo bankama dugoročne kredite i potičemo ih da povećaju opseg kreditiranja poduzeća i potrošača u europodručju. Time pridonosimo povratku stopa inflacije na razine ispod, ali blizu 2 % u srednjoročnom razdoblju. Prva serija ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja pokrenuta je 2014. Druga je serija najavljena u ožujku 2016.

Banke koje sudjeluju u drugoj seriji ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja mogu posuditi od ESB-a iznos u visini do 30 % iznosa nepodmirenih kredita koje su odobrile poduzećima i potrošačima. To znači da će banke koje kreditiraju realno gospodarstvo većim iznosima moći posuditi više novca od ESB-a, i to po nižim kamatnim stopama od onih koje ESB inače odobrava. Tijekom sljedećih dvanaest mjeseci provest će se četiri operacije, a prva započinje 29. lipnja 2016.

Po čemu se druga serija ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja razlikuje od uobičajenih operacija monetarne politike?

Djelujući kao banka za banke, središnja banka osigurava likvidnost komercijalnim bankama odobravajući im kredite. Banke obično moraju vratiti te kredite u roku jednog tjedna ili tri mjeseca. U tome je najveća razlika: krediti u sklopu druge serije ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja imaju mnogo duže dospijeće – četiri godine. Bankama se na taj način osigurava stabilno i pouzdano financiranje u vremenima tržišne neizvjesnosti.

Osim toga, za razliku od uobičajenih operacija monetarne politike, iznos koji banke mogu dobiti u sklopu druge serije ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja i trošak zaduživanja ovise o iznosu kredita koje odobravaju realnom gospodarstvu.

Kakvu korist od toga imaju potrošači, poduzeća i gospodarstvo?

Pružanjem poticaja bankama da odobravaju više kredita druga serija ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja potiče kreditiranje poduzeća i potrošača u europodručju, čime se jača gospodarska aktivnost. Banke obično plaćaju glavnu kamatnu stopu ESB‑a na pozajmljeni iznos. To je i ovdje polazišna točka, ali u sklopu druge serije ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja trošak zaduživanja povezan je s iznosom koji banka sudionica pozajmljuje: ako u dovoljnoj mjeri poveća kreditiranje realnoga gospodarstva moći će, umjesto da plaća kamatu, zaraditi kamatu »plaćanjem« negativne kamatne stope. Visina te kamatne stope može se spustiti do visine kamatne stope na stalno raspoloživu mogućnost deponiranja kod središnje banke, koja trenutačno iznosi –0,4 %.

Druga serija ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja odvija se u skladu s drugim prilagodljivim politikama ESB-a i podržava njihov prijenos na realno gospodarstvo. To pridonosi postizanju našega glavnog cilja – održavanju stabilnosti cijena.