Izdavanje i distribucija euronovčanica

ESB i središnje banke država europodručja zakonski su ovlašteni izdavatelji euronovčanica. Ali u praksi samo nacionalne središnje banke fizički izdaju euronovčanice (kao i kovanice) i povlače ih iz optjecaja. ESB nema gotovinski odjel ni aktivnosti koje bi uključivale gotovinu. Kada je riječ o eurokovanicama, zakonski su izdavatelji države europodručja. Europska komisija koordinira sve aktivnosti povezane s eurokovanicama na razini europodručja. Za više informacija vidi mrežne stranice Europske komisije.

ESB nadzire aktivnosti nacionalnih središnjih banaka i pokreće daljnje usklađivanje gotovinskih usluga u europodručju, dok se nacionalne središnje banke brinu za dobro funkcioniranje svojih nacionalnih sustava distribucije gotovine. One puštaju u optjecaj novčanice i kovanice tako što ih distribuiraju u bankovni sustav i, u manjoj mjeri, maloprodaju. ESB ne može obavljati te zadaće jer nema organizacijske ni druge uvjete za to (jedinice za distribuciju, jedinice za obradu novčanica, trezore itd.).

Broj novčanica u optjecaju od uvođenja eura stalno raste. Za svakodnevna plaćanja najčešće se upotrebljavaju novčanice malih i srednjih vrijednosti. Novčanice većih vrijednosti uglavnom služe za pohranu vrijednosti i kupnju skupljih proizvoda.

Informacije o količini apoena novčanica i kovanica u optjecaju u europodručju možete pronaći u odjeljku sa statističkim podatcima.

Novčanice u optjecaju izvan europodručja

Stanovnici europodručja nisu jedini koji se služe euronovčanicama. Euro je međunarodna valuta, stoga dio euronovčanica napušta europodručje i ostaje izvan njega. Vrijednost euronovčanica izvan europodručja, prije svega u susjednim državama, procjenjuje se na 20 – 25 % ukupne vrijednosti euronovčanica u optjecaju. Potražnja za euronovčanicama, posebno u državama istočne Europe koje nisu članice EU-a, naglo je porasla po izbijanju financijske krize 2008. i deprecijaciji nacionalnih valuta u odnosu na euro. Te su euronovčanice i dalje u optjecaju, što navodi na zaključak da su u posjedu osoba koje ne žive u europodručju.

Gotovinski ciklus

Novčanicama je svojstven određen put kroz gospodarstvo. Poslovne banke ih naručuju od središnjih banaka i potom isplaćuju na bankomatima. Ljudi ih troše u trgovinama, na tržnicama i drugdje, a trgovci na malo i drugi deponiraju ih kod banka. Zaposlenici banaka ili drugi koji profesionalno rukuju gotovinom potom ih vraćaju nadležnoj središnjoj banci, ili ih nakon provjere autentičnosti i prikladnosti za optjecaj vraćaju u optjecaj. Cijeli ciklus možete vidjeti u našem filmu:

Organizacija lanca opskrbe gotovim novcem razlikuje se od države do države i ovisi, npr., o sljedećem:

  • ustroju središnje banke, uključujući mrežu njezinih poslovnica
  • poslovnim bankama i njihovim mrežama poslovnica
  • pravnom režimu
  • platnim navikama ljudi
  • infrastrukturi društava za prijevoz gotovog novca koja djeluju na tržištu i
  • zemljopisnim značajkama svake države, njezinoj povijesti i tradiciji.

Usprkos tim razlikama Eurosustav nastavlja s nastojanjima da se poveća konvergencija gotovinskih usluga središnjih banaka europodručja. Pritom se savjetuje s dionicima, kao što su poslovne banake, društva za prijevoz gotovog novca i drugi koji profesionalno rukuju gotovinom, na nacionalnoj i europskoj razini. Zahvaljujući većoj usklađenosti i integriranosti, dionici će imati više koristi od jedinstvene valute.

Za više informacija vidi Godišnje izvješće ESB-a.

Jesu li prikladne ili neprikladne za upotrebu?

Da bi ljudi imali povjerenje u njih, novčanice moraju biti autentične i visokokvalitetne. Stoga se nacionalne središnje banke u europodručju služe automatiziranim uređajima za sortiranje novčanica kako bi se uvjerile da su novčanice autentične i da su dovoljno dobre za ponovno izdavanje.