Upotreba eura

Euro je uveden 1. siječnja 1999., kada je postao valutom više od 300 milijuna ljudi u Europi. Prve tri godine postojanja bio je nevidljiva valuta u upotrebi samo u računovodstvene svrhe, npr. za elektronička plaćanja. Eurogotovina je uvedena tek 1. siječnja 2002., kada je, prema fiksnim konverzijskim tečajevima, zamijenila novčanice i kovanice nacionalnih valuta, kao što su belgijski franak i njemačka marka.

Danas su euronovčanice i eurokovanice zakonsko sredstvo plaćanja u 19 od 28 država članica Europske unije, uključujući i prekomorske departmane, teritorije i otoke koji ili pripadaju državama europodručja ili su povezani s njima. Te države čine europodručje. Mikrodržave Andora, Monako, San Marino i Država Vatikanskog Grada također se koriste eurom na temelju formalnog dogovora s Europskom zajednicom. Euro je u upotrebi i u Crnoj Gori te na Kosovu, ali bez formalnog dogovora.

Interaktivni zemljovid europodručja

Fiksni konverzijski tečajevi eura

Valuta
1 40,3399 BEF (belgijskih franaka)
1 1,95583 DEM (njemačkih maraka)
1 15,6466 EEK (estonskih kruna)
1 0,787564 IEP (irskih funta)
1 340,750 GRD (grčkih drahma)
1 166,386 ESP (španjolskih pezeta)
1 0,585274 CYP (ciparskih funta)
1 6,55957 FRF (francuskih franaka)
1 1.936,27 ITL (talijanskih lira)
1 0,702804 LVL (latvijskih latsa)
1 3,45280 LTL (litavskih litasa)
1 40,3399 LUF (luksemburških franaka)
1 0,429300 MTL (malteških lira)
1 2,20371 NLG (nizozemskih guldena)
1 13,7603 ATS (austrijskih šilinga)
1 200,482 PTE (portugalskih eskuda)
1 239,640 SIT (slovenskih tolara)
1 30,1260 SKK (slovačkih kruna)
1 5,94573 FIM (finskih marka)

Novčani tokovi u europodručju

Euronovčanice (i eurokovanice) »putuju« europodručjem prije svega zbog turizma, poslovnih putovanja i kupovine u inozemstvu. U znatno su manjoj mjeri i novčanice nacionalnih valuta prije uvođenja eura prelazile granice nakon čega ih je, uglavnom putem sustava poslovnih banaka, trebalo »vratiti u domovinu« središnjoj banci koja ih je izdala. Od uvođenja eura to više nije potrebno. Ipak, budući da velika količina novčanica ne ostaje u državi koja ih je izdala, već dospije u druge države europodručja gdje novčanice budu potrošene, središnje banke moraju ih preraspodijeliti kako bi se izbjegao manjak u jednoj državi, a višak u drugoj. Ove preraspodjele velikog opsega na središnjoj razini koordinira ESB, koji ih i financira.

Važnost gotovine i njezina jedinstvena svojstva

Od uvođenja eurogotovine 2002. vrijednost i broj euronovčanica u optjecaju u stalnom je i stabilnom porastu. Kada je riječ o broju transakcija, gotovina je bez sumnje najčešće upotrebljavano platno sredstvo za plaćanja malih vrijednosti u europodručju, iako čini znatno manji udio kada je riječ o vrijednosti transakcija. Međutim, uloga gotovine – i po broju transakcija i po njihovoj vrijednosti – u posljednjim desetljećima postupno se smanjuje dok upotreba debitnih i kreditnih kartica raste, a očekuje se da će se ovaj trend i nastaviti.

Gotovina kao platni instrument ima određena jedinstvena svojstva:

  • najbrži je i na najviše mjesta prihvaćen platni instrument za plaćanja malih vrijednosti i najvažniji platni instrument u slučaju nepredviđenih događaja
  • smatra se najjeftinijim platnim instrumentom za plaćanja malih vrijednosti; prosječan ukupni trošak po transakciji za plaćanja malih vrijednosti niži je pri upotrebi gotovine nego usporedivih elektroničkih platnih instrumenata
  • nije »isključiva«: omogućuje plaćanje i onima koji nemaju bankovni račun, imaju ograničen pristup računu ili se ne mogu koristiti elektroničkim načinima plaćanja
  • omogućuje lakše praćenje potrošnje
  • osim kao platni instrument, upotrebljava se i kao pohrana vrijednosti
  • pokazala se sigurnom glede zaštite od prijevara i krivotvorenja.

Kad se sva ova svojstva uzmu u obzir, jasno je da se društvo nije spremno odreći gotovine. Gotovina će kao platni instrument biti nezamjenjiva još mnogo godina.

Stajalište Eurosustava o gotovini kao sredstvu plaćanja

Jedna od osnovnih zadaća Eurosustava u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije promicanje je nesmetanog funkcioniranja platnih sustava. Eurosustav zadržava neutralno stajalište prema različitim platnim instrumentima. Ne daje prednost jednom instrumentu nad drugim. Pa ipak, središnje banke Eurosustava odgovorne su za gotovinu jer su one službeni izdavatelji euronovčanica. Nadalje, većina njih u optjecaj pušta eurokovanice, koje izdaju države članice. Stoga Eurosustav podupire upotrebu gotovine kao sredstva plaćanja koje je lako dostupno, jednostavno za upotrebu, pouzdano i učinkovito za plaćanja malih vrijednosti. U okviru svojih nadležnosti Eurosustav nadgleda i sustavno promiče sigurnost, otpornost i učinkovitost gotovinskih ciklusa europodručja.