Upotreba eura

Euro je uveden 1. siječnja 1999., kada je postao valutom više od 300 milijuna ljudi u Europi. Prve tri godine postojanja bio je nevidljiva valuta u upotrebi samo u računovodstvene svrhe, npr. za elektronička plaćanja. Eurogotovina je uvedena tek 1. siječnja 2002., kada je, prema fiksnim konverzijskim tečajevima, zamijenila novčanice i kovanice nacionalnih valuta, kao što su belgijski franak i njemačka marka.

Danas su euronovčanice i eurokovanice zakonsko sredstvo plaćanja u 19 od 28 država članica Europske unije, uključujući i prekomorske departmane, teritorije i otoke koji ili pripadaju državama europodručja ili su povezani s njima. Te države čine europodručje. Mikrodržave Andora, Monako, San Marino i Država Vatikanskog Grada također se koriste eurom na temelju formalnog dogovora s Europskom zajednicom. Euro je u upotrebi i u Crnoj Gori te na Kosovu, ali bez formalnog dogovora. U toj valuti sada 340 milijuna ljudi obavlja gotovinska plaćanja, a euronovčanice i eurokovanice postale su opipljiv simbol europske integracije.

S iznimkom Danske i Ujedinjene Kraljevine, koje imaju pravo odbiti uvođenje eura, od svih se država EU-a očekuje da će se pridružiti monetarnoj uniji i uvesti euro čim ispune konvergencijske kriterije.

Interaktivni zemljovid europodručja

Albanija

država izvan EU‑a

Austrija

država članica EU‑a čija je valuta euro

država članica EU-a od 1995.

euro od 1999. (gotovina u optjecaju od 2002.)

Bosna i Hercegovina

država izvan EU-a

Belgija

država članica EU‑a čija je valuta euro

država osnivačica EU‑a 1957.

euro od 1999. (gotovina u optjecaju od 2002.)

Bugarska

država članica EU-a čija valuta nije euro

država članica EU-a od 2007.

Švicarska

država izvan EU‑a

Cipar

država članica EU‑a čija je valuta euro

država članica EU-a od 2004.

euro od 2008.

Češka

država članica EU‑a čija valuta nije euro

država članica EU‑a od 2004.

Njemačka

država članica EU‑a čija je valuta euro

država osnivačica EU-a 1957.

euro od 1999. (gotovina u optjecaju od 2002.)

Danska

država članica EU‑a čija valuta nije euro

država članica EU-a od 1973.

Estonija

država članica EU-a čija je valuta euro

država članica EU-a od 2004.

euro od 2011.

Španjolska

država članica EU‑a čija je valuta euro

država članica EU-a od 1986.

euro od 1999. (gotovina u optjecaju od 2002.)

Finska

država članica EU-a čija je valuta euro

država članica EU-a od 1995.

euro od 1999. (gotovina u optjecaju od 2002.)

Francuska

država članica EU-a čija je valuta euro

država osnivačica EU-a 1957.

euro od 1999. (gotovina u optjecaju od 2002.)

Ujedinjena Kraljevina

država članica EU‑a čija valuta nije euro

država članica EU-a od 1973.

Grčka

država članica EU‑a čija je valuta euro

država članica EU‑a od 1981.

euro od 2001. (gotovina u optjecaju od 2002.)

Hrvatska

država članica EU-a čija valuta nije euro

država članica EU-a od 2013.

Mađarska

država članica EU-a čija valuta nije euro

država članica EU-a od 2004.

Irska

država članica EU-a čija je valuta euro

država članica EU-a od 1973.

euro od 1999. (gotovina u optjecaju od 2002.)

Island

država izvan EU‑a

Italija

država članica EU‑a čija je valuta euro

država osnivačica EU-a 1957.

euro 1999. (gotovina u optjecaju od 2002.)

Lihtenštajn

država izvan EU‑a

Litva

država članica EU‑a čija je valuta euro

država članica EU‑a od 2004.

euro od 2015.

Luksemburg

država članica EU‑a čija je valuta euro

država osnivačica EU‑a 1957.

euro od 1999. (gotovina u optjecaju od 2002.)

Latvija

država članica EU‑a čija je valuta euro

država članica EU‑a od 2004.

euro od 2014.

Monako

država izvan EU‑a

Crna Gora

država izvan EU‑a

Sjeverna Makedonija

država izvan EU‑a

Malta

država članica EU‑a čija je valuta euro

država članica EU-a od 2004.

euro od 2008.

Nizozemska

država članica EU‑a čija je valuta euro

država osnivačica EU‑a 1957.

euro od 1999. (gotovina u optjecaju od 2002.)

Norveška

država izvan EU‑a

Poljska

država članica EU‑a čija valuta nije euro

država članica EU‑a od 2004.

Portugal

država članica EU‑a čija je valuta euro

država članica EU‑a od 1986.

euro od 1999. (gotovina u optjecaju od 2002.)

Rumunjska

država članica EU-a čija valuta nije euro

država članica EU-a od 2007.

Švedska

država članica EU‑a čija valuta nije euro

država članica EU‑a od 1995.

Slovenija

država članica EU‑a čija je valuta euro

država članica EU‑a od 2004.

euro od 2007.

Slovačka

država članica EU‑a čija je valuta euro

država članica EU‑a od 2004.

euro od 2009.

San Marino

država izvan EU-a

Srbija

država izvan EU-a

Fiksni konverzijski tečajevi eura

EUR Valuta
1 40,3399 BEF (belgijskih franaka)
1 1,95583 DEM (njemačkih maraka)
1 15,6466 EEK (estonskih kruna)
1 0,787564 IEP (irskih funti)
1 340,750 GRD (grčkih drahmi)
1 166,386 ESP (španjolskih pezeta)
1 0,585274 CYP (ciparskih funti)
1 6,55957 FRF (francuskih franaka)
1 1.936,27 ITL (talijanskih lira)
1 0,702804 LVL (latvijskih latsa)
1 3,45280 LTL (litavskih litasa)
1 40,3399 LUF (luksemburških franaka)
1 0,429300 MTL (malteških lira)
1 2,20371 NLG (nizozemskih guldena)
1 13,7603 ATS (austrijskih šilinga)
1 200,482 PTE (portugalskih eskuda)
1 239,640 SIT (slovenskih tolara)
1 30,1260 SKK (slovačkih kruna)
1 5,94573 FIM (finskih maraka)

Novčani tokovi u europodručju

Euronovčanice (i eurokovanice) »putuju« europodručjem prije svega zbog turizma, poslovnih putovanja i kupovine u inozemstvu. U znatno su manjoj mjeri i novčanice nacionalnih valuta prije uvođenja eura prelazile granice nakon čega ih je, uglavnom putem sustava poslovnih banaka, trebalo »vratiti u domovinu« središnjoj banci koja ih je izdala. Od uvođenja eura to više nije potrebno. Ipak, budući da velika količina novčanica ne ostaje u državi koja ih je izdala, već dospije u druge države europodručja u kojima novčanice budu potrošene, središnje banke moraju ih preraspodijeliti kako bi se izbjegao manjak u jednoj državi i višak u drugoj. Takve preraspodjele velikog opsega na središnjoj razini koordinira ESB, koji ih i financira.

Važnost gotovine i njezina jedinstvena svojstva

Od uvođenja eurogotovine 2002. vrijednost i broj euronovčanica u optjecaju postojano rastu. Kada je riječ o broju transakcija, gotovina je bez sumnje najčešće upotrebljavano sredstvo za plaćanja malih vrijednosti u europodručju, iako ima znatno manji udio kada je riječ o vrijednosti transakcija. Međutim, uloga gotovine – i po broju transakcija i po njihovoj vrijednosti – posljednjih desetljeća postupno se smanjuje dok upotreba debitnih i kreditnih kartica raste, a očekuje se da će se taj trend i nastaviti.

Gotovina kao platni instrument ima određena jedinstvena svojstva:

  • najbrži je i na najviše mjesta prihvaćen platni instrument za plaćanja malih vrijednosti i najvažniji platni instrument u slučaju nepredviđenih događaja
  • smatra se najjeftinijim platnim instrumentom za plaćanja malih vrijednosti; prosječan ukupni trošak po transakciji za plaćanja malih vrijednosti niži je pri upotrebi gotovine nego usporedivih elektroničkih platnih instrumenata
  • nije »isključiva«: omogućuje plaćanje i onima koji nemaju bankovni račun, imaju ograničen pristup računu ili se ne mogu koristiti elektroničkim načinima plaćanja
  • omogućuje lakše praćenje potrošnje
  • osim kao platni instrument, upotrebljava se i kao pohrana vrijednosti
  • pokazala se sigurnom kad je riječ o zaštiti od prijevara i krivotvorenja.

Kad se sva ova svojstva uzmu u obzir, jasno je da se društvo nije spremno odreći gotovine. Gotovina će kao platni instrument biti nezamjenjiva još mnogo godina.

Stajalište Eurosustava o gotovini kao sredstvu plaćanja

Jedna od osnovnih zadaća Eurosustava u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije promicanje je nesmetanog funkcioniranja platnih sustava. Eurosustav zadržava neutralno stajalište prema različitim platnim instrumentima. Ne daje prednost jednom instrumentu nad drugim. Pa ipak, središnje banke Eurosustava odgovorne su za gotovinu jer su one službeni izdavatelji euronovčanica. Nadalje, većina njih u optjecaj pušta eurokovanice, koje izdaju države članice. Stoga Eurosustav podupire upotrebu gotovine kao sredstva plaćanja koje je lako dostupno, jednostavno za upotrebu, pouzdano i učinkovito za plaćanja malih vrijednosti. U okviru svojih nadležnosti Eurosustav prati i sustavno promiče sigurnost, otpornost i učinkovitost gotovinskih ciklusa u europodručju.

Studija o stavovima potrošača u europodručju prema platnim instrumentima

ESB i nacionalne središnje banke europodručja provode studiju o stavovima potrošača u europodručju prema platnim instrumentima.

Želimo razumjeti razloge za odabir platnih instrumenata u elektroničkim ili gotovinskim transakcijama. Stečene informacije upotrijebit ćemo u razvoju politika, kojima možemo povećati učinkovitost gotovinskog ciklusa i platnog sustava u cjelini.

Za potrebe studije agencija Kantar Public stupit će u dodir s građanima u cijelom europodručju na internetu, telefonski i licem u lice. Istraživanje će se provoditi u ožujku, travnju, rujnu, listopadu, studenome i prosincu 2019. te u siječnju 2020. Sa svim podatcima postupat ćemo kao sa strogo povjerljivim podatcima i onemogućit ćemo njihovo povezivanje s pojedinačnim ispitanicima.

Na temelju prikupljenih informacija u 2020. ćemo sastaviti izvješće, koje će biti slično studiji o upotrebi gotovine u kućanstvima u europodručju objavljenoj 2017.