Globalna financijska arhitektura

Globalna financijska i gospodarska kriza dovela je do široke rasprave o strukturi i funkcioniranju međunarodnog monetarnog i financijskog sustava. U nastavku su opisani sporazumi koje su posljednjih godina postigli vođe G20 i koraci koje je poduzeo MMF.

G20

Nakon prvoga sastanka u studenom 2008. godine u Washingtonu, čelnici država ili vlada (»vođe«) članica G20 susreli su se u travnju 2009.godine u Londonu na svom drugom sastanku na vrhu. Tada su:

  • pozvali na djelovanje na područjima financijske regulacije i makroekonomskih politika;
  • naglasili svoju predanost otvorenim tržištima i slobodnoj trgovini;
  • dogovorili se o koracima za financiranje i reformiranje međunarodnih financijskih institucija;
  • složili su se da se Forum za financijsku stabilnost proširi, da mu se ojača mandat i da se ponovno uspostavi na jačim institucionalnim temeljima i uz pojačanu pravnu sposobnost pod nazivom Odbor za financijsku stabilnost (Financial Stability Board, FSB).

Na svome sastanku na vrhu u Pittsburghu u rujnu 2009. godine, vođe G20:

  • potvrdile su svoju trajnu predanost međunarodnoj suradnji za rješavanju globalnih izazova u pogledu politika. Naglašavajući ulogu koju je G20 odigrao u oblikovanju odgovora na globalnu financijsku krizu, vođe su odredile da će G20 biti glavni forum naše međunarodne gospodarske suradnje;
  • pokrenuli su G20 Okvir za snažan, održiv i uravnotežen rast, kojemu je cilj pomoći pri upravljanju prijelaza iz odgovor na krizu u snažan uzorak održivog i uravnoteženog globalnoga, kao i pozabaviti se rješavanjem nekih globalnih neravnoteža koje su pridonijele financijskoj krizi. Okvir za sobom povlači postupak uzajamne procjene o tome kako se nacionalne i regionalne politike i politički okviri članica G20 međusobno slažu te jesu li dosljedne ciljevima snažnog, održivog i uravnoteženog rasta. Članice G20 iznijele su svoje političke okvire putem dogovorenog obrasca, a Predsjedništvo EU-a, Euroskupina, Europska komisija i ESB dali su zajednički doprinos s europodručja i iz Europske unije. Na temelju vlastite stručnosti u bilateralnom i multilateralnom nadzoru, MMF će pomoći članicama G20 u postupku uzajamne procjene, oslanjajući se na inpute drugih međunarodnih organizacija, među njima i FSB-a, o financijskim politikama.
  • potvrdili da je u različitim područjima regulacije i nadzora postignut znatan napredak, ali i priznali da je potrebno učiniti još mnogo više. Na temelju Deklaracije ministara i guvernera skupine G20 o daljnjim koracima za jačanje međunarodnog financijskog sustava, izražena je potreba za daljnim radom u četiri ključna područja (uspostavljanje kvalitetnog kapitala i ublažavanje procikličnosti, reforma praksa nagrađivanja, unaprjeđenje izvanburzovnog trgovanja izvedenicama, bavljenje prekograničnim odlukama i sistemski važnim financijskim institucijama). Povrh toga, sva velika financijska središta G20 obvezala su se do 2011. godine usvojit kapitalni okvir Basel II.

Nalazeći se u Torontu u lipnju 2010. na četvrtom sastanku na vrhu, vođe G20:

  • napravile su pregled obvezama preuzetih na prethodnom sastanku u Pittsburghu i dovršile prvu fazu postupka uzajamne procjene Okvira G20. Složile su se o brojnim konkretnih obvezama, npr. da razvijene države s deficitom poduzmu korake kako bi povećale nacionalnu štednju, a da gospodarstva koja imaju suficit provedu reforme kojima će smanjiti ovisnost o vanjskoj potražnji i usredotoče se na domaće izvore rasta. Gospodarstva u nastajanju sa suficitom obvezala su se provesti reforme kojima će ojačati socijalne sigurnosne mreže radi smanjenja štednje iz opreza i poticanja privatne potrošnje te povećati fleksibilnost tečaja u skladu s fundamentalnim gospodarskim kretanjima. Nadalje, članice G20 obvezale su se pokrenuti strukture reforme kojima bi se potaknuo gospodarski rast.
  • osvrnule su se na znatan napredak koji je postignut na područjima kao što je bonitetni nadzor, kojim se unaprjeđuje upravljanje rizicima i promiče transparentnost radi jačanja globalnog financijskog sustava. Istovremeno, priznale su da još treba raditi na ispunjenju obveza preuzetih na posljednja tri sastanka na vrhu te utvrdile četiri stupa programa reforme financijske regulative G20 (novi kapitalni okvir, djelotvoran nadzor, bavljenje sistemski važnim financijskim institucijama (SIFI), transparentne međunarodne procjene i međusobni pregledi.

Na svom petom sastanku na vrhu u studenom 2010., vođe G20:

  • usuglasile su se o Seulskom planu djelovanja, uz preuzimanje konkretnih obveza u pogledu politika kojima bi se napredovalo prema ispunjenju ciljeva Okvira G20;
  • podržale su rezultate brojnih važnih radnih tokova koji su postignuti u pripremi za taj sastanak na vrhu, ponajprije reformu kvota i upravljanja MMF-om, kao i ključne sastavnice preoblikovanja financijskog sustava rješavanjem temeljnih uzroka krize, među ostalim i radom Bazelskog odbora;
  • pokazale su svijest o tome da se i G20 mora pozabaviti pitanjima koja se tiču velikih, nezastupljenih skupina zemalja u razvoju i s niskim dohotkom.

Na sastanku na vrhu u Cannesu 3. i 4. studenog 2011. vođe G20 još jednom su potvrdile predanost zajedničkomu radu i koordinaciji politika svih članica. Vođe su:

  • postigle dogovor o Canneskom planu djelovanja za rast i radna mjesta, kojim se utvrđuju mjere kratkoročne i srednjoročne politike specifične za svaku pojedinu državu, kako bi se globalno gospodarstvo postavilo na put snažnijeg, održivijeg i uravnoteženijeg rasta;
  • donijele mjere za jačanje međunarodnog monetarnog sustava. Podržale su sporazum svojih ministara financija i guvernera središnjih banaka o i) suvislim zaključcima o smjernicama za upravljanje tokovima kapitala, ii) zajedničkim načelima suradnju između MMF-a i regionalnih financijskih aranžmana te iii) plan djelovanja za tržišta obveznica u domaćoj valuti. Povrh toga, vođe su MMF-u dale podršku za otvaranje nove preventivne i likvidnosne linije, kojom bi se državama sa snažnim politikama i fundamentalnim pokazateljima koje se suočavaju s egzogenim šokovima od slučaja do slučaja osigurala fleksibilna kratkoročna likvidnost;
  • postigle daljnji napredak u pogledu reforme financijskoga sektora. Vođe su podržale provedbu skupa integriranih mjera politike rješavanja problem rizika koje sistemski važne financijske institucije predstavljaju za globalni financijski sustav, a i vremenski raspored provedbe tih mjera. Na takve globalne institucije usmjerene su posebne mjere, a bit će podvrgnute i pojačanom nadzoru, novom međunarodnom standardu za režim rješavanja, kao i dodatnim kapitalnim zahtjevima. Vođe su također pozvale države da ispune svoju obvezu potpune i dosljedne provedbe Okvira Basela II, kao i dodatnih zahtjeva Basela II-5 te kapitalnih i likvidnosnih standarda Basela III.

Međunarodni monetarni fond (MMF) Novija kretanja

MMF nastavio je pružati podršku globalnom odgovoru na financijsku krizu putem pojačanoga nadzora i savjeta u pogledu politika, kao i financijske pomoći svojim državama članicama.

  • Nastavno na obvezu koje su vođe G20 preuzele na sastanku na vrhu u Londonu u travnju 2009. da će povećati sredstva dostupna međunarodnim financijskim institucijama, u ožujku 2011. na snagu je stupio reformirani i prošireni Novi aranžman zaduživanja (New Arrangements to Borrow, NAB). Sudjelovanje u NAB-u prošireno je s 26 na 40 članica, a ukupan iznos tih okvirnih kredita danih MMF-u porastao je s 34 milijarde SDR na 369,9 milijarda SDR. Većina bilateralnih sporazuma o zaduživanju i kupnji zadužnica u iznosu SDR 196 milijarda, a koje su od 2009. naovamo potpisali MMF i njegove države članice, s vremenom će se unijeti u NAB.
  • U studenom 2011. MMF je pristao dodatno izmijeniti svoje posudbene instrumente kako bi odgovorio na potrebe likvidnosti država sa snažnim fundamentalnim pokazateljima koje su pogođene širenjem krize. U tom je kontekstu odlučeno da se preventivna kreditna linija otvorena u kolovozu 2010. učini fleksibilnijom tako da se njome mogu služiti članice sa stvarnim platnobilančnim potrebama, uz omogućavanje šestomjesečnih uz postojeće jednogodišnje i dvogodišnje aranžmane. S obzirom na te promjene, preventivna kreditna linija preimenovana je u preventivnu i likvidnosnu liniju.
  • G20 i Izvršni odbor MMF-a razmijenili su 2011. stajališta i o sastavu košarice valuta koja određuje vrijednost posebnih prava vučenja (Special Drawing Rights, SDR). Potvrđeno je da bi sastav košarice i dalje trebao odražavati relativnu ulogu valuta u globalnoj trgovini i financijskom sustavu, a da i dalje vrijede načela na kojima se temelji procjena vrijednosti SDR-a, uključujući stabilnost u smislu glavnih valuta, iako je potrebno dodatno pojasniti kriterije za primanje u košaricu. U sadašnjoj je košarici SDR-a od četiri valute udio eura 1. siječnja 2011. postavljen na 42,3 euro centa, što je predstavljalo 37,4%.
  • Nadzor, kao jedna od osnovnih djelatnosti MMF-a, prošao je redoviti trogodišnji pregled 2011. godine. Uvažene su pouke u pogledu nadzora izvučene iz globalne financijske krize te je napravljen pregled napretka od 2008. godine (uključujući gore navedene nove izvještaje o prelijevanjima i provedbu Odluke o bilateralnom nadzoru nad politikama država članica iz 2007. godine). Zbog tih je pitanja pregled bio osobito strog i sveobuhvatan. Dogovoreno je da bi nadzorni okvir trebao biti integriraniji, ravnomjerniji i djelotvorniji kako bi se pomoću njega mogli bolje prepoznati rizici za gospodarsku i financijsku stabilnost, uključujući rizike od prelijevanja, te se njima pozabaviti. Plan djelovanja koji je iznio generalni direktor MMF-a usmjeren je prema šest ključnih aspekata, koji su utvrđeni kao nužni za daljnji napredak, a to su: i) međupovezanost, ii) procjene rizika, iii) financijska stabilnost, iv) vanjska stabilnost; v) pravni okvir i vi) bavljenje i pridržavanje preporukama MMF-a u pogledu politika država članica.