Krajobrazna arhitektura

Švicarsko trgovačko društvo Vogt Landscape Architects razvilo je profinjeno rješenje za okružje nove zgrade ESB-a iznova tumačeći tradicionalnu teoriju krajobraza »engleskog vrta«. Rijeka Majna bila je glavno nadahnuće za oblikovanje parka, u kojem je posađeno više od 700 stabala 25 različitih vrsta. Fotogalerija

Stvaranje engleskog vrta za ESB

Najvažnije načelo uređenja »engleskog vrta« glasi da vrt treba biti usklađen s okolišem i predstavljati idealiziran prikaz prirode, donekle po uzoru na tipične engleske ruralne predjele. Mnogi londonski parkovi, otmjeni engleski ladanjski posjedi, pa čak i Englischer Garten u Münchenu, uređeni su prema tom načelu. Za taj je stil tipičan način na koji krajobrazni arhitekti u svojim projektima utjelovljuju kretanja ljudi i njihova vječno promjenjiva stajališta. Arhitekti iz društva Vogt Landscape Architects imali su taj koncept na umu dok su stvarali projekt uređenja okoliša nove zgrade ESB-a.

Prvo su podrobno proučili lokaciju, kako bi stekli sveobuhvatan uvid u njezine značajke. Za njih je najistaknutija značajka bila blizina luke Osthafen, na samoj obali rijeke Majne. Stoga su odabrali vodu za središnji, prepoznatljivi element uređenja okoliša.

Rijeka je najveće nadahnuće za park

Pri izboru hortikulturalnih elemenata temeljna je zamisao bila prikazati tipičan teren prirodnog poloja: posebnu topografiju riječnog krajobraza s procjepima i ravnima, rukavcima, potkopima i nagibima svedenim na geometrijske oblike. Rezultat je park u vidu stiliziranog riječnog krajobraza koji se ravna prema obrisima rijeke Majne i uključuje zgradu bivše veletržnice, neboder i druge važne objekte, a pritom zadržava obilježja parka. Vegetacijom se ujedno naglašava i propituje zamisao riječnog krajobraza spojem biljaka tipičnih za predjele uz rijeku i egzotičnih biljaka koje djeluju neobično u tom okruženju. Stabla su pretežito bjelogorična, što omogućuje ljudima da dožive izmjenu godišnjih doba. Livade s rijetko posađenim stablima protkane su gustim šumarcima, prirodnim živicama, oblicima tipičnim za riječne obale i nizovima stabala, kojima se oponaša izgled riječnih dolina.

Ako pogledamo kamene elemente, neka su područja prekrivena kamenom za popločavanje koji ne tvori oštre rubove, nego se postupno pretapa u asfaltirano ili travnato područje. Pojedino kamenje potječe iz doba dok je u Grosmarkthalleu još uvijek bila smještena frankfurtska veleprodajna tržnica. Osim toga, neke od oblikovanih riječnih dolina ispunjene su kamenjem kakvo se tipično nalazi u predjelima te vrste.

»Zelena pluća« grada Frankfurta

U studenom 2012. posađeno je prvo stablo ginka, čime je obilježen početak provedbe projekta uređenja okoliša. Krajobrazni arhitekti stvorili su park koji izgleda kao da je prirodno narastao, premda je, dakako, sve bilo pomno isplanirano i razrađeno. To se odnosi i na potrebne sigurnosne elemente, uklopljene u okoliš u obliku zidova i ograda koji obilježavaju granice područja. Oni su ugrađeni u park u slojevima, kako bi se zelena površina, koliko god je to moguće, i iznutra i izvana doživjela kao otvoren prostor. Vanjski zid napravljen je od materijala koji odražavaju postojanost zemlje te on stoga izgleda kao nastavak parka. Ograda, koja mjestimično prati valovito gibanje zemljišta, izrađena je od metala i podsjeća na palisadu na kojoj se razmaci između pojedinih okomitih elemenata kreću između unaprijed određene minimalne i maksimalne širine.

Zajedno s drugim parkovima u okolini – kao što su GrünGürtel (zeleni pojas Frankfurta), Mainuferpark (podučje parkova duž obala rijeke Majne), obližnji Hafenpark (novi park posvećen temi »sporta i kretanja«) i Ostpark (park u frankfurtskoj gradskoj četvrti Ostend) – okoliš nove zgrade ESB‑a doprinosi stvaranju »zelenih pluća« grada Frankfurta.