Pregled

Nakon slabog rasta u drugom tromjesečju 2019. novi kratkoročni pokazatelji upućuju na to da će oporavak, koji je bio predviđen za drugu polovicu godine u prethodnim projekcijama, početi kasnije. Indeksi ekonomskog raspoloženja nastavili su se pogoršavati tijekom posljednjih mjeseci, posebno u industrijskom sektoru. To je posljedica kontinuirane slabosti globalne trgovine u uvjetima kontinuirane globalne neizvjesnosti, na primjer eskalacije protekcionizma, mogućnosti naglijeg usporavanja rasta u Kini i neuređenog Brexita. Ti čimbenici nepovoljno utječu na poslovna očekivanja u sektoru prerađivačke industrije i očekuje se da će i dalje ograničavati gospodarsku aktivnost u europodručju u kratkoročnom razdoblju. Istodobno veću otpornost i dalje pokazuju raspoloženje u uslužnom i građevinskom sektoru koji su usmjereni na domaće tržište te pouzdanje potrošača, dok se stanje na tržištu rada i dalje poboljšava. Osnovni scenarij utemeljen je na tehničkoj pretpostavci znatno nižih kamatnih stopa u skladu s tržišnim očekivanjima, pretpostavci uređenog Brexita i određenom fiskalnom popuštanju, a koji bi svi trebali poduprijeti povratak na srednjoročni rast predviđen u projekcijama iz lipnja 2019. Osim toga, očekuje se da će se inozemna potražnja, koja se u 2019. smanjila na vrlo niske razine, oporaviti i poticati gospodarsku aktivnost u ostatku projekcijskog razdoblja. Općenito govoreći, predviđa se da će rast realnog BDP-a iznositi 1,1 % u 2019. i zatim postupno rasti do 1,4 % u 2021. U odnosu na projekcije iz lipnja 2019. kratkoročni izgledi pogoršali su se zbog slabijih pokazatelja povjerenja i kontinuirane globalne neizvjesnosti, što je dovelo do revizija naniže za 2019. i 2020., pri čemu su revizije naniže za 2020. uglavnom posljedica učinaka prijenosa. Gledano dugoročnije, učinak povoljnijih uvjeta financiranja i nižih cijena nafte uglavnom neutralizira učinak negativnih vanjskih šokova.

Očekuje se da će inflacija mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC) ove godine biti umjerenija, da će sljedeće godine ostati slaba te da će se u 2021. oporaviti i dosegnuti 1,5 %. Inflacija mjerena HIPC-om bez energije i hrane blago će se povećati do kraja 2019., zadržati se na približno jednakim razinama tijekom 2020. i ojačati u 2021. poduprta očekivanim porastom aktivnosti i povezanim oporavkom profitnih marži kako se prošla povećanja troškova rada budu prenosila na cijene. U odnosu na projekcije iz lipnja 2019. inflacija mjerena HIPC-om revidirana je naniže, uglavnom zbog komponente energije koja je znatno revidirana naniže za 2019. i 2020. zbog nižih cijena nafte. Osim toga, inflacija mjerena HIPC-om bez energije i hrane također je revidirana naniže zbog slabijih ostvarenja, slabije gospodarske aktivnosti, neizravnih učinaka nižih cijena energije i niza prošlih pretjerano optimističnih predviđanja.[1]


1. Realno gospodarstvo

Rast realnog BDP-a u europodručju smanjio se na 0,2 % u drugom tromjesečju 2019. usporedno s naglim usporavanjem rasta izvoza (vidi Grafikon 1.). Podatci o rastu u drugom tromjesečju potvrdili su očekivanja u projekcijama iz lipnja 2019. Unatoč blagom usporavanju u drugom tromjesečju 2019., domaća potražnja i dalje je bila glavni pokretač rasta, dok je neto trgovinski doprinos postao negativan.

Grafikon 1.

Realni BDP europodručja

(stope promjene u odnosu na prethodno tromjesečje, sezonski i kalendarski prilagođeni tromjesečni podatci)

Napomena: Rasponi prikazani oko središnjih projekcija temelje se na razlikama između stvarnih rezultata i prošlih projekcija, koje se izrađuju već niz godina. Širina raspona dvostruko je veća od prosječne apsolutne vrijednosti tih razlika. Metoda kojom su ti rasponi izračunani, a koja uključuje reviziju za izvanredne događaje, opisana je u dokumentu New procedure for constructing Eurosystem and ECB staff projection ranges, ESB, prosinac 2009., koji je dostupan na mrežnim stranicama ESB-a.

Kratkoročni pokazatelji upućuju na slab rast u drugoj polovici 2019. Indeks ekonomskog raspoloženja koji sastavlja Europska komisija nastavio se smanjivati posljednjih mjeseci zbog raspoloženja u sektoru prerađivačke industrije, koje je nastavilo padati u odnosu na dugoročniji prosjek. Čini se da je to posljedica kontinuirane slabosti globalne trgovine te utjecaja globalne neizvjesnosti, posebno one povezane s globalnim trgovinskim sporovima, mogućim Brexitom bez dogovora i rizicima povezanima s naglijim usporavanjem gospodarske aktivnosti u Kini. Nasuprot tomu, raspoloženje u uslužnom i građevinskom sektoru koji su usmjereniji na domaće tržište te pouzdanje potrošača i dalje pokazuju veću otpornost, usprkos određenim smanjenjima u kolovozu. Najnovija kretanja u indeksima PMI (engl. Purchasing Managers Index) potvrđuju tu razliku među sektorima. Općenito govoreći, najnoviji pokazatelji upućuju na to da će se slab rast zabilježen u drugom tromjesečju nastaviti u drugoj polovici 2019. zbog negativnog doprinosa neto trgovine. Istodobno se očekuje da će domaća potražnja i dalje biti relativno otporna.

U osnovnom scenariju za srednjoročno razdoblje pretpostavlja se postupan nestanak utjecaja globalnih nepovoljnih čimbenika, što će omogućiti ponovno jačanje temeljnih čimbenika koji podupiru gospodarski rast u europodručju (vidi Tablicu 1.). Naime, u osnovnom scenariju pretpostavlja se da će izlazak Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije biti uređen i da (osim već najavljenih) neće biti dodatnih protekcionističkih mjera, što smanjuje i vjerojatnost naglog usporavanja gospodarske aktivnosti u Kini. U skladu s tim sadašnja razina neizvjesnosti postupno će se smanjiti, što će omogućiti ponovno jačanje temeljnih čimbenika koji podupiru gospodarski rast. Očekuje se da će monetarna politika ESB-a ostati vrlo prilagodljiva i da će se njezin učinak i dalje prenositi na gospodarstvo. Naime, prema tehničkim pretpostavkama nominalne kamatne stope trebale bi na kraju projekcijskog razdoblja i dalje biti niže od vrlo niskih razina na kojima su bile sredinom 2019. Osim toga, kreditiranje nefinancijskog privatnog sektora trebalo bi umjereno jačati pred kraj projekcijskog razdoblja potaknuto boljim makroekonomskim okružjem, vrlo niskim kamatnim stopama i povoljnim bankovnim uvjetima kreditiranja i za kućanstva i za nefinancijska društva. Dinamici osobne potrošnje također će pridonijeti manja potreba za razduživanjem u većini sektora i rast dobiti. Rastu osobne potrošnje i ulaganjima u stambene nekretnine trebali bi pogodovati i relativno snažan rast plaća i neto bogatstvo te smanjenje nezaposlenosti. Očekuje se da će na izvoz europodručja povoljno utjecati predviđeni oporavak inozemne potražnje. Naposljetku, očekuje se da će stajalište fiskalnih politika tijekom cijelog razdoblja biti blago ekspanzivno (vidi Odjeljak 3.).

Međutim, iščezavanje utjecaja nekih povoljnih čimbenika dovelo bi do usporavanja rasta pred kraj projekcijskog razdoblja. Poslovna ulaganja trebala bi oslabjeti u projekcijskom razdoblju zbog dugotrajnog niskog poslovnog pouzdanja i prestanka nekih poreznih poticaja. Očekuje se da će se u srednjoročnom razdoblju usporiti i rast zaposlenosti, uglavnom zbog sve snažnijeg utjecaja manjka ponude radne snage u nekim državama.

Tablica 1.

Makroekonomske projekcije za europodručje

(godišnje stope promjene)

Napomena: Realni BDP i njegove komponente, jedinični troškovi rada, naknada po zaposlenom i produktivnost rada odnose se na sezonski i kalendarski prilagođene podatke.
1 Rasponi projekcija temelje se na razlikama između stvarnih rezultata i prošlih projekcija, koje se izrađuju već niz godina. Širina raspona dvostruko je veća od prosječne apsolutne vrijednosti tih razlika. Metoda kojom su ti rasponi izračunani, a koja uključuje reviziju za izvanredne događaje, opisana je u dokumentu New procedure for constructing Eurosystem and ECB staff projection ranges, ESB, prosinac 2009., koji je dostupan na mrežnim stranicama ESB‑a.
2 uključujući trgovinu unutar europodručja
3 Taj podindeks zasniva se na procjenama stvarnih učinaka neizravnih poreza. Te procjene mogu se razlikovati od Eurostatovih podataka, koji se zasnivaju na pretpostavci o potpunom i neposrednom prijenosu učinaka oporezivanja na HIPC.
4 izračunan kao državni saldo bez prolaznih učinaka gospodarskog ciklusa i privremenih mjera vlada

Rast realnog raspoloživog dohotka trebao bi se intenzivirati u 2019. te potom smanjiti u 2020. i 2021. Jačanje u 2019. posljedica je većeg rasta nominalnog raspoloživog dohotka i slabljenja inflacije potrošačkih cijena. Očekuje se da će na rast realnog dohotka u 2020. i 2021. nepovoljno utjecati i slabiji rast nominalnog dohotka i postupno jačanje inflacije. Doprinos bruto nadnica i plaća rastu nominalnog raspoloživog dohotka trebao bi se smanjiti u 2020., i to zbog slabijeg rasta zaposlenosti, te u 2021. ostati uglavnom nepromijenjen. Predviđa se da će se osobni dohodak iz drugih izvora umjereno povećavati tijekom projekcijskog razdoblja. Doprinos neto fiskalnih transfera, koji je od 2010. bio negativan, trebao bi ponovno postati pozitivan u 2019. zbog smanjenja izravnog oporezivanja zajedno s povećanjem transfera kućanstvima. Očekuje se da će se taj pozitivni doprinos smanjiti u 2020. i postati uglavnom neutralan u 2021. u uvjetima neznatno manjih transfera kućanstvima i postupnog rasta izravnog oporezivanja.

Rast osobne potrošnje neznatno se smanjio u drugom tromjesečju 2019., djelomično zbog postupnog nestajanja utjecaja privremenih povoljnih čimbenika na početku godine, ali bi trebao biti postojan tijekom projekcijskog razdoblja. Još relativno povoljni pokazatelji pouzdanja potrošača, daljnja očekivana poboljšanja uvjeta na tržištu rada i kontinuirani rast realnih naknada po zaposlenome upućuju na daljnji postojani rast potrošnje u projekcijskom razdoblju, a pridonijet će mu i povoljan utjecaj fiskalnog popuštanja u određenim državama.

Rast osobne potrošnje trebali bi podupirati povoljni uvjeti financiranja i rast neto bogatstva kućanstava. Predviđa se daljnje smanjenje nominalnih aktivnih kamatnih stopa banaka u kratkoročnom razdoblju, potom njihovo stabiliziranje i blag rast u 2021. Kamatne stope na hipotekarne kredite trebale bi do kraja projekcijskog razdoblja ostati nešto niže od razine zabilježene sredinom 2019., dok će kamatne stope na potrošačke kredite blago premašiti trenutačne razine. S obzirom na predviđanje da će aktivne kamatne stope banaka ostati na niskim razinama i da će bankovno kreditiranje kućanstava tek umjereno rasti u ovoj i sljedećim godinama, plaćanja bruto iznosa kamata trebala bi ostati na niskim razinama te stoga i dalje podupirati osobnu potrošnju. Istodobno se predviđa blago povećanje bruto kamatnih prihoda zbog kontinuiranog prikupljanja kamatonosne imovine. Osim toga, predviđa se dodatni rast neto bogatstva koji potiču daljnji snažni valorizacijski dobitci od ulaganja u nekretnine, kojima se može objasniti više od polovice predviđenog rasta. Zajedno s napretkom postignutim u razduživanju, sve veće neto bogatstvo trebalo bi podupirati potrošnju.

Okvir 1.
Tehničke pretpostavke povezane s kamatnim stopama, tečajevima i cijenama sirovina

U odnosu na projekcije iz lipnja 2019. u tehničke pretpostavke uključene su niže cijene nafte i znatno niže kamatne stope. Tehničke pretpostavke povezane s kamatnim stopama i cijenama sirovina temelje se na tržišnim očekivanjima s krajnjim datumom 19. kolovoza 2019. Kratkoročne kamatne stope odnose se na tromjesečni EURIBOR, pri čemu su tržišna očekivanja izvedena iz kamatnih stopa predviđenih ročnicama. Upotrijebljenom metodologijom izračunano je da će prosječna razina tih kratkoročnih kamatnih stopa iznositi –0,4 % u 2019. te –0,6 % u 2020. i 2021. godini. Tržišna očekivanja povezana s nominalnim prinosima na desetogodišnje državne obveznice u europodručju upućuju na prosječnu razinu od 0,4 % u 2019., 0,1 % u 2020. i 0,2 % u 2021.[2] U odnosu na projekcije iz lipnja 2019. tržišna očekivanja povezana s kratkoročnim kamatnim stopama revidirana su naniže za oko 10 baznih bodova za 2019., 30 baznih bodova za 2020. i za oko 40 baznih bodova za 2021. Nominalni prinosi na desetogodišnje državne obveznice u europodručju revidirani su naniže za oko 40 baznih bodova za 2019., 80 baznih bodova za 2020. te za oko 90 baznih bodova za 2021.

U vezi s cijenama sirovina, na temelju kretanja prosječnih cijena na tržištima ročnica u dvotjednom razdoblju s krajnjim datumom 19. kolovoza 2019., pretpostavlja se da će se cijena sirove nafte Brent smanjiti sa 71,1 USD u 2018. na 62,5 USD u 2019. te 56,3 USD u 2021. Takvo kretanje podrazumijeva pad cijena nafte izraženih u američkim dolarima koji je mnogo veći od pada predviđenoga u projekcijama iz lipnja 2019. Pretpostavlja se da će cijene sirovina bez energije izražene u američkim dolarima u 2019. pasti, ali da će u preostalim godinama projekcijskog razdoblja ponovno rasti.

Pretpostavlja se da će bilateralni tečajevi tijekom projekcijskog razdoblja ostati nepromijenjeni na prosječnim razinama zabilježenima u dvotjednom razdoblju koje je završilo krajnjim datumom 19. kolovoza 2019. To podrazumijeva prosječan tečaj američkog dolara prema euru od 1,12 u razdoblju od 2019. do 2021., u skladu s projekcijama iz lipnja 2019. Efektivni tečaj eura (u odnosu na 38 trgovinskih partnera) umjereno je aprecirao u odnosu na projekcije iz lipnja 2019., što je posljedica relativne snage eura u odnosu na britansku funtu, kineski juan renminbi i druge valute zemalja s tržištem u nastajanju.

Tehničke pretpostavke

Očekuje se nastavak rasta ulaganja u stambene nekretnine, ali umjerenijim tempom. Nakon razdoblja vrlo snažnog rasta ulaganja u stambene nekretnine u 2017. čini se da je zamah oporavka bio malo slabiji tijekom 2018., posebno u Španjolskoj, Francuskoj i Nizozemskoj. Očekuje se da će rast ulaganja u stambene nekretnine tijekom projekcijskog razdoblja postati umjereniji. Na takvo slabljenje upućuje smanjenje broja izdanih građevinskih dozvola tijekom proteklih nekoliko mjeseci i najnovije ankete, iz kojih se vidi da se udio kućanstava koja planiraju obnovu stambenog prostora u sljedećoj godini smanjio, bez obzira na to što sve više kućanstava namjerava kupiti ili sagraditi stambenu nekretninu u sljedeće dvije godine. Osim toga, očekuje se sve veća ograničenost kapaciteta u građevinskom sektoru, posebno u Njemačkoj i Nizozemskoj. Ulaganja u stambene nekretnine trebala bi oslabjeti i zbog utjecaja nepovoljnih demografskih kretanja u nekim državama, među ostalima u Njemačkoj i Francuskoj.

Tijekom projekcijskog razdoblja očekuje se povećanje poslovnih ulaganja, premda prilično slabim tempom. Očekuje se da će poslovna ulaganja, koja su bila slaba u prvoj polovici 2019., ostati prilično slaba u drugoj polovici godine zbog relativne slabosti globalne trgovine i zabrinutosti povezane s daljnjom eskalacijom trgovinskih sporova te strahom od Brexita bez dogovora i „grubog prizemljenja” u Kini. Međutim, dugoročnije gledano, pretpostavlja se da će neizvjesnost postupno nestajati i da će više povoljnih temeljnih čimbenika podupirati poslovna ulaganja u europodručju. Prvo, neuobičajeno velik udio poduzeća u prerađivačkoj industriji navodi manjak opreme kao čimbenik koji ograničava proizvodnju. Drugo, uvjeti financiranja trebali bi ostati vrlo povoljni tijekom projekcijskog razdoblja. Treće, očekuje se povećanje dobiti koje će dodatno povećati znatan višak likvidne imovine poduzeća stvoren u posljednjih nekoliko godina. Četvrto, poduzeća bi mogla povećati ulaganja kako bi nadomjestila ograničenja na strani ponude povezana s radnom snagom. Naposljetku, zahvaljujući oporavku cijena dionica, daljnjoj akumulaciji imovine i umjerenom rastu financiranja dugom, u sektoru nefinancijskih društava posljednjih godina smanjio se omjer financijske poluge, premda je konsolidirana bruto zaduženost i dalje iznad razina iz razdoblja prije krize. Istodobno su se u proteklim godinama plaćanja bruto iznosa kamata nefinancijskih društava smanjila do rekordno niskih razina i očekuje se da će se tek postupno povećavati u sljedećim godinama.

Predviđa se da će izvoz u države izvan europodručja u ostatku 2019. biti slab, ali će se oporaviti u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja, što je uglavnom u skladu s kretanjem inozemne potražnje (vidi Okvir 2.). U posljednje je vrijeme rast izvoza u države izvan europodručja bio kolebljiv. Zbog gomilanja zaliha robe prije prvobitnog datuma Brexita u ožujku 2019. u prvom tromjesečju ove godine povećao se izvoz europodručja u Ujedinjenu Kraljevinu. Procjenjuje se da u drugom tromjesečju nije bilo takvog učinka, tako da je izvoz u države izvan europodručja stagnirao. Budući da su kratkoročni pokazatelji trgovine i dalje slabi, predviđa se da će izvoz u države izvan europodručja u drugoj polovici 2019. biti slab i rasti po stopi nižoj od stope rasta inozemne potražnje. Potom bi se, u srednjoročnom razdoblju, izvoz u države izvan europodručja trebao oporaviti i rasti uglavnom u skladu s kretanjem inozemne potražnje, tako da bi krivulja udjela na izvoznom tržištu trebala biti ravna. Očekuje se da će u kratkoročnom razdoblju i rast uvoza iz država izvan europodručja i dalje biti prilično slab zbog kretanja samog izvoza te istodobne slabe dinamike ulaganja i aktivnosti u nekim državama europodručja. Potom bi uvoz iz država izvan europodručja trebao rasti uglavnom u skladu s kretanjem ukupne potražnje (domaća potražnja uvećana za izvoz). Općenito gledajući, očekuje se da će doprinos neto trgovine rastu realnog BDP‑a biti negativan u drugoj polovici 2019. i postati neutralan u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja.

Okvir 2.
Međunarodno okružje

Rast globalnog realnog BDP‑a nastavio je slabjeti u prvom tromjesečju 2019., uglavnom zbog usporavanja rasta u nekoliko zemalja s tržištem u nastajanju. Dok je gospodarska aktivnost u Kini ostala stabilna u prvom tromjesečju godine u uvjetima otporne osobne potrošnje, u nekoliko drugih zemalja s tržištem u nastajanju u Aziji, Latinskoj Americi i u Zajednici neovisnih država došlo je do velike kontrakcije. Riječ je o posljedici kombinacije nepovoljnih idiosinkrastičnih čimbenika (posebno u Brazilu i Rusiji), ali i drugih postojanih nepovoljnih čimbenika, poput povećane domaće političke neizvjesnosti (posebno u Meksiku i Brazilu). Nasuprot tomu, u većini razvijenih gospodarstava rast BDP‑a u prvom je tromjesečju pokazao relativnu otpornost, uglavnom zbog privremenih povoljnih čimbenika u nekim državama (npr. pozitivnog doprinosa neto trgovine i stvaranja zaliha u Sjedinjenim Američkim Državama te gomilanja zaliha prije prvobitnog datuma Brexita u Ujedinjenoj Kraljevini). Kako je utjecaj tih čimbenika nestajao, tako se rast u razvijenim gospodarstvima u drugom tromjesečju usporio u skladu s projekcijama iz lipnja 2019. U Sjedinjenim Američkim Državama na rast je nepovoljno utjecao negativan doprinos neto trgovine, jer se uvoz stabilizirao, a izvoz naglo smanjio unatoč fiskalnim poticajima i otpornosti osobne potrošnje. U Ujedinjenoj Kraljevini gospodarstvo se u drugom tromjesečju usporilo uglavnom zbog smanjenja ulaganja. Rezultati novih anketa, poput kompozitnog indeksa PMI za globalnu proizvodnju (bez europodručja), potvrđuju da se zamah globalnog rasta vjerojatno dodatno smanjio u drugom tromjesečju. Nakon malog povećanja u srpnju, taj se indeks ponovno smanjio u kolovozu, što upućuje na kontinuirano slabu globalnu aktivnost.

Predviđa se da će globalni rast ostati slab u drugoj polovici 2019. Na globalno gospodarstvo i dalje će negativno utjecati više nepovoljnih čimbenika. Očekuje se da će globalna prerađivačka aktivnost i dalje biti slaba zbog smanjenja rasta globalnih ulaganja i smanjenja potrošnje trajnih proizvoda, čiji je udio u proizvodnji prerađivačke industrije velik. S obzirom na trenutačno povišenu razinu neizvjesnosti povezanu s budućim odnosima u međunarodnoj trgovini, nije vjerojatno da će u kratkoročnom razdoblju doći do ponovnog intenziviranja rasta globalnih ulaganja. Suočeni s usporavanjem globalnog gospodarstva, tvorci politika diljem svijeta donijeli su niz mjera za ublažavanje negativnih učinaka nepovoljnih gospodarskih čimbenika. Kada je riječ o Kini, očekuje se da će se učinak fiskalnih poticaja radi ublažavanja utjecaja usporavanja domaće potražnje uglavnom osjećati u drugoj polovici godine.[3] Kada je riječ o Sjedinjenim Američkim Državama, osim znatnog procikličkog fiskalnog poticaja i nedavnog sporazuma o fleksibilnijim ograničenjima državne potrošnje, Sustav federalnih rezervi odlučio je smanjiti referentnu kamatnu stopu kako bi podupro kontinuirani gospodarski rast. Osim toga, u više država ublažena je monetarna politika (npr. u Australiji, Brazilu, Južnoj Koreji, Indoneziji, Indiji i Turskoj), a tržišna očekivanja iz tehničkih pretpostavki upućuju na to da će druge države slijediti njihov primjer.

Očekuje se da će se globalni rast u srednjoročnom razdoblju povećati i stabilizirati na stopi koja je niža od njegove dugoročne prosječne stope, 3,8 %. Stopa globalnog rasta (bez europodručja) trebala bi poslije smanjenja s 3,8 % u 2018. na 3,1 % u 2019. porasti i stabilizirati se na 3,5 % u 2021. Na kretanje globalnog rasta utječu tri glavna čimbenika. Prvo, ciklički zamah u razvijenim gospodarstvima trebao bi se usporiti zbog sve jačeg utjecaja ograničenosti kapaciteta u uvjetima pozitivnih proizvodnih jazova i niskih stopa nezaposlenosti u ključnim gospodarstvima, dok bi se krajem projekcijskog razdoblja potpora politika trebala postupno smanjivati. Drugo, predviđa se da će postupno usporavanje rasta kineskog gospodarstva i njegovo dovođenje u ravnotežu smanjenjem ulaganja i povećanjem potrošnje nepovoljno utjecati na globalni rast, posebno na trgovinu. Treće, nasuprot tomu, predviđa se da će zemlje s tržištem u nastajanju (osim Kine) poduprijeti globalni rast kako se budu oporavljale od prošlih recesija i kako se budu smanjivali negativni proizvodni jazovi. U odnosu na projekcije iz lipnja 2019., izgledi za globalni rast revidirani su naniže za projekcijsko razdoblje zbog toga što je oporavak u dijelu zemalja s tržištem u nastajanju bio slabiji od očekivanoga i, u manjoj mjeri, zbog utjecaja kontinuiranih trgovinskih napetosti.

Međunarodno okružje

(godišnje stope promjene)

1 izračunano kao ponderirani prosjek uvoza
2 izračunano kao ponderirani prosjek uvoza trgovinskih partnera europodručja

Procjenjuje se da se ove godine globalna trgovina znatno usporila u uvjetima usporavanja globalne industrijske aktivnosti, povećanih trgovinskih napetosti i, u određenoj mjeri, slabljenja tehnološkog ciklusa. Podatci iz nacionalnih računa upućuju na to da je, nakon stagnacije krajem 2018., rast globalnog uvoza (bez europodručja) postao negativan u prvom tromjesečju 2019., uglavnom u skladu s projekcijama iz lipnja 2019. Smanjenje globalne trgovine pogodilo je sve države. Osim iz jednokratnih čimbenika (npr. privremeno slabe domaće potražnje u Sjedinjenim Američkim Državama s obzirom na djelomičnu obustavu rada savezne vlade), slabost trgovine uglavnom je proizlazila iz slabe trgovine unutar Azije, koja se čini povezana s usporavanjem domaće potražnje u Kini. Naposljetku, stanovitu ulogu mogli su imati i šokovi koji se odnose na slabljenje tehnološkog ciklusa ili poremećaje u automobilskoj industriji, ali čini se da je ta pojava ograničena na određene države. U drugom tromjesečju rast globalne trgovine trebao bi se uglavnom stabilizirati.

Predviđa se da će globalni uvoz u srednjoročnom razdoblju postupno rasti, i to sporije nego globalna aktivnost. Nedavna eskalacija trgovinskih napetosti, čiji će se učinci i dalje osjećati u 2020., zajedno s postupnijim oporavkom u zemljama s tržištem u nastajanju nego što je bilo predviđeno, pridonijet će sporijem oporavku globalne trgovine. Očekuje se da će se rast globalnog uvoza (bez europodručja) znatno smanjiti, s 4,6 % u 2018. na 0,4 % u 2019., prije nego što se oporavi i dosegne 2,2 % u 2020. i 2,9 % u 2021. Predviđa se da će se globalna trgovina smanjiti zbog viših carina, što će nepovoljno utjecati na inozemnu potražnju u europodručju. Empirijska analiza upućuje na to da je preusmjeravanje trgovine prema trećim tržištima, uključujući europodručje, koje bi moglo ublažiti nepovoljan učinak viših carina na globalnu trgovinu, zasad vrlo ograničeno. Očekuje se da će se inozemna potražnja u europodručju, koja se u 2018. povećala za 3,7 %, usporiti i u 2019. rasti po stopi od 1,0 % te da će se potom postupno povećavati i dosegnuti 1,9 % u 2020. i 2,7 % u 2021. godini. U odnosu na projekcije iz lipnja 2019. revidirana je znatno naniže za cijelo projekcijsko razdoblje. Osim carina na reviziju je utjecala i raširena slabost uvoznog zamaha i u razvijenim gospodarstvima i u zemljama s tržištem u nastajanju zbog slabijih izgleda za gospodarski rast. Izgledi za rast globalne trgovine, sadržani u projekcijama iz rujna 2019., i dalje su slabiji od najnovijih projekcija drugih institucija, posebno kada je riječ o 2019.

Predviđa se da će rast zaposlenosti biti slab, djelomično zbog učinka privremenih čimbenika u kratkoročnom razdoblju, i da će se učinci ograničenja ponude radne snage pojaviti kasnije tijekom projekcijskog razdoblja. Prema Eurostatovoj brzoj procjeni broj zaposlenih u drugom tromjesečju 2019. rastao je po tromjesečnoj stopi od 0,2 %, što upućuje na usporavanje zamaha rasta u odnosu na protekle četiri godine. Predviđa se da će tijekom projekcijskog razdoblja rast zaposlenosti i dalje biti prilično slab jer će daljnji rast i dalje sputavati ograničena ponuda radne snage te da će potražnja za radnom snagom postati umjerenija u skladu s usporavanjem gospodarske aktivnosti.

Očekuje se da će rast radne snage slabjeti tijekom projekcijskog razdoblja. Očekuje se da će radna snaga i dalje rasti zbog predviđenog neto useljavanja radnika, očekivane integracije izbjeglica i kontinuiranog rasta stope udjela radne snage u ukupnom stanovništvu. Međutim, ti bi čimbenici trebali postupno oslabjeti tijekom projekcijskog razdoblja te se stoga očekuje jačanje nepovoljnog utjecaja starenja stanovništva na rast radne snage jer je broj starijih radnika koji izlaze iz radne snage veći od broja mladih radnika koji joj se priključuju.

Očekuje se da će se stopa nezaposlenosti u 2021. smanjiti na 7,3 %. U drugom tromjesečju 2019. stopa nezaposlenosti smanjila se na 7,6 %, što je njezina najniža razina zabilježena od trećeg tromjesečja 2008. Očekuje se da se uglavnom neće mijenjati do početka 2020. i da će se poslije smanjivati. Premda se smanjenje nezaposlenosti predviđa u većini država, očekuje se da će se stope nezaposlenosti u 2021. ipak znatno razlikovati među pojedinačnim državama.

Predviđa se oporavak rasta produktivnosti rada tijekom projekcijskog razdoblja. Nakon snažnog zamaha koji je zabilježen u 2017., proizvodnost rada po osobi i po satu smanjila se u 2018. zbog neočekivanog slabljenja gospodarske aktivnosti. Rast produktivnosti trebao bi se do 2021. povećati na 0,9 % jer se očekuje da će se gospodarska aktivnost ponovno intenzivirati dok će se rast doprinosa uloženog rada usporavati.

U odnosu na projekcije iz lipnja 2019. rast realnog BDP‑a revidiran je naniže za 2019. i 2020. te je nepromijenjen za 2021. Budući da su indeksi raspoloženja i dalje slabi, i to uglavnom zbog slabosti globalne trgovine koja je dugotrajnija nego što se to očekivalo i zbog globalne neizvjesnosti, kratkoročni izgledi revidirani su naniže i za treće i za četvrto tromjesečje 2019. Te revizije upućuju na slabiji učinak prijenosa u 2020., što pridonosi smanjivanju godišnjeg rasta BDP‑a u toj godini. No tromjesečni profil ekonomskog rasta od početka 2020. nije revidiran jer učinak povoljnijih uvjeta financiranja i nižih cijena nafte uglavnom neutralizira učinak znatnih revizija naniže inozemne potražnje.

Okvir 3.
Koliko je domaća potražnja u europodručju otporna na vanjske šokove?

U ovom je okviru istaknuto nekoliko pokazatelja koji upućuju na otpornost domaće potražnje u europodručju na nepovoljne vanjske šokove. Usporavanje rasta realnog BDP‑a u europodručju u razdoblju od četvrtog tromjesečja 2017. do drugog tromjesečja 2019. uglavnom je bilo povezano sa slabljenjem neto trgovine, dok je doprinos domaće potražnje tom usporavanju bio zamjetno manji (vidi Grafikon A). Očekuje se da će rast domaće potražnje tijekom projekcijskog razdoblja i dalje biti prilično otporan i podupirati rast realnog BDP‑a te da će doprinos neto izvoza postati neutralan.

Grafikon A

BDP i komponente rashoda

(prosječni tromjesečni rast; doprinosi)

Izvori: Eurostat, makroekonomske projekcije stručnjaka ESB‑a iz rujna 2019. i izračun ESB‑a
Napomena: Raščlamba BDP‑a u drugom tromjesečju 2019. još nije bila dostupna na krajnji datum za projekcije te su je stoga procijenili stručnjaci ESB‑a.

Prema ESB‑ovim modelima smanjenje rasta domaće potražnje u europodručju zbog vanjske slabosti bilo je manje nego što su nagovještavale povijesne pravilnosti. Nepovoljna vanjska kretanja očito su znatno utjecala na usporavanje gospodarske aktivnosti od kraja 2017., i to prije svega slabljenjem rasta izvoza. Tijekom 2018. nepovoljni vanjski šok prelio se na domaću potražnju. Međutim, ESB‑ovi modeli kojima se procjenjuju pokretači rasta BDP‑a tijekom vremena upućuju na to da su u protekloj godini na domaću potražnju utjecali i neki povoljni čimbenici, koji su ublažili nepovoljni učinak slabije inozemne potražnje. To se može protumačiti kao znak otpornosti domaće potražnje, jer ESB‑ovi modeli pokazuju da je smanjenje domaće potražnje kao odgovor na vanjske šokove bilo manje nego što su nagovještavale povijesne pravilnosti. Moguće je da otpornosti domaće potražnje, osim drugih povoljnih čimbenika, pridonosi snaga tržišta rada.

Otpornost domaće potražnje u europodručju na nepovoljne vanjske šokove mogla bi biti djelomično povezana sa sposobnošću apsorbiranja šokova[4] koju pokazuje tržište rada. Od 2017. rast zaposlenosti i stopa nezaposlenosti pokazuju visok stupanj otpornosti, pri čemu je rast zaposlenosti bio neočekivano snažan usprkos usporavanju gospodarske aktivnosti. To se vidi iz procjene jednostavnog statičnog odnosa između zaposlenosti/nezaposlenosti i BDP‑a (vidi Grafikon B). U 2018. rast zaposlenosti bio je veći od onoga predviđenog na temelju Okunova zakona i ta se razlika povećavala tijekom godine. U drugom tromjesečju 2019. bio je 0,5 postotnih bodova iznad predviđene razine. U posljednje vrijeme i broj ukupno odrađenih sati porastao je više nego što je predviđeno, dok se stopa nezaposlenosti kretala ispod predviđene vrijednosti.[5] Ta kretanja prije svega su povezana s otvaranjem velikog broja radnih mjesta u uslužnom sektoru. Otpornost tržišta rada se, među ostalim, možda može objasniti činjenicom da je komponenta vanjske trgovine manje radno intenzivna od drugih komponenti BDP‑a. Stoga je moguće da je negativan učinak nepovoljnih šokova vanjske trgovine na tržište rada bio prilično ograničen u usporedbi s učinkom nepovoljnih šokova domaće potražnje.[6]

Grafikon B

Reziduali u odnosu na statične procjene na temelju Okunova zakona

(postotni bodovi)

Izvori: izračuni stručnjaka ESB‑a na temelju podataka Eurostata i projekcije iz rujna 2019.
Napomene: Pozitivni rezidual pokazuje da je varijabla o kojoj je riječ dosegnula višu razinu od one koja je predviđena na temelju Okunova zakona. U grafikonu se vide reziduali koji se odnose na stopu nezaposlenosti i na godišnje stope rasta ukupne zaposlenosti i ukupnog broja odrađenih sati. Procjene se temelje na podatcima za razdoblje između prvog tromjesečja 1998. i drugog tromjesečja 2019. Riječ je o rezidualima u odnosu na statični odnos prema Okunovu zakonu, kojim se uspostavlja odnos između godišnjih promjena stope nezaposlenosti, godišnje stope rasta ukupne zaposlenosti i godišnje stope rasta ukupnih sati s jedne strane i istodobne godišnje stope rasta realnog BDP‑a s druge strane.

Otpornosti domaće potražnje u europodručju u promatranom razdoblju moglo je pridonijeti i nekoliko drugih čimbenika osim tržišta rada. Ti čimbenici obuhvaćaju prilagodljivu monetarnu politiku koja podupire uvjete financiranja, poboljšanja u bilancama nefinancijskih društava i kućanstava koja uključuju razduživanje privatnog sektora i povećanje neto bogatstva, očekivani dinamični rast bruto operativnog viška i stanovito fiskalno popuštanje.

Ukratko, usporavanje gospodarske aktivnosti u europodručju od 2017. uvelike se može objasniti slabijim vanjskim okružjem, dok je domaća potražnja prilično otporna, uglavnom zbog snage tržišta rada. U projekcijama iz rujna 2019. procjenjuje se da će usprkos reviziji naniže vanjskog okružja tržište rada i dalje podupirati raspoloživi dohodak kućanstava te da će i dalje biti drugih čimbenika koji podupiru domaću potražnju, premda u manjoj mjeri nego u bliskoj prošlosti.


2. Cijene i troškovi

Očekuje se da će inflacija mjerena HIPC‑om prosječno iznositi 1,2 % u 2019., da će se smanjiti na 1,0 % u 2020. te dosegnuti 1,5 % u 2021. (vidi Grafikon 2.). Inflacija mjerena HIPC‑om bit će kolebljiva i prilično niska do druge polovice 2020., uglavnom zbog kretanja inflacije cijena energije mjerene HIPC‑om povezanih s nedavnim padom cijena nafte, negativnim i pozitivnim baznim učincima i, u manjoj mjeri, s nižim administrativno reguliranim cijenama električne energije i plina. Do kraja 2020. inflacija cijena energije mjerena HIPC‑om i dalje će biti negativna i postat će pozitivna tek u 2021., kada se stabilizira krivulja terminskih cijena nafte. Nakon kratkoročnog rasta zbog odgođenih učinaka prošlih povećanja cijena na poljoprivrednim gospodarstvima predviđa se da će se inflacija cijena hrane mjerena HIPC‑om kretati oko stope od 1,9 %. Inflacija mjerena HIPC-om bez energije i hrane zadržat će se na približno jednakim razinama tijekom 2020. i porasti na 1,5 % u 2021. Predviđa se da će umjereno uzlazno kretanje temeljne inflacije poduprijeti očekivani porast gospodarske aktivnosti i povezani oporavak profitnih marži kako se prošla povećanja troškova rada budu prenosila na cijene. Zbog toga bi trebali porasti domaći cjenovni pritisci. Očekuje se da će i povećanje cijena sirovina bez energije i globalne temeljne inflacije u stanovitoj mjeri poduprijeti temeljnu inflaciju.

Grafikon 2.

HIPC europodručja

(stope promjene u odnosu na prethodnu godinu)

Napomena: Rasponi prikazani oko središnjih projekcija temelje se na razlikama između stvarnih rezultata i prošlih projekcija, koje se izrađuju već niz godina. Širina raspona dvostruko je veća od prosječne apsolutne vrijednosti tih razlika. Metoda kojom su ti rasponi izračunani, a koja uključuje reviziju za izvanredne događaje, opisana je u dokumentu New procedure for constructing Eurosystem and ECB staff projection ranges, ESB, prosinac 2009., koji je dostupan na mrežnim stranicama ESB-a.

Predviđa se da će rast naknade po zaposlenom biti relativno snažan jer su uvjeti na tržištima rada i dalje oštri. Nakon porasta jediničnih troškova rada u 2019. u uvjetima cikličkog usporavanja rasta produktivnosti očekuje se da će se rast jediničnih troškova rada donekle usporiti tijekom projekcijskog razdoblja i da će rast produktivnosti jačati usporedno s gospodarskim rastom. Predviđeno pooštravanje uvjeta na tržištu rada u nekim dijelovima europodručja glavni je pokretač rasta plaća. Osim cikličkog zamaha može se očekivati da će i povećanje ukupne inflacije u posljednje dvije godine pridonijeti relativno snažnom rastu plaća u državama europodručja u kojima se u postupku određivanja plaća uzimaju u obzir elementi povezani s proteklim razdobljima. Neke su države uvele i povećanja minimalnih plaća koja bi se mogla prenijeti na distribuciju plaća.

Tijekom projekcijskog razdoblja predviđa se povoljnije kretanje profitnih marži u odnosu na 2018. Profitne marže smanjile su se u proteklih nekoliko tromjesečja zbog naglog povećanja jediničnih troškova rada i prošlih povećanja cijena nafte koja su negativno utjecala na uvjete razmjene i na kretanja profitne marže. Ti bi čimbenici trebali postati manje važni nakon nedavnog smanjenja cijena nafte i kako se gospodarska aktivnost bude ponovno ubrzavala.

Očekuje se smanjenje inflacije uvoznih cijena u 2019. te njezin umjeren rast u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja. Godišnja stopa rasta uvoznog deflatora, koja je bila visoka u 2018., trebala bi se u 2019. smanjiti i potom postupno rasti do 2021. Takvo kretanje pod snažnim je utjecajem kretanja cijena nafte, zbog kojeg su uvozne cijene porasle u 2018. i zbog kojeg će se one smanjiti tijekom projekcijskog razdoblja, ali njegov će se učinak postupno smanjivati kako se silazna putanja krivulje naftnih ročnica bude izravnavala prema kraju projekcijskog razdoblja. Istodobno bi rast cijena sirovina bez nafte i temeljni globalni cjenovni pritisci trebali pridonijeti, premda umjerenije, inflaciji uvoznih cijena.

U odnosu na projekcije iz lipnja 2019. predviđena inflacija mjerena HIPC‑om revidirana je naniže za cijelo projekcijsko razdoblje. Revizije se uglavnom mogu objasniti komponentom energije, koja je zbog nižih cijena nafte revidirana znatno naniže i za 2019. i za 2020. Osim toga, inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i hrane također je revidirana naniže zbog slabijih ostvarenja, slabije gospodarske aktivnosti, neizravnih učinaka nižih cijena energije te niza prošlih pretjerano optimističnih predviđanja.


3. Fiskalni izgledi

Ocjenjuje se da je karakter ukupne fiskalne politike u europodručju blago ekspanzivan tijekom cijelog projekcijskog razdoblja. Karakter fiskalne politike mjeri se promjenom ciklički prilagođenog primarnog salda bez državne potpore financijskom sektoru. Fiskalna politika, koja je bila neutralna u 2018., trebala bi postati blago ekspanzivna u 2019. uglavnom zbog smanjenja izravnih poreza te povećanja javne potrošnje u nekim državama. Za 2020. predviđa se nešto jače fiskalno popuštanje, uglavnom zbog daljnjih smanjenja izravnih poreza i većih transfera u pojedinim državama. U 2021. će fiskalno popuštanje uglavnom doći iz Njemačke zbog većeg rasta rashoda i nedavno odobrenog djelomičnog ukidanja solidarne naknade, čime će se smanjiti izravno porezno opterećenje kućanstava.

Predviđa se slabljenje proračunskog salda europodručja tijekom cijelog projekcijskog razdoblja te daljnje smanjivanje omjera duga i BDP‑a. Do najvećeg slabljenja salda doći će u 2019. zbog ekspanzivne fiskalne politike. Nakon toga predviđa se sporije slabljenje ukupnog proračunskog salda jer će dodatno popuštanje fiskalne politike djelomično neutralizirati uštede u plaćanju kamata, dok će ciklička komponenta biti uglavnom nepromijenjena. Smanjenje omjera državnog duga i BDP-a podupiru primarni viškovi, koji će se s vremenom smanjivati, i povoljna razlika između kamatnih stopa i stopa rasta.

Fiskalni izgledi u europodručju uglavnom su nepromijenjeni u odnosu na projekcije iz lipnja 2019. Neznatno veći proračunski manjak na kraju projekcijskog razdoblja proizišao je iz dodatnog fiskalnog popuštanja i slabljenja cikličke komponente, što je djelomično neutralizirano nižim kamatnim rashodima. Predviđa se da će omjer duga i BDP‑a biti nešto viši u odnosu na projekcije iz lipnja 2019. zbog revidiranja naviše razlike između kamatnih stopa i stopa rasta te zbog nižih primarnih viškova.

Okvir 4.
Analiza osjetljivosti

Projekcije se uvelike oslanjaju na tehničke pretpostavke povezane s kretanjem određenih ključnih varijabli. Budući da neke od tih varijabli mogu imati velik utjecaj na projekcije za europodručje, ispitivanje osjetljivosti projekcija u odnosu na alternativna kretanja temeljnih pretpostavki može pomoći u analizi rizika za projekcije. U ovom se okviru govori o neizvjesnosti povezanoj s nekim ključnim temeljnim pretpostavkama te o osjetljivosti projekcija u odnosu na te varijable.

1. Alternativno kretanje cijena nafte

Ova analiza osjetljivosti ima za cilj procijeniti implikacije alternativnog kretanja cijena nafte. Prema tehničkim pretpostavkama o kretanju cijena nafte iz osnovnih projekcija, koje se temelje na tržištima naftnih ročnica, cijene nafte trebale bi blago padati, pri čemu će cijena sirove nafte Brent iznositi približno 56 USD po barelu krajem 2021. Analiziraju se dva alternativna kretanja cijena nafte. Prvo se kretanje temelji na 25. percentilu distribucije vjerojatnosti cijene nafte izvedene iz gustoća koje su implicirane u opcijama na dan 19. kolovoza 2019. Ono podrazumijeva postupno smanjenje cijene nafte na 42 USD po barelu u 2021., što je 25 % niže od pretpostavke iz osnovne projekcije za tu godinu. Izračunom prosjeka rezultata više makroekonomskih modela stručnjaka ESB‑a/Eurosustava takvo bi kretanje blago pozitivno utjecalo na rast realnog BDP‑a, oko 0,1 postotni bod u 2020. i 2021., dok bi inflacija mjerena HIPC‑om bila niža za 0,1 postotni bod u 2019., za 0,6 postotnih bodova u 2020. i za 0,4 postotna boda u 2021. Drugo kretanje temelji se na 75. percentilu iste distribucije vjerojatnosti i podrazumijeva povećanje cijene nafte na oko 69 USD po barelu u 2021., što je za 22 % više od pretpostavke iz osnovne projekcije za tu godinu. Takvo kretanje uključivalo bi brži rast inflacije mjerene HIPC‑om, koja bi bila viša za 0,1 postotni bod u 2019., za 0,5 postotnih bodova u 2020. i za 0,3 postotna boda u 2021., dok bi rast realnog BDP‑a bio neznatno niži (za 0,1 postotni bod u 2020. i 2021.).

2. Alternativno kretanje tečaja

Ovom analizom osjetljivosti istražuju se učinci jačanja tečaja eura. Taj je scenarij u skladu s distribucijom vjerojatnosti tečaja USD/EUR izvedenom iz gustoća neutralnih na rizik koje su implicirane u opcijama na dan 19. kolovoza 2019., a koja snažno upućuje na aprecijaciju eura. Iz 75. percentila te distribucije proizlazi aprecijacija eura u odnosu na američki dolar na tečaj od 1,25 USD za euro u 2021., što je za 12 % više od pretpostavke iz osnovnih projekcija za tu godinu. U odgovarajuću pretpostavku za nominalni efektivni tečaj eura ugrađene su povijesne pravilnosti, pri čemu promjene tečaja USD/EUR odgovaraju promjenama efektivnog tečaja s elastičnošću tek malo višom od 50 %. U tom scenariju prosjek rezultata više makroekonomskih modela stručnjaka ESB‑a/Eurosustava upućuje na to da bi rast realnog BDP‑a i inflacije mjerene HIPC‑om u 2020. mogao biti niži za 0,3 postotnih bodova, a u 2021. za 0,4 do 0,5 postotnih bodova.

Okvir 5.
Prognoze drugih institucija

Postoji više prognoza za europodručje koje su sastavile međunarodne organizacije i organizacije privatnog sektora. Međutim, te prognoze ne mogu se, strogo uzevši, uspoređivati jedna s drugom ni s makroekonomskim projekcijama stručnjaka ESB‑a/Eurosustava jer nisu završene u isto vrijeme. Osim toga, u njima se rabe različite (dijelom neodređene) metode kako bi se stvorile pretpostavke o fiskalnim, financijskim i vanjskim varijablama, uključujući cijene nafte i drugih sirovina. Naposljetku, različite prognoze razlikuju se i po metodi kalendarske prilagodbe (vidi tablicu).

Kao što je prikazano u tablici, većina trenutačno dostupnih projekcija drugih organizacija koje se odnose na rast realnog BDP‑a i inflaciju mjerenu HIPC‑om unutar je raspona projekcija stručnjaka ESB‑a u tablici u uglatim zagradama). Stopa inflacije mjerene HIPC‑om za 2020. znatno je niža nego u svim drugim prognozama, vjerojatno zbog toga što projekcije iz rujna 2019. sadržavaju novije pretpostavke povezane s cijenom nafte.

Usporedba nedavnih prognoza za rast realnog BDP‑a i inflaciju mjerenu HIPC‑om za europodručje

(godišnje stope promjene)

Izvori: OECD Economic Outlook, svibanj 2019.; MJEconomics za Euro Zone Barometer, anketa iz svibnja 2019.; prognoze organizacije Consensus Economics Forecasts, anketa iz kolovoza 2019.; European Commission Economic Forecast, ljeto 2019.; istraživanje ESB‑a Survey of Professional Forecasters, 3. tromjesečje 2019.; IMF World Economic Outlook, srpanj 2019.
Napomene: Makroekonomske projekcije stručnjaka Eurosustava i ESB‑a te prognoze OECD‑a sadržavaju kalendarski prilagođene godišnje stope rasta, dok Europska komisija i MMF izvještavaju o godišnjim stopama rasta koje nisu prilagođene prema kalendarskom broju dana u godini. U drugim prognozama nije izričito navedeno jesu li podatci u njima kalendarski prilagođeni.

© Europska središnja banka, 2019.

Poštanska adresa 60640 Frankfurt na Majni, Njemačka
Telefon +49 69 1344 0
Mrežne stranice www.ecb.europa.eu

Sva prava pridržana. Dopušta se reprodukcija u obrazovne i nekomercijalne svrhe uz navođenje izvora.

Objašnjenje terminologije i pokrata možete pronaći u Pojmovniku ESB‑a (samo na engleskom jeziku).

HTML ISSN 2529-4490, QB-CE-19-002-HR-Q


[1]Krajnji datum za tehničke pretpostavke, na primjer one povezane s cijenama nafte i tečajevima, bio je 19. kolovoza 2019. (vidi Okvir 1.). Krajnji datum za uključivanje drugih informacija u projekcije bio je 29. kolovoza 2019. Makroekonomske projekcije obuhvaćaju razdoblje od 2019. do 2021. Projekcije za tako dugo razdoblje vrlo su neizvjesne, što treba imati na umu u njihovu tumačenju. Vidi članak An assessment of Eurosystem staff macroeconomic projections u Mjesečnom biltenu ESB‑a iz svibnja 2013. Na stranici http://www.ecb.europa.eu/pub/projections/html/index.en.html možete lako pronaći podatke na kojima se temelje odabrane tablice i grafikoni.
[2]Pretpostavka o nominalnim prinosima na desetogodišnje državne obveznice u europodručju temelji se na ponderiranom prosjeku prinosa desetogodišnjih referentnih obveznica država, koji je ponderiran godišnjim podatcima o BDP‑u i dopunjen budućim kretanjem prinosa izvedenim iz nominalnog prinosa na sve desetogodišnje obveznice u europodručju, koji je ESB izračunao, pri čemu je početna razlika između dviju serija podataka održana tijekom projekcijskog razdoblja. Pretpostavlja se da će razlike između prinosa na državne obveznice pojedinačnih država i odgovarajućeg prosjeka za europodručje tijekom projekcijskog razdoblja biti nepromijenjene.
[3]Kina je za ovu godinu najavila paket fiskalnih poticaja u rasponu od 2 % do 3 % BDP‑a. Međutim, dosad su provedeni i detaljno najavljeni samo neki elementi tog paketa. Među njima je smanjenje stope PDV‑a, koje je na snazi od 1. travnja i trebalo bi imati snažniji učinak u drugoj polovici ove godine, te povećanje kvote zaduživanja lokalne države od početka ove godine i njegovo usmjeravanje u infrastrukturnu potrošnju tijela lokalne samouprave.
[4]Sposobnost apsorbiranja može se shvatiti i kao sposobnost gospodarstva da ublaži izravne učinke šoka, to jest svede na najmanju mjeru izravne gubitke na području gospodarske aktivnosti i radnih mjesta utječući na druge varijable koje djeluju kao stabilizatori, a to su prilagodljive plaće i cijene, kreditiranje i podjela financijskog rizika. Vidi Europska komisija (2017.).
[5]Vidi Employment growth and GDP in the euro area, Ekonomski bilten, broj 2, ESB, Frankfurt na Majni, 2019.
[6]Vidi Anderton, R. Aranki, T., Bonthuis, B. i Jarvis, V., Disaggregating Okun’s Law: Decomposing the impact of the expenditure components of GDP on euro area unemployment, Working Paper Series, br. 1747, ESB, Frankfurt na Majni, prosinac 2014.