Mogućnosti pretraživanja
Home Mediji Objašnjenja Istraživanje i publikacije Statistika Monetarna politika €uro Plaćanja i tržišta Zapošljavanje
Prijedlozi
Razvrstaj po

Što su linije za valutne ugovore o razmjeni?

27. rujna 2016. (posuvremenjeno 30. travnja 2021.)

Linija za valutni ugovor o razmjeni ugovor je između dviju središnjih banaka o razmjeni valuta. Njome se središnjoj banci omogućuje pribavljanje devizne likvidnosti od središnje banke koja izdaje stranu valutu o kojoj je riječ, obično zbog toga što su ta sredstva potrebna domaćim poslovnim bankama. Na primjer, na osnovu linije za ugovor o razmjeni s američkim Sustavom federalnih rezervi (Fed) ESB i sve nacionalne središnje banke u europodručju (Eurosustav) mogu od Feda dobiti američke dolare u zamjenu za jednak iznos eura koji se dostavlja Fedu. Ti ugovori već desetljećima čine dio instrumentarija monetarne politike središnjih banaka.

Zašto su nam potrebne linije za ugovore o razmjeni?

Iako su središnje banke u početku upotrebljavale linije za ugovore o razmjeni za financiranje određenih tržišnih intervencija, posljednjih su godina one postale važan alat za očuvanje financijske stabilnosti i sprječavanje utjecaja tržišnih napetosti na realno gospodarstvo. Ugovori o razmjeni koje ESB sklapa od 2007. usmjereni su, na primjer, na osiguranje devizne likvidnosti domaćim bankama. Kada se tržišta financiranja u jednoj valuti pogoršaju, bankama izvan tog valutnog područja postaje teško financirati svoju imovinu indeksiranu uz tu valutu jer nemaju izravan pristup inozemnoj središnjoj banci koja izdaje tu valutu. Ako, međutim, njihova matična središnja banka ima liniju za ugovor o razmjeni s inozemnom središnjom bankom, matična središnja banka može svojim bankama pribaviti potrebnu likvidnost u stranoj valuti a da pritom ne upotrebljava svoje devizne pričuve. Za vrijeme financijske krize koja je uslijedila nakon kraha investicijske banke Lehman Brothers u rujnu 2008. tržišta financiranja su, na primjer, presušila zbog iznimne nesklonosti riziku. U takvim je okolnostima bankama u europodručju postalo teško pribaviti američke dolare za financiranje svoje imovine nominirane u američkim dolarima. Kako bi se spriječili poremećaji, na primjer situacija u kojoj banke iznenada moraju prodati imovinu, čime bi izazvale iznimna kretanja cijena, ESB i Sustav federalnih rezervi uspostavili su liniju za valutni ugovor o razmjeni s pomoću koje ESB, odnosno Eurosustav, može pribavljati američke dolare za banke koje se nalaze u europodručju.

S kojim središnjim bankama ESB ima valutne ugovore o razmjeni?

U 2011. ESB je zajedno s engleskom središnjom bankom, kanadskom središnjom bankom, japanskom središnjom bankom, Sustavom federalnih rezervi i švicarskom središnjom bankom uspostavio mrežu linija za ugovore o razmjeni koje omogućuju središnjim bankama koje u njoj sudjeluju da pribavljaju valute jedne od drugih. Od travnja 2020. linije za ugovore o razmjeni upotrebljavaju se za pozajmljivanje američkih dolara i švicarskih franaka bankama u europodručju kao i za pozajmljivanje eura bankama u Ujedinjenoj Kraljevini.

Nakon financijske krize ESB je također uspostavio aranžmane za osiguranje eura središnjim bankama Danske i Švedske kao i privremene aranžmane za osiguranje eura središnjim bankama Latvije, Mađarske i Poljske.

ESB je 2013. sklopio valutni ugovor o razmjeni s Kinom zbog sve većeg sistemskog značaja te zemlje i brzog rasta trgovine i ulaganja između Kine i europodručja. Taj ugovor služi Eurosustavu kao zaštitni mehanizam za likvidnost kako bi banke u europodručju bile sigurne da će kineski juan renminbi i dalje biti dostupan, čak i ako tržište bude narušeno.

U 2020. ESB je ponovno aktivirao ugovore o razmjeni s danskom središnjom bankom i uspostavio privremene linije za valutni ugovor o razmjeni s Hrvatskom i Bugarskom koje će im stajati na raspolaganju u slučaju potrebe.

Kako funkcioniraju linije za ugovore o razmjeni?

Banka u europodručju u uobičajenim se okolnostima okreće tržištu ako su joj potrebni američki dolari jer, na primjer, klijentu mora odobriti kredit u američkim dolarima. Međutim, ako su troškovi financiranja u američkim dolarima previsoki ili ako postoje poremećaji na tržištu, banka se može obratiti svojoj nacionalnoj središnjoj banci. ESB može u tom konkretnom slučaju osigurati dolare zahvaljujući valutnom ugovoru o razmjeni sa Sustavom federalnih rezervi. Od globalne financijske krize ESB provodi redovite operacije za puštanje likvidnosti u američkim dolarima, u kojima se banke u europodručju mogu izjasniti koliko dolara žele pozajmiti po prethodno utvrđenoj kamatnoj stopi. U zamjenu za dolare one moraju dati ESB‑u koletaral visoke kvalitete čija se vrijednost određuje na temelju tekućih tržišnih cijena (»vrednovanje po tržišnoj vrijednosti«) umanjenih za odgovarajući odbitak (koji se naziva »korektivni faktor«). Mnogi od tih valutnih ugovora o razmjeni djeluju prvenstveno kao sigurnosna mreža i nikad nisu bili aktivirani. U skladu sa svojom općom politikom održavanja visoke razine operativne spremnosti, ESB redovito provjerava svoje instrumente i alate monetarne politike kako bi se omogućila njihova jednostavna i sigurna primjena ako i kada to bude potrebno.

Posuvremenjenje: Objašnjenje je posuvremenjeno 30. travnja 2021. radi pružanja dodatnih podataka o ovoj temi.