Kako nastaju dobit i gubitci ESB‑a i nacionalnih središnjih banaka europodručja?
Objavljeno 16. veljače 2017., posuvremenjeno 23. veljače 2023.
Kada razmišljate o Europskoj središnjoj banci, mislite li da je riječ o banci koja nastoji ostvariti dobit i izbjeći gubitke? Objavljujemo godišnje financijske izvještaje, stoga svatko može vidjeti dobit i gubitke, ako ih ima. No naš je cilj zapravo nešto sasvim drugo: održati stabilnost cijena u europodručju. Dobit ili gubitci popratna su posljedica aktivnosti ostvarenja glavne zadaće.
Tako je i u nacionalnim središnjim bankama europodručja koje, zajedno s ESB‑om, čine Eurosustav. U nastavku objašnjavamo kako dobit i gubitci nastaju.
Kako dolazi do njih?
Kao i prihodi drugih središnjih banaka, prihodi ESB‑a i nacionalnih središnjih banaka država europodručja potječu iz više izvora. Među ostalim, riječ je kamatnim prihodima od kredita poslovnim bankama i obveznica kupljenih u sklopu programa kupnje vrijednosnih papira te prihoda od deviznih pričuva i ulaganja. Sve nabrojeno imovina je koju drže ESB i/ili nacionalne središnje banke.
Za razliku od toga, novčanice u vašim novčanicima velik su dio naših obveza, na njih se ne obračunava kamata i u osnovi su naše emisijske dobiti. Druga velika stavka obveza depoziti su koje poslovne banke drže kod nas. Mi tim bankama isplaćujemo kamate, koje su za nas rashod. Riječ je o ključnom elementu naše monetarne politike. Ako mi, na primjer, povećamo kamatne stope na depozite poslovnih banaka kod nas, povećat će se i kamatne stope na financijskim tržištima, što će utjecati na uvjete financiranja u cijelom gospodarstvu. Na taj se način potiče štednja i smanjuje potrošnja, čime se gospodarska aktivnost smiruje, a inflacija smanjuje.
Može se dogoditi da su naši kamatni rashodi kratkoročno neusklađeni s prihodima od imovine koju držimo, posebno ako je riječ o imovini s fiksnim kuponom i dugim dospijećem. Kao druge velike središnje banke, kupovali smo obveznice privatnog i javnog sektora s dugim dospijećem kako bismo smanjili kamatne stope u razdoblju u kojem su se naše kamatne stope približile efektivnoj donjoj granici. To je bilo potrebno kako bi se podupro povratak inflacije, koja se dulje zadržala na pretjerano niskim razinama, na naše ciljne razine. Jedan od načina na koji su kupnje vrijednosnih papira pridonijele smanjenju kamatnih stopa bio je prijenos dijela rizika budućih promjena kamatnih stopa s tržišta u bilance središnjih banaka. Taj se rizik počeo materijalizirati u cijelom svijetu jer je niz nezapamćenih šokova prouzročio rekordno visoke stope inflacije, protiv kojih se moramo boriti povećavanjem kamatnih stopa, što za posljedicu ima isplatu većih kamata bankama, odnosno veće kamatne rashode. U takvim okolnostima naša se dobit smanjuje i mogući su gubitci.
S vremenom će se ti gubitci smanjiti jer će se povećati i prihodi središnjih banaka od obveznica i drugih vrijednosnih papira koje drže te kredita koje odobravaju. Osim toga, gubitci bi se mogli smanjiti i ako smanjimo svoju imovinu i ako se smanje depoziti poslovnih banaka kod nacionalnih središnjih banaka. Naposljetku, povratak na pozitivne kamatne stope pridonosi profitabilnosti Eurosustava u srednjoročnom razdoblju.
Što se događa kad ostvarimo dobit?
Kada ostvarimo dobit, možemo izdvojiti dio sredstava u opće rezervacije i pričuve kako bismo se zaštitili od mogućih budućih gubitaka. Ostala dobit, ako je ima, potom se dijeli među nacionalnim središnjim bankama država europodručja, koje imaju udjele u ESB‑u.
Nacionalne središnje banke mogu zadržati dio dobiti, a preostalu dobit obično daju državi kao doprinos proračunu. Korist od toga imaju građani u europodručju.
A što ako ESB zabilježi gubitak?
Najvažnija nam je zadaća postići stabilnost cijena. Sve drugo manje je važno. Provodit ćemo odgovarajuće politike kako bismo postigli inflacijski cilj, čak i ako posljedica takvog djelovanja budu manja dobit ili čak gubitci. Ako zabilježimo gubitak, možemo najprije upotrijebiti sredstva koja smo izdvojili prethodnih godina. ESB i ostale središnje banke europodručja nekoliko su godina ostvarivale znatnu dobit. U razdoblju od 2012. do 2021. dobit prije oporezivanja i izdvajanja općih rezervacija iznosila je približno 300 mlrd. EUR, uglavnom zbog monetarne politike koja se provodila u tom razdoblju, i to u prvom redu programa kupnje vrijednosnih papira i negativnih kamatnih rashoda, odnosno kamatnih prihoda, od depozita banaka. Svjesni smo preuzimanja financijskih rizika i upotrijebili smo dio dobiti kako bismo stvorili financijski zaštitni sloj, na primjer opće rezervacije i pričuve, u propisanim okvirima. Financijski zaštitni slojevi stvaraju se i revalorizacijom dijela imovine središnjih banaka. Ti su zaštitni slojevi također dio našeg neto vlasničkog kapitala i pridonose našem financijskom zdravlju.
Kada je riječ o ESB‑u, ako naše opće rezervacije za rizike nisu dovoljne, nacionalne središnje banke europodručja mogu pokriti preostali gubitak vlastitim prihodima od operacija monetarne politike. Eventualni ostatak iznosa mogao bi se knjižiti u bilanci ESB-a i nadomjestiti budućim neto prihodima. Više o postupcima podjele dobiti i gubitaka možete pronaći u ovom radu iz Occasional Paper Series.
Važno je imati na umu da središnje banke nisu kao obična poduzeća: mogu bilježiti gubitke i, bez obzira na to, biti učinkovite. No iz načela financijske neovisnosti proizlazi da nacionalna središnja banka treba biti dostatno kapitalizirana.
Ukratko, zahvaljujući financijskim zaštitnim slojevima kojima raspolažemo, svojim okvirima upravljanja rizicima i drugim zaštitnim mehanizmima, eventualni gubitci ne ugrožavaju sposobnost Eurosustava za postizanje i održavanje stabilnosti cijena.