Korisnički priručnik za konsolidirani tjedni financijski izvještaj Eurosustava

Posljednji put posuvremenjeno: 19. rujna 2017.

Tjedni financijski izvještaj obavještava javnost o operacijama monetarne politike, deviznim transakcijama i ulaganjima Eurosustava.

Pravna osnova izvještavanja

Člankom 15. Statuta ESSB-a propisano je da se konsolidirani tjedni financijski izvještaj Eurosustava objavljuje svakog tjedna. U tjednom financijskom izvještaju prikazuju se imovina i obveze Eurosustava u odnosu prema trećim osobama na računima nacionalnih središnjih banaka europodručja i ESB-a. Potraživanja i obveze između središnjih banaka Eurosustava (takozvana potraživanja i obveze unutar Eurosustava, poput salda u sustavu TARGET2) međusobno se poništavaju te se stoga ne prikazuju.

Oblik i sadržaj tjednog financijskog izvještaja utvrđeni su Smjernicom ESB-a o pravnom okviru za računovodstveno i financijsko izvještavanje u Europskom sustavu središnjih banaka (ESB/2016/34).

Datumi objave

Tjedni financijski izvještaj objavljuje se u pravilu utorkom u 15.00 po srednjoeuropskom vremenu i odnosi se na prethodni petak. Pojedini datumi objave odstupaju od tog općeg pravila, na primjer kada je riječ o prvom tjednom financijskom izvještaju nakon kraja tromjesečja i razdobljima u kojima je sustav TARGET2 zatvoren tijekom pripremanja tjednog financijskog izvještaja. Objašnjenje sadržava informacije o kretanjima ključnih bilančnih pozicija i agregata te prema potrebi i druge podatke.

Tjedni financijski izvještaj objavljuje se na svim službenim jezicima EU-a, ali su popratna objašnjenja dostupna samo na engleskom jeziku.

Računovodstvene konvencije

Općenito

Smjernicom ESB/2016/34 propisuju se pravila računovodstvenog i financijskog izvještavanja Eurosustava. Računovodstvena pravila obvezujuća su za sve stavke koje su bitne za operacije Eurosustava.

Pravila vrednovanja bilance

U tjednom financijskom izvještaju imovina i obveze Eurosustava vrednuju se u skladu sa Smjernicom ESB/2016/34.

Vrednovanje imovine i obveza

Zlato, instrumenti u stranoj valuti i vrijednosni papiri revaloriziraju se po tekućim tržišnim tečajevima i cijenama na kraju svakog tromjesečja, uz iznimku vrijednosnih papira koji su razvrstani kao vrijednosni papiri koji se drže do dospijeća, neutrživi vrijednosni papiri i vrijednosni papiri koji se drže za potrebe monetarne politike, a koji se obračunavaju po amortiziranom trošku. Vrijednosni papiri koji se vrednuju po amortiziranom trošku smatraju se zasebnim udjelima i podliježu provjeri umanjenja vrijednosti.

Osnova revalorizacije

Revalorizacija se provodi po pojedinačnim stavkama za vrijednosne papire, kamatne ugovore o razmjeni, ročnice, terminske ugovore o kamatnoj stopi i druge kamatne instrumente (osim opcija ugrađenih u vrijednosne papire). Valutni udjeli (uključujući posebna prava vučenja) revaloriziraju se za svaku valutu posebno.

Revalorizacija na kraju tromjesečja

Neto učinak revalorizacije na kraju tromjesečja prikazuje se zasebno za svaku bilančnu stavku u prvom tjednom financijskom izvještaju nakon kraja tromjesečja. Tijekom tromjesečja sve operacije koje provodi Eurosustav evidentiraju se po tečajevima i cijenama tih transakcija. Zahvaljujući tomu korisnici mogu tijekom tromjesečja pratiti kretanja operacija Eurosustava na osnovi novčanih tokova, dok se na kraju tromjesečja bilančne pozicije koje se redovito revaloriziraju prikazuju po tržišnoj vrijednosti, odnosno u skladu s gospodarskom stvarnošću.

Pravila priznavanja prihoda

Nerealizirani dobitci koji proizlaze iz revalorizacije na kraju tromjesečja ne priznaju se kao prihod, nego se evidentiraju izravno na računu revalorizacije. Nerealizirani gubitci iskazuju se u računu dobiti i gubitka na kraju godine ako premaše iznos prethodnih revalorizacijskih dobitaka evidentiranih na odgovarajućem računu revalorizacije. Ti priznati gubitci ne poništavaju se novim nerealiziranim dobitcima u sljedećim godinama. Nerealizirani gubitci koji proizlaze iz revalorizacije određenog vrijednosnog papira, strane valute ili zlata ne netiraju se s nerealiziranim dobitcima od drugih vrijednosnih papira ili valuta. U spomenutim načelima spajaju se transparentnost i razborito priznavanje prihoda.

Sastav bilančnih stavki

Odjeljak o sastavu bilance pruža kratak pregled glavnih bilančnih stavki tjednog financijskog izvještaja. Pojedinosti povezane sa sastavom svake bilančne stavke nalaze se u Prilogu IV. Smjernici ESB/2016/34.

Sadržaj

Općenito

U tjednom financijskom izvještaju prikazuju se sva imovina i sve obveze središnjih banaka Eurosustava, uključujući sve podružnice nacionalnih središnjih banaka, u odnosu prema trećim osobama. On ne sadržava podatke o imovini i obvezama povezanima s ulaganjima u društva kćeri i trgovačka društva u kojima nacionalne središnje banke iz europodručja imaju sudjelujuće udjele. Potraživanja i obveze između središnjih banaka Eurosustava (takozvana potraživanja i obveze unutar Eurosustava, poput salda u sustavu TARGET2) međusobno se poništavaju te se stoga ne prikazuju.

Struktura bilance

U tjednom financijskom izvještaju pravi se razlika između rezidenata europodručja i nerezidenata europodručja u skladu s europskim i međunarodnim statističkim standardima. Razgraničavaju se i stavke nominirane u stranoj valuti od stavki nominiranih u eurima. Osim toga, pozicije koje se odnose na financijski sektor (npr. stavka 3. obveza Ostale obveze prema kreditnim institucijama europodručja nominirane u eurima) odvojene su od obveza koje se odnose na opću državu i ostale (npr. stavka 5. obveza Obveze prema ostalim rezidentima europodručja nominirane u eurima).

U tjednom financijskom izvještaju prikazana su stanja na kraju radnog vremena na dan izvještavanja kao i promjene (prema potrebi, na primjer zbog transakcija ili učinaka revalorizacije na kraju tromjesečja) u usporedbi s prethodnim tjednom. Sve stavke u bilanci izražene su u milijunima eura, dok su stavke u objašnjenju prikazane u milijardama eura, osim zlata i potraživanja u zlatu, koji su izraženi u milijunima eura.

Većina podataka sadržanih u tjednom financijskom izvještaju dostupna je i u obliku dugih vremenskih serija.

Objašnjenje tjednog financijskog izvještaja

Objašnjenje se uglavnom odnosi na promjene koje su nastale zbog kretanja u provedbi monetarne politike i deviznih transakcija tijekom prethodnih tjedan dana. U tom odjeljku upućuje se na glavne bilančne stavke koje se komentiraju u tjednom financijskom izvještaju.

Pod stavkom Zlato i potraživanja u zlatu (stavka 1. imovine) prikazano je zlato (i fizičko i nefizičko zlato) koje drže središnje banke Eurosustava po tržišnoj vrijednosti na kraju prethodnog tromjesečja i vrijednost svih transakcija (kupnje i prodaje) namirenih od kraja prethodnog tromjesečja. Iako ta stavka nije uvrštena u Neto stanje Eurosustava u stranoj valuti, ona je dio službenih pričuva Eurosustava.

Neto stanje Eurosustava u stranoj valuti (stavke 2. i 3. imovine umanjene za stavke 7., 8. i 9. obveza)[1] obuhvaća sve transakcije s klijentima i portfeljne transakcije u stranoj valuti (uključujući posebna prava vučenja) i s rezidentima i s nerezidentima europodručja kao i devizne operacije za puštanje likvidnosti provedene u korist rezidenata europodručja. Ta stavka sadržava dio službenih pričuva Eurosustava u stranoj valuti, koje su prije svega potrebne za slučaj mogućih intervencija na deviznom tržištu.

  • Stavka 2.1. imovine Potraživanja od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) pokazuje potraživanja država članica koja proizlaze iz plaćanja doprinosa MMF-u, udjela u posebnim pravima vučenja i sudjelovanja u MMF-ovim programima. Povezana bilančna stavka je stavka 9. obveza Protustavka posebnim pravima vučenja koja dodjeljuje MMF, pod kojom je prikazan iznos posebnih prava vučenja prvobitno dodijeljenih pojedinim državama članicama.
  • Stavka 2.2. imovine Salda kod banaka i ulaganja u vrijednosne papire, inozemni krediti i ostala inozemna imovina pokazuje najveći dio službene devizne imovine Eurosustava i uglavnom se sastoji od depozita i ulaganja u vrijednosne papire s drugim ugovornim stranama izvan europodručja. Devizna imovina u europodručju prikazana je pod stavkom 3. imovine Potraživanja od rezidenata europodručja nominirana u stranoj valuti.

Neto krediti Eurosustava kreditnim institucijama (stavka 5. imovine umanjena za stavke 2.2., 2.3., 2.4., 2.5. i 4. obveza)[2] pokazuju u kojem iznosu druge ugovorne strane upotrebljavaju operacije Eurosustava za puštanje likvidnosti, bez instrumenata za povlačenje likvidnosti.

Krediti kreditnim institucijama europodručja povezani s operacijama monetarne politike, nominirani u eurima (stavka 5. imovine) dijele se na šest podstavki i obuhvaćaju kreditne operacije monetarne politike za puštanje likvidnosti koje upotrebljava Eurosustav.

  • Stavka 5.1. imovine Glavne operacije refinanciranja[3] odnosi se na redovite kreditne operacije za puštanje likvidnosti na otvorenom tržištu koje provodi Eurosustav u obliku obratnih transakcija. Glavne kreditne operacije refinanciranja provode se na standardnim tjednim aukcijama i obično imaju rok dospijeća od jednog tjedna.
  • Stavka 5.2. imovine Operacije dugoročnijeg refinanciranja[4] obuhvaća obratne transakcije za puštanje likvidnosti, koje se provode mjesečno te obično imaju rok dospijeća od tri mjeseca.
  • Stavka 5.3. imovine Obratne operacije fine prilagodbe obuhvaća tržišne operacije koje se provode ad hoc s ciljem upravljanja likvidnosnom situacijom na tržištu i kamatnim stopama, posebno radi ublažavanja učinaka na kamatne stope izazvanih neočekivanim fluktuacijama likvidnosti na tržištu.
  • Stavka 5.4. imovine Obratne strukturne operacije obuhvaća obratne operacije za puštanje likvidnosti na otvorenom tržištu koje provodi Eurosustav, uglavnom kako bi se prilagodila strukturna likvidnosna pozicija financijskog sektora u odnosu na Eurosustav.
  • Stavka 5.5. imovine Mogućnost granične posudbe od središnje banke stalno je raspoloživa mogućnost koju nudi Eurosustav, a kojom se druge ugovorne strane mogu koristiti kako bi dobile prekonoćnu likvidnost od nacionalnih središnjih banaka po unaprijed utvrđenoj kamatnoj stopi na temelju prihvatljive imovine.
  • Stavka 5.6. imovine Krediti povezani s pozivom na uplatu marže može proizići iz porasta vrijednosti temeljnog kolaterala povezanog s ostalim kreditima drugim ugovornim stranama. U takvim slučajevima središnje banke mogu vratiti višak gotovine drugoj ugovornoj strani.

Stavka 2.2. obveza Mogućnost deponiranja kod središnje banke stalno je raspoloživa mogućnost koju nudi Eurosustav, a kojom se druge ugovorne strane mogu koristiti u svrhu držanja prekonoćnih depozita na koje se obračunava kamata po unaprijed utvrđenoj kamatnoj stopi. (Tu podstavku treba promatrati u vezi s podstavkom 5.5. imovine Mogućnost granične posudbe od središnje banke. Prvi od ta dva instrumenta može se upotrijebiti za kratkoročni plasman viška likvidnosti, a drugi može poslužiti za pokrivanje kratkoročnih nedostatka likvidnosti.)

Stavka 2.3. obveza odnosi se na Oročene depozite. Prikupljanje oročenih depozita je instrument monetarne politike koji se upotrebljava za finu prilagodbu kako bi se povukla likvidnost s tržišta ili ispravile likvidnosne neravnoteže posljednjeg dana razdoblja održavanja pričuva.

Pod stavkom 2.4. obveza Obratne operacije fine prilagodbe prikazane su neredovite operacije na otvorenom tržištu koje provodi Eurosustav, uglavnom radi povlačenja neočekivanih likvidnosnih priljeva na tržištu. Ekvivalent na strani imovine su Obratne operacije fine prilagodbe (stavka 5.3. imovine).

Stavka 2.5. obveza Depoziti povezani s pozivom na uplatu marže može proizići iz smanjivanja vrijednosti temeljnog kolaterala za kredite odobrene drugim ugovornim stranama. U tom slučaju Eurosustav može tražiti da mu druge ugovorne strane dostave dodatnu gotovinu (ili kolateral). Ekvivalent na strani imovine čine Krediti povezani s pozivom na uplatu marže (stavka 5.6. imovine).

Primarni novac (stavke 1., 2.1. i 2.2. obveza)[5] sastoji se od:

  • stavke 1. obveza Novčanice u optjecaju, pod kojom je prikazana nominalna vrijednost euronovčanica koje su središnje banke Eurosustava stavile u optjecaj
  • stavke 2.1. obveza Tekući računi (koji obuhvaćaju sustav minimalnih pričuva), koja se uglavnom sastoji od držanja povezanih sa zahtjevom da kreditne institucije drže depozite na računima kod svojih nacionalnih središnjih banaka; sustav minimalnih pričuva Eurosustava obuhvaća obvezu održavanja pričuva u prosječnom iznosu, što znači da kreditne institucije moraju održavati prosječnu razinu obveznih pričuva tijekom određenog razdoblja održavanja
  • stavke 2.2. obveza Mogućnost deponiranja kod središnje banke (vidi gore).

Pod stavkom 7.1. imovine Vrijednosni papiri koji se drže za potrebe monetarne politike prikazani su vrijednosni papiri koje je Eurosustav kupio u sklopu programa kupnje vrijednosnih papira kao što je navedeno u nastavku:

  • Program kupnje pokrivenih obveznica započeo je u srpnju 2009., a kupnje u sklopu tog programa u potpunosti su provedene do lipnja 2010.
  • Drugi program kupnje pokrivenih obveznica objavljen je u listopadu 2011. i završio je, prema planu, u listopadu 2012.
  • Program za tržišta vrijednosnih papira, koji je obuhvaćao državne vrijednosne papire europodručja, započeo je u svibnju 2010., a obustavljen je u rujnu 2012. U vezi s programom za tržišta vrijednosnih papira Eurosustav je ponovno povukao likvidnost osiguranu tim programom u tjednim operacijama povlačenja likvidnosti koje su se provodile do srpnja 2014., kako program ne bi utjecao na likvidnosne uvjete.
  • Pod stavkom 7.1. prikazani su i vrijednosni papiri Eurosustava koje je Eurosustav kupio u sklopu proširenog programa kupnje vrijednosnih papira, koji se sastoji od trećeg programa kupnje pokrivenih obveznica, programa kupnje vrijednosnih papira osiguranih imovinom, programa kupnje vrijednosnih papira javnog sektora i programa kupnje vrijednosnih papira korporativnog sektora. Ti programi provodit će se do kraja prosinca 2017., ali i duže ako to bude potrebno, sve dok Upravno vijeće ne zaključi da je došlo do postojane prilagodbe inflacijskih kretanja u skladu s ciljem dosezanja razine stopa inflacije ispod, ali blizu 2 % u srednjoročnom razdoblju.

Svi vrijednosni papiri pod stavkom 7.1. imovine vrednuju se po amortiziranom trošku bez obzira na to drže li se do dospijeća. Provjera umanjenja vrši se na godišnjoj razini.

Odjeljak Ostala pitanja u objašnjenju može sadržavati informacije o važnim promjenama u bilo kojoj bilančnoj stavci tjednog financijskog izvještaja koja nije dio standardnog objašnjenja.

Na primjer, u tom odjeljku objašnjena je računovodstvena reklasifikacija koja je provedena radi usklađivanja objave hitne likvidnosne pomoći koju su nacionalne središnje banke Eurosustava pružile domaćim kreditnim institucijama. Kada takve operacije imaju oblik kolateraliziranih kredita, u tjednom financijskom izvještaju prikazuju se pod stavkom Ostala potraživanja od kreditnih institucija europodručja nominirana u eurima (stavka 6. imovine). Pod tom stavkom prikazuju se i tekući računi, oročeni depoziti, prekonoćni depoziti i obratne repo transakcije provedene u vezi s upravljanjem portfeljima vrijednosnih papira pod stavkom 7. imovine.



[1] stavka 2. imovine Potraživanja od nerezidenata europodručja nominirana u stranoj valuti i stavka 3. imovine Potraživanja od rezidenata europodručja nominirana u stranoj valuti umanjene za stavku 7. obveza Obveze prema rezidentima europodručja nominirane u stranoj valuti, stavku 8. obveza Obveze prema nerezidentima europodručja nominirane u stranoj valuti i stavku 9. obveza Protustavka posebnim pravima vučenja koja dodjeljuje MMF

[2] stavka 5. imovine Krediti kreditnim institucijama europodručja povezani s operacijama monetarne politike, nominirani u eurima umanjena za stavke obveza 2.2. Mogućnost deponiranja kod središnje banke, 2.3. Oročeni depoziti, 2.4. Obratne operacije fine prilagodbe, 2.5. Depoziti povezani s pozivom na uplatu marže i 4. Izdani dužnički certifikati

[3] Glavne operacije refinanciranja služe za upravljanje kratkoročnim kamatnim stopama i likvidnošću te signaliziraju karakter monetarne politike u europodručju.

[4] Operacije dugoročnog refinanciranja osiguravaju financijskom sektoru dodatno dugoročnije refinanciranje. U posljednjih nekoliko godina redovite operacije dopunjene su dodatnim operacijama dugoročnog refinanciranja za puštanje likvidnosti u eurima.

[5] stavka 1. obveza Novčanice u optjecaju, stavka 2.1. obveza Tekući računi (koji obuhvaćaju sustav minimalnih pričuva) i stavka 2.2. obveza Mogućnost deponiranja kod središnje banke

Kontaktni podatci za medije