Menu

Korisnički priručnik za konsolidirani tjedni financijski izvještaj Eurosustava

Posljednji put posuvremenjeno: 2. rujna 2020.

Tjednim financijskim izvještajem javnost se obavještava o operacijama monetarne politike, deviznim transakcijama i ulaganjima Eurosustava.

Pravna osnova izvještavanja

Člankom 15. Statuta Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) propisano je da se konsolidirani financijski izvještaj Eurosustava objavljuje svakog tjedna. U tjednom financijskom izvještaju prikazuju se imovina i obveze Eurosustava u odnosu na treće osobe, kako su iskazani na računima nacionalnih središnjih banaka europodručja i ESB-a. Potraživanja i obveze između središnjih banaka Eurosustava (takozvana potraživanja i obveze unutar Eurosustava, kao što su salda u sustavu TARGET2) međusobno se poništavaju te se stoga ne prikazuju.

Oblik i sadržaj tjednog financijskog izvještaja utvrđeni su Smjernicom ESB‑a o pravnom okviru za računovodstvo i financijsko izvještavanje u Europskom sustavu središnjih banaka (ESB/2016/34).

Datumi objave

Tjedni financijski izvještaj objavljuje se u pravilu utorkom u 15.00 po srednjoeuropskom vremenu i odnosi se na prethodni petak. Pojedini datumi objave odstupaju od tog općeg pravila, na primjer kada je riječ o prvom tjednom financijskom izvještaju nakon kraja tromjesečja i razdobljima u kojima je sustav TARGET2 zatvoren tijekom pripreme tjednog financijskog izvještaja. Objašnjenje sadržava informacije o kretanjima ključnih bilančnih pozicija i agregata te prema potrebi i druge podatke.

Tjedni financijski izvještaj objavljuje se na svim službenim jezicima EU‑a, ali su popratna objašnjenja dostupna samo na engleskom jeziku.

Računovodstvene konvencije

Općenito

Smjernicom ESB/2016/34 propisuju se pravila kojima se uređuje računovodstvo i financijsko izvještavanje Eurosustava. Računovodstvena pravila obvezujuća su za sve stavke koje su bitne za operacije Eurosustava.

Pravila vrednovanja bilance

U tjednom financijskom izvještaju imovina i obveze Eurosustava vrednuju se u skladu sa Smjernicom ESB/2016/34.

Vrednovanje imovine i obveza

Zlato, instrumenti u stranoj valuti i vrijednosni papiri revaloriziraju se po tekućim tržišnim tečajevima i cijenama na kraju svakog tromjesečja, uz iznimku vrijednosnih papira koji su razvrstani kao vrijednosni papiri koji se drže do dospijeća, neutrživi vrijednosni papiri i vrijednosni papiri koji se drže za potrebe monetarne politike, a koji se obračunavaju po amortiziranom trošku. Vrijednosni papiri koji se vrednuju po amortiziranom trošku smatraju se zasebnim udjelima i podliježu provjeri umanjenja vrijednosti.

Osnova revalorizacije

Revalorizacija se provodi po pojedinačnim stavkama za vrijednosne papire, kamatne ugovore o razmjeni, ročnice, terminske ugovore o kamatnoj stopi i druge kamatne instrumente (osim opcija ugrađenih u vrijednosne papire). Valutni udjeli (uključujući posebna prava vučenja) revaloriziraju se za svaku valutu posebno.

Revalorizacija na kraju tromjesečja

Neto učinak revalorizacije na kraju tromjesečja prikazuje se zasebno za svaku bilančnu stavku u prvom tjednom financijskom izvještaju nakon kraja tromjesečja. Tijekom tromjesečja sve operacije koje provodi Eurosustav evidentiraju se po tečajevima i cijenama tih transakcija. Zahvaljujući tomu korisnici mogu tijekom tromjesečja pratiti kretanja operacija Eurosustava na osnovi novčanih tokova, dok se na kraju tromjesečja bilančne pozicije koje se redovito revaloriziraju prikazuju po tržišnoj vrijednosti, odnosno u skladu s ekonomskom stvarnošću.

Pravila priznavanja prihoda

Nerealizirani dobitci koji proizlaze iz revalorizacije na kraju tromjesečja ne priznaju se kao prihod, nego se evidentiraju izravno na računu revalorizacije. Nerealizirani gubitci iskazuju se u računu dobiti i gubitka na kraju godine ako premaše iznos prethodnih revalorizacijskih dobitaka evidentiranih na odgovarajućem računu revalorizacije. Ti priznati gubitci ne poništavaju se novim nerealiziranim dobitcima u sljedećim godinama. Nerealizirani gubitci koji proizlaze iz revalorizacije određenog vrijednosnog papira, strane valute ili zlata ne netiraju se s nerealiziranim dobitcima od drugih vrijednosnih papira ili valuta. U spomenutim načelima spajaju se transparentnost i razborito priznavanje prihoda.

Format bilance

Nacionalne središnje banke ESB‑u dostavljaju podatke o bilanci u skladu s formatom utvrđenim u Prilogu IV. Smjernici ESB/2016/34, u kojem je propisan i sastav svake bilančne stavke. Dosljednost izvještavanja nacionalnih središnjih banaka ključna je za konsolidaciju podataka. Više pojedinosti o sadržaju i strukturi bilance nalazi se u nastavku.

Sadržaj

Općenito

U tjednom financijskom izvještaju prikazuju se sva imovina i sve obveze središnjih banaka Eurosustava, uključujući sve podružnice nacionalnih središnjih banaka, u odnosu na treće osobe. On ne sadržava podatke o imovini i obvezama povezanima s ulaganjima u društva kćeri i trgovačka društva u kojima nacionalne središnje banke europodručja imaju sudjelujuće udjele. Potraživanja i obveze između središnjih banaka Eurosustava (takozvana potraživanja i obveze unutar Eurosustava, kao što su salda u sustavu TARGET2) međusobno se poništavaju te se stoga ne prikazuju.

Struktura bilance

U tjednom financijskom izvještaju pravi se razlika između rezidenata europodručja i nerezidenata europodručja u skladu s europskim i međunarodnim statističkim standardima. Razgraničavaju se i stavke nominirane u stranoj valuti od stavki nominiranih u eurima. Osim toga, pozicije koje se odnose na financijski sektor (npr. stavka 3. obveza Ostale obveze prema kreditnim institucijama europodručja nominirane u eurima) odvojene su od obveza koje se odnose na opću državu i ostale (npr. stavka 5. obveza Obveze prema ostalim rezidentima europodručja nominirane u eurima).

U tjednom financijskom izvještaju prikazana su stanja na kraju radnog vremena na dan izvještavanja kao i, prema potrebi, promjene u usporedbi s prethodnim tjednom (na primjer zbog transakcija ili učinaka revalorizacije na kraju tromjesečja). Sve stavke u bilanci izražene su u milijunima eura, dok su stavke u objašnjenju u pravilu prikazane u milijardama eura.

Većina podataka sadržanih u tjednom financijskom izvještaju dostupna je i u obliku dugih vremenskih serija.

Objašnjenje tjednog financijskog izvještaja

Objašnjenje se uglavnom odnosi na promjene koje su nastale zbog kretanja u provedbi monetarne politike i deviznih transakcija tijekom prethodnih tjedan dana. U tom odjeljku upućuje se na glavne bilančne stavke koje se komentiraju u tjednom financijskom izvještaju.

Pod stavkom Zlato i potraživanja u zlatu (stavka 1. imovine) prikazano je zlato (i fizičko i nefizičko zlato) koje drže središnje banke Eurosustava po tržišnoj vrijednosti na kraju prethodnog tromjesečja i vrijednost svih transakcija (kupnje i prodaje) namirenih od kraja prethodnog tromjesečja. Iako ta pozicija nije uvrštena u Neto stanje Eurosustava u stranoj valuti, ona je dio službenih pričuva Eurosustava. Podrobnije se opisuje u objašnjenju u slučaju znatnih promjena u odnosu na prethodni tjedan, na primjer zbog revalorizacije na kraju tromjesečja.

Neto stanje Eurosustava u stranoj valuti (stavke 2. i 3. imovine umanjene za stavke 7., 8. i 9. obveza)[1] obuhvaća udjele koji proizlaze iz svih transakcija s klijentima i portfeljnih transakcija u stranoj valuti (uključujući posebna prava vučenja) i s rezidentima i s nerezidentima europodručja kao i devizne operacije za puštanje likvidnosti provedene u korist rezidenata europodručja. Ta kategorija sadržava dio službenih pričuva Eurosustava u stranoj valuti, koji je prije svega potreban za slučaj mogućih intervencija na deviznom tržištu.

  • Stavka 2.1. imovine Potraživanja od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) pokazuje potraživanja država članica koja proizlaze iz plaćanja doprinosa MMF‑u, udjela u posebnim pravima vučenja i sudjelovanja u MMF‑ovim programima. Povezana bilančna stavka je stavka 9. obveza Protustavka posebnim pravima vučenja koja dodjeljuje MMF, pod kojom je prikazan iznos posebnih prava vučenja prvobitno dodijeljenih pojedinim državama članicama.
  • Stavka 2.2. imovine Salda kod banaka i ulaganja u vrijednosne papire, inozemni krediti i ostala inozemna imovina pokazuje najveći dio službene devizne imovine Eurosustava i uglavnom se sastoji od depozita i ulaganja u vrijednosne papire s drugim ugovornim stranama izvan europodručja. Devizna imovina u europodručju prikazana je pod stavkom 3. imovine Potraživanja od rezidenata europodručja nominirana u stranoj valuti.

Neto krediti Eurosustava kreditnim institucijama (stavka 5. imovine umanjena za stavke 2.2., 2.3., 2.4., 2.5. i 4. obveza)[2] pokazuju u kojem iznosu druge ugovorne strane upotrebljavaju kreditne operacije Eurosustava za puštanje likvidnosti, bez instrumenata za povlačenje likvidnosti.

Krediti kreditnim institucijama europodručja povezani s operacijama monetarne politike, nominirani u eurima (stavka 5. imovine) dijele se na šest podstavki i obuhvaćaju kreditne operacije monetarne politike za puštanje likvidnosti koje upotrebljava Eurosustav.

  • Stavka 5.1. imovine Glavne operacije refinanciranja odnosi se na redovite kreditne operacije za puštanje likvidnosti na otvorenom tržištu koje provodi Eurosustav u obliku obratnih transakcija. Glavne kreditne operacije refinanciranja provode se na standardnim tjednim aukcijama i obično imaju rok dospijeća od jednog tjedna.
  • Stavka 5.2. imovine Operacije dugoročnijeg refinanciranja obuhvaća obratne transakcije za puštanje likvidnosti, koje se provode mjesečno te obično imaju rok dospijeća od tri mjeseca. Sadržava i nestandardne mjere monetarne politike u obliku dodatnih operacija dugoročnijeg refinanciranja u eurima, koje su podrobnije objašnjene u odjeljku o operacijama na otvorenom tržištu na mrežnim stranicama ESB‑a.
  • Stavka 5.3. imovine Obratne operacije fine prilagodbe obuhvaća tržišne operacije koje se provode ad hoc s ciljem upravljanja likvidnosnom situacijom na tržištu i kamatnim stopama, posebno radi ublažavanja učinaka na kamatne stope izazvanih neočekivanim fluktuacijama likvidnosti na tržištu.
  • Stavka 5.4. imovine Obratne strukturne operacije obuhvaća obratne operacije za puštanje likvidnosti na otvorenom tržištu koje provodi Eurosustav, uglavnom kako bi se prilagodila strukturna likvidnosna pozicija financijskog sektora u odnosu na Eurosustav.
  • Stavka 5.5. imovine Mogućnost granične posudbe od središnje banke je stalno raspoloživa mogućnost koju nudi Eurosustav, a kojom se druge ugovorne strane mogu koristiti kako bi dobile prekonoćnu likvidnost od nacionalnih središnjih banaka po unaprijed utvrđenoj kamatnoj stopi na temelju prihvatljive imovine.
  • Stavka 5.6. imovine Krediti povezani s pozivom na uplatu marže može proizići iz porasta vrijednosti temeljnog kolaterala u vezi s ostalim kreditima drugim ugovornim stranama. U takvim slučajevima središnje banke mogu vratiti višak gotovine drugoj ugovornoj strani.

Neto krediti Eurosustava kreditnim institucijama izračunavaju se oduzimanjem sljedećih podstavaka obveza od stavke 5. imovine.

  • Stavka 2.2. obveza Mogućnost deponiranja kod središnje banke je stalno raspoloživa mogućnost koju nudi Eurosustav, a kojom se druge ugovorne strane mogu koristiti u svrhu držanja prekonoćnih depozita na koje se obračunava kamata po unaprijed utvrđenoj kamatnoj stopi. (Ovu podstavku treba promatrati u vezi s podstavkom 5.5. imovine Mogućnost granične posudbe od središnje banke. Prvi od tih dvaju instrumenata može se upotrijebiti za kratkoročni plasman viška likvidnosti, a drugi može poslužiti za pokrivanje kratkoročnih manjkova likvidnosti.)

  • Stavka 2.3. obveza odnosi se na Oročene depozite. Prikupljanje oročenih depozita je instrument monetarne politike koji se upotrebljava za finu prilagodbu kako bi se povukla likvidnost s tržišta ili ispravile likvidnosne neravnoteže posljednjeg dana razdoblja održavanja pričuva.

  • Pod stavkom 2.4. obveza Obratne operacije fine prilagodbe prikazane su neredovite operacije na otvorenom tržištu koje provodi Eurosustav, uglavnom radi povlačenja neočekivanih likvidnosnih priljeva na tržištu. Ekvivalent na strani imovine su Obratne operacije fine prilagodbe (stavka 5.3. imovine).

  • Stavka 2.5. obveza Depoziti povezani s pozivom na uplatu marže može proizići iz smanjivanja vrijednosti temeljnog kolaterala za kredite odobrene drugim ugovornim stranama. U tom slučaju Eurosustav može tražiti da mu druge ugovorne strane dostave dodatnu gotovinu (ili kolateral). Ekvivalent na strani imovine čine Krediti povezani s pozivom na uplatu marže (stavka 5.6. imovine).

Primarni novac (stavke 1., 2.1. i 2.2. obveza)[3] sastoji se od:

  • stavke 1. obveza Novčanice u optjecaju, pod kojom je prikazana nominalna vrijednost euronovčanica koje su središnje banke Eurosustava stavile u optjecaj
  • stavke 2.1. obveza Tekući računi (koji obuhvaćaju sustav minimalnih pričuva), koja se uglavnom sastoji od držanja povezanih sa zahtjevom da kreditne institucije drže depozite na računima kod svojih nacionalnih središnjih banaka; sustav minimalnih pričuva Eurosustava obuhvaća obvezu održavanja pričuva u prosječnom iznosu, što znači da kreditne institucije moraju održavati prosječnu razinu obveznih pričuva tijekom određenog razdoblja održavanja
  • stavke 2.2. obveza Mogućnost deponiranja kod središnje banke (vidi gore).

Pod stavkom 7.1. imovine Vrijednosni papiri koji se drže za potrebe monetarne politike prikazani su vrijednosni papiri koje je Eurosustav kupio u sklopu programa kupnje vrijednosnih papira povezanih s monetarnom politikom, raščlanjeni u različite portfelje. Više pojedinosti nalazi se u odjeljku o programima kupnje vrijednosnih papira na mrežnim stranicama ESB‑a.

Svi vrijednosni papiri pod stavkom 7.1. imovine vrednuju se po amortiziranom trošku bez obzira na to drže li se do dospijeća. Provjera umanjenja provodi se na godišnjoj razini.

Odjeljak Ostala pitanja u objašnjenju može sadržavati informacije o važnim promjenama u bilo kojoj bilančnoj stavci tjednog financijskog izvještaja koja nije dio standardnog objašnjenja.

Na primjer, u tom odjeljku objašnjena je računovodstvena reklasifikacija koja je provedena radi usklađivanja objave hitne likvidnosne pomoći koju su nacionalne središnje banke Eurosustava pružile domaćim kreditnim institucijama. Kada takve operacije imaju oblik kolateraliziranih kredita, u tjednom financijskom izvještaju prikazuju se pod stavkom Ostala potraživanja od kreditnih institucija europodručja nominirana u eurima (stavka 6. imovine).

 

[1] stavka 2. imovine Potraživanja od nerezidenata europodručja nominirana u stranoj valuti i stavka 3. imovine Potraživanja od rezidenata europodručja nominirana u stranoj valuti umanjene za stavku 7. obveza Obveze prema rezidentima europodručja nominirane u stranoj valuti, stavku 8. obveza Obveze prema nerezidentima europodručja nominirane u stranoj valuti i stavku 9. obveza Protustavka posebnim pravima vučenja koja dodjeljuje MMF

[2] stavka 5. imovine Krediti kreditnim institucijama europodručja povezani s operacijama monetarne politike, nominirani u eurima umanjena za stavke obveza 2.2. Mogućnost deponiranja kod središnje banke, 2.3. Oročeni depoziti, 2.4. Obratne operacije fine prilagodbe, 2.5. Depoziti povezani s pozivom na uplatu marže i 4. Izdani dužnički certifikati

[3] stavka 1. obveza Novčanice u optjecaju, stavka 2.1. obveza Tekući računi (koji obuhvaćaju sustav minimalnih pričuva) i stavka 2.2. obveza Mogućnost deponiranja kod središnje banke

Kontaktni podatci za medije