Prijevod Izvješća o konvergenciji na hrvatski jezik ne sadržava sva poglavlja. Cijelo izvješće dostupno je na engleskom jeziku na mrežnim stranicama ESB‑a.

1. Uvod

Euro je već uveden u 21 od 27 država članica EU‑a. Ovim je izvješćem obuhvaćeno pet od šest država članica koje tek trebaju prihvatiti jedinstvenu valutu: Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska. Te su se države u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu: „Ugovor”) obvezale da će prihvatiti euro, što znači da moraju nastojati ispuniti sve konvergencijske kriterije.^[1] Šesta država članica, Danska, ima poseban status te stoga nije obuhvaćena ovim izvješćem.^[2]

Izradom ovog izvješća ESB ispunjava svoju obvezu iz članka 140. Ugovora. U članku 140. kaže se da najmanje jednom svake dvije godine ili na zahtjev države članice s odstupanjem ESB i Europska komisija izvješćuju Vijeće EU‑a „o napretku koji su države članice s odstupanjem ostvarile u ispunjavanju svojih obveza u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije”. Pet država obuhvaćenih ovim izvješćem razmatrano je u sklopu redovitoga dvogodišnjeg ciklusa. Europska komisija također je pripremila izvješće, a oba su izvješća zajedno dostavljena Vijeću EU‑a.

U ovom izvješću ESB primjenjuje isti okvir kao u prethodnim izvješćima o konvergenciji. Za pet navedenih država razmatra se je li postignut visok stupanj održive ekonomske konvergencije, je li nacionalno zakonodavstvo usklađeno s Ugovorima i Protokolom o Statutu Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu: „Statut ESSB‑a”) i jesu li ispunjeni statutarni zahtjevi koje određena nacionalna središnja banka treba ispuniti kako bi postala sastavni dio Eurosustava.

Razmatranje procesa ekonomske konvergencije uvelike ovisi o kvaliteti i integritetu upotrijebljenih statističkih podataka. Na prikupljanje i dostavljanje statističkih podataka ne smiju utjecati politički činitelji ili uplitanja. Države članice EU‑a pozivaju se da kvalitetu i integritet svojih statističkih podataka smatraju pitanjima visokog prioriteta, da u prikupljanju statističkih podataka osiguraju odgovarajući sustav provjera i ravnoteža i da primijene minimalne standarde u području statistike. Ti standardi iznimno su važni za jačanje neovisnosti, integriteta i odgovornosti nacionalnih statističkih ureda te za podupiranje povjerenja u kvalitetu statistike državnih financija (vidi poglavlje 6.).

Od 4. studenoga 2014. svaka država članica EU‑a čije je odstupanje ukinuto mora se pridružiti jedinstvenome nadzornom mehanizmu (SSM) najkasnije na dan kad prihvati euro.^[3] Od tog se trenutka sva prava i obveze povezani sa SSM‑om počinju primjenjivati na tu državu. Stoga je iznimno važno provesti potrebne pripreme. Posebice, bankovni sustav svake države članice koja se pridruži europodručju i time se pridružuje SSM‑u podvrgnut je sveobuhvatnoj procjeni.^[4]

Ovo izvješće strukturirano je na sljedeći način. U poglavlju 2. opisuje se okvir primijenjen za razmatranje ekonomske i pravne konvergencije. U poglavlju 3. daje se horizontalni pregled glavnih aspekata ekonomske konvergencije. Poglavlje 4. sadržava sažetke po državama, u kojima su dani glavni rezultati razmatranja ekonomske i pravne konvergencije. U poglavlju 5. detaljnije se razmatra stanje ekonomske konvergencije u svakoj od pet promatranih država članica EU‑a. U poglavlju 6. daju se pregled pokazatelja konvergencije i statistička metodologija primijenjena pri njihovu prikupljanju. Naposljetku, u poglavlju 7. razmatra se usklađenost nacionalnog zakonodavstva promatranih država članica, uključujući statute njihovih nacionalnih središnjih banaka, s člancima 130. i 131. Ugovora.

2. Okvir za analizu

2.1. Ekonomska konvergencija

ESB za razmatranje stanja ekonomske konvergencije u državama članicama EU‑a koje žele prihvatiti euro upotrebljava zajednički okvir za analizu. Taj zajednički okvir, koji se dosljedno primjenjuje u svim izvješćima o konvergenciji Europskog monetarnog instituta (EMI) i ESB‑ovim izvješćima o konvergenciji, zasniva se najprije na odredbama Ugovora i njihovoj primjeni od strane ESB‑a pri analizi kretanja cijena, fiskalnog salda i omjera duga, tečaja i dugoročnih kamatnih stopa, kao i ostalih činitelja koji su važni za ekonomsku integraciju i konvergenciju. Drugo, zasniva se na nizu dodatnih ekonomskih pokazatelja za prošla i buduća razdoblja koji se smatraju korisnima za detaljno razmatranje održivosti konvergencije. Neki su elementi ovog okvira s vremenom poboljšani. Razmatranje stanja u dotičnim državama članicama zasnovano na svim tim činiteljima također pruža važne informacije koje pomažu osigurati da njihova integracija u europodručje prođe bez većih poteškoća. Okviri od 1. do 5. prikazuju zakonske odredbe i metodološka objašnjenja o ESB‑ovoj primjeni tih odredaba.

Ovo Izvješće o konvergenciji zasniva se na načelima utvrđenima u prethodnim izvješćima ESB‑a kako bi se osigurali kontinuitet i jednak tretman. ESB primjenjuje nekoliko vodećih načela u primjeni konvergencijskih kriterija (koje je ranije primjenjivao i EMI). Prvo, pojedinačni kriteriji tumače se i primjenjuju bez odstupanja. U pozadini tog načela činjenica je da je glavna svrha kriterija osigurati da u europodručju mogu sudjelovati samo one države članice koje imaju gospodarske uvjete koji pogoduju održavanju stabilnosti cijena i koherentnosti u europodručju. Drugo, konvergencijski kriteriji čine skladan i međusobno povezan sklop te moraju svi biti zadovoljeni. Kriteriji su u Ugovoru navedeni kao ravnopravni i među njima ne postoji hijerarhija. Treće, konvergencijski kriteriji moraju se ispuniti na osnovi stvarnih podataka, a ne prognoza. Četvrto, primjena konvergencijskih kriterija treba biti dosljedna, transparentna i jednostavna. Osim toga, pri ocjeni usklađenosti s konvergencijskim kriterijima ključni je činitelj održivost, jer se treba postići trajna, a ne trenutačna konvergencija. Stoga se održivost konvergencije u pojedinoj državi podrobno razmatra.

U tom smislu gospodarska kretanja u dotičnoj državi promatraju se retrospektivno, u načelu u posljednjih deset godina. Takav pristup omogućuje lakše utvrditi koliko su trenutačna postignuća rezultat stvarnih strukturnih prilagodba, što bi zauzvrat trebalo voditi boljoj procjeni održivosti ekonomske konvergencije.

Osim toga, u odgovarajućoj mjeri primjenjuje se i prospektivna analiza. U tom kontekstu posebna se pozornost posvećuje činjenici da održivost povoljnih gospodarskih kretanja bitno ovisi o odgovarajućim i dugoročnim odgovorima politike na postojeće i buduće izazove. Snažno upravljanje, učinkovite institucije i održive javne financije također su važni za podržavanje stabilnosti cijena i održivog rasta proizvodnje tijekom srednjoročnoga do dugoročnog razdoblja. Gledano u cijelosti, ističe se da održivost ekonomske konvergencije ovisi o postizanju snažne početne pozicije, postojanju učinkovitih institucija, otpornosti na šokove i vođenju odgovarajućih politika nakon uvođenja eura.

Krajnji datum za statističke podatke uključene u ovo Izvješće o konvergenciji bio je 17. lipnja 2026. Statističke podatke korištene pri primjeni konvergencijskih kriterija osigurala je Europska komisija (vidi poglavlje 6. te statističke tablice i grafikone), u suradnji s ESB‑om kod tečajeva i dugoročnih kamatnih stopa. U dogovoru s Komisijom referentno razdoblje za kriterij stabilnosti cijena i kriterij dugoročnih kamatnih stopa jest razdoblje od lipnja 2025. do svibnja 2026. Referentno razdoblje za tečajeve jest razdoblje od 18. lipnja 2024. do 17. lipnja 2026. Povijesni podatci o fiskalnim pozicijama pokrivaju razdoblje do 2025. godine. Također se razmatraju prognoze iz različitih izvora i druge informacije važne za razmatranje održivosti konvergencije u budućnosti. U ovom su izvješću uzeti u obzir i Proljetna gospodarska prognoza 2026. Europske komisije i Izvješće o mehanizmu upozoravanja iz 2026., objavljeni 21. svibnja 2026. i 25. studenoga 2025. Ovo izvješće Opće vijeće ESB‑a prihvatilo je 19. lipnja 2026.

U ovom se Izvješću o konvergenciji također razmatra utjecaj rata na Bliskom istoku na ocjenu konvergencije. Nedavne geopolitičke napetosti pridonijele su povećanoj neizvjesnosti, među ostalim, zbog mogućih učinaka na energetska tržišta, trgovinske putove i globalne financijske uvjete. Iako je početni učinak postao vidljiv iz inflacijskih kretanja i pokazatelja pouzdanja, gospodarski učinak rata ovisit će o intenzitetu i trajanju šoka cijena energije te o razmjeru njegovih neizravnih učinaka i drugoga kruga učinaka. Države s višom razinom energetske ovisnosti o Bliskom istoku i snažnijim trgovinskim vezama s Bliskim istokom mogle bi biti više pogođene od drugih. Taj će učinak ovisiti i o makroekonomskom okružju i reakcijama politika u pojedinim državama. Procjena konvergencije u budućnosti zbog toga je izložena većoj neizvjesnosti nego obično.

Zakonske odredbe o cjenovnim kretanjima i njihova primjena u ESB‑u prikazani su u Okviru 1.

Prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om tijekom dvanaestomjesečnoga referentnog razdoblja od lipnja 2025. do svibnja 2026. promatra se u smislu ekonomske uspješnosti države u postizanju stabilnosti cijena u posljednjih deset godina. To omogućuje detaljnije razmatranje održivosti cjenovnih kretanja u promatranoj državi. Pozornost se posvećuje usmjerenosti monetarne politike, odnosno tome jesu li monetarne vlasti ponajprije usmjerene na postizanje i održavanje stabilnosti cijena, kao i doprinosu drugih područja ekonomske politike ostvarenju tog cilja. Osim toga, uzimaju se u obzir i implikacije makroekonomskog okružja za postizanje stabilnosti cijena. Cjenovna kretanja razmatraju se u svjetlu uvjeta ponude i potražnje, pri čemu je naglasak na činiteljima kao što su jedinični troškovi rada i uvozne cijene. Naposljetku, promatraju se kretanja ostalih relevantnih indeksa cijena. Gledajući prospektivno, razmatraju se i moguća kretanja inflacije u godinama koje dolaze, uključujući prognoze glavnih međunarodnih organizacija i tržišnih sudionika. Također se proučavaju institucionalna i strukturalna gledišta važna za održavanje okružja koje pogoduje stabilnosti cijena nakon uvođenja eura.

Zakonske odredbe o fiskalnim kretanjima i njihova primjena u ESB‑u, zajedno s proceduralnim pitanjima, prikazani su u Okviru 2.

Glede održivosti javnih financija, rezultati u referentnoj godini, 2025., promatraju se u svjetlu uspješnosti promatrane države u posljednjih deset godina. Najprije se proučavaju kretanja omjera deficita. Pritom je važno napomenuti da na promjenu u godišnjem omjeru deficita države utječu razni temeljni činitelji. Ti se utjecaji mogu podijeliti na „cikličke učinke”, koji odražavaju reakciju deficita na promjene u gospodarskom ciklusu, i „necikličke učinke”, koji obično odražavaju strukturne ili trajne prilagodbe fiskalne politike. Međutim, ti neciklički učinci, koji su kvantificirani u ovom izvješću, ne moraju nužno odražavati samo strukturnu promjenu fiskalnih pozicija, nego uključuju i privremene učinke na proračunski saldo koji proizlaze iz mjera politike i posebnih činitelja.

U sljedećem koraku razmatra se kretanje omjera državnog duga u ovom razdoblju, kao i činitelji koji utječu na to. Ti su činitelji razlika između rasta nominalnog BDP‑a i kamatnih stopa, primarni saldo te usklađivanje deficita i duga. Takva perspektiva može pružiti daljnje informacije o mjeri u kojoj je makroekonomsko okružje, posebice kombinacija stope rasta i kamatnih stopa, utjecalo na dinamiku duga. Osim toga, razmatra se struktura državnog duga, s posebnim naglaskom na udjelu duga s kratkoročnim dospijećem i udjelu deviznog duga, kao i na njihovim kretanjima. Usporedbom tih udjela s trenutačnom razinom omjera duga može se naglasiti osjetljivost fiskalnog salda na promjene u tečajevima i kamatnim stopama.

Stupanjem na snagu reformiranog Pakta o stabilnosti i rastu 2024. uvedena su nova pravila o pokretanju postupka u slučaju prekomjernog deficita (EDP) na temelju duga. Za razliku od pravila o pokretanju EDP‑a na temelju deficita, koja su uglavnom ostala nepromijenjena, pravila o pokretanju EDP‑a na temelju duga izmijenjena su u skladu s opisom u Okviru 2. Međutim, s obzirom na to da kretanja neto rashoda, kako ih je utvrdilo Vijeće EU‑a, obuhvaćaju fiskalne strategije samo za razdoblje od 2025. nadalje, nijedan EDP na temelju duga nije pokrenut prije 2026.

Opća klauzula o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu aktivirana je za razdoblje od 2020. do 2023., a u travnju 2025. Vijeće EU‑a podnijelo je koordinirani zahtjev za aktivaciju nacionalne klauzule o odstupanju. Aktivacijom opće klauzule o odstupanju državama članicama omogućeno je odstupanje od proračunskih zahtjeva koji bi se inače primjenjivali kako bi se olakšale potrebne mjere koordinacije politika u kontekstu pandemije i rata koji Rusija vodi protiv Ukrajine u okviru Pakta o stabilnosti i rastu. Europska komisija predložila je 19. ožujka 2025. koordiniranu aktivaciju nacionalne klauzule o odstupanju kojom se državama omogućilo odstupanje od odobrenoga kretanja neto rashoda kako bi se otvorio dodatni proračunski prostor za veće rashode za obranu. Konkretno, Komisija je izjavila da su „agresivni rat Rusije protiv Ukrajine i prijetnja koju taj rat predstavlja europskoj sigurnosti iznimne okolnosti izvan kontrole država članica s golemim posljedicama na njihove javne financije zbog povezanog nastalog i/ili planiranog povećanja rashoda za obranu”.^[11] Vijeće je 30. travnja 2025. izdalo izjavu o koordiniranom zahtjevu za aktivaciju nacionalne klauzule o odstupanju.^[12] Na krajnji datum ovog izvješća Vijeće je aktiviralo klauzulu za 17 država članica, uključujući tri promatrane države (Češku, Mađarsku i Poljsku). Klauzula obuhvaća razdoblje od četiri godine i maksimalnu fleksibilnost od 1,5 % BDP‑a.

Gledajući prospektivno uzimaju se u obzir nedavno objavljene prognoze Europske komisije za razdoblje od 2026. do 2027. i procjena dugoročnih izazova za održivost duga. To posebice obuhvaća izglede za proračunska salda i udjele duga temeljene na aktualnim fiskalnim politikama. Osim toga, ističu se dugoročni izazovi za održivost proračunskih pozicija te šira područja konsolidacije, posebno izazovi povezani s državnim mirovinskim sustavima u vezi s demografskim promjenama te s potencijalnim obvezama koje je preuzela država. U skladu s novim pravilima srednjoročni proračunski planovi država navedeni su u njihovim nacionalnim fiskalno‑strukturnim planovima koje su objavile od jeseni 2024. U planovima se prikazuje putanja neto rashoda za razdoblje od najmanje četiri godine i opisuju se državne fiskalne strategije za razdoblje od 2025. nadalje.

Zakonske odredbe o tečajnim kretanjima i njihova primjena u ESB‑u prikazani su u Okviru 3.

Osim sudjelovanja u ERM‑u II i kretanja nominalnog tečaja prema euru u promatranom razdoblju, ukratko se ispituju podatci važni za održivost važećeg tečaja. Ti se podatci zasnivaju na kretanjima realnoga efektivnog tečaja i tekućega, kapitalnoga i financijskog računa platne bilance. Razmatra se i kretanje bruto inozemnog duga i neto stanja međunarodnih ulaganja tijekom dužih razdoblja. U dijelu o tečajnim kretanjima nadalje se procjenjuje stupanj integracije pojedine države u europodručje. Ta procjena obuhvaća vanjskotrgovinsku (izvoz i uvoz) i financijsku integraciju. Odjeljak o tečajnim kretanjima na kraju prikazuje, gdje je to primjenjivo, je li promatrana država imala koristi od likvidnosne pomoći središnje banke ili potpore platnoj bilanci u dvogodišnjemu referentnom razdoblju. Razmatra se i stvarna i preventivna pomoć.

Zakonske odredbe o kretanjima dugoročnih kamatnih stopa i njihova primjena u ESB‑u prikazani su u Okviru 4.

Kao što je spomenuto, Ugovor se izričito poziva na „trajnost konvergencije” koja se ogleda u razini dugoročnih kamatnih stopa. Stoga se kretanja tijekom promatranog razdoblja od lipnja 2024. do svibnja 2026. procjenjuju na temelju kretanja dugoročnih kamatnih stopa u posljednjih deset godina (odnosno u razdoblju za koje su podatci dostupni) i glavnih činitelja koji određuju razliku prema prosječnoj dugoročnoj kamatnoj stopi koja prevladava u europodručju. U teoriji prosječna dugoročna kamatna stopa europodručja u promatranom razdoblju mogla bi djelomice odražavati visoke premije za rizik pojedinih država europodručja. Zbog toga se u svrhu usporedbe također rabi prinos na dugoročne državne obveznice država europodručja s rejtingom AAA (odnosno dugoročni prinos, vidljiv iz krivulje prinosa, država europodručja s rejtingom AAA). Ovo izvješće kao podlogu analizi također pruža informacije o veličini i kretanjima financijskog tržišta. Pritom se rabe tri različita pokazatelja (nepodmireni iznos dužničkih vrijednosnih papira koje su izdala financijska i nefinancijska društva, kapitalizacija dioničkog tržišta i krediti monetarnih financijskih institucija domaćem nefinancijskom privatnom sektoru), koji zajedno predstavljaju mjeru veličine financijskih tržišta.

Na kraju, člankom 140. stavkom 1. Ugovora zahtijeva se da ovo izvješće uzme u obzir i nekoliko drugih relevantnih činitelja (vidi Okvir 5.). U tom je smislu poboljšani okvir gospodarskog upravljanja u skladu s člankom 121. stavkom 6. Ugovora stupio na snagu u prosincu 2011. kako bi se osigurala tješnja koordinacija ekonomskih politika i održive konvergencije gospodarskih rezultata država članica EU‑a. U Okviru 5. ukratko su navedene zakonske odredbe i način na koji se spomenuti dodatni činitelji rabe pri procjeni konvergencije koju provodi ESB.

2.2. Usklađenost nacionalnog zakonodavstva s Ugovorima

2.2.1. Uvod

Članak 140. stavak 1. Ugovora zahtijeva od ESB‑a (i Europske komisije) da najmanje jednom svake dvije godine ili na zahtjev države članice s odstupanjem izvješćuje Vijeće o napretku koji su države članice s odstupanjem ostvarile u ispunjavanju svojih obveza u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije. Ta izvješća moraju obuhvaćati provjeravanje usklađenosti nacionalnog zakonodavstva svake države članice s odstupanjem, uključujući statute njihovih nacionalnih središnjih banaka, s člancima 130. i 131. Ugovora i relevantnim člancima Statuta ESSB‑a. Ova obveza iz Ugovora država članica s odstupanjem također se naziva i „pravna konvergencija”.

Pri ocjeni pravne konvergencije ESB nije ograničen na provođenje formalne ocjene izričaja nacionalnog zakonodavstva te također može provjeravati je li provedba relevantnih odredaba u skladu s duhom Ugovora i Statuta ESSB‑a. ESB posebno vodi računa o svim oblicima pritisaka na tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u bilo koje države članice koji ne bi bili u skladu s duhom Ugovora s obzirom na neovisnost središnje banke.

ESB također vodi računa o potrebi nesmetanoga i kontinuiranog funkcioniranja tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama. S tim u vezi, relevantna tijela države članice posebno su dužna poduzimati potrebne mjere kako bi se osiguralo pravodobno imenovanje sljednika u slučaju upražnjenja pozicije člana tijela nadležnog za odlučivanje u NSB‑u.^[15]

ESB će pozorno pratiti sva kretanja prije donošenja pozitivne konačne ocjene u kojoj zaključuje da je nacionalno zakonodavstvo države članice usklađeno s Ugovorom i Statutom ESSB‑a.

2.2.1.1. Države članice s odstupanjem i pravna konvergencija

Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska, čija su nacionalna zakonodavstva obuhvaćena ovim izvješćem, imaju status države članice s odstupanjem, tj. one još nisu prihvatile euro. Švedskoj je dan status države članice s odstupanjem Odlukom Vijeća u svibnju 1998.^[16] Što se tiče Češke, Mađarske, Poljske i Rumunjske, članci 4.^[17] i 5.^[18] akata o uvjetima pristupanja predviđaju da će svaka država članica sudjelovati u ekonomskoj i monetarnoj uniji od datuma pristupanja kao država članica s odstupanjem u smislu članka 139. Ugovora.

Ovim izvješćem nije obuhvaćena Danska, koja je država članica s posebnim statusom i koja još nije prihvatila euro. Protokol (br. 16) o određenim odredbama koje se odnose na Dansku, dodan ovim Ugovorima, predviđa da, s obzirom na obavijest koju je danska vlada dostavila Vijeću 3. studenoga 1993., Danska ima pravo izuzeća i da će postupak za prestanak odstupanja biti pokrenut tek na njezin zahtjev. Budući da se članak 130. Ugovora primjenjuje na Dansku, središnja banka Danmarks Nationalbank mora ispuniti zahtjeve glede neovisnosti središnje banke. U EMI‑jevu Izvješću o konvergenciji iz 1998. zaključeno je da je taj zahtjev ispunjen. Ocjena konvergencije Danske nije provođena od 1998. zbog njezina posebnog statusa. Do onog trenutka kad Danska obavijesti Vijeće da namjerava prihvatiti euro, središnja banka Danmarks Nationalbank ne mora biti pravno integrirana u Eurosustav i dansko zakonodavstvo nije potrebno prilagođavati.

Cilj ocjenjivanja pravne konvergencije jest olakšati Vijeću donošenje odluka o tome koja je država članica ispunila „svoje obveze u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije” (članak 140. stavak 1. Ugovora). U pravnom području, ti se uvjeti posebno odnose na neovisnost središnje banke i pravnu integraciju nacionalnih središnjih banaka u Eurosustav.

2.2.1.2. Struktura pravne ocjene

Pravna ocjena velikim dijelom počiva na okviru prethodnih izvješća ESB‑a i EMI‑ja o pravnoj konvergenciji.^[19]

Usklađenost nacionalnog zakonodavstva razmatra se u svjetlu zakonodavstva donesenog prije 25. ožujka 2026.

2.2.2. Opseg prilagodbe

2.2.2.1. Područja prilagodbe

Da bi se utvrdila ona područja u kojima je potrebno provesti prilagodbu nacionalnog zakonodavstva, razmotrena su sljedeća pitanja:

• usklađenost s odredbama o neovisnosti nacionalnih središnjih banaka, članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u i guvernera iz Ugovora (članak 130.) i Statuta ESSB‑a (članak 7. i članak 14. stavak 14.2.)
• usklađenost s odredbama o povjerljivosti (članak 37. Statuta ESSB‑a)
• usklađenost s odredbama o poštivanju zabrane monetarnog financiranja (članak 123. Ugovora) i povlaštenog pristupa (članak 124. Ugovora)
• usklađenost s jedinstvenim pisanjem naziva valute euro koje zahtijeva pravo EU‑a i
• pravna integracija nacionalnih središnjih banaka u Eurosustav (posebno u vezi s člankom 12. stavkom 12.1. i člankom 14. stavkom 14.3. Statuta ESSB‑a).

2.2.2.2. „Usklađenost” nasuprot „harmonizaciji”

Člankom 131. Ugovora zahtijeva se da nacionalno zakonodavstvo bude „usklađeno” s Ugovorima i Statutom ESSB‑a; svaka neusklađenost stoga mora biti otklonjena. Na potrebu ispunjavanja te obveze ne utječu ni prednost Ugovora i Statuta ESSB‑a nad nacionalnim zakonodavstvom ni priroda neusklađenosti.

Zahtjev da nacionalno zakonodavstvo bude „usklađeno” ne znači da Ugovor zahtijeva „harmonizaciju” statuta nacionalnih središnjih banaka, ni međusobno, ni sa Statutom ESSB‑a. Nacionalne posebnosti mogu nastaviti postojati u mjeri u kojoj nisu u suprotnosti s nadležnošću za monetarna pitanja za koja je isključivo nadležan EU. Doista, u skladu s člankom 14. stavkom 14.4. Statuta ESSB‑a nacionalne središnje banke mogu obavljati i funkcije koje nisu navedene u Statutu ESSB‑a u mjeri u kojoj one nisu u suprotnosti s ciljevima i zadaćama ESSB‑a.^[20] Odredbe u statutima nacionalnih središnjih banaka kojima se te dodatne funkcije odobravaju jasan su primjer okolnosti u kojima razlike mogu ostati. Pojam „usklađenost” stoga znači da je nacionalno zakonodavstvo i statute nacionalnih središnjih banaka potrebno prilagoditi kako bi se otklonile nedosljednosti s Ugovorima i Statutom ESSB‑a te osigurao potreban stupanj integriranosti nacionalnih središnjih banaka u ESSB. Posebno, potrebno je prilagoditi sve odredbe koje zadiru u neovisnost NSB‑a, kako je određeno u Ugovoru, i njegovu ulogu kao sastavnog dijela ESSB‑a. Stoga, da bi se to ostvarilo, nije dovoljno oslanjati se isključivo na nadređenost prava EU‑a nad nacionalnim zakonodavstvom.

Obveza iz članka 131. Ugovora odnosi se samo na neusklađenost s Ugovorima i Statutom ESSB‑a. Međutim, nacionalno zakonodavstvo koje nije usklađeno sa sekundarnim zakonodavstvom EU‑a koje je relevantno za područja prilagodbe razmatrana u ovom Izvješću o konvergenciji potrebno je uskladiti s takvim sekundarnim zakonodavstvom. Nadređenost prava EU‑a ne utječe na obvezu prilagodbe nacionalnog zakonodavstva. Taj opći zahtjev ne proizlazi samo iz članka 131. Ugovora nego i iz sudske prakse Suda Europske unije.^[21]

Ugovori i Statut ESSB‑a ne propisuju način na koji je potrebno provesti prilagodbu nacionalnog zakonodavstva. Usklađenost se, stoga, može postići uklanjanjem nacionalnog zakonodavstva koje nije usklađeno s pravom EU‑a ili upućivanjem na Ugovore i Statut ESSB‑a ili, iznimno, ugrađivanjem njihovih odredaba i pozivanjem na njih kao na izvor, pri čemu je nužno ispuniti sljedeće uvjete:

U pravilu, potrebno je izbjegavati reproduciranje relevantnih odredaba prava Unije koje se izravno primjenjuju u pravnom poretku države članice uporabom istog jezika.^[22] Reproduciranje može dovesti do nesigurnosti u smislu pravne prirode i podrijetla primjenjivih odredaba i datuma njihova stupanja na snagu. To ne bi bilo u skladu s načelom jedinstvene primjene i tumačenja prava Unije na cijelom području Unije.^[23] Nadalje, ako se u nacionalnoj odredbi rabi tekst drukčiji od odgovarajuće odredbe Unije, stvara se vlastiti regulatorni sadržaj. U skladu s člankom 2. stavkom 1. Ugovora, isključiva nadležnost Unije u pitanjima monetarne politike onemogućuje državama članicama da donesu odredbu koja, u svjetlu svog cilja i sadržaja, uspostavlja pravna pravila koja uređuju uporabu eura kao jedinstvene valute, osim ako države članice djeluju na temelju ovlaštenja Unije.^[24] U tom kontekstu, koncept monetarne politike nije ograničen na njezinu operativnu provedbu, koja je, prema prvoj alineji članka 127. stavka 2. Ugovora, jedna od osnovnih zadaća Eurosustava. Naime, on ima i regulatornu dimenziju čiji je cilj zajamčiti status eura kao jedinstvene valute.^[25]

Reproduciranje relevantnih odredaba prava Unije koje se izravno primjenjuju u pravnom poretku države članice uporabom istog jezika dopušteno je u iznimnim okolnostima radi dosljednosti i kako bi bile razumljive osobama na koje se odnose. U slučajevima u kojima postoje takve iznimne okolnosti koje dopuštaju reproduciranje izravno primjenjivih odredaba prava Unije odredbe je potrebno reproducirati precizno, bez mijenjanja njihova teksta.^[26] Nadalje, odredbe se smiju reproducirati samo u mjeri u kojoj je to opravdano iznimnim okolnostima. Međutim, takve iznimne okolnosti ne postoje ako su izravno primjenjive odredbe prava Unije dovoljno koherentne i sveobuhvatne, zbog čega ih nije potrebno ponavljati ili odražavati u nacionalnom pravu.^[27] U slučajevima kad su izravno primjenjive odredbe prava Unije relevantne samo u kontekstu područja koje obuhvaća nacionalno pravo, nacionalno pravo ne mora upućivati na te odredbe. U mjeri u kojoj se u nacionalnom pravu nužno reproduciraju izravno primjenjive odredbe prava Unije iz ranije spomenutih razloga, to se mora učiniti na eksplicitan način uz objašnjenje da su odredbe ili „u skladu s” ili „usklađene s” odgovarajućim odredbama prava Unije, pri čemu su potonje reproducirane samo u svrhu stavljanja nacionalnog prava u širi kontekst, ili da odredbe „ne dovode u pitanje” odgovarajuće odredbe prava Unije u slučajevima u kojima nacionalno tijelo djeluje u sklopu supsidijarnih nadležnosti koje prelaze nadležnosti u sklopu kojih djeluju unutar ESSB‑a i Eurosustava.^[28]

K tome, institucije EU‑a i države članice moraju se savjetovati s ESB‑om o prijedlozima propisa iz područja nadležnosti ESB‑a, u skladu s člankom 127. stavkom 4. i člankom 282. stavkom 5. Ugovora i člankom 4. Statuta ESSB‑a, što je sredstvo kojim se ostvaruje i održava usklađenost nacionalnog zakonodavstva s Ugovorima i Statutom ESSB‑a. Odluka Vijeća 98/415/EZ^[29] izričito zahtijeva od država članica da poduzmu mjere koje su potrebne da bi se osigurala usklađenost s tom obvezom.

2.2.3. Neovisnost nacionalnih središnjih banaka

S obzirom na neovisnost središnjih banaka, nacionalno zakonodavstvo u državama članicama koje su se pridružile EU‑u u 2004., 2007. ili 2013. moralo je biti prilagođeno i usklađeno s relevantnim odredbama Ugovora i Statuta ESSB‑a te biti na snazi 1. svibnja 2004., 1. siječnja 2007. i 1. srpnja 2013.^[30] U Švedskoj su određene prilagodbe morale stupiti na snagu do datuma uspostave ESSB‑a 1. lipnja 1998.

2.2.3.1. Neovisnost središnjih banaka

EMI je u studenome 1995. priredio popis s obilježjima neovisnosti središnjih banaka (on je kasnije detaljno opisan u Izvješću o konvergenciji iz 1998.) koja su činila osnovu za ocjenu nacionalnog zakonodavstva država članica u tom trenutku, a posebno statuta nacionalnih središnjih banaka. Koncept neovisnosti središnjih banaka obuhvaća različite tipove neovisnosti koje se mora zasebno ocijeniti, poglavito funkcionalnu, institucionalnu, osobnu i financijsku neovisnost. Tijekom nekoliko posljednjih godina ti su aspekti neovisnosti središnjih banaka podvrgnuti podrobnijim analizama u mišljenjima ESB‑a. Ti su aspekti osnova za ocjenu razine konvergencije između nacionalnog zakonodavstva država članica s odstupanjem i Ugovora i Statuta ESSB‑a.

2.2.3.2. Funkcionalna neovisnost

Neovisnost središnjih banaka nije sama sebi svrha nego je instrument za ostvarivanje cilja koji mora biti jasno definiran i nadređen svim drugim ciljevima. Funkcionalna neovisnost zahtijeva da je glavni cilj svakog NSB‑a naveden na jasan i pravno siguran način te da je potpuno u skladu s glavnim ciljem stabilnosti cijena koji je utvrđen u Ugovoru. Provođenje tog cilja podupire se tako da se nacionalnim središnjim bankama daju potrebna sredstva i instrumenti za ostvarivanje tog cilja neovisno o bilo kojem drugom tijelu. Zahtjev iz Ugovora za neovisnošću središnjih banaka odraz je opće percepcije da se glavni cilj stabilnosti cijena najbolje podupire potpunom neovisnošću institucije s jasnim određivanjem njezina mandata. Neovisnost središnjih banaka u cijelosti je u skladu s odgovornošću središnjih banaka za njihove odluke, što je bitan aspekt povećanja povjerenja u njihov status neovisnosti. To zahtijeva transparentnost i dijalog s trećim stranama.

Kad je riječ o vremenu, Ugovor ne navodi jasno kada nacionalne središnje banke država članica s odstupanjem moraju ispuniti glavni cilj stabilnosti cijena koji je naveden u članku 127. stavku 1. i članku 282. stavku 2. Ugovora i članku 2. Statuta ESSB‑a. S obzirom na one države članice koje su se pridružile EU‑u nakon datuma uvođenja eura u EU‑u, nije jasno treba li se ta obveza primjenjivati od datuma pristupanja ili od datuma kada su one prihvatile euro. Dok se članak 127. stavak 1. Ugovora ne primjenjuje na države članice s odstupanjem (vidi članak 139. stavak 2. točku (c) Ugovora), članak 2. Statuta ESSB‑a primjenjuje se na te države članice (vidi članak 42. stavak 42.1. Statuta ESSB‑a). ESB je mišljenja da se obveza nacionalnih središnjih banaka glede stabilnosti cijena kao njihova glavnog cilja primjenjuje od 1. lipnja 1998. u slučaju Švedske i od 1. svibnja 2004., 1. siječnja 2007. i 1. srpnja 2013. kod onih država članica koje su se pridružile EU‑u na navedene datume. To počiva na činjenici da se jedno od vodećih načela EU‑a, a to je stabilnost cijena (vidi članak 119. Ugovora), također primjenjuje na države članice s odstupanjem. Također počiva na cilju iz Ugovora da sve države članice trebaju težiti makroekonomskoj konvergenciji, uključujući stabilnost cijena, što je namjena redovitih izvješća ESB‑a i Europske komisije. Ovaj zaključak također počiva na temeljnom načelu neovisnosti središnjih banaka, što je opravdano samo ako je ukupni cilj stabilnosti cijena nadređen.

Ocjena država u ovom izvješću počiva na navedenim zaključcima u vezi s vremenom primjene obveze nacionalnih središnjih banaka država članica s odstupanjem glede stabilnosti cijena kao njihova primarnog cilja.

2.2.3.3. Institucionalna neovisnost

Institucionalna neovisnost odražava se u članku 130. Ugovora i članku 7. Statuta ESSB‑a. Ta dva članka zabranjuju nacionalnim središnjim bankama i članovima njihovih tijela nadležnih za odlučivanje da traže ili primaju naputke od institucija ili tijela EU‑a, bilo koje vlade države članice ili bilo kojeg drugog tijela. Usto, oni zabranjuju institucijama, tijelima, uredima ili agencijama EU‑a i vladama država članica da utječu na one članove tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama čije odluke mogu utjecati na ispunjavanje zadaća nacionalnih središnjih banaka koje su povezane s ESSB‑om. Da bi se u nacionalnom zakonodavstvu ogledao članak 130. Ugovora i članak 7. Statuta ESSB‑a, u njemu moraju biti sadržane obje zabrane i ono ne smije umanjivati opseg njihove primjene.^[31] Priznanje da središnje banke imaju takvu neovisnost nema za posljedicu to da su one izuzete od bilo kojega pravnog pravila i zaštićene od bilo koje vrste zakonodavstva.^[32]

Bez obzira na to je li NSB organiziran kao tijelo u vlasništvu države, posebno tijelo javnog prava ili jednostavno kao dioničko društvo, postoji rizik da bi vlasnik mogao utjecati na njegova tijela nadležna za odlučivanje u vezi sa zadaćama povezanima s ESSB‑om na temelju takvog vlasništva.^[33] Takav utjecaj, bez obzira na to ostvaruje li se preko dioničarskih prava ili na neki drugi način, može utjecati na neovisnost NSB‑a i stoga ga treba zakonski ograničiti.

Pravni okvir za središnje bankarstvo treba osigurati stabilnu i dugotrajnu osnovu za funkcioniranje središnje banke. Česte promjene institucionalnog ustroja NSB‑a koje utječu na organizacijsku ili upravljačku stabilnost mogu negativno utjecati na institucionalnu neovisnost NSB‑a.^[34]

Zabrana davanja naputaka

Prava trećih strana da daju naputke nacionalnim središnjim bankama, njihovim tijelima nadležnima za odlučivanje ili njihovim članovima nisu u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB‑a kada je riječ o zadaćama povezanima s ESSB‑om.

Svako sudjelovanje NSB‑a u primjeni mjera za jačanje financijske stabilnosti mora biti u skladu s Ugovorom, tj. funkcije nacionalnih središnjih banaka moraju se ispunjavati na način koji je potpuno u skladu s njihovom funkcionalnom, institucionalnom i financijskom neovisnošću kako bi se osiguralo pravilno obavljanje njihovih zadaća u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB‑a.^[35] U mjeri u kojoj se nacionalnim zakonodavstvom NSB‑u daje uloga koja prelazi okvire savjetodavnih funkcija i od njega zahtijeva da preuzme dodatne zadaće, potrebno je osigurati da te zadaće ne utječu na operativnu i financijsku sposobnost NSB‑a glede obavljanja zadaća povezanih s ESSB‑om.^[36] Dodatno, uključivanje predstavnika nacionalnih središnjih banaka u zajednička nadzorna tijela nadležna za odlučivanje ili druga tijela potrebno je pozorno razmotriti kako bi se očuvala osobna neovisnost članova tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama.^[37]

Zabrana odobravanja, suspendiranja, poništavanja ili odgađanja odluka

Prava trećih strana da odobravaju, suspendiraju, poništavaju ili odgađaju odluke NSB‑a nisu u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB‑a kada je riječ o zadaćama povezanima s ESSB‑om.^[38]

Zabrana cenzuriranja odluka na temelju pravnih razloga

Pravo da tijela koja nisu neovisni sudovi cenzuriraju, na temelju pravnih razloga, odluke koje se odnose na obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om nije u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB‑a, jer se obavljanje tih zadaća ne može ponovo ocjenjivati na političkoj razini. Pravo guvernera NSB‑a da suspendira provedbu odluke koju je donio ESSB ili tijelo nadležno za odlučivanje u NSB‑u na temelju pravnih razloga i da ju potom dostavi političkom tijelu radi donošenja konačne odluke bilo bi isto kao i tražiti naputke od trećih strana.

Zabrana sudjelovanja u tijelima nadležnima za odlučivanje NSB‑a s pravom glasa

Sudjelovanje predstavnika trećih strana u tijelu nadležnom za odlučivanje u NSB‑u s pravom glasa glede pitanja koja se odnose na NSB‑ovo obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om nije u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB‑a, čak i kad taj glas nije odlučujući.^[39] Takvo sudjelovanje čak i bez prava glasa nije u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB‑a ako zadire u obavljanje zadaća tih tijela nadležnih za odlučivanje povezanih s ESSB‑om ili ugrožava usklađenost s režimom povjerljivosti ESSB‑a.^[40]

Zabrana ex ante savjetovanja u vezi s odlukom NSB‑a

Izričita zakonska obveza NSB‑a da se ex ante savjetuje s trećim stranama u vezi s odlukom NSB‑a daje trećim stranama formalni mehanizam za utjecanje na konačnu odluku i stoga nije u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB‑a.

Međutim, dijalog između NSB‑a i trećih strana, čak i kad počiva na zakonskim obvezama davanja informacija i razmjene mišljenja, u skladu je s neovisnošću središnjih banaka pod uvjetom da:

• ne zadire u neovisnost članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u
• potpuno se poštuje posebni status guvernera u njihovu svojstvu članova tijela nadležnih za odlučivanje u ESB‑u i
• ispunjeni su zahtjevi glede povjerljivosti koji proizlaze iz Statuta ESSB‑a.^[41]

Razrješenje dužnosti članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u

Statutarne odredbe u vezi s razrješenjem dužnosti članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u (npr. u vezi s računovodstvenim izvještajima) koje provode treće strane (npr. vlade) trebaju sadržavati odgovarajuće zaštite kako takva ovlast ne bi štetno utjecala na sposobnost pojedinog člana tijela nadležnog za odlučivanje u NSB‑u da samostalno donosi odluke u vezi sa zadaćama povezanima s ESSB‑om (ili provodi odluke koje su donesene na razini ESSB‑a). Preporučuje se uključivanje izričite odredbe s tim učinkom u statute nacionalnih središnjih banaka.

Odnos između nacionalnog zakonodavstva i etičkog okvira koji je uspostavio ESB

Nacionalnim zakonodavstvom, uključujući onim kojim se prenosi zakonodavstvo EU‑a, ne dovodi se u pitanje etički okvir koji je uspostavio ESB kako bi se osigurala neovisnost ESB‑a i nacionalnih središnjih banaka pri izvršavanju ovlasti i obavljanju zadaća i dužnosti koje su im dodijeljene Ugovorima i Statutom ESSB‑a, s obzirom na to da taj okvir ima vlastito područje primjene i pravnu osnovu.^[42] Kako bi se izbjegla sumnja, nacionalni zakonodavac može to pojasniti u relevantnome nacionalnom zakonodavstvu.

2.2.3.4. Osobna neovisnost

Člankom 130. Ugovora te člankom 7. i člankom 14. stavkom 14.2. Statuta ESSB‑a dodatno se štiti neovisnost središnjih banaka u odnosu na guvernere i članove tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u. Guverneri su članovi Općeg vijeća ESB‑a i postaju članovi Upravnog vijeća nakon prihvaćanja eura u svojim državama članicama. Guverneri se ne smiju smatrati predstavnicima države članice kada izvršavaju svoje dužnosti kao članovi Upravnog vijeća ili Općeg vijeća ESB‑a.^[43] Članak 14. stavak 14.2. Statuta ESSB‑a predviđa da statuti nacionalnih središnjih banaka moraju osobito predvidjeti da mandat guvernera bude najmanje pet godina. Ova odredba također štiti guvernere od arbitrarnog razrješenja dužnosti jer predviđa da oni mogu biti razriješeni dužnosti ako više ne ispunjavaju uvjete koji su potrebni za obavljanje dužnosti ili ako su počinili tešku povredu dužnosti. U tim slučajevima, u članku 14. stavku 14.2. Statuta ESSB‑a postoji mogućnost pokretanja postupka pred Sudom Europske unije, koji ima ovlast poništiti nacionalnu odluku o razrješenju dužnosti guvernera.^[44] Suspenzija guvernera može de facto značiti njegovo razrješenje dužnosti u svrhu članka 14. stavka 14.2. Statuta ESSB‑a.^[45] Statuti nacionalnih središnjih banaka moraju biti u skladu s ovom odredbom kako je dolje utvrđeno.

Člankom 130. Ugovora zabranjuje se nacionalnim vladama i svim tijelima da utječu na članove tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama pri obavljanju njihovih zadaća. Osobito, države članice ne smiju nastojati utjecati na članove tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u tako što će izmijeniti nacionalno zakonodavstvo koje utječe na njihove primitke, a koje bi se u načelu trebalo primjenjivati samo pri budućim imenovanjima.^[46] Međutim, zahtjevi neovisnosti utvrđeni u članku 130. Ugovora ne krše se promjenama primitaka članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u o kojima odlučuju NSB‑ova vlastita tijela nadležna za odlučivanje i koje se temelje na objektivnim kriterijima, primjerice usporednoj analizi plaća s ciljem osiguravanja proporcionalnosti između različitih hijerarhijskih položaja u NSB‑u.^[47]

Najkraće trajanje mandata guvernera

U skladu s člankom 14. stavkom 14.2. Statuta ESSB‑a, statuti nacionalnih središnjih banaka moraju predvidjeti da je najkraće trajanje mandata guvernera pet godina. Time se ne isključuje duže trajanje mandata, a neograničeno trajanje mandata ne zahtijeva prilagodbu statuta pod uvjetom da su razlozi za razrješenje dužnosti guvernera u skladu s onima iz članka 14. stavka 14.2. Statuta ESSB‑a. Ne postoji opravdanje za kraća razdoblja čak ni onda kada se primjenjuju samo tijekom prijelaznog razdoblja.^[48] Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa starosnu granicu za umirovljenje treba osigurati da se njome ne prekida najkraće trajanje mandata iz članka 14. stavka 14.2. Statuta ESSB‑a, koji ima prednost nad bilo kojom starosnom granicom za umirovljenje, kada se primjenjuje na guvernera.^[49] Pri izmjeni statuta NSB‑a zakonskim je izmjenama potrebno zaštititi sigurnost položaja guvernera i ostalih članova tijela nadležnih za odlučivanje koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om.^[50]

Razlozi za razrješenje dužnosti guvernera

Statuti nacionalnih središnjih banaka moraju osigurati da guverneri ne mogu biti razriješeni na temelju razloga koju nisu navedeni u članku 14. stavku 14.2. Statuta ESSB‑a. Svrha je zahtjeva iz tog članka spriječiti tijela koja sudjeluju u imenovanju guvernera, osobito relevantnu vladu ili parlament, da arbitrarno razriješe guvernera. Statuti nacionalnih središnjih banaka trebaju izbrisati sve neusklađenosti s razlozima za razrješenje dužnosti koji su utvrđeni u članku 14. stavku 14.2. Statuta ESSB‑a ili ne navoditi razloge za razrješenje dužnosti (s obzirom na to da se članak 14. stavak 14.2. izravno primjenjuje).^[51] Nakon što budu izabrani ili imenovani, guverneri ne mogu biti razriješeni dužnosti osim u skladu s onim uvjetima koji su navedeni u članku 14. stavku 14.2. Statuta ESSB‑a, čak i onda kada guverneri još nisu preuzeli svoje dužnosti. S obzirom na to da su uvjeti pod kojima guverner može biti razriješen dužnosti autonomni pojmovi prava Unije, njihova primjena i tumačenje ne ovise o nacionalnim kontekstima.^[52] Naposljetku, tumačenje tih koncepata u nadležnosti je Suda Europske unije u skladu s ovlastima koje su mu dodijeljene drugim podstavkom članka 14. stavka 14.2. Statuta ESSB‑a.^[53]

Sigurnost položaja i razlozi za razrješenje dužnosti članova tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama, osim guvernera, koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om

Primjenom istih pravila za sigurnost položaja i razloge za razrješenje dužnosti guvernera na ostale članove tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om također će se očuvati osobna neovisnost tih osoba.^[54] Članak 130. Ugovora i članak 7. Statuta ESSB‑a odnose se na „članove tijela nadležnih za odlučivanje” u nacionalnim središnjim bankama i ne odnose se posebno na guvernere. To se primjenjuje posebno onda kada je guverner „prvi među jednakima” među kolegama koji imaju jednakovrijedno pravo glasa ili kada takvi ostali članovi sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om.

Pravo na sudsko preispitivanje

Guverneri i ostali članovi tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama moraju imati pravo dostaviti sve odluke o njihovu razrješenju dužnosti neovisnom sudu kako bi se ograničila moguća politička samovolja pri procjeni razloga za tu odluku.

Članak 14. stavak 14.2. Statuta ESSB‑a određuje da guverneri koji su razriješeni dužnosti mogu pokrenuti postupak pred Sudom Europske unije. Sud Europske unije ima ovlast poništiti nacionalnu odluku o razrješenju dužnosti guvernera ako utvrdi da je ona u suprotnosti s pravom Unije.

Na temelju članka 130. Ugovora i članka 7. Statuta ESSB‑a nacionalno zakonodavstvo treba osigurati pravo na sudsko preispitivanje odluke o razrješenju članova tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama (osim guvernera) koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om od strane nacionalnih sudova.^[55] To pravo može biti dio općeg prava ili u obliku posebne odredbe. Čak i kad je to pravo ostvarivo prema općem pravu, zbog pravne sigurnosti preporučuje se da pravo na preispitivanje bude izričito utvrđeno.

Zaštita od sukoba interesa

Osobna neovisnost također podrazumijeva da je potrebno osigurati da ne dođe do sukoba interesa između dužnosti članova tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om u odnosu na njihove dotične nacionalne središnje banke (i guvernera u odnosu na ESB) i sve ostale funkcije koje ti članovi tijela nadležnih za odlučivanje mogu imati ili koje mogu ugroziti njihovu osobnu neovisnost.^[56] U načelu članstvo u tijelu nadležnom za odlučivanje koje sudjeluje u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om nije u skladu s obnašanjem ostalih funkcija koje mogu stvoriti sukob interesa. Osobito, članovi takvih tijela nadležnih za odlučivanje ne mogu imati funkciju ili interes koji može utjecati na njihove aktivnosti, preko funkcije u izvršnoj ili zakonodavnoj grani države ili u regionalnoj ili lokalnoj upravi ili preko sudjelovanja u poslovnim organizacijama. Osobitu pozornost potrebno je posvetiti tome da se spriječe potencijalni sukobi interesa kod neizvršnih članova tijela nadležnih za odlučivanje.

2.2.3.5. Financijska neovisnost

Ukupna neovisnost NSB‑a bila bi ugrožena kad on ne bi mogao autonomno raspolagati dostatnim financijskim resursima za ispunjavanje svojeg mandata, tj. obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om koje se od njega zahtijevaju prema Ugovoru i Statutu ESSB‑a.^[57]

Države članice ne smiju dovesti svoje nacionalne središnje banke u položaj da nemaju dostatna financijska sredstva i da je njihov neto kapital^[58] neadekvatan za ispunjavanje njihovih zadaća povezanih s ESSB‑om ili Eurosustavom. To je slučaj kad je, primjerice, NSB spriječen u osiguravanju dostatnih financijskih sredstava u obliku pričuva ili zaštitnih slojeva namijenjenih nadoknadi gubitaka, posebno onih koji su nastali kao rezultat operacija monetarne politike, a dotična država članica nije unaprijed osigurala da NSB ima sredstva koja su mu potrebna da podnese financijsko opterećenje koje proizlazi iz funkcije izvan djelokruga ESSB‑a (primjerice, sredstva potrebna za isplatu naknade štete koja proizlazi iz sustava odgovornosti za tu funkciju) i istodobno zadrži sposobnost da učinkovito i neovisno obavlja svoje zadaće u okviru ESSB‑a.^[59] Potrebno je zamijetiti da članak 28. stavak 28.1. i članak 30. stavak 30.4. Statuta ESSB‑a predviđaju mogućnost da ESB zatraži od nacionalnih središnjih banaka da dodatno pridonesu kapitalu ESB‑a i dodatno prenesu devizne pričuve.^[60] Osim toga, članak 33. stavak 33.2. Statuta ESSB‑a predviđa^[61] da u slučaju da ESB zabilježi gubitak koji ne može u cijelosti biti nadoknađen iz fonda opće pričuve, Upravno vijeće ESB‑a može odlučiti da će preostali gubitak biti nadoknađen iz monetarnog prihoda dotične financijske godine u razmjeru s i najviše do visine iznosa raspodijeljenih nacionalnim središnjim bankama. Načelo financijske neovisnosti znači da je za usklađenost s tim odredbama potrebno da NSB bude sposoban ispunjavati svoje funkcije u nesmanjenom opsegu.

S obzirom na sve navedene razloge financijska neovisnost također podrazumijeva da NSB treba uvijek biti dostatno kapitaliziran. Osobito je potrebno izbjegavati svaku situaciju u kojoj je tijekom dužeg razdoblja neto kapital NSB‑a manji od zakonski utvrđene razine kapitala ili čak negativan, uključujući situaciju kada se prenose gubitci koji prelaze razinu kapitala i pričuva.^[62] Svaka takva situacija može negativno utjecati na sposobnost NSB‑a da obavlja zadaće povezane s ESSB‑om. Osim toga, takva situacija može utjecati na vjerodostojnost monetarne politike Eurosustava. Stoga se u slučaju kada neto kapital NSB‑a postane manji od zakonski utvrđene razine kapitala ili čak negativan zahtijeva da dotična država članica osigura NSB‑u odgovarajući iznos kapitala, barem do zakonski utvrđene razine kapitala, u razumnom roku kako bi bilo ispunjeno načelo financijske neovisnosti. Kad je riječ o ESB‑u, Vijeće je već prepoznalo važnost ovog pitanja i donijelo Uredbu Vijeća (EZ) br. 1009/2000.^[63] Njome je Upravnom vijeću ESB‑a omogućeno da donosi odluke o stvarnom povećanju kapitala ESB‑a kako bi se očuvala adekvatnost kapitala koji je potreban za poslovanje ESB‑a^[64]; nacionalne središnje banke trebale bi biti financijski sposobne odgovoriti na takve odluke ESB‑a.

Koncept financijske neovisnosti treba ocijeniti s obzirom na to može li bilo koja treća strana ostvariti izravan ili neizravan utjecaj ne samo na zadaće NSB‑a povezane s ESSB‑om nego i na njegovu sposobnost da financijski ispunjava svoj mandat u smislu odgovarajućih financijskih resursa. S obzirom na to posebno su važni aspekti financijske neovisnosti navedeni dalje u tekstu.^[65] To su ona obilježja financijske neovisnosti s obzirom na koja su nacionalne središnje banke najranjivije u odnosu na vanjske utjecaje.

Odlučivanje o proračunu

Ako treća strana ima ovlast odlučivati ili utjecati na odluke o proračunu NSB‑a, to nije u skladu s financijskom neovisnošću osim ako zakon sadržava zaštitnu klauzulu u skladu s kojom takva ovlast ne dovodi u pitanje financijska sredstva potrebna za obavljanje NSB‑ovih zadaća povezanih s ESSB‑om.^[66]

Računovodstvena pravila

Financijski izvještaji moraju se pripremati u skladu s općim računovodstvenim pravilima ili u skladu s pravilima koja utvrde tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u. Ako, pak, treće strane utvrđuju takva pravila, pravila moraju barem uzeti u obzir prijedloge tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u.

Godišnje financijske izvještaje trebaju donositi tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u, uz pomoć neovisnih računovođa, a oni mogu podlijegati ex post odobravanju trećih strana (npr. vlade ili parlamenta). Tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u trebaju moći odlučivati o izračunu dobiti neovisno i profesionalno.

Kada poslovanje NSB‑a podliježe kontroli državnog ureda za reviziju ili sličnog tijela koje je ovlašteno za kontrolu korištenja javnih financija, opseg kontrole treba biti jasno definiran pravnim okvirom^[67], ne smije dovoditi u pitanje aktivnosti neovisnih vanjskih revizora NSB‑a^[68] i, dodatno, u skladu s načelom institucionalne neovisnosti, on mora biti u skladu sa zabranom davanja uputa NSB‑u i njegovim tijelima nadležnima za odlučivanje i ne smije zadirati u zadaće NSB‑a povezane s ESSB‑om.^[69] Državnu je reviziju potrebno provoditi na nepolitičkoj, neovisnoj i potpuno profesionalnoj osnovi.^[70]

Raspodjela dobiti, kapital i financijske rezervacije nacionalnih središnjih banaka

Kada je riječ o raspodjeli dobiti, u statutu NSB‑a može se propisati način raspodjele njegove dobiti. U nedostatku takvih odredaba, odluke o raspodjeli dobiti trebaju donijeti tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u na profesionalnoj osnovi i one ne smiju podlijegati diskreciji trećih strana osim ako postoji izričita zaštitna klauzula kojom se određuje da to ne dovodi u pitanje financijska sredstva potrebna za obavljanje NSB‑ovih zadaća povezanih s ESSB‑om.^[71]

Dobit se može raspodijeliti u državni proračun tek nakon što budu pokriveni svi akumulirani gubitci iz prethodnih godina i nakon što su formirane financijske rezervacije potrebne za zaštitu realne vrijednosti kapitala i imovine NSB‑a.^[72] Privremene ili ad hoc zakonske mjere koje sadržavaju naputke za nacionalne središnje banke o raspodjeli njihove dobiti nisu dopustive.^[73]

Svaki prihod koji NSB ostvari kao rezultat upravljanja službenim deviznim pričuvama može se raspodijeliti državi samo putem postupka raspodjele dobiti kako je utvrđeno u odgovarajućim zakonskim i statutarnim odredbama.^[74] Slično tome, porez na nerealiziranu kapitalnu dobit NSB‑a također bi narušio načelo financijske neovisnosti.^[75]

Država članica ne smije naložiti smanjenja kapitala NSB‑u bez ex ante suglasnosti tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u, čiji je cilj osigurati da NSB zadrži dostatna financijska sredstva za ispunjavanje svojeg mandata kao član ESSB‑a u skladu s člankom 127. stavkom 2. Ugovora i Statutom ESSB‑a. Iz istog razloga, bilo koja izmjena pravila o raspodjeli dobiti NSB‑a treba biti inicirana i o njoj treba donijeti odluku u bliskoj suradnji s NSB‑om, koji najbolje može ocijeniti potrebnu razinu svoje pričuve kapitala.^[76] U vezi s financijskim rezervacijama ili zaštitnim slojevima, nacionalnim središnjim bankama mora biti omogućeno da neovisno formiraju financijske rezervacije za zaštitu realne vrijednosti svojega kapitala i imovine. Države članice također ne smiju otežati nacionalnim središnjim bankama formiranje pričuve kapitala u mjeri koja je potrebna da bi član ESSB‑a ispunjavao svoje zadaće.^[77]

Financijska odgovornost nadzornih tijela

U većini država članica financijska nadzorna tijela djeluju u sklopu nacionalnih središnjih banaka. Tomu nema prigovora ako ta tijela podliježu neovisnom odlučivanju NSB‑a. Međutim, ako se zakonom predviđa samostalnost tih nadzornih tijela pri odlučivanju, važno je osigurati da odluke koje ona donose ne ugrožavaju financijska sredstva NSB‑a kao cjeline. U tim slučajevima nacionalnim zakonodavstvom treba omogućiti NSB‑u da ima krajnju kontrolu nad odlukama nadzornih tijela koje bi mogle utjecati na neovisnost NSB‑a, a osobito na njegovu financijsku neovisnost.^[78]

Autonomija u kadrovskim pitanjima

Države članice ne smiju oslabiti sposobnost NSB‑a da zapošljava i zadržava kvalificirane zaposlenike koji su mu potrebni da bi mogao neovisno obavljati zadaće koje su mu dodijeljene Ugovorom i Statutom ESSB‑a.^[79] Također, NSB se ne smije dovesti u položaj u kojem ima ograničenu ili nikakvu kontrolu nad svojim zaposlenicima ili u kojem vlada države članice može utjecati na njegovu politiku u vezi s kadrovskim pitanjima.^[80] O svim izmjenama zakonskih odredaba o primitcima članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u i njegovih zaposlenika potrebno je odlučivati u uskoj i djelotvornoj suradnji s NSB‑om,^[81] vodeći računa o njegovim stajalištima, kako bi se osigurala stalna sposobnost NSB‑a glede neovisnog obavljanja njegovih zadaća.^[82] Autonomija u kadrovskim pitanjima proteže se i na pitanja koja se odnose na mirovine zaposlenika. Nadalje, izmjene koje dovode do smanjenja primitaka zaposlenika NSB‑a ne smiju utjecati na ovlasti NSB‑a da upravlja svojim vlastitim financijskim resursima, uključujući sredstva koja proizlaze iz bilo kakvog smanjenja plaća koje isplaćuje.^[83]

Vlasništvo i vlasnička prava

Prava trećih osoba da interveniraju ili izdaju naputke NSB‑u u vezi s imovinom u njegovu vlasništvu nisu u skladu s načelom financijske neovisnosti.

2.2.4. Povjerljivost

Obveza čuvanja poslovne tajne za zaposlene u ESB‑u i nacionalnim središnjim bankama kao i za članove upravnih tijela ESB‑a i nacionalnih središnjih banaka iz članka 37. Statuta ESSB‑a može dovesti do sličnih odredaba u statutima nacionalnih središnjih banaka ili u zakonodavstvu država članica. Nadređenost prava Unije i pravila donesenih na temelju tog prava također znači da nacionalni zakoni o pristupu trećih strana dokumentima moraju biti u skladu s odgovarajućim odredbama prava Unije, uključujući članak 37. Statuta ESSB‑a, i da ne smiju dovesti do povrede režima povjerljivosti ESSB‑a.^[84] Pristup državnog ureda za reviziju ili sličnog tijela povjerljivim informacijama i dokumentima NSB‑a mora biti ograničen na ono što je potrebno za obavljanje statutarnih zadaća tijela koje prima informacije i ne smije dovesti u pitanje neovisnost ESSB‑a i režim povjerljivosti ESSB‑a kojemu podliježu članovi tijela nadležnih za odlučivanje i zaposleni u nacionalnim središnjim bankama.^[85] Nacionalne središnje banke trebaju osigurati da ta tijela štite povjerljivost informacija i dokumenata koji su im otkriveni u mjeri u kojoj su oni zaštićeni na razini nacionalnih središnjih banaka.

2.2.5. Zabrana monetarnog financiranja i povlaštenog pristupa

Glede zabrana monetarnog financiranja i povlaštenog pristupa, nacionalna zakonodavstva država članica koje su se pridružile EU‑u u 2004., 2007. ili 2013. morala su biti prilagođena kako bi bila u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora i Statuta ESSB‑a te stupiti na snagu 1. svibnja 2004., 1. siječnja 2007. i 1. srpnja 2013. U Švedskoj su potrebne prilagodbe morale stupiti na snagu do 1. siječnja 1995.

2.2.5.1. Zabrana monetarnog financiranja

Članak 123. stavak 1. Ugovora zabranjuje prekoračenja po računu ili sve druge vrste kredita kod ESB‑a ili nacionalnih središnjih banaka u korist institucija, tijela, ureda ili agencija EU‑a, središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih tijela javne vlasti, ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeća država članica.

On također zabranjuje ESB‑u i nacionalnim središnjim bankama izravnu kupnju dužničkih instrumenata od tih subjekata javnog sektora. Ugovor sadržava jedno izuzeće u odnosu na tu zabranu monetarnog financiranja; zabrana se ne primjenjuje na kreditne institucije u javnom vlasništvu prema kojima se, u smislu ponude pričuva središnjih banaka, postupa jednako kao i prema privatnim kreditnim institucijama (članak 123. stavak 2. Ugovora). Točan opseg primjene zabrane monetarnog financiranja detaljno je uređen Uredbom Vijeća (EZ) br. 3603/93,^[86] u skladu s kojom zabrana obuhvaća svako financiranje obveza javnog sektora prema trećim stranama.

Zabrana monetarnog financiranja ima za cilj potaknuti države članice na poštovanje zdrave fiskalne politike, izbjegavajući to da monetarno financiranje javnog deficita (ili povlašteni pristup tijela javne vlasti financijskim tržištima) dovede do prekomjernog zaduživanja ili do prekomjernih deficita država članica.^[87] Zabrana se stoga mora tumačiti široko da bi se osigurala njezina stroga primjena, a ona može biti podložna ograničenom broju izuzeća iz članka 123. stavka 2. Ugovora i Uredbe (EZ) br. 3603/93. Tako, čak i kad članak 123. stavak 1. Ugovora izričito govori o „kreditima” s obzirom na koje postoji obveza vraćanja sredstava, zabrana se tim prije primjenjuje na ostale oblike financiranja kod kojih ne postoji obveza vraćanja sredstava.

Opće stajalište ESB‑a o usklađenosti nacionalnog zakonodavstva sa zabranom najprije je bilo razvijeno u okviru savjetovanja država članica s ESB‑om o prijedlozima propisa na temelju članka 127. stavka 4. i članka 282. stavka 5. Ugovora.^[88]

Nacionalno zakonodavstvo povezano s obuhvatom primjene zabrane monetarnog financiranja

Nacionalnim zakonodavstvom ne smije se smanjiti opseg primjene zabrane monetarnog financiranja ili povećati broj izuzeća koja se primjenjuju u skladu s pravom EU‑a. Na primjer, nacionalno zakonodavstvo kojim se osigurava da NSB financira financijske obveze države članice prema međunarodnim financijskim institucijama ili trećim zemljama u načelu nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja. Kao izuzeće Uredba (EZ) br. 3603/93 dopušta nacionalnim središnjim bankama da financiraju obveze javnog sektora prema MMF‑u ako one rezultiraju inozemnim potraživanjima koja imaju sva obilježja pričuva.^[89] Relevantna obilježja na temelju kojih se utvrđuje kvaliteta potraživanja s obilježjem pričuva odnose se na njihovu dostupnost na zahtjev kako bi se ispunila potreba financiranja platne bilance i druge povezane namjene, što upućuje na to da kreditna kvaliteta i likvidnost potraživanja moraju biti osigurani.^[90]

Nacionalno zakonodavstvo kojim se dodjeljuju zadaće nacionalnim središnjim bankama

Nacionalno zakonodavstvo kojim se dodjeljuju zadaće nacionalnim središnjim bankama ne smije dovesti do financiranja obveza javnog sektora prema trećim stranama. U skladu s člankom 14. stavkom 14.4. Statuta ESSB‑a nacionalne središnje banke mogu obavljati i funkcije koje nisu navedene u Statutu ESSB‑a osim ako Upravno vijeće ustanovi da su te funkcije u suprotnosti s ciljevima i zadaćama ESSB‑a. U slučajevima u kojima država članica dodijeli takvu funkciju NSB‑u, taj je NSB odgovoran za obavljanje dodijeljene funkcije. Unatoč tome, pri utvrđivanju odgovornosti NSB‑a u odnosu na takvu funkciju, države članice dužne su ispuniti svoje obveze koje proizlaze iz prava Unije, a posebice iz članka 123. stavka 1. Ugovora.^[91]

U članku 1. stavku 1. točki (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 3603/93 pojam „druge vrste kredita” definiran je za potrebe članka 123. Ugovora kao, među ostalim, svako financiranje obveza javnog sektora prema trećim osobama. U skladu s tim, dotični NSB ne smije preuzimati obveze prema trećima koje bi mogao imati javni sektor. Posljedično, dotični NSB ne smije financirati prethodno postojeće obveze koje prema trećim stranama imaju druga javnopravna tijela i stvarno financiranje obveza prema trećim osobama tog NSB‑a ne smije biti izravan rezultat mjera koje su donijela druga javnopravna tijela ili izbora ekonomske politike tih javnopravnih tijela.^[92]

Raspodjela dobiti središnje banke unaprijed

Nacionalno zakonodavstvo ne smije zahtijevati raspodjelu dobiti središnje banke koja nije u potpunosti realizirana, obračunata i revidirana. Da bi se udovoljilo zabrani monetarnog financiranja, iznos koji se raspodjeljuje u državni proračun u skladu s pravilima o raspodjeli dobiti koja su na snazi ne smije biti isplaćen, čak ni djelomično, iz pričuva kapitala NSB‑a. Stoga pravila o raspodjeli dobiti ne smiju imati nikakvog utjecaja na pričuve kapitala NSB‑a. Osim toga, kad NSB prenosi sredstva državi, ta sredstva moraju biti remunerirana po tržišnoj vrijednosti, a njihov prijenos mora biti obavljen kada i remuneracija.^[93]

Jednako tako nije dopušteno uplitanje u obavljanje drugih zadaća Eurosustava, kao što je upravljanje deviznim pričuvama, na način da se uvede oporezivanje teoretske i nerealizirane kapitalne dobiti jer bi to dovelo do kredita središnje banke javnom sektoru u obliku raspodjele buduće i nesigurne dobiti unaprijed.^[94] Također, prijenos deviznih pričuva (uključujući pričuve zlata) iz bilance NSB‑a na državu izbjegao bi zabranu monetarnog financiranja, kojom se zabranjuje centralnobankarsko financiranje javnog sektora.^[95] Svaki prihod koji NSB ostvari kao rezultat upravljanja službenim deviznim pričuvama može se raspodijeliti državi samo putem postupka raspodjele dobiti kako je utvrđeno u odgovarajućim zakonskim i statutarnim odredbama.^[96]

Preuzimanje obveza javnog sektora

Nacionalno zakonodavstvo kojim se od NSB‑a zahtijeva da preuzme obveze javnog tijela koje je prethodno bilo neovisno zbog nacionalne reorganizacije određenih zadaća i dužnosti (na primjer, u kontekstu prenošenja na NSB određenih nadzornih zadaća koje su prethodno obavljali država ili neovisna tijela javne vlasti ili javna tijela), pri čemu se NSB potpuno ne oslobađa svih financijskih obveza koje proizlaze iz ranijih aktivnosti takvog tijela, nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja.^[97]

Nacionalno zakonodavstvo koje NSB smatra odgovornim zbog izvršavanja zadaće koja mu je povjerena u skladu s nacionalnim pravom podrazumijeva preuzimanje prethodno postojeće obveze prema trećim osobama i nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja ako trećim osobama koje su pretrpjele štetu ta šteta nije nadoknađena kao posljedica djelovanja navedenog NSB‑a, tj. zbog toga što NSB nije poštovao pravila koja mu se nameću u tom okviru.^[98] Usto, u slučaju zadaća koje zahtijevaju provedbu mjera visokog stupnja složenosti i hitnosti, kao što su mjere povezane s restrukturiranjem ili sanacijom banaka ili središnjih drugih ugovornih strana, nacionalno zakonodavstvo koje NSB smatra odgovornim zbog izvršavanja takvih zadaća jednako je stvarnom financiranju obveza prema trećim osobama ako odgovornost NSB‑a nije ograničena na teške povrede pravila koja su mu nametnuta u tom okviru.^[99]

Sud Europske unije još nije pojasnio od čega se točno sastoje ograničenja teških povreda pravila nametnutih NSB‑u. S obzirom na različite norme glede odgovornosti nacionalnih središnjih banaka u nacionalnim pravnim poretcima država članica, ta ograničenja mogu biti u različitim oblicima, pod uvjetom da isključuju stvarno financiranje obveza javnog sektora prema trećim osobama. To je slučaj kad se nacionalnim pravom, kojim se rješava uvjet krivnje, odgovornost dotičnog NSB‑a ograničuje na krajnju nepažnju s obzirom na hitnost i složenost predmetnog slučaja.^[100] Stvarno financiranje obveza javnog sektora prema trećim osobama također je isključeno kad se nacionalnim pravom, kojim se umjesto krivnje rješava uvjet nezakonitog postupanja, ograničavaju sudsko preispitivanje odgovarajućih mjera tako što se dotičnom NSB‑u daju brojne diskrecijske ovlasti s obzirom na hitnost i složenost predmetnog slučaja.^[101]

Financijska potpora kreditnim i/ili financijskim institucijama

Nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa da NSB, čak i ako je to neovisno i potpuno diskrecijski, financira insolventne kreditne institucije i/ili druge financijske institucije, nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja.

Isto bi vrijedilo i u slučaju financiranja kreditne institucije od strane Eurosustava koja je, da bi se ponovo uspostavila njezina solventnost, dokapitalizirana izravnim plasmanom dužničkih instrumenata koje je izdala država, a za koje nije bilo alternativnih tržišnih izvora financiranja (dalje u tekstu: „dokapitalizacijske obveznice”), pri čemu se te obveznice upotrebljavaju kao kolateral. U slučaju takve državne dokapitalizacije kreditne institucije koja uključuje izravni plasman dokapitalizacijskih obveznica, naknadno korištenje dokapitalizacijskih obveznica kao kolaterala u likvidnosnim operacijama središnje banke otvara pitanja u vezi s monetarnim financiranjem.^[102] Hitna likvidnosna pomoć, koju NSB odobri neovisno i potpuno diskrecijski solventnoj kreditnoj instituciji na temelju kolaterala u obliku državnih jamstava, mora ispunjavati sljedeće kriterije: (a) mora biti osigurano da kredit koji je dao NSB bude što je moguće kraćeg roka dospijeća, (b) moraju biti ugroženi aspekti sistemske stabilnosti, (c) ne smiju postojati dvojbe glede pravne valjanosti i izvršivosti državnog jamstva na temelju primjenjivoga nacionalnog prava i (d) ne smiju postojati dvojbe glede ekonomske prikladnosti državnog jamstva koje mora pokriti glavnicu kredita i pripadajuće kamate.^[103]

Financijska potpora sanacijskim fondovima ili financijskim programima i sustavima osiguranja depozita ili naknada štete za investitore

Financiranje sanacijskog fonda ili fonda za osiguranje depozita koji se smatra „javnopravnim tijelom” u smislu članka 123. stavka 1. Ugovora od strane NSB‑a nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja. Tijelo se smatra „javnopravnim tijelom” ako posjeduje sva sljedeća obilježja: (a) uspostavljeno je posebno u svrhu zadovoljavanja potreba od općeg interesa, koje nisu industrijske ili komercijalne naravi, (b) ima pravnu osobnost i (c) usko je povezano sa subjektima javnog sektora iz članka 123. stavka 1. Ugovora. Pretpostavlja se da uska povezanost tijela sa subjektima javnog sektora postoji kada ga najvećim dijelom financiraju ti subjekti ili kada u smislu upravljanja ono podliježe nadzoru tih subjekata ili kada ono ima upravni, upravljački ili nadzorni odbor u kojemu su više od polovine članova imenovali ti subjekti.^[104]

Čak i onda kada nije riječ o financiranju „javnopravnog tijela”, financiranje bilo kojega sanacijskog fonda ili financijskog programa nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja.^[105] Ako NSB djeluje u svojstvu sanacijskog tijela, ne smije niti u jednom slučaju preuzeti ili financirati bilo koju obvezu prijelazne institucije ili društva za upravljanje imovinom.^[106] U tu svrhu, nacionalnim se zakonodavstvom mora pojasniti da NSB neće preuzeti ili financirati obveze tih tijela.^[107]

Direktiva o sustavima osiguranja depozita^[108] i Direktiva o sustavima naknada štete za investitore^[109] predviđaju da troškove financiranja sustava osiguranja depozita i sustava naknada štete za investitore moraju, ovisno o slučaju, snositi same kreditne institucije i investicijska društva. Uz iznimku financiranja „javnopravnog tijela”, nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa da NSB financira nacionalni sustav osiguranja depozita za kreditne institucije ili nacionalni sustav naknada štete za investitore za investicijska društva u skladu je sa zabranom monetarnog financiranja samo ako je to financiranje kratkoročno, primjenjuje se za rješavanje hitnih situacija i pri ugroženosti aspekata sistemske stabilnosti te ako o njemu NSB odlučuje diskrecijski.^[110] Osobito, potpora središnjih banaka sustavima osiguranja depozita ne smije dovesti do operacija sistemskog pretfinanciranja.^[111]

Funkcija fiskalnog agenta

U članku 21. stavku 21.2. Statuta ESSB‑a utvrđeno je da „ESB i nacionalne središnje banke mogu nastupati kao fiskalni agenti” za „institucije, tijela, urede ili agencije Unije, središnje vlasti, regionalna, lokalna ili druga tijela javne vlasti, ostala javnopravna tijela ili javna poduzeća država članica”. Svrha članka 21. stavka 21.2. Statuta ESSB‑a jest, nakon prenošenja nadležnosti za monetarnu politiku Eurosustavu, pojasniti da nacionalne središnje banke i nadalje mogu pružati usluge fiskalnog agenta koje inače pružaju vladama i drugim subjektima javnog sektora, a da pritom ne povrede zabranu monetarnog financiranja. Usto, Uredbom (EZ) br. 3603/93 uređen je niz izričitih i usko određenih izuzeća od zabrane monetarnog financiranja u vezi s funkcijom fiskalnog agenta, a to su: (a) unutardnevni krediti javnom sektoru dopušteni su pod uvjetom da ostanu ograničeni na jedan dan i da njihovo produljenje nije moguće,^[112] (b) knjiženje čekova radi naplate, izdanih od strane trećih osoba, u korist javnog sektora prije terećenja banke izdavatelja čeka dopušteno je ako je od trenutka primitka čeka prošlo određeno razdoblje koje je u skladu s uobičajenim razdobljem za naplatu čekova od strane dotičnog NSB‑a, pod uvjetom da svaki saldo koji pritom može nastati čini izuzetak, da je takav saldo manjeg iznosa te da ga je moguće poravnati u kratkom roku^[113] i (c) držanje kovanica koje izdaje javni sektor i koje su knjižene u korist javnog sektora dopušteno je ako iznos tih sredstava ostane niži od 10 % vrijednosti kovanica u optjecaju.^[114]

Nacionalno zakonodavstvo o funkciji fiskalnog agenta općenito treba biti usklađeno s pravom EU‑a, a osobito sa zabranom monetarnog financiranja.^[115] Vodeći računa o tome da je u članku 21. stavku 21.2. Statuta ESSB‑a izričito priznata odredba o pružanju usluga fiskalnog agenta, što je legitimna funkcija koju inače obavljaju nacionalne središnje banke, pružanje usluga fiskalnog agenta od strane središnjih banaka u skladu je sa zabranom monetarnog financiranja, pod uvjetom da te usluge ostanu unutar funkcije fiskalnog agenta i da ne predstavljaju centralnobankarsko financiranje obveza javnog sektora prema trećim osobama ili centralnobankarsko kreditiranje javnog sektora izvan usko određenih izuzeća navedenih u Uredbi (EZ) br. 3603/93.^[116] Nacionalno zakonodavstvo kojim se NSB‑u omogućuje da drži depozite države i da vodi njezine račune ne dovodi u pitanje usklađenost sa zabranom monetarnog financiranja sve dok takve odredbe ne omogućavaju davanje kredita, uključujući prekoračenje stanja na računima preko noći. Međutim, usklađenost sa zabranom monetarnog financiranja bila bi dovedena u pitanje kad bi nacionalno zakonodavstvo, na primjer, dopuštalo remuneraciju depozita ili stanja na tekućim računima po kamatnim stopama koje su više, a ne jednake ili manje od tržišnih kamatnih stopa. Remuneracija koja je viša od tržišnih kamatnih stopa de facto je kredit, što je u suprotnosti s ciljem zabrane monetarnog financiranja i stoga može ugroziti taj cilj. Važno je da svaka remuneracija sredstava na računu odražava tržišne parametre te je osobito važno korelirati remuneracijsku stopu za depozite s njihovim rokovima dospijeća.^[117] Nadalje, pružanje usluga fiskalnog agenta od strane NSB‑a bez remuneracije ne dovodi u pitanje zabranu monetarnog financiranja, pod uvjetom da je riječ o temeljnim uslugama fiskalnog agenta.^[118]

2.2.5.2. Zabrana povlaštenog pristupa

Članak 124. Ugovora određuje da je „zabranjena svaka mjera koja se ne temelji na načelima stabilnog i sigurnog poslovanja, kojom se institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, središnjim vlastima, regionalnim, lokalnim ili drugim tijelima javne vlasti, ostalim javnopravnim tijelima ili javnim poduzećima država članica omogućuje povlašteni pristup financijskim institucijama”. Kao i zabrana monetarnog financiranja, zabrana povlaštenog pristupa ima za cilj potaknuti države članice na poštovanje zdrave fiskalne politike, izbjegavajući to da (monetarno financiranje javnog deficita ili) povlašteni pristup tijela javne vlasti financijskim tržištima dovedu do prekomjernog zaduživanja ili do prekomjernih deficita država članica.^[119]

U skladu s člankom 1. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 3604/93,^[120] smatra se da je povlašteni pristup svaki zakon, propis ili bilo koji drugi obvezujući pravni instrument koji je donesen na temelju izvršavanja javnih ovlasti, a koji (a) obvezuje financijske institucije da stječu ili drže obveze institucija ili tijela EU‑a, središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih tijela javne vlasti, ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeća država članica ili (b) dodjeljuje porezne pogodnosti od kojih koristi mogu imati samo financijske institucije, ili financijske pogodnosti koje nisu u skladu s načelima tržišnoga gospodarstva, radi poticanja tih institucija da stječu ili drže takve obveze.

Nacionalne središnje banke, kao tijela javne vlasti, ne smiju poduzimati mjere kojima se javnom sektoru daje povlašteni pristup financijskim institucijama ako takve mjere ne počivaju na načelima stabilnoga i sigurnog poslovanja. Nadalje, pravila o aktiviranju ili davanju u zalog dužničkih instrumenata koja su donijele nacionalne središnje banke ne smiju se rabiti kao sredstvo izbjegavanja zabrane povlaštenog pristupa.^[121] Zakonodavstvom države članice kojim se uređuje to područje ne smije se uspostaviti takav povlašteni pristup.

Članak 2. Uredbe (EZ) br. 3604/93 određuje „načela stabilnog i sigurnog poslovanja” kao razloge na kojima su utemeljeni nacionalni zakoni, propisi ili upravne mjere, na temelju, ili u skladu s pravom EU‑a, te su namijenjeni promicanju zdravlja financijskih institucija jačanjem stabilnosti financijskoga sustava kao cjeline i zaštiti potrošača tih institucija. Načelima stabilnoga i sigurnog poslovanja nastoji se osigurati da banke ostanu solventne s obzirom na svoje deponente.^[122] Sekundarnim zakonodavstvom EU‑a u području bonitetnog nadzora uspostavljen je niz zahtjeva za osiguranje zdravlja kreditnih institucija.^[123] „Kreditna institucija” znači društvo čija je djelatnost primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita za vlastiti račun.^[124] Dodatno, kreditne institucije, općenito poznate kao „banke”, od nadležnog tijela države članice moraju dobiti odobrenje za pružanje usluga.^[125]

Premda se minimalne pričuve mogu promatrati kao dio bonitetnih zahtjeva, one su dio poslovnog okvira NSB‑a i rabe se kao instrument monetarne politike u većini gospodarstava, uključujući europodručje.^[126] S tim u vezi, stavak 2. Priloga I. Smjernice (EU) 2015/510 Europske središnje banke (ESB/2014/60)^[127] navodi da se sustavom minimalnih pričuva Eurosustava ponajprije ostvaruju funkcije monetarne politike glede stabilizacije kamatnih stopa na tržištu novca i stvaranja ili povećavanja manjka strukturne likvidnosti.^[128] ESB zahtijeva od kreditnih institucija osnovanih u europodručju da drže minimalne pričuve (u obliku depozita) na računima kod nacionalnih središnjih banaka.^[129]

U fokusu je ovog izvješća usklađenost nacionalnog zakonodavstva ili pravila koja su donijele nacionalne središnje banke i statuta nacionalnih središnjih banaka sa zabranom povlaštenog pristupa iz Ugovora. Međutim, ovo izvješće ne dovodi u pitanje ocjenu primjenjuju li se zakoni, propisi, pravila ili upravni akti u državama članicama pod okriljem načela stabilnoga i sigurnog poslovanja kao sredstvo za izbjegavanje zabrane povlaštenog pristupa. Takva ocjena prelazi opseg ovog izvješća.

2.2.6. Jedinstveno pisanje naziva valute euro

U članku 3. stavku 4. Ugovora o Europskoj uniji utvrđeno je da „Unija uspostavlja ekonomsku i monetarnu uniju čija je valuta euro”. U tekstu Ugovora na svim izvornim jezicima koji rabe latinično pismo naziv jedinstvene valute euro dosljedno se piše u prvom padežu jednine kao „euro”. Naziv jedinstvene valute euro u tekstovima koji rabe grčko pismo piše se kao „ευρώ”, dok se u tekstovima koji rabe ćirilično pismo piše kao „евро”.^[130] U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 974/98 jasno navodi da naziv jedinstvene valute mora biti jednak u svim službenim jezicima Europske unije, uzimajući u obzir postojanje različitih pisama. Stoga se u Ugovorima zahtijeva da se riječ „euro” piše na jedinstven način u prvom padežu jednine u svim pravnim propisima EU‑a i u nacionalnim pravnim propisima, uzimajući u obzir postojanje različitih pisama.

S obzirom na to da EU ima isključivu nadležnost za određivanje naziva jedinstvene valute, sva odstupanja od tog pravila nisu u skladu s Ugovorima i trebaju biti otklonjena.^[131] Ovo se načelo primjenjuje na sve nacionalne pravne propise, a ocjene dane u poglavljima o pojedinačnim državama usredotočene su na statute nacionalnih središnjih banaka i zakone o prelasku na euro.

2.2.7. Pravna integracija nacionalnih središnjih banaka u Eurosustav

Odredbe u nacionalnom zakonodavstvu (osobito u statutima nacionalnih središnjih banaka, ali i u ostalom zakonodavstvu) koje sprječavaju obavljanje zadaća povezanih s Eurosustavom ili usklađenost s odlukama ESB‑a nisu u skladu s djelotvornim poslovanjem Eurosustava kad dotična država članica prihvati euro. Nacionalno je zakonodavstvo stoga potrebno prilagoditi kako bi se osigurala usklađenost s Ugovorom i Statutom ESSB‑a s obzirom na zadaće povezane s Eurosustavom. Radi usklađenosti s člankom 131. Ugovora, nacionalno je zakonodavstvo bilo potrebno prilagoditi kako bi se osigurala njegova usklađenost do datuma uspostave ESSB‑a (kada je riječ o Švedskoj) i do 1. svibnja 2004., 1. siječnja 2007. i 1. srpnja 2013. (kada je riječ o državama članicama koje su se na te datume pridružile EU‑u). Neovisno o tome, statutarni zahtjevi koji se odnose na potpunu pravnu integraciju NSB‑a u Eurosustav trebaju stupiti na snagu tek u trenutku kada potpuna integracija stupi na snagu, tj. na datum kad država članica s odstupanjem prihvati euro.

Glavna područja razmotrena u ovom izvješću jesu ona u kojima statutarne odredbe mogu spriječiti usklađenost nacionalnih središnjih banaka sa zahtjevima Eurosustava. To obuhvaća (a) odredbe na temelju kojih bi se nacionalne središnje banke moglo spriječiti da sudjeluju u provođenju jedinstvene monetarne politike, koju su utvrdila tijela nadležna za odlučivanje u ESB‑u ili (b) odredbe koje bi mogle spriječiti guvernera da ispunjava svoje dužnosti člana Upravnog vijeća ESB‑a ili (c) odredbe koje ne poštuju posebna prava ESB‑a ili (d) odredbe koje ne priznaju da je Uniji neopozivo dodijeljena isključiva nadležnost za obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om u državama članicama čija je valuta euro^[132] ili (e) odredbe na temelju kojih su nacionalne središnje banke u obavljanju njihovih zadaća povezanih s ESSB‑om vezane odlukama nacionalnih tijela koje su u suprotnosti s pravnim aktima ESB‑a. Pritom se razlikuju ciljevi ekonomske politike, zadaće, financijske odredbe, tečajna politika i međunarodna suradnja. Naposljetku, navode se ostala područja s obzirom na koja može biti potrebno prilagoditi statute nacionalnih središnjih banaka.

2.2.7.1. Ciljevi ekonomske politike

Potpuna integracija NSB‑a u Eurosustav zahtijeva da njegovi statutarni ciljevi budu usklađeni s ciljevima ESSB‑a, kako je utvrđeno u članku 2. Statuta ESSB‑a. Među ostalim, to znači da je statutarne ciljeve s „nacionalnom notom” – na primjer kada se statutarne odredbe odnose na obvezu vođenja monetarne politike u okviru opće ekonomske politike dotične države članice – potrebno prilagoditi. Nadalje, sekundarni ciljevi NSB‑a moraju biti u skladu s njegovom obvezom davanja potpore općim ekonomskim politikama u EU‑u i ne smiju utjecati na tu obvezu kako bi se dao doprinos ostvarivanju ciljeva EU‑a kako je utvrđeno u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji, a ta je obveza sama po sebi cilj za koji je navedeno da ne dovodi u pitanje održavanje stabilnosti cijena.^[133]

2.2.7.2. Zadaće

S obzirom na status NSB‑a kao sastavnog dijela Eurosustava, zadaće NSB‑a države članice čija je valuta euro uglavnom su određene u Ugovoru i Statutu ESSB‑a. Radi usklađenosti s člankom 131. Ugovora, odredbe o zadaćama u statutima nacionalnih središnjih banaka potrebno je usporediti s odgovarajućim odredbama Ugovora i Statuta ESSB‑a te se moraju otkloniti sve neusklađenosti.^[134] To se odnosi na svaku odredbu koja, nakon prihvaćanja eura i integracije u Eurosustav, čini prepreku obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om, a osobito na odredbe koje ne poštuju ovlasti ESSB‑a na temelju Poglavlja IV. Statuta ESSB‑a.

U svim nacionalnim pravnim propisima koji se odnose na monetarnu politiku mora biti prepoznato da se monetarna politika EU‑a provodi preko Eurosustava.^[135] Statuti nacionalnih središnjih banaka mogu sadržavati odredbe o instrumentima monetarne politike. Te odredbe moraju biti usklađene s onima iz Ugovora i Statuta ESSB‑a, a sve koje nisu s njima usklađene moraju biti otklonjene radi usklađenosti s člankom 131. Ugovora.

Praćenje fiskalnih kretanja zadaća je koju NSB redovito provodi kako bi pravilno ocijenio smjer djelovanja monetarne politike. Nacionalne središnje banke također mogu iznijeti svoja stajališta o relevantnim fiskalnim kretanjima na temelju svojih aktivnosti praćenja i njihove neovisnosti glede davanja savjeta u cilju davanja doprinosa pravilnom funkcioniranju europske monetarne unije. Praćenje fiskalnih kretanja od strane NSB‑a za potrebe monetarne politike treba počivati na potpunom pristupu svim važnim podatcima o javnim financijama. U skladu s tim, nacionalnim središnjim bankama treba biti dan bezuvjetan, pravodoban i automatski pristup svim važnim statističkim podatcima o javnim financijama. Međutim, uloga NSB‑a ne smije prelaziti okvire aktivnosti praćenja koje su rezultat ili su povezane – izravno ili neizravno – s obavljanjem njegova mandata u području monetarne politike.^[136] Formalni mandat na temelju kojega NSB ocjenjuje prognoze i fiskalna kretanja podrazumijeva da NSB ima određenu funkciju u kreiranju fiskalnih politika (i odgovarajuću odgovornost za te politike), čime se mogu narušiti provedba mandata Eurosustava u području monetarne politike i neovisnost NSB‑a.^[137]

U kontekstu nacionalnih zakonodavnih inicijativa usmjerenih na otklanjanje previranja na financijskim tržištima, ESB je naglasio da se svi poremećaji u nacionalnim segmentima novčanog tržišta europodručja trebaju izbjegavati jer to može narušiti provođenje jedinstvene monetarne politike. To se osobito odnosi na davanje državnih jamstava za pokriće međubankovnih depozita.^[138]

Države članice moraju osigurati da nacionalne zakonodavne mjere za rješavanje problema s likvidnošću poduzeća ili profesionalnih sudionika na tržištu, na primjer njihovih dugovanja prema financijskim institucijama, nemaju negativan učinak na tržišnu likvidnost. Takve mjere osobito ne smiju biti u nesuglasju s načelom otvorenoga tržišnoga gospodarstva u skladu s člankom 3. Ugovora o Europskoj uniji, jer bi to moglo omesti tok kredita, znatno utjecati na stabilnost financijskih institucija i tržišta te stoga utjecati na obavljanje zadaća Eurosustava.^[139]

U nacionalnim pravnim propisima kojima se NSB‑u daje isključivo pravo da izdaje novčanice mora biti prepoznato da, kad se euro prihvati, Upravno vijeće ESB‑a ima isključivo pravo odobriti izdavanje euronovčanica u skladu s člankom 128. stavkom 1. Ugovora i člankom 16. Statuta ESSB‑a,^[140] te da pravo izdavanja euronovčanica pripada ESB‑u i nacionalnim središnjim bankama. Nakon prihvaćanja eura, nacionalni pravni propisi koji omogućavaju vladi da utječe na izdanja u smislu apoena, izrade, opsega i povlačenja novčanica također moraju biti ukinuti ili se moraju prepoznati ovlasti ESB‑a glede euronovčanica, kako je utvrđeno u odredbama Ugovora i Statuta ESSB‑a. Neovisno o podjeli odgovornosti u vezi s kovanicama između vlada i nacionalnih središnjih banaka, u odgovarajućim odredbama mora biti prepoznata ovlast ESB‑a da odobrava opseg izdanja eurokovanica kad se euro prihvati. Država članica ne smije smatrati da je gotovina u optjecaju dug njezina NSB‑a prema vladi te države članice, jer to poništava koncept jedinstvene valute i nije u skladu sa zahtjevima pravne integracije u Eurosustav.^[141]

Glede upravljanja deviznim pričuvama,^[142] Ugovor krši svaka država članica koja je prihvatila euro i koja ne prenese svoje službene devizne pričuve^[143] svojem NSB‑u. Zadaća ESSB‑a da drži devizne pričuve i da njima upravlja obuhvaća sve radnje potrebne za učinkovito obavljanje mandata Eurosustava. Na primjer, kako bi pričuve ispunile svoju funkciju u operacijama upravljanja deviznim pričuvama, ključan je aspekt potpune učinkovite kontrole središnje banke. To podrazumijeva sposobnost nacionalnih središnjih banaka da potpuno samostalno donose odluke koje se odnose na držanje, zadržavanje, raspolaganje, pregovaranje te svakodnevno i dugoročno upravljanje deviznim pričuvama, uključujući kupnjom i prodajom zlata izravno, putem promptnih i terminskih ugovora te repo ugovora.^[144] Osim toga, svako pravo treće strane – na primjer, vlade ili parlamenta – da utječe na odluke NSB‑a u vezi s upravljanjem službenim deviznim pričuvama nije u skladu s trećom alinejom članka 127. stavka 2. Ugovora. Nadalje, nacionalne središnje banke trebaju osigurati ESB‑u devizne pričuve razmjerno svojim udjelima u upisanom kapitalu ESB‑a. To znači da ne smiju postojati pravne prepreke za nacionalne središnje banke pri prijenosu deviznih pričuva na ESB.

Glede statistike, iako uredbe donesene na temelju članka 34. stavka 34.1. Statuta ESSB‑a u području statistike ne dodjeljuju nikakva prava niti nameću ikakve obveze državama članicama koje nisu prihvatile euro, članak 5. Statuta ESSB‑a, koji se odnosi na prikupljanje statističkih podataka, primjenjuje se na sve države članice neovisno o tome jesu li one prihvatile euro. U skladu s tim, države članice čija valuta nije euro obvezne su utvrđivati i provoditi, na nacionalnoj razini, sve mjere za koje drže da su prikladne za prikupljanje statističkih podataka koji su potrebni da bi se ispunili ESB‑ovi statistički izvještajni zahtjevi^[145] i obaviti pravodobne pripreme u području statistike kako bi postale države članice čija je valuta euro.^[146] Nacionalno zakonodavstvo kojim se uspostavlja okvir za suradnju između nacionalnih središnjih banaka i nacionalnih statističkih ureda mora jamčiti neovisnost nacionalnih središnjih banaka u obavljanju njihovih zadaća u sklopu statističkog okvira ESSB‑a.^[147]

2.2.7.3. Financijske odredbe

Financijske odredbe u Statutu ESSB‑a obuhvaćaju pravila o financijskim izvještajima,^[148] reviziji,^[149] upisu kapitala,^[150] prijenosu deviznih pričuva^[151] i raspodjeli monetarnog prihoda^[152]. Nacionalne središnje banke moraju biti sposobne ispunjavati svoje obveze na temelju tih odredaba te stoga moraju biti ukinute sve nacionalne odredbe koje nisu u skladu s njima.^[153]

2.2.7.4. Tečajna politika

Država članica s odstupanjem može zadržati nacionalno zakonodavstvo kojim se određuje da je vlada odgovorna za tečajnu politiku dotične države članice, pri čemu je savjetodavna i/ili izvršna uloga dodijeljena NSB‑u. Međutim, kada država članica prihvati euro, takvo zakonodavstvo mora odražavati činjenicu da je odgovornost za tečajnu politiku europodručja prenesena na razinu EU‑a u skladu s člancima 138. i 219. Ugovora.

2.2.7.5. Međunarodna suradnja

Za prihvaćanje eura nacionalno zakonodavstvo mora biti u skladu s člankom 6. stavkom 6.1. Statuta ESSB‑a, koji predviđa da u području međunarodne suradnje koja obuhvaća zadaće povjerene Eurosustavu ESB odlučuje o načinu zastupanja ESSB‑a. Nacionalno zakonodavstvo koje dopušta NSB‑u da sudjeluje u međunarodnim monetarnim institucijama mora učiniti takvo sudjelovanje predmetom odobrenja ESB‑a (članak 6. stavak 6.2. Statuta ESSB‑a).

2.2.7.6. Razno

Osim navedenih pitanja, kod nekih država članica postoje druga područja gdje je nacionalne odredbe potrebno prilagoditi (na primjer u području sustava za obračun i platnih sustava te razmjene informacija).

3. Stanje ekonomske konvergencije

U ovom poglavlju daje se horizontalni pregled. Neki činitelji koji su važni za sveobuhvatnu procjenu nisu obuhvaćeni ovim poglavljem, već poglavljima 4. i 5.

Od ESB‑ova Izvješća o konvergenciji iz 2024. napredak prema usklađenosti s konvergencijskim kriterijima usporavali su vanjski šokovi. Stopa inflacije mjerena HIPC‑om i nadalje je iznad referentne vrijednosti u tri od pet promatranih država, a u jednoj od njih znatno je iznad tog praga (Tablica 3.1.). Javne financije pogoršale su se u većini država od Izvješća o konvergenciji iz 2024., a u nekim slučajevima omjeri duga i BDP‑u znatno su porasli. Od Izvješća o konvergenciji iz 2024. broj država obuhvaćenih postupkom u slučaju prekomjernog deficita (EDP) povećao se s jedne na tri, a ni za jednu od njih ne predviđa se da će do kraja 2027. smanjiti svoj deficit na razinu ispod referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a. Nijedna valuta država obuhvaćenih ovim izvješćem ne sudjeluje u tečajnom mehanizmu (ERM II), a neke od njih znatno su fluktuirale u odnosu na euro tijekom posljednjih nekoliko godina. Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u odnosu na europodručje neznatno se povećala od lipnja 2024. u dvije države, a smanjila se u tri države. U svibnju 2026. dvanaestomjesečni prosjek dugoročnih kamatnih stopa bio je iznad referentne vrijednosti u trima državama, a u ostalim dvjema državama bio je ispod te vrijednosti. Gospodarski učinak vanjskih šokova, uključujući rat koji Rusija vodi u Ukrajini, globalne trgovinske napetosti i izbijanje rata na Bliskom istoku, ključan je činitelj koji koči ekonomsku konvergenciju.

U posljednje dvije godine gospodarstva promatranih država i nadalje su bila izložena povećanim geopolitičkim napetostima te sve većoj globalnoj trgovinskoj neizvjesnosti i fragmentaciji. Ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku, zajedno s općenito pooštrenim geopolitičkim napetostima, nepovoljno su utjecali na gospodarsku aktivnost zbog povećane neizvjesnosti, poremećaja u trgovini i opskrbnim lancima te slabijeg pouzdanja poduzeća i potrošača. Osim toga, nove trgovinske napetosti i carinske mjere na globalnoj razini dodatno su pogoršale vanjske nepovoljne utjecaje. Iako su izravne trgovinske izloženosti promatranih država prema Sjedinjenim Američkim Državama relativno ograničene, neizravni učinci koji se prenose preko globalnih lanaca vrijednosti mogu pojačati trgovinske šokove, i to na sektore prerađivačke industrije na početku proizvodnog lanca i povezane usluge. U novije vrijeme rat na Bliskom istoku posebno je utjecao na konvergenciju inflacije jer su neke promatrane države osjetljivije na šokove cijena energije od europodručja. Rat je povećao globalnu neizvjesnost i doveo do snažnog rasta cijena energije, uključujući nagli porast cijena nafte i plina te povećane rizike za ključne globalne pravce pomorskog prometa. To je prekinulo postojani pad inflacije u većini promatranih država. Iako su se osjetljivost i izravna izloženost energetskim šokovima smanjivale tijekom vremena i trenutačno su manje nego 2022., srednjoročne posljedice ovisit će o intenzitetu i trajanju sukoba te o utjecaju cijena energije na potrošačke cijene i gospodarsku aktivnost u pojedinim državama.

Unatoč tim vanjskim izazovima, gospodarska aktivnost u promatranim državama dosad se pokazala otpornom. Kako su se inflacijski pritisci u većini država smanjivali tijekom 2024. i 2025., potpomognuti pooštrenim monetarnim politikama i prethodnom normalizacijom cijena energije, realni raspoloživi dohodak postupno se oporavljao, što je povoljno djelovalo na domaću potražnju. Ipak, dinamika rasta i nadalje je neujednačena među državama. Gospodarska aktivnost u Mađarskoj i Rumunjskoj bila je slaba u 2024. i 2025. U Mađarskoj su prigušeni neto izvoz i ulaganja nepovoljno utjecali na rast u uvjetima slabe inozemne potražnje u njezinim najvažnijim izvoznim sektorima i neizvjesnosti povezane s apsorpcijom sredstava iz EU‑a i poslovnim okružjem. U Rumunjskoj su neto izvoz i ulaganja negativno pridonijeli rastu u 2024. Mjere fiskalne konsolidacije u 2025. nepovoljno su utjecale na osobnu potrošnju u Rumunjskoj, ulaganja su porasla, a negativan doprinos neto izvoza smanjio se. Snažniji inflacijski pritisci u tim dvjema državama ograničili su rast realnih dohodaka i pridonijeli pooštravanju uvjeta financiranja. S druge strane, rast proizvodnje u Poljskoj bio je brži nego u većini drugih država EU‑a, potpomognut snažnom domaćom potražnjom i dinamičnim ulaganjima, ali je bio praćen rastom fiskalnog manjka.

Pooštrene geopolitičke napetosti zasjenjuju gospodarske izglede promatranih država. Iako se očekuje da će domaća potražnja ostati glavni pokretač rasta u 2026. i 2027., poduprta i nadalje otpornim tržištima rada, rat na Bliskom istoku pridonio je većoj kolebljivosti na globalnim energetskim tržištima i rastućim troškovima energije, s već vidljivim učincima na inflaciju i ekonomsko raspoloženje, što bi moglo nepovoljno utjecati na gospodarsku aktivnost. U trenutačnom okružju izgledi za rast i nadalje su izloženi znatnoj nesigurnosti i negativnim rizicima. Daljnje geopolitičke i trgovinske napetosti mogle bi pojačati trendove fragmentacije, posebno s obzirom na visok stupanj otvorenosti i integracije tih gospodarstava u globalne lance vrijednosti, što bi moglo poremetiti trgovinske i investicijske tokove te povećati premije za rizik. Izgledi su dodatno zasjenjeni ranijim gubitcima cjenovne konkurentnosti u nekoliko država i, u nekim slučajevima, neizvjesnošću glede brzine i sastava fiskalne konsolidacije.

Promatrane države Srednje i Istočne Europe ostvarile su jasan napredak glede realne konvergencije prema prosjeku europodručja u posljednjih nekoliko desetljeća, ali su strukturni nepovoljni činitelji posljednjih godina porasli. Od 1999. te su države znatno smanjile svoje razlike u odnosu na prosjek europodručja u smislu realnog BDP‑a po stanovniku (Grafikon 3.1.). Ipak, u razdoblju od 2019. dinamika realne konvergencije usporila se u većini država zbog dugotrajnih učinaka uzastopnih šokova i strukturnih ograničenja produktivnosti i ponude radne snage. Međutim, makroekonomske i financijske ranjivosti i nadalje postoje, iako u različitim stupnjevima ovisno o državi. Ako se primjereno ne riješe, te ranjivosti mogu pojačati učinak vanjskih šokova i nepovoljno utjecati na potencijal rasta i održivost konvergencije u duljem razdoblju. Ključni izazovi za održivu realnu konvergenciju trenutačno uključuju: (1) povećanu globalnu neizvjesnost, uključujući geopolitičke napetosti, sve veću trgovinsku fragmentaciju i promjene u globalnim lancima vrijednosti, što može promijeniti obrasce trgovine i ulaganja, pojačati konkurentske pritiske u europskim industrijama i povećati ranjivosti povezane s ovisnostima o kritičnim sirovinama, (2) stalne prilagodbe industrijskih struktura, posebice u kontekstu zelene i digitalne tranzicije, koje stvaraju posebne izazove za države koje prelaze sa srednjih na visoke razine dohodaka, osobito u državama s relativno visokom razinom ovisnosti o izvorima energije s visokim emisijama ugljika, (3) dugotrajan manjak radne snage, neusklađenosti vještina i nepovoljna demografska kretanja, koji ograničavaju potencijalni rast, (4) ograničen napredak u poboljšanju upravljanja, institucionalnih kapaciteta i poslovnog okružja, koji su ključni za jačanje dugoročnog rasta produktivnosti i otpornosti na buduće šokove i (5) fiskalne ranjivosti, uključujući snažne pritiske na potrošnju kako bi se, među ostalim, ublažile posljedice geopolitičkih napetosti, starenja stanovništva, klimatskih rizika i zelene tranzicije te rastućih razina javnog duga.

Grafikon 3.1.

Realni BDP po stanovniku

a) u odnosu na prosjek europodručja	b) promjena u odnosu na prosjek europodručja od 1999.
(indeks: europodručje = 100)	(indeks: europodručje = 100, os x: razina u 1999., os y: promjena razine, postotni bodovi, 1999. – 2025.)

Pri ocjeni usklađenosti s konvergencijskim kriterijima i nadalje je ključna održivost konvergencije. Konvergencija mora biti trajna i utemeljena na zdravim gospodarskim temeljima, a ne ostvarena samo u određenom trenutku. Iskustvo stečeno od stvaranja ekonomske i monetarne unije (EMU) pokazalo je da slabi fundamenti, suviše blaga makroekonomska politika, nedostatni institucionalni i statistički kapaciteti te pretjerano optimistična očekivanja o konvergenciji realnih dohodaka mogu stvoriti ranjivosti ne samo za promatrane države već i za nesmetano funkcioniranje europodručja u cjelini. Prethodne krize, uključujući krizu državnog duga, pandemiju bolesti COVID‑19 i energetski šok 2022. i 2023., dodatno su pokazale da velike makroekonomske neravnoteže, ograničena sposobnost reforma i slaba otpornost na negativne šokove mogu proces konvergencije učiniti dugotrajnim i skupim. U trenutačnom okružju pooštrenih geopolitičkih napetosti i povećane gospodarske fragmentacije otpornost i vjerodostojnost politike postali su još važniji. Usklađenost s brojčanim konvergencijskim kriterijima u određenom trenutku stoga nije sama po sebi jamstvo za uspješno sudjelovanje u europodručju. Države koje žele uvesti euro trebale bi dokazati da je konvergencija održiva, da su njihove makroekonomske politike u skladu sa sudjelovanjem u monetarnoj uniji usmjerenim na stabilnost i da su njihove institucije dovoljno snažne za suočavanje s budućim šokovima. To je ponajprije u interesu svake države, ali je ključno i za učinkovitu transmisiju monetarne politike i stabilnost europodručja u cjelini, s obzirom na to da je ono i nadalje monetarna unija bez centraliziranoga fiskalnoga kapaciteta i s ograničenim trajnim mehanizmima podjele rizika.

Ostvarenje održive konvergencije zahtijeva trajne prilagodbe politike i strukturnu konvergenciju. Ključni preduvjeti uključuju makroekonomsku stabilnost, zdrave i vjerodostojne fiskalne politike u skladu s okvirom gospodarskog upravljanja EU‑a te poticajno poslovno okružje koje se temelji na učinkovitim gospodarskim strukturama i snažnim javnim institucijama. Visok stupanj fleksibilnosti na tržištima proizvoda i rada nužan je za olakšavanje strukturne prilagodbe i sprječavanje makroekonomskih šokova. Okvir politike usmjeren na stabilnost i čvrsto usidrena inflacijska očekivanja ključni su za održavanje stabilnosti cijena i podupiranje trajne nominalne konvergencije. Djelotvornim funkcioniranjem otvorenoga tržišnoga gospodarstva sa slobodnim tržišnim natjecanjem promiče se učinkovita raspodjela kapitala i radne snage, čime se potiču produktivnost i dugoročni rast. Visok stupanj ekonomske integracije s europodručjem podupire sinkronizaciju poslovnog ciklusa i nesmetano sudjelovanje u monetarnoj uniji. Istodobno je veća usklađenost gospodarskih struktura važna kako bi se osiguralo da gospodarstva reagiraju na uglavnom sličan način na zajedničke šokove, uključujući one povezane s razlikama u energetskoj ovisnosti i proizvodnim strukturama, čime se podupire nesmetano funkcioniranje monetarne unije. Potrebni su i primjereni makrobonitetni i nadzorni okviri kako bi se spriječio rast makroekonomskih i financijskih neravnoteža, uključujući prekomjerna povećanja cijena imovine i cikluse naglog rasta i pada kredita koji su trošak za društvo. Ako su u sklopu postupka u slučaju makroekonomske neravnoteže Europske komisije te neravnoteže utvrđene, i nadalje su nužne odlučne mjere politike. Učinkovitom apsorpcijom i iskorištavanjem sredstava iz EU‑a, uključujući preostala sredstva u okviru programa Next Generation EU, može se poduprijeti konvergencija, pod uvjetom da se obveze povezane s ulaganjima i reformama izvršavaju pravodobno i učinkovito. Naposljetku, snaga institucionalnog okvira i sposobnost provedbe dobrih politika i nadalje su ključni za održivu gospodarsku integraciju.

3.1. Kriterij stabilnosti cijena

U posljednjih deset godina inflacijska kretanja u promatranim državama odražavala su niz velikih šokova koji su se djelomično preklapali. Nakon razdoblja niske inflacije u prethodnim godinama, izbijanje pandemije u 2020. dovelo je do snažnog pada gospodarske aktivnosti. Inflacija se u nekim državama u početku usporila, a u drugim je državama ostala relativno dugotrajna, djelomično zbog rasta cijena hrane i usluga te daljnjeg pooštravanja uvjeta na tržištu rada. Inflacija je znatno rasla u svim promatranim državama od 2021. nadalje pod utjecajem snažnog rasta cijena energije i neravnoteže između ponude i potražnje (Grafikon 3.2.). Od početka 2022. rat koji Rusija vodi protiv Ukrajine dodatno je pojačao te pritiske. Inflacija u Srednjoj i Istočnoj Europi porasla je snažnije nego u europodručju, odražavajući veći energetski intenzitet proizvodnje, veći ponder energije i hrane u potrošačkim košaricama, početnu ovisnost o ruskoj opskrbi energijom i duboku integraciju u globalne lance vrijednosti, što je pojačalo prijenos vanjskih šokova. Dugotrajno pooštravanje uvjeta na tržištima rada i snažan rast plaća također su pridonijeli domaćim cjenovnim pritiscima (Grafikon 3.3., panel a)) (vidi i odjeljak 3.5.). Kako bi suzbile nagli rast inflacije, većina središnjih banaka počela je povećavati kamatne stope monetarne politike u 2021., a vlade su uvele privremene fiskalne mjere, uglavnom u 2022. i 2023., većinom u obliku subvencija povezanih s energijom i, u manjoj mjeri, smanjenja neizravnih poreza. Nakon što je dosegnula najvišu razinu na prelasku iz 2022. u 2023., inflacija se znatno smanjila pod utjecajem pooštrene monetarne politike, pada globalnih cijena energije, postupnog rješavanja problema uskih grla u opskrbnim lancima i baznih učinaka. Ipak, inflacija je u posljednjih deset godina u većini promatranih država bila prosječno viša i kolebljivija nego u europodručju.

Grafikon 3.2.

Kretanja i izgledi dugoročne inflacije mjerene HIPC‑om

(godišnje promjene u postotcima)

Grafikon 3.3.

Kumulativno povećanje HIPC‑a, nominalnih jediničnih troškova rada (JTR) i harmoniziranih pokazatelja konkurentnosti (HCI) između 2016. i 2025.

a) HIPC i nominalni JTR	b) HCI na osnovi JTR‑a i deflatora BDP‑a
(postotni bodovi, os x: kumulativno povećanje HIPC‑a, os y: kumulativno povećanje JTR‑a)	(postotni bodovi, os x: kumulativno povećanje HCI‑ja na osnovi deflatora BDP‑a, os y: kumulativno povećanje HCI‑ja na osnovi JTR‑a)

U svibnju 2026. u tri od pet promatranih država dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije bila je iznad referentne vrijednosti od 2,7 % za kriterij stabilnosti cijena. Nakon snažnog porasta inflacije u 2022. inflacija se počela znatno smanjivati u 2023. u svim promatranim državama i dodatno se smanjila tijekom 2024. Međutim, obrasci dezinflacije bili su heterogeni među državama. U Rumunjskoj je inflacija bila viša nego drugdje i znatno se povećala od sredine 2025. zbog mjera neizravnih poreza uvedenih u kontekstu fiskalne konsolidacije, što je povisilo inflaciju iznad ciljne razine središnje banke. U Mađarskoj se inflacija krajem 2025. vratila unutar prihvaćenog raspona fluktuacije koji je odredila središnja banka. U Poljskoj se inflacija smanjivala prema ciljnoj razini u prvoj polovini 2024., a nakon privremenog povećanja ostala je unutar ciljnog raspona od sredine 2025. Inflacijski pritisci u svim državama u 2025. bili su poduprti višim cijenama hrane, koje su prosječno snažnije rasle u Srednjoj i Istočnoj Europi nego u europodručju zbog poremećaja u opskrbi povezanih s vremenskim uvjetima, bržeg rasta ulaznih troškova – uključujući plaće, energiju i gnojiva – te većeg pondera hrane u potrošačkim košaricama u Srednjoj i Istočnoj Europi. Dugotrajno, premda sve blaže, pooštravanje uvjeta na tržištu rada također je stvaralo pritiske na rast plaća u većini tih država. U prvim mjesecima 2026. rast troškova energije, prouzročen eskalacijom geopolitičkih napetosti na Bliskom istoku, pridonio je pritiscima na rast inflacije u promatranim državama. Kao odgovor na to, nadležna tijela u svim promatranim državama uvela su mjere usmjerene na ublažavanje učinka viših cijena energije, kao što su gornje granice cijena goriva, smanjenje trošarina, gornje granice profitnih marža i subvencije kućanstvima i poduzećima, za koje se očekuje da će ublažiti inflacijske pritiske. U svibnju 2026. Rumunjska je zabilježila stopu inflacije znatno iznad referentne vrijednosti, a u Mađarskoj i Poljskoj te su stope također bile iznad praga, iako u manjoj mjeri (Grafikon 3.4.). Nasuprot tome, inflacija je ostala ispod referentne vrijednosti u Češkoj i Švedskoj. U Izvješću o konvergenciji iz 2024. u svim promatranim državama stope inflacije bile su iznad referentne vrijednosti koja se tada primjenjivala (3,3 %). To upućuje na određeni napredak u konvergenciji inflacije, iako je ona i nadalje neujednačena među državama.

Grafikon 3.4.

Inflacija mjerena HIPC‑om

(prosječne godišnje promjene u postotcima)

Zbog heterogene dezinflacijske dinamike ublažavanje monetarne politike nakon inflacijskog šoka u 2022. i 2023. bilo je neujednačeno među državama. Nakon prethodnog ciklusa pooštravanja, koji je u promatranim državama započeo prije nego u europodručju, politike su se postupno ublažavale kako se inflacija usporavala (Grafikon 3.5., panel a)). Središnje banke Češke i Poljske počele su ublažavati monetarnu politiku u 2023., a Švedska je počela smanjivati kamatne stope monetarne politike u 2024. Poljska je primijenila oprezniji pristup i nastavila s ublažavanjem tek u 2025. U Mađarskoj i Rumunjskoj kamatne stope monetarne politike ostale su relativno visoke, što je odražavalo dugotrajnije inflacijske pritiske i povećanu domaću i globalnu neizvjesnost. Unatoč snažnom rastu inflacije posljednjih godina, dugoročnija inflacijska očekivanja uglavnom su ostala stabilna u svim promatranim državama, odnosno blizu svojih odgovarajućih ciljnih stopa (Grafikon 3.5., panel b)). U okružju povećane neizvjesnosti i povišene inflacije usidrenost dugoročnijih očekivanja upućuje na kontinuiranu vjerodostojnost okvira monetarne politike.

Grafikon 3.5.

Ključne kamatne stope monetarne politike i dugoročna inflacijska očekivanja

a) ključne kamatne stope monetarne politike	b) dugoročna inflacijska očekivanja
(postotci na godišnjoj razini)	(godišnje promjene u postotcima)

U nekim promatranim državama i nadalje su prisutni naglašeni rizici za održivost konvergencije inflacije. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2026. u većini promatranih država (Grafikon 3.2.) očekuje se povećanje inflacije u 2026., uglavnom zbog pritisaka na rast koji proizlaze iz viših cijena energije povezanih s obnovljenim geopolitičkim napetostima. Slabija gospodarska aktivnost istodobno bi mogla pridonijeti smanjenju inflacije u promatranim državama. Te su projekcije podložne znatnoj neizvjesnosti s obzirom na osjetljivost inflacije u promatranim državama na vanjske šokove, uključujući ponovnu kolebljivost na globalnim tržištima energije u trenutačnome geopolitičkom okružju, kao i na opseg neizravnih učinaka i drugoga kruga učinaka koji proizlaze iz jačega i dugotrajnijega energetskog šoka. Dugotrajno pooštravanje uvjeta na tržištu rada, posebice u nekim državama Srednje i Istočne Europe, također bi moglo stvoriti dodatne pritiske na rast plaća. U srednjoročnom bi razdoblju strukturni činitelji, kao što su demografska kretanja i gospodarske implikacije klimatskih promjena, uključujući troškove povezane sa zelenom tranzicijom, mogli stvoriti dodatne pritiske na inflacijsku dinamiku. Gledano dalje unaprijed, u državama Srednje i Istočne Europe kontinuirani proces dostizanja može dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek niži nego u europodručju (Grafikon 3.6.), osim ako to ne bude neutralizirano aprecijacijom nominalnog tečaja.

Grafikon 3.6.

Razine cijena i naknada za rad u odnosu na europodručje

a) usporedna razina cijena	b) naknada po zaposlenom
(indeks: europodručje = 100)	(indeks: europodručje = 100)

Za okružje koje pogoduje održivoj stabilnosti cijena u državama obuhvaćenima ovim izvješćem potrebne su makroekonomske politike usmjerene na stabilnost, kontinuirane strukturne reforme i učinkovite mjere za očuvanje financijske stabilnosti. U sadašnjim okolnostima povećane geopolitičke i trgovinske neizvjesnosti te kontinuirane fiskalne prilagodbe u nekoliko država osobito je važno održati vjerodostojnost politike i otpornost gospodarstva. Funkcioniranje tržišta rada i nadalje je ključno za održavanje stabilnosti cijena. Ključni činitelj u sljedećem razdoblju bit će mjera u kojoj kretanja plaća odražavaju rast produktivnosti rada, uvjete na tržištu rada te kretanja cjenovne i troškovne konkurentnosti u odnosu na trgovinske partnere (Grafikon 3.3.). Dugotrajno pooštreni uvjeti na tržištu rada i demografska ograničenja naglašavaju važnost politika kojima se povećavaju ponuda i produktivnost radne snage. Kontinuirani napori za jačanje konkurentnosti na tržištima proizvoda, poboljšanje institucionalne kvalitete i jačanje okvira upravljanja važni su za potporu potencijalnom rastu i ograničavanje inflacijskih pritisaka u srednjoročnom razdoblju. U okružju u kojem bi prostor monetarne politike mogao biti ograničen, a vanjski šokovi i nadalje česti, druga područja politike moraju podupirati makroekonomsku stabilnost i spriječiti rast makroekonomskih i financijskih neravnoteža.

3.2. Kriterij proračunske pozicije države

U trenutku objave ovog izvješća Mađarska, Poljska i Rumunjska predmetom su odluka Vijeća EU‑a o postojanju prekomjernog deficita. U Rumunjskoj je deficit premašio referentnu vrijednost od 3 % BDP‑a u 2019. te je EDP za Rumunjsku pokrenut u travnju 2020. Rok za ispravljanje prekomjernog deficita kasnije je pomaknut na 2030. EDP za Mađarsku i Poljsku pokrenut je u srpnju 2024. na temelju deficita koji su premašili referentnu vrijednost od 3 % BDP‑a u 2023. Rokovi za ispravljanje prekomjernog deficita su 2026. za Mađarsku i 2028. za Poljsku. Omjeri fiskalnog deficita i BDP‑a tih triju država nastavili su premašivati referentnu vrijednost u 2025., a ostale dvije promatrane države zabilježile su deficite ispod referentne vrijednosti (Grafikon 3.7.). Deficiti su bili znatno iznad referentne vrijednosti u Mađarskoj, 4,7 % BDP‑a, i uvelike iznad referentne vrijednosti u Poljskoj i Rumunjskoj, 7,3 % odnosno 7,9 % BDP‑a. Deficit je u Češkoj ostao ispod referentne vrijednosti, 2,1 % BDP‑a, a u Švedskoj je ostao znatno ispod referentne vrijednosti, 1,3 % BDP‑a.

Grafikon 3.7.

Suficit (+) ili deficit (–) proračuna opće države

(postotci BDP‑a)

Fiskalni deficit u 2025. bio je iznad svoje razine iz 2023. u tri države obuhvaćene ovim izvješćem. Fiskalni deficiti povećali su se u 2023. u većini promatranih država, a sve osim Švedske zabilježile su deficit veći od 3 % BDP‑a zbog gospodarskog učinka rata koji Rusija vodi protiv Ukrajine, mjera fiskalne politike koje su poduzete kao odgovor na posljedične visoke cijene energije i slabljenja gospodarske aktivnosti. Kretanja proračunskih salda otada su heterogena jer su pozitivni učinci ukidanja energetskih mjera i snažnija gospodarska aktivnost bili neravnomjerno neutralizirani povećanim rashodima za obranu kao odgovor na kontinuiranu rusku agresiju na Ukrajinu, kao i većim rashodima za kamate. Sveukupno gledano, u razdoblju od 2023. do 2025. proračunski se saldo pogoršao u Poljskoj, Rumunjskoj i Švedskoj (iako je u Švedskoj ostao znatno ispod referentne vrijednosti), a poboljšao se u ostalim dvjema promatranim državama. U Češkoj je omjer deficita pao ispod referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a u 2024. i ostao ispod te vrijednosti u 2025.

Europska komisija prognozira da će u 2026. omjer deficita i BDP‑a ostati uvelike iznad referentne vrijednosti od 3 % u Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj. Predviđa se da će se u 2026. saldo državnog proračuna pogoršati u tri promatrane države i da će ostati uvelike iznad referentne vrijednosti u Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj. Istodobno se očekuje da će ostati ispod referentne vrijednosti od 3 % u ostalim dvjema promatranim državama. Iako su sve promatrane države provele fiskalne energetske mjere kao odgovor na šok cijena energije nakon izbijanja rata na Bliskom istoku, očekuje se da će povezani proračunski učinak ostati ograničen. U 2027. očekuje se poboljšanje proračunskog salda u četirima državama, pri čemu se očekuje da će on i nadalje biti iznad referentne vrijednosti u Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj.

Omjer duga bio je iznad 60 % BDP‑a u Mađarskoj u 2025., a u ostalim promatranim državama razine duga bile su ispod ili znatno ispod tog praga (Tablica 3.1. i Grafikon 3.8.). Omjer državnog duga i BDP‑a bio je u 2025. iznad svoje razine iz 2023. u svim promatranim državama, uglavnom zbog dugotrajnih fiskalnih deficita. Omjer duga snažno je porastao u Poljskoj, za 10,2 postotna boda BDP‑a, i uvelike u Rumunjskoj, za 10,0 postotnih bodova BDP‑a. Osjetno je porastao u Švedskoj, za 2,9 postotnih bodova BDP‑a, i Češkoj, za 2,1 postotni bod BDP‑a, i neznatno u Mađarskoj, za 1,3 postotna boda BDP‑a. Ako se promatra dulje razdoblje, ono između 2016. i 2025., omjer državnog duga i BDP‑a snažno je porastao u Rumunjskoj, za 21,5 postotnih bodova, te znatno u Češkoj, za 8,1 postotni bod, i Poljskoj, za 5,6 postotnih bodova, a u ostalim dvjema promatranim državama ostao je nepromijenjen ili se smanjio.

Grafikon 3.8.

Bruto dug opće države

(postotci BDP‑a)

Europska komisija predviđa da će u 2026. omjer duga i BDP‑a porasti u svim promatranim državama. Očekuje se da će omjer duga osjetno porasti u Poljskoj i Rumunjskoj i umjereno se povećati u ostalim trima državama. Projekcije Komisije upućuju na to da će u 2026. omjer duga ostati iznad referentne vrijednosti od 60 % u Mađarskoj i porasti iznad te vrijednosti u Poljskoj i Rumunjskoj.

U lipnju 2026. Europska komisija odlučila je staviti u mirovanje EDP za Mađarsku, Poljsku i Rumunjsku. Na osnovi Ekonomske prognoze u proljeće 2026. Komisija je 3. lipnja 2026. objavila svoju ocjenu usklađenosti s preporukama u okviru EDP‑a. Za sve tri države procijenjeno je da su poduzele djelotvorne mjere te su njihovi postupci u slučaju prekomjernog deficita stavljeni u mirovanje. Iako je predviđeno i da će Poljska i Rumunjska biti usklađene 2026., Komisija je utvrdila da postoji jasan rizik da Mađarska neće ispraviti svoj prekomjerni deficit do 2026., što je posljednja godina njezina korektivnoga kretanja.

U budućnosti je nužno da države obuhvaćene ovim izvješćem ostvare i/ili održe čvrste i održive fiskalne pozicije. Mađarska, Poljska i Rumunjska, koje su sve podvrgnute EDP‑u, trebaju osigurati usklađenost s pravilima Pakta o stabilnosti i rastu i ispraviti svoje prekomjerne deficite u skladu s preporukama Vijeća EU‑a. Nadalje, trebale bi osigurati da se njihovi omjeri javnog duga i BDP‑a, za koje se trenutačno predviđa da će premašiti referentnu vrijednost u 2026. i 2027., dovoljno brzo smanjuju kako bi osigurale raspoloživost fiskalnih zaštitnih slojeva u slučaju bilo kakvoga budućeg pada gospodarske aktivnosti. U svim promatranim državama deficit je u 2025. uočljivo premašivao razine zabilježene prije pandemije. Uz poticanje rasta, države članice trebaju smanjiti svoje proračunske deficite na razinu ispod referentne vrijednosti od 3 % što je prije moguće ili ga zadržati ispod te razine i ojačati zaštitne slojeve koji su potrebni kako bi se omogućilo djelovanje automatskih stabilizatora te povećati svoju otpornost na negativne šokove. Sve države trebaju osigurati usklađenost s preporukama iz revidiranog Pakta o stabilnosti i rastu. Fiskalna razboritost potrebna je za rješavanje proračunskih izazova povezanih s potrebama za većim rashodima za obranu, zelenom tranzicijom i nepovoljnim demografskim kretanjima. Snažni nacionalni fiskalni okviri koji su potpuno u skladu s pravilima EU‑a trebaju biti djelotvorno provedeni kako bi poduprli fiskalnu konsolidaciju i ograničili propuste u javnim rashodima te istodobno pomoći u sprječavanju ponovnog nastanka makroekonomskih neravnoteža. Općenito, fiskalnim strategijama prioriteti bi trebali biti održive javne financije, strateška ulaganja i strukturne reforme kojima se potiče rast.

3.3. Tečajni kriterij

U trenutku objave niti jedna od valuta promatranih država nije sudjelovala u ERM‑u II. Četirima valutama trgovalo se prema fleksibilnim tečajnim režimima, a rumunjskim leuom trgovalo se prema režimu upravljanoga fluktuirajućeg tečaja. Tečaj većine valuta pokazivao je relativno visok stupanj kolebljivosti, uglavnom zbog promjena raspoloženja ulagača na deviznim tržištima u geopolitičkom okružju koje se brzo mijenja i činitelja specifičnih za pojedine države koji su djelomično pogoršali vanjske činitelje. Rumunjski leu pokazivao je relativno nizak stupanj kolebljivosti zahvaljujući režimu upravljanoga fluktuirajućeg tečaja, a unatoč znatnoj deprecijaciji u svibnju 2025. i svibnju 2026. Mađarska forinta snažno je aprecirala nakon parlamentarnih izbora sredinom travnja 2026. Zbog toga se u trenutku objave ovog izvješća samo rumunjskim leuom trgovalo po tečaju nižem od njegova tečaja u lipnju 2024., koji se upotrebljava kao referentna vrijednost u ogledne svrhe, s obzirom na to da ne postoji središnji paritet u mehanizmu ERM II, a ostale valute ojačale su u odnosu na euro od lipnja 2024. (Grafikon 3.9.).^[154]

Grafikon 3.9.

Bilateralni tečajevi u odnosu na euro

(indeks: prosjek u lipnju 2024. = 100, dnevni podatci, 1. lipnja 2024. – 17. lipnja 2026.)

3.4. Kriterij dugoročnih kamatnih stopa

U referentnom razdoblju od lipnja 2025. do svibnja 2026. u tri od pet promatranih država prosječne dugoročne kamatne stope bile su iznad referentne vrijednosti od 5,1 % (Grafikon 3.10.). Država s najnižom dvanaestomjesečnom prosječnom dugoročnom kamatnom stopom bila je Švedska, u kojoj je ta stopa iznosila 2,6 %. U Češkoj je prosječna dugoročna kamatna stopa također bila ispod referentne vrijednosti i iznosila je 4,5 %, dok je u Poljskoj ostala iznad referentne vrijednosti i iznosila je 5,4 %. Najviša prosječna dugoročna kamatna stopa od 6,7 % zabilježena je u Mađarskoj i Rumunjskoj. U pet država dvanaestomjesečne prosječne dugoročne kamatne stope zabilježile su vrlo ograničene fluktuacije tijekom promatranog razdoblja, koje je započelo objavom Izvješća o konvergenciji iz 2024. Istodobno su se mjesečne dugoročne kamatne stope povećale u tri od pet država, pod utjecajem globalnih kretanja i domaćih činitelja kao što su viša inflacija i, u nekim slučajevima, snažan rast i blaža fiskalna politika. U Poljskoj su bile stabilne u razdoblju u kojem je inflacija bila prigušenija, gospodarski rast ostao je otporan, a fiskalna politika ublažena, dok je u Mađarskoj zabilježen snažan pad od 1,2 postotna boda, koji je gotovo u potpunosti ostvaren nakon parlamentarnih izbora u travnju 2026.

Grafikon 3.10.

Dugoročne kamatne stope

(postotci, godišnji prosjeci)

U razdoblju od Izvješća o konvergenciji iz 2024. dinamika razlika između dugoročnih kamatnih stopa u odnosu na prosjek europodručja bila je vrlo heterogena u promatranim državama. Ta heterogenost razlika između dugoročnih kamatnih stopa odražava razlike u cikličkim pozicijama država i procjeni financijskih tržišta o njihovim vanjskim i unutarnjim ranjivostima, uključujući kretanja proračunskih rezultata i izglede za održivu konvergenciju. U Mađarskoj je nakon izbora održanih sredinom travnja 2026. domaća dugoročna kamatna stopa pala za 0,5 postotnih bodova u dva dana te se nakon toga nastavila smanjivati, premda postupnije. U svibnju 2026. njezina razlika u odnosu na prosječnu kamatnu stopu u europodručju smanjila se za ukupno 1,2 postotna boda u promatranom razdoblju. Razlika između kamatnih stopa u Poljskoj i Rumunjskoj također se smanjila tijekom promatranog razdoblja, i to za 0,3 odnosno 0,2 postotna boda. Naposljetku, u Češkoj i Švedskoj razlika između kamatnih stopa povećala se, i to za 0,3 postotna boda odnosno za samo 0,1 postotni bod. Od izbijanja rata na Bliskom istoku krajem veljače 2026. jedino su Češka i Poljska zabilježile povećanje razlike između dugoročnih kamatnih stopa, i to za 0,2 odnosno 0,4 postotna boda. U Mađarskoj se ta razlika smanjila za 1,2 postotna boda, a u Rumunjskoj i Švedskoj smanjila se znatno manje (za –0,1 postotni bod odnosno za –0,2 postotna boda).

3.5. Drugi relevantni činitelji

Prema Europskoj komisiji i nadalje su prisutne zabrinutosti povezane s pritiscima troškovne konkurentnosti. U svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2026. Komisija je istaknula kontinuirane pritiske na konkurentnost u promatranim državama Srednje i Istočne Europe zbog i nadalje povišenih stopa rasta nominalnog JTR‑a, znatnih kumulativnih razlika inflacije i pooštravanja uvjeta na tržištima rada. Komisija je zaključila da su u Mađarskoj, Rumunjskoj i Švedskoj potrebna dubinska preispitivanja. Kada je riječ o Mađarskoj, Komisija je istaknula povišen rast JTR‑a, visoku temeljnu inflaciju, znatne fiskalne ranjivosti, uključujući visoke državne deficite i rizike povezane s dugom, te ponovno jačanje pritisaka na rast na tržištu stambenih nekretnina. Komisija je glede Rumunjske istaknula znatne rizike za vanjsku održivost i dugotrajne probleme s konkurentnošću u kontekstu vrlo visokog rasta JTR‑a, velikih deficita na tekućem računu platne bilance i znatnih fiskalnih neravnoteža. Glede Švedske Komisija je utvrdila kontinuirane slabosti povezane s povišenim cijenama stambenih nekretnina i visokim razinama duga kućanstava i poduzeća. Iako je Komisija ostale države obuhvaćene ovim izvješćem svrstala u države u kojima ne postoje neravnoteže, i u tim državama postoje gospodarski izazovi, kao što je navedeno u odjeljcima o pojedinim državama. U sklopu proljetnog paketa europskog semestra 2026. Komisija je potvrdila da su u Mađarskoj i nadalje prisutne neravnoteže. Za Rumunjsku je utvrdila postojanje prekomjernih neravnoteža jer su i nadalje prisutne vrlo znatne ranjivosti povezane s fiskalnim deficitom i deficitom na tekućem računu platne bilance unatoč nedavnom poboljšanju, a troškovna konkurentnost nastavila se pogoršavati.

Vanjske pozicije većine promatranih država poboljšale su se posljednjih godina, premda bi nedavni šok cijena energije i povezana kolebljivost mogli dovesti do ponovnog pogoršanja. Prikaz rezultata povezanih s postupkom u slučaju makroekonomske neravnoteže upućuje na to da je trogodišnji prosjek salda na tekućem računu platne bilance porastao u većini država Srednje i Istočne Europe u 2025. (Tablica 3.2.), što odražava poboljšanje trgovinskih uvjeta i smanjenje domaće potražnje. Međutim, u 2025. trogodišnji prosjek deficita na tekućem računu platne bilance ostao je iznad indikativnog praga od –4,0 % BDP‑a u Rumunjskoj, u kojoj su veliki fiskalni deficiti posljednjih godina pridonijeli znatnim vanjskim neravnotežama. Sve su promatrane države neto uvoznice energije, iako u različitoj mjeri i s različitom geografskom diversifikacijom uvoza energenata, zbog čega su njihove vanjske pozicije posebno osjetljive na nedavni šok cijena energije i povezanu kolebljivost.

Negativno neto stanje međunarodnih ulaganja kao udio u BDP‑u poboljšano je posljednjih godina, ali je ostalo veliko u većini promatranih država. U 2025. neto stanje međunarodnih ulaganja u Rumunjskoj i nadalje je prelazilo indikativni prag od –35 % BDP‑a. Neto vanjske obveze bile su manje u Mađarskoj (32,4 % BDP‑a), Poljskoj (29,5 % BDP‑a) i Češkoj (9,8 % BDP‑a), a Švedska je nastavila bilježiti pozitivno neto stanje međunarodnih ulaganja (54,7 % BDP‑a). U četiri države Srednje i Istočne Europe neto vanjske obveze uglavnom se sastoje od inozemnih izravnih ulaganja, koja se općenito smatraju stabilnijim oblikom financiranja od portfeljnih ili dužničkih tokova. Međutim, u nekoliko promatranih država priljevi inozemnih izravnih ulaganja smanjili su se posljednjih godina u odnosu na razine prije opće invazije Rusije na Ukrajinu. U trenutačnom geopolitičkom okružju i povećanoj neizvjesnosti na globalnim financijskim tržištima velike vanjske obveze i nadalje su izvor ranjivosti u slučaju negativnih šokova koji utječu na povjerenje ulagača ili uvjete inozemnog financiranja.

Zabrinutosti glede cjenovne i troškovne konkurentnosti i nadalje su prisutne u većini promatranih država. Realni efektivni tečajevi deflacionirani HIPC‑om u posljednje su tri godine u različitoj mjeri aprecirali u većini promatranih država te su premašili indikativni prag od 10 % u Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj. U svim se državama trogodišnja stopa rasta nominalnog JTR‑a povećala u istom razdoblju i, osim u Švedskoj, premašila indikativni prag od 12 % u 2025. Rast JTR‑a ostao je posebno visok u Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj, gdje su kumulativna povećanja bila više nego dvostruko veća od praga. Ta kretanja uglavnom su posljedica snažnog rasta nominalnih plaća posljednjih godina u kombinaciji s umjerenijim rastom produktivnosti. Unatoč pogoršanju pokazatelja troškovne konkurentnosti, izvozni rezultati u odnosu na razvijena gospodarstva ostali su uglavnom otporni tijekom trogodišnjeg razdoblja u 2025., djelomično zahvaljujući povećanju izvoznih proizvodnih kapaciteta i strukturnim promjenama u trgovinskim obrascima. Ponovno povećanje cijena energije i širi troškovni pritisci u trenutačnome geopolitičkom okružju mogli bi u sljedećem razdoblju dodatno nepovoljno utjecati na konkurentnost ako prouzroče postojane razlike inflacije u odnosu na trgovinske partnere.

Gospodarstva promatranih država i nadalje su tijesno integrirana u europodručje preko trgovinskih i financijskih poveznica. Europodručje je i nadalje glavni trgovinski i financijski partner svih promatranih država (Grafikon 3.11.). U 2025. izvoz robe u europodručje iznosio je od 41 % ukupnog izvoza u Švedskoj do 63,4 % u Češkoj, a uvoz iz europodručja kretao se u rasponu od 50,6 % ukupnog uvoza u Rumunjskoj do 56,5 % u Češkoj. Financijske poveznice s europodručjem također su znatne. Udio europodručja u stanju izravnih ulaganja u Češku, Rumunjsku i Poljsku prelazio je 70,0 %, a udio europodručja u stanju obveza s osnove portfeljnih ulaganja bio je iznad 60 % u Češkoj. I kod izravnih i kod portfeljnih ulaganja udio inozemne imovine uložene u europodručje bio je najviši u Rumunjskoj te potom u Češkoj. Osim trgovinskih i financijskih udjela, ta su gospodarstva također duboko ugrađena u lance vrijednosti europodručja, uz visok stupanj sudjelovanja u prekograničnim proizvodnim mrežama, posebice u prerađivačkoj industriji. Time se jača prijenos šokova ponude i potražnje između europodručja i dotičnih država. Nadalje, banke u vlasništvu financijskih institucija iz europodručja i nadalje imaju važnu ulogu u bankovnim sustavima nekoliko država Srednje i Istočne Europe, posebice Češke i Rumunjske. Isto tako švedske banke imaju ključnu ulogu u nekim državama europodručja. Dubina tih gospodarskih poveznica podupire usklađivanje poslovnih ciklusa promatranih država s poslovnim ciklusima europodručja.

Grafikon 3.11.

Trgovinske i financijske poveznice s europodručjem

a) udio robne razmjene s europodručjem	b) investicijska pozicija s europodručjem
(kao postotak ukupnog iznosa)	(kao postotak ukupnog iznosa)

Rizici povezani s nekretninama povećali su se u nekoliko država u uvjetima obnovljenog rasta cijena stambenih nekretnina i kredita. Nakon korekcije zabilježene u 2022. i 2023. tržišta stambenih nekretnina ponovo su ojačala u većini promatranih država. Od 2024. cijene stambenih nekretnina znatno su porasle u Mađarskoj i Češkoj, pri čemu su godišnje stope rasta dosegnule dvoznamenkaste vrijednosti (Grafikon 3.12., panel a)) i standardne parametre vrednovanja koji upućuju na precijenjenost u odnosu na fundamente. Rast cijena stambenih nekretnina također se ubrzao u Rumunjskoj, iako u manjoj mjeri, pri čemu su standardni parametri vrednovanja upućivali na to da su cijene ostale ispod procijenjenih ravnotežnih razina. U svim promatranim državama rast kredita kućanstvima ubrzao se posljednjih godina. Unatoč tome, zaduženost kućanstava u državama Srednje i Istočne Europe i nadalje je relativno niska u odnosu na prosjek europodručja (Grafikon 3.12., panel b)), čime se ublažavaju sistemski rizici. S druge strane, ranjivosti su i nadalje izraženije u Švedskoj, gdje su razine privatnog duga ostale povišene, iako su se posljednjih godina donekle smanjile, a bankarski sektor znatno je izložen sektoru nekretnina. Što se tiče nadolazećeg razdoblja, nastavak brzog rasta cijena i kredita u nekim promatranim državama zahtijeva pomno praćenje, posebice u slučaju pooštravanja financijskih uvjeta ili pogoršavanja izgleda za tržište rada.

Grafikon 3.12.

Kretanja na tržištu stambenih nekretnina i zaduženost privatnog sektora

a) cijene stambenih nekretnina i krediti kućanstvima	b) zaduženost privatnog sektora
(godišnje promjene u postotcima)	(postotci BDP‑a)

Posljednjih godina povećale su se izloženosti domaćih bankarskih sektora prema državi, iako bankarski sektori održavaju snažne zaštitne slojeve kapitala. Izloženosti državi povećale su se posljednjih godina u svim promatranim državama Srednje i Istočne Europe, pa su i nadalje znatno više nego u europodručju (Grafikon 3.13., panel a)). To bi moglo povećati ranjivosti u slučaju fiskalnog stresa ili ponovne procjene rizika države, što bi moglo utjecati na bilance, uvjete financiranja i ponudu kredita banaka. Iako su devizne izloženosti ostale visoke u nekim državama, povezani rizici čine se ograničeni jer je zaduživanje poduzeća u stranim valutama uglavnom koncentrirano u izvoznim sektorima koji su prirodno zaštićeni od rizika prihodima nominiranima u eurima, a euroizacija kućanstava i nadalje je ograničena. Bez obzira na ranjivosti povezane s kretanjima na tržištu nekretnina i rastućim izloženostima državi, bankarski sektori u promatranim državama i nadalje pokazuju dobre kapitalne pozicije i zaštitne slojeve likvidnosti, stabilan pristup financiranju i odgovarajuću profitabilnost. Udjeli neprihodonosnih kredita dodatno su se smanjili ili su ostali blizu dosad najnižih razina (Grafikon 3.13., panel b)), iako su u većini slučajeva i nadalje iznad prosjeka europodručja.

Grafikon 3.13.

Izloženosti državi i neprihodonosni krediti u bankarskom sektoru

a) ulaganja banaka u državne obveznice	b) neprihodonosni krediti
(postotci ukupne imovine)	(postotci ukupne imovine)

Politikama financijskog sektora trebala bi se očuvati financijska stabilnost, čime se pridonosi održivom gospodarskom rastu i održavanju stabilnosti cijena. Održavanje razboritih nadzornih i makrobonitetnih okvira i nadalje je ključno za ublažavanje ranjivosti povezanih s visokom zaduženošću kućanstava ili poduzeća, izloženostima državi i kretanjima na tržištu nekretnina. Radi dodatnog jačanja povjerenja u financijski sustav, nacionalna nadležna tijela trebaju nastaviti jačati svoje nadzorne prakse, što uključuje provedbu odgovarajućih preporuka međunarodnih i europskih tijela i blisku suradnju s drugim nadzornim tijelima EU‑a u okviru kolegija nadzornih tijela.

Uvjeti na tržištima rada ostali su pooštreni u većini promatranih država. Iako su stope nezaposlenosti malo porasle posljednjih godina, u većini su slučajeva ostale blizu dosad najnižih razina i ispod prosjeka europodručja u svim državama osim u Švedskoj (Grafikon 3.14., panel a)). Manjak radne snage i nadalje je prisutan u nekoliko segmenata tržišta rada, što nastavlja stvarati pritisak na rast plaća. Istodobno je ograničena ponuda radne snage djelomično ublažena sve većim priljevom neto migracija, uključujući dolazak radnika iz država izvan EU‑a i ukrajinskih izbjeglica. Ipak, nepovoljni demografski trendovi i nadalje su strukturni izazov jer se radno sposobno stanovništvo nastavlja smanjivati u nekoliko država Srednje i Istočne Europe zbog starenja stanovništva i prošlih migracijskih odljeva (Grafikon 3.14., panel b)). Ostali strukturni izazovi uključuju relativno slabu participaciju na tržištu rada u nekim državama i dugotrajne neusklađenosti vještina. U srednjoročnom razdoblju nepovoljni demografski činitelji i strukturna ograničenja na tržištima rada glavni su izazov za daljnju realnu konvergenciju prema europodručju.

Grafikon 3.14.

Pokazatelji tržišta rada

a) stopa nezaposlenosti	b) radno sposobno stanovništvo
(postotci radne snage)	(promjene u postotcima)

Snaga institucionalnog okružja važan je činitelj u ocjeni održivosti ekonomske integracije i konvergencije. Bolje upravljanje i institucionalna kvaliteta povezani su s poboljšanjima u poslovnom okružju, učinkovitijom javnom upravom, većom transparentnošću i odgovornošću, snažnijom vladavinom prava te poboljšanim digitalnim i administrativnim kapacitetima. U većini promatranih država daljnja poboljšanja institucionalne kvalitete pridonijela bi uklanjanju rigidnosti i prepreka učinkovitoj raspodjeli faktora proizvodnje, što bi ojačalo potencijalni rast. Povećavanjem produktivnosti i potencijalne proizvodnje snažniji institucionalni okvir također može poduprijeti održivost duga i olakšati učinkovitu provedbu mjera politike.

Snažnija institucionalna kvaliteta i upravljanje mogli bi donijeti važne gospodarske koristi, posebice u Mađarskoj i Rumunjskoj. Jačanjem tih područja može se povećati gospodarska otpornost i poduprijeti održivost konvergencije. Iako i nadalje postoje izazovi u područjima kao što su vladavina prava, regulatorna kvaliteta i kontrola korupcije, neke su države tijekom vremena ostvarile postojan napredak (Grafikon 3.15.).^[155] Rumunjska i Mađarska mogu riješiti svoje institucionalne izazove usmjeravanjem na učinkovitu provedbu reforma i ključnih koraka utvrđenih u planovima za oporavak i otpornost. Ti su napori ključni za jačanje okvira upravljanja i promicanje vladavine prava.

Grafikon 3.15.

Pregled rejtinga država EU‑a s obzirom na institucionalnu kvalitetu

a) Svjetski pokazatelji upravljanja	b) Indeks percepcije korupcije
(index, os x: razina u 2000., os y: razina u 2024.)	(index, os x: razina u 1999., os y: razina u 2025.)

Sveobuhvatne strukturne reforme poduprle bi proces konvergencije jačanjem potencijalnog rasta i konkurentnosti. Jačanje institucionalne kvalitete, poboljšanje upravljanja i jačanje poslovnog okružja, zajedno s učinkovitijom provedbom programa ulaganja i reforma koje financira EU, poduprli bi rast produktivnosti. U tom bi smislu jačanje upravljanja i učinkovitosti poduzeća u državnom vlasništvu te povećanje tržišnog natjecanja u reguliranim i mrežnim sektorima, uključujući energetiku i promet, pomogli smanjiti prepreke ulasku na tržište, poboljšali raspodjelu resursa i potaknuli privatna ulaganja, čime bi se poduprla održiva konvergencija.

4. Sažetci po državama

4.1. Češka

U svibnju 2026. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Češkoj iznosila je 1,9 %, odnosno bila je znatno ispod referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 2,7 %. Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina i širenja inflacijskih pritisaka povezanih s ratom na Bliskom istoku. Istodobno su uvjeti na tržištu rada ostali pooštreni unatoč naznakama ublažavanja, a snažan rast plaća pridonosi temeljnim inflacijskim pritiscima. BDP po stanovniku i razine cijena, iako relativno visoki u usporedbi s ostalim promatranim državama Srednje i Istočne Europe, i nadalje su ispod prosjeka europodručja. Proces dostizanja BDP‑a po stanovniku i razina cijena mogao bi dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, posebice ako bude popraćen neodrživim kretanjima cijena kredita i imovine, osim ako to ne bude neutralizirano aprecijacijom nominalnog tečaja.

Češka trenutačno nije predmetom odluke Vijeća o postojanju prekomjernog deficita. U Češkoj je deficit proračuna opće države iznosio 2,1 % BDP‑a u 2025., odnosno bio je ispod referentne vrijednosti od 3 %, a njezin je omjer duga i BDP‑a iznosio 44,3 %, odnosno bio je ispod referentne vrijednosti od 60 %.

U dvogodišnjemu referentnom razdoblju od 18. lipnja 2024. do 17. lipnja 2026. češka kruna nije sudjelovala u ERM‑u II, već se njome trgovalo prema fleksibilnome tečajnom režimu. Tečaj češke krune prema euru pokazivao je, prosječno, relativno visok stupanj kolebljivosti tijekom referentnog razdoblja. Tečaj je iznosio 24,147 kruna za euro 17. lipnja 2026., odnosno kruna je bila za 2,5 % jača od svoje prosječne razine u lipnju 2024.

Tijekom referentnog razdoblja od lipnja 2025. do svibnja 2026. dugoročne kamatne stope u Češkoj iznosile su prosječno 4,5 %, odnosno bile su ispod referentne vrijednosti od 5,1 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Češkoj i kamatne stope u europodručju (ponderirane BDP‑om) neznatno se povećala i iznosila je 1,4 postotna boda na kraju referentnog razdoblja. Tržišta kapitala u Češkoj manja su i znatno su manje razvijena od onih u europodručju.

Češki zakon ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Češka je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

4.2. Mađarska

U svibnju 2026. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Mađarskoj iznosila je 3,3 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 2,7 %. Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina i širenja inflacijskih pritisaka povezanih s ratom na Bliskom istoku. Istodobno su uvjeti na tržištu rada ostali pooštreni, unatoč naznakama ublažavanja, a snažan rast plaća djelomično je potaknut povećanjem plaća u javnom sektoru i minimalnih plaća. Postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Mađarskoj u duljem razdoblju. Proces dostizanja BDP‑a po stanovniku i razina cijena mogao bi dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, posebice ako bude popraćen neodrživim kretanjima cijena kredita i imovine, osim ako to ne bude neutralizirano aprecijacijom nominalnog tečaja.

Mađarska je od 2024. obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita. U Mađarskoj je deficit proračuna opće države iznosio 4,7 % BDP‑a u 2025., odnosno bio je znatno iznad referentne vrijednosti od 3 %, a njezin je omjer duga i BDP‑a iznosio 74,6 %, odnosno bio je iznad referentne vrijednosti od 60 %. Mađarska bi trebala okončati stanje prekomjernog deficita do 2026. U lipnju 2026. Europska komisija stavila je u mirovanje postupak u slučaju prekomjernog deficita u Mađarskoj.

U dvogodišnjemu referentnom razdoblju od 18. lipnja 2024. do 17. lipnja 2026. mađarska forinta nije sudjelovala u ERM‑u II, već se njome trgovalo prema fleksibilnome tečajnom režimu. Tečaj mađarske forinte prema euru pokazivao je, prosječno, relativno visok stupanj kolebljivosti tijekom referentnog razdoblja. Tečaj je iznosio 349,68 forinta za euro 17. lipnja 2026., odnosno forinta je bila za 11,4 % jača od svoje prosječne razine u lipnju 2024. Središnja banka Magyar Nemzeti Bank dogovorila je liniju za repo ugovor s ESB‑om u lipnju 2020. prema kojemu može posuditi iznos do 4 mlrd. EUR u zamjenu za visokokvalitetan kolateral nominiran u eurima radi pružanja eurske likvidnosti mađarskim financijskim institucijama. Taj ugovor ostao je na snazi tijekom referentnog razdoblja s obzirom na to da je u siječnju 2025. ponovo produljen za razdoblje od dvije godine.

Tijekom referentnog razdoblja od lipnja 2025. do svibnja 2026. dugoročne kamatne stope u Mađarskoj iznosile su prosječno 6,7 %, odnosno bile su iznad referentne vrijednosti od 5,1 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Mađarskoj i kamatne stope u europodručju (ponderirane BDP‑om) znatno se smanjila i iznosila je 2,2 postotna boda na kraju referentnog razdoblja. Tržišta kapitala u Mađarskoj manja su i znatno su manje razvijena od onih u europodručju.

Mađarski zakon ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja, zahtjeve glede jedinstvenog pisanja naziva valute euro i pravne integracije u Eurosustav. Mađarska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

4.3. Poljska

U svibnju 2026. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Poljskoj iznosila je 2,9 %, odnosno bila je iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 2,7 %. Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina i širenja inflacijskih pritisaka povezanih s ratom na Bliskom istoku. Pooštreni, premda sve blaži, uvjeti na tržištu rada istodobno će nastaviti stvarati pritiske na rast inflacije. Daljnji proces dostizanja BDP‑a po stanovniku i razina cijena mogao bi dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, posebice ako bude popraćen neodrživim kretanjima cijena kredita i imovine, osim ako to ne bude neutralizirano aprecijacijom nominalnog tečaja.

Poljska je od 2024. obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita. U Poljskoj je deficit proračuna opće države iznosio 7,3 % BDP‑a u 2025., odnosno bio je uvelike iznad referentne vrijednosti od 3 %, a njezin je omjer duga i BDP‑a iznosio 59,7 %, odnosno bio je ispod referentne vrijednosti od 60 %. Poljska bi trebala ispraviti svoj prekomjerni deficit do 2028. U lipnju 2026. Europska komisija stavila je u mirovanje postupak u slučaju prekomjernog deficita u Poljskoj.

U dvogodišnjemu referentnom razdoblju od 18. lipnja 2024. do 17. lipnja 2026. poljski zlot nije sudjelovao u ERM‑u II, već se njime trgovalo prema fleksibilnome tečajnom režimu. Tečaj poljskog zlota prema euru pokazivao je, prosječno, relativno visok stupanj kolebljivosti tijekom referentnog razdoblja. Tečaj je iznosio 4,241 zlot za euro 17. lipnja 2026., odnosno zlot je bio za 1,9 % jači od svoje prosječne razine u lipnju 2024.

Tijekom referentnog razdoblja od lipnja 2025. do svibnja 2026. dugoročne kamatne stope u Poljskoj iznosile su prosječno 5,4 %, odnosno bile su iznad referentne vrijednosti od 5,1 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Poljskoj i kamatne stope u europodručju (ponderirane BDP‑om) smanjila se i iznosila je 2,3 postotna boda na kraju referentnog razdoblja. Tržišta kapitala u Poljskoj manja su i znatno su manje razvijena od onih u europodručju.

Poljski zakon ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, povjerljivost, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Poljska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

4.4. Rumunjska

U svibnju 2026. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Rumunjskoj iznosila je 8,4 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 2,7 %. Očekuje se da će ta stopa ostati povišena tijekom sljedećih mjeseci, djelomično zbog viših cijena sirovina i širenja inflacijskih pritisaka povezanih s ratom na Bliskom istoku. Istodobno će povoljni bazni učinci zbog povećanja neizravnih poreza i domaćih cijena električne energije u 2025. u uvjetima slabe osobne potrošnje vjerojatno utjecati na snižavanje inflacije u kratkoročnom razdoblju. Postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Rumunjskoj u duljem razdoblju. Proces dostizanja BDP‑a po stanovniku i razina cijena mogao bi dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, posebice ako bude popraćen neodrživim kretanjima cijena kredita i imovine, osim ako to ne bude neutralizirano aprecijacijom nominalnog tečaja.

Rumunjska je od 2020. obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita. U Rumunjskoj je deficit proračuna opće države iznosio 7,9 % u 2025., odnosno bio je uvelike iznad referentne vrijednosti od 3 %, a njezin je omjer duga i BDP‑a iznosio 59,3 %, odnosno bio je ispod referentne vrijednosti od 60 %. Rumunjska bi trebala ispraviti svoj prekomjerni deficit do 2030. U lipnju 2026. Europska komisija stavila je u mirovanje postupak u slučaju prekomjernog deficita u Rumunjskoj.

U referentnom razdoblju od 18. lipnja 2024. do 17. lipnja 2026. rumunjski leu nije sudjelovao u ERM‑u II, već se njime trgovalo prema fleksibilnome tečajnom režimu koji uključuje upravljani fluktuirajući tečaj valute. Tečaj rumunjskog leua prema euru pokazivao je, prosječno, nizak stupanj kolebljivosti tijekom referentnog razdoblja. Tečaj je iznosio 5,232 leua za euro 17. lipnja 2026., odnosno leu je bio za 5,1 % slabiji od svoje prosječne razine u lipnju 2024. Središnja banka Banca Naţională a României dogovorila je liniju za repo ugovor s ESB‑om u lipnju 2020. prema kojemu može posuditi iznos do 4,5 mlrd. EUR u zamjenu za visokokvalitetan kolateral nominiran u eurima radi pružanja eurske likvidnosti rumunjskim financijskim institucijama. Taj ugovor ostao je na snazi tijekom referentnog razdoblja s obzirom na to da je u siječnju 2025. ponovo produljen za razdoblje od dvije godine.

Tijekom referentnog razdoblja od lipnja 2025. do svibnja 2026. dugoročne kamatne stope u Rumunjskoj iznosile su prosječno 6,7 %, odnosno bile su iznad referentne vrijednosti od 5,1 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Rumunjskoj i kamatne stope u europodručju (ponderirane BDP‑om) neznatno se smanjila i iznosila je 2,7 postotnih bodova na kraju referentnog razdoblja. Tržišta kapitala u Rumunjskoj znatno su manja od onih u europodručju i još su slabo razvijena.

Rumunjski zakon ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Rumunjska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

4.5. Švedska

U svibnju 2026. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Švedskoj iznosila je 2,2 %, odnosno bila je ispod referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 2,7 %. Očekuje se da će se ta stopa postupno smanjivati tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog nižeg poreza na dodanu vrijednost na hranu i prijenosa učinka aprecijacije tečaja u 2025. Međutim, to će smanjenje vjerojatno biti djelomično neutralizirano višim cijenama sirovina i širenjem inflacijskih pritisaka povezanih s ratom na Bliskom istoku. Očekuje se da će inflacija u Švedskoj ostati ispod ciljne razine središnje banke Sveriges Riksbank u 2026. i 2027. Što se tiče nadolazećeg razdoblja, švedska monetarna politika i institucionalni okvir usmjeren na stabilnost trebaju nastaviti podupirati ostvarivanje stabilnosti cijena.

Švedska trenutačno nije predmetom odluke Vijeća o postojanju prekomjernog deficita. U Švedskoj je deficit proračuna opće države iznosio 1,3 % BDP‑a u 2025., odnosno bio je znatno ispod referentne vrijednosti od 3 %, a njezin je omjer duga i BDP‑a iznosio 35,1 %, odnosno bio je znatno ispod referentne vrijednosti od 60 %.

U dvogodišnjemu referentnom razdoblju od 18. lipnja 2024. do 17. lipnja 2026. švedska kruna nije sudjelovala u ERM‑u II, već se njome trgovalo prema fleksibilnome tečajnom režimu. Tečaj švedske krune prema euru pokazivao je, prosječno, visok stupanj kolebljivosti tijekom dvogodišnjeg razdoblja. Tečaj je iznosio 10,891 krunu za euro 17. lipnja 2026., odnosno kruna je bila za 3,5 % jača od svoje prosječne razine u lipnju 2024. U referentnom razdoblju na snazi je bio valutni ugovor o razmjeni između središnje banke Sveriges Riksbank i ESB‑a prema kojemu švedska središnja banka može posuditi iznos do 10 mlrd. EUR u zamjenu za švedske krune; ugovor se primjenjuje od 20. prosinca 2007.

Tijekom referentnog razdoblja od lipnja 2025. do svibnja 2026. dugoročne kamatne stope u Švedskoj iznosile su prosječno 2,6 %, odnosno bile su znatno ispod referentne vrijednosti od 5,1 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Švedskoj i kamatne stope u europodručju vrlo se blago povećala i iznosila je –0,7 postotnih bodova na kraju referentnog razdoblja. Tržišta kapitala u Švedskoj visoko su razvijena u usporedbi s onima u europodručju.

Švedski zakon ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Švedska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora. U skladu s Ugovorom, Švedska je obvezna donositi nacionalne zakone s ciljem integracije u Eurosustav od 1. lipnja 1998.

Zahvale
Ovo Izvješće o konvergenciji koordinirala je i pripremila ESB‑ova glavna uprava Ekonomske analize, a pridonijeli su mu podatci, primjedbe i prijedlozi drugih poslovnih područja ESB‑a, a posebice glavnih uprava Pravni poslovi, Monetarna politika i Statistika. Hvalevrijedne primjedbe dale su nacionalne središnje banke EU‑a, a osobito članovi Uredničke skupine za Izvješće o konvergenciji iz lipnja 2026.Opće vijeće ESB‑a prihvatilo je Izvješće o konvergenciji 19. lipnja 2026.Ekonomske dijelove pripremili su Ursel Baumann, Martin Bijsterbosch, Alexandra Olivia Coldea, Matteo Falagiarda, Michael Fidora, Christine Gartner, Nadine Leiner‑Killinger, Christiane Nickel, Steffen Osterloh, Philipp Rother, Gábor Vincze, Giovanni Vitale i Caroline Willeke.Dodatne doprinose dali su Ginevra Aguiari, Miguel Ampudia, Ana Bairrao, Klára Bakk Simon, Nicolai Benalal, Othman Bouabdallah, Francesco Chiacchio, Livia Chitu, Roberta De Stefani, Virginia Di Nino, Martin Eiglsperger, Patrick Grussenmeyer, Stephan Haroutunian, Jürgen Herr, Stanimira Kosekova, Dimitrios Laskos, Elena Lourenço, Christophe Madaschi, Silvia Márquez Thibaut, Antonio Moreno, Ralica Müller, Carolin Nerlich, Jerzy Niemczyk, Hans Olsson, Elvira Rosati i Martina Viggiano.Pravne dijelove pripremili su Axel‑Johannes Korb, Christian Kroppenstedt i Chiara Zilioli.Dodatne doprinose dali su David Baez Seara, Alina Grosu, Karen Kaiser, Justyna Kurzela, Simona Lambrinoc, Sarah Levy, Fabian von Lindeiner, Margot Littlefair i Marta Szablewska.