Što su korektivni faktori?

3. studenoga 2016.

Na financijskim tržištima korektivni faktor odnosi se na smanjenje koje se primjenjuje na vrijednost imovine. Izražava se u postotcima. Na primjer, ako je imovina – kao što su držanja određenih državnih obveznica – vrijedna 1 milijun EUR, ali joj se dodijeli korektivni faktor od 20 %, to znači da se s njome postupa kao da joj je vrijednost samo 0,8 milijuna EUR.

Kada se upotrebljavaju korektivni faktori?

Korektivni se faktori, na primjer, upotrebljavaju kada središnje banke pozajmljuju novac poslovnim bankama. Za kredit koji je odobrila središnja će banka, kao oblik osiguranja, zatražiti kolateral (saznajte više o kolateralu). Ali pritom će primijeniti korektivni faktor, odnosno smanjenje vrijednosti tog kolaterala. U gornjem primjeru za imovinu koja po fer tržišnoj cijeni vrijedi 1 milijun EUR, ali joj je dodijeljen korektivni faktor od 20 %, moći će se dobiti samo kredit od 0,8 milijuna EUR.

Zašto se upotrebljavaju korektivni faktori?

Središnje banke moraju biti sigurne da će im novac koji su pozajmile biti vraćen. Dakako, prva je linija obrane ugovor o otplati koji se sklapa s dužnikom. Ali ako dužnik ne vrati kredit, središnja će banka prodati kolateral. Stoga mora biti sigurna da će ga moći prodati po cijeni koja će pokriti iznos kredita. No vrijednost imovine može opadati i rasti, a središnjim će bankama možda trebati neko vrijeme da prodaju određenu imovinu. Iz tog razloga korektivni faktor pruža neku vrstu zaštite od mogućeg gubitka vrijednosti i vremena potrebnog za prodaju kolaterala.

Kako bismo to ilustrirali, zamislimo kuću vrijednu 1 milijun EUR. Njezina vrijednost u ovom trenutku možda jest 1 milijun EUR, ali nema jamstva da ćemo, kad dođe vrijeme za njezinu prodaju, doista moći dobiti taj iznos za nju. Možda ju je u međuvremenu oštetila oluja ili je četvrt u kojoj je smještena postala manje primamljiva. Eurosustav, koji obuhvaća ESB i 19 središnjih banaka europodručja, ne prihvaća nekretnine kao kolateral, ali primjenjuje istu logiku na imovinu koju prihvaća, kao što su visokokvalitetne obveznice i drugi kratkoročni vrijednosni papiri. I njihova se vrijednost iz nekoliko razloga može smanjiti. Zbog toga imovina čija je trenutačna tržišna vrijednost 1 milijun EUR nije dostatan kolateral za kredit u jednakom iznosu.

Kako se određuje visina korektivnog faktora?

Zajmodavac mora razmotriti pitanje koliki bi zaštitni sloj bio dovoljan da pokrije rizik od nemogućnosti prodaje imovine po sadašnjoj cijeni. To ovisi o spomenutim činiteljima, uključujući rizičnost dotične vrste imovine, odnosno kolebljivost njezine cijene, te njezinu »likvidnost«, odnosno vjerojatnost da će je se moći prodati brzo i bez gubitka vrijednosti. Vratimo se na naš primjer. Staroj vlastelinskoj kući (za kojom vlada slaba potražnja) na području poznatom po olujnim nevremenima (što povećava rizik od oštećenja) dodijelio bi se veći korektivni faktor nego novom dvosobnom stanu u središtu grada. Slično tome, kada je riječ o središnjim bankama, državne su obveznice uglavnom relativno sigurno, likvidno ulaganje i dodjeljuje im se manji korektivni faktor nego bankovnim kreditima, koji se također mogu upotrijebiti kao kolateral i uglavnom su manje likvidni.

Koje korektivne faktore primjenjuje Eurosustav?

Eurosustav pomno odlučuje o korektivnim faktorima koje primjenjuje na kolateral koji prihvaća. Uvijek se brine da korektivni faktor bude dovoljan i razmjeran kako bi se u što većoj mjeri smanjio rizik od gubitaka.

Kada prihvaća kolateral, Eurosustav ne daje prednost nekoj određenoj vrsti imovine; važno je da ponuđena imovina ispunjava njegove uvjete. Kao kolateral za kredit u vrijednosti 1 milijuna EUR dužnik može, na primjer, ponuditi bankovne kredite u visini 1,7 milijuna EUR s korektivnim faktorom od 40 % ili državne obveznice u vrijednosti 1,06 milijuna EUR s korektivnim faktorom od 5 %, jer i jedni i drugi u funkciji kolaterala imaju vrijednost nešto veću od 1 milijuna EUR. Važno je da ukupna vrijednost kolaterala, nakon što se primijeni korektivni faktor, bude jednaka ukupnom iznosu kredita ili veća od njega, neovisno o tome hoće li dužnik kao kolateral dati imovinu veće vrijednosti s višim korektivnim faktorom ili imovinu manje vrijednosti s nižim korektivnim faktorom.

Eurosustav primjenjuje strog postupak upravljanja rizicima, a upotreba korektivnih faktora tek je jedna od nekoliko mjera koje poduzima kako bi bio siguran da se ne izlaže nepotrebnim rizicima.

ESB objavljuje i redovito preispituje popis korektivnih faktora koje primjenjuje na kolateral.