Strategija makrobonitetne politike

Krajnji je cilj makrobonitetne politike očuvati financijsku stabilnost. To, među ostalim, znači učiniti financijski sustav otpornijim i ograničiti ranjivosti kako bi se smanjio sistemski rizik i kako bi se osiguralo da se realnom gospodarstvu i dalje učinkovito pružaju financijske usluge.

Ograničavanje sistemskih rizika

Sistemski rizici mogu biti prouzročeni teškim makroekonomskim šokovima, financijskim neravnotežama, među kojima su prekomjeran kreditni rast, stupanj zaduženosti i neusklađenost ročne strukture, te učincima zaraze.

Kako bi se ograničili sistemski rizici, makrobonitetnim se politikama nastoji:

  • spriječiti prekomjerno gomilanje rizika zbog vanjskih činitelja i manjkavosti tržišta radi izglađivanja financijskog ciklusa (vremenska dimenzija)
  • učiniti financijski sektor otpornijim i ograničiti učinke zaraze (međusektorska dimenzija)
  • poticati izradu financijskih propisa iz perspektive cijelog sustava kako bi se stvorio odgovarajući skup poticaja za sudionike na tržištu (strukturna dimenzija).

Instrumenti

Prema Uredbi o SSM‑u makrobonitetne ovlasti pripadaju i nacionalnim nadležnim tijelima i ESB‑u, stoga je odgovornost za makrobonitetne politike podijeljena (članak 5.). Postoje tri vrste makrobonitetnih instrumenata:

  • mjere usmjerene na kapital
  • mjere usmjerene na dužnike
  • mjere usmjerene na likvidnost.

Ti instrumenti čine financijski sustav otpornijim jer jačaju zaštitne slojeve kapitala i likvidnosti. Riječ je, na primjer, o zaštitnim slojevima kapitala za globalne i ostale sistemski važne institucije, koeficijentu likvidnosne pokrivenosti i omjeru neto stabilnih izvora financiranja. Nacionalna tijela i ESB mogu odrediti protucikličke zaštitne slojeve kako bi se spriječilo cikličko gomilanje sistemskih rizika. Ako im to omogućuje nacionalni okvir, nacionalna tijela mogu odrediti i mjere usmjerene na dužnike kojima se ograničava hipotekarno kreditiranje na razini pojedinačnih dužnika.

Međudjelovanja makrobonitetne politike i drugih politika

Makrobonitetna politika ne može se promatrati zasebno zbog važnih međudjelovanja mjera mikrobonitetne, makrobonitetne i monetarne politike.

Međudjelovanja s monetarnom politikom

Monetarna i makrobonitetna politika djeluju jedna na drugu ponajprije u zajedničkom transmisijskom kanalu kroz financijski i, osobito, bankovni sustav. Ta dva područja politika međusobno se dopunjuju u osiguravanju stabilnosti cijena i financijske stabilnosti.

Makrobonitetni instrumenti mogu se upotrebljavati selektivno i ciljano kako bi se ograničili rizici za financijsku stabilnost, čak i u gospodarskom okružju obilježenom niskom inflacijom. Institucijski ustroj europodručja omogućava ESB-u da iskoristi prednosti zajedničkog skupa podataka i dosljednog analitičkog okvira.

Međudjelovanja s nadzorom banaka

Mikrobonitetni nadzor i makrobonitetna politika međusobno se dopunjuju zahvaljujući različitim fokusima. Mikrobonitetnom politikom povećava se otpornost pojedinačnih financijskih institucija, dok se makrobonitetnom politikom jača otpornost prema rizicima koji su prijetnja čitavom financijskom sustavu.

Na redovitim sastancima Makrobonitetnog foruma sastaju se Upravno vijeće i Nadzorni odbor ESB-a kako bi održali zajedničko razumijevanje stanja u financijskom sektoru.