Financijska stabilnost u središtu pozornosti

24. svibnja 2016. (ažurirano 15. kolovoza 2016.)

Otkako je nastupila financijska kriza, sve se češće spominje financijska stabilnost. Iako je stručnjaci definiraju na razne načine, uvelike se slažu oko njezine važnosti. Za ESB financijska stabilnost znači da financijski sustavi mogu podnijeti šokove bez većih poremećaja.

Drugim riječima, građani i dalje mogu pristupiti svojim bankovnim računima, poduzeća i dalje mogu izvršavati i primati uplate, ulagači mogu nastaviti s trgovanjem, a banke se mogu refinancirati zaduživanjem kod drugih banaka ili središnje banke.

Što to znači u praksi?

Za stabilnost je najvažnija ravnoteža. Financijski sustav obuhvaća složenu mrežu raznih dionika koji ovise jedni o drugima i djeluju jedni na druge. Banke i osiguravajuća društva djeluju kao posrednici koji usmjeravaju novac od onih koji ga su ga spremni posuditi ili uložiti do onih koji trebaju zajam. Na financijskim tržištima kao što su tržište obveznica i novčano tržište također se izravno povezuju zajmodavci i zajmoprimci. Istodobno, platni sustavi i sustavi namire vrijednosnih papira, kao infrastruktura financijskih tržišta, omogućuju siguran protok novca i financijske imovine.

Rizici se mogu pojaviti na raznim razinama i u raznim oblicima. Zbog usporavanja cijelog gospodarstva dug vlasnika nekretnina ostaje na visokoj razini, dok se vrijednost njihove imovine smanjuje. S druge strane, banke koje su im odobrile kredite imaju klijente koji ne mogu otplatiti dugove. Usporavanje rasta u zemljama s tržištima u nastajanju može nepovoljno utjecati na gospodarstvo jer se time, na primjer, smanjuje potražnja za robom, što dovodi do zatvaranja radnih mjesta u pogođenim industrijskim granama. Ono bi moglo izazvati rasprodaje na tržištima dužničkih i vlasničkih instrumenata te deviznim tržištima, što poduzećima otežava financiranje i sputava gospodarski rast.

Rizici i ranjivosti jednog dionika mogu, dakle, utjecati i na mnoge druge, čime se narušava ravnoteža sustava i ugrožava financijska stabilnost.

Koja je naša uloga u tome?

Neprestano nadgledamo financijski sustav kako bismo pravodobno uočili moguće rizike i ranjivosti te procijenili koje se mjere moraju poduzeti. Makrobonitetnim politikama mogu se spriječiti takvi rizici na razini države, sektora ili financijske institucije. Kako bi pridonijela izbjegavanju mogućeg nastanka balona nekretnina, nacionalna tijela mogu, na primjer, zatražiti od banaka europodručja da postrože standarde odobravanja kredita tako da, primjerice, zahtijevaju viši iznos klijentova gotovinskog udjela pri ugovaranju hipoteka. Takve se mjere moraju prijaviti ESB-u, koji ako je potrebno može iznijeti prigovor. ESB također može zahtijevati da banke drže više kapitala od minimalnih kapitalnih zahtjeva (točne razine navedene su u pravilima EU-a) kako bi se ojačala njihova otpornost na moguće šokove.

Te su mjere usmjerene na financijski sustav u cjelini, a ESB u sklopu svoje nove funkcije nadzora banaka nadgleda pojedinačne banke kako bi bankarski sektor ostao siguran i kako bi se, u konačnici, poboljšala financijska stabilnost u Europi.