Spomen-prostor u sklopu Grossmarkthallea

Priča jedne od preživjelih

Edith Erbrich preživjela je holokaust. Zajedno s drugim članovima obitelji deportirana je 1945. iz Grossmarkthallea u Theresienstadt, geto i koncentracijski logor. Jedna je od malobrojnih preživjelih koji su se vratili u Frankfurt. Redovito posjećuje spomen‑prostor.

Njezina priča

Razdoblje između 1941. i 1945. mračno je poglavlje povijesti Grossmarkthallea. U tom je razdoblju podrum istočnog krila zgrade služio kao mjesto na kojem su okupljani Židovi prije deportacije. Više od 10.000 frankfurtskih Židova na tom je mjestu ukrcano u vlakove kojima su odvezeni u koncentracijske logore. Fotogalerija

ESB i židovska zajednica u Frankfurtu još su se 2001. odlučili za raspisivanje međunarodnog natječaja za idejno rješenje spomen-prostora. Grad Frankfurt na Majni organizirao je taj natječaj u razdoblju između 2009. i 2011. u bliskoj suradnji sa židovskom zajednicom u Frankfurtu i ESB‑om. Pobjedničkim su rješenjem, koje je izradio arhitektonski ured KatzKaiser, uspješno povezani sačuvani dijelovi povijesti i ispričana je priča koja simbolizira složenost deportacija, a ne skreće pozornost sa samog prostora. To vrijedi i za birokratske postupke u pozadini zločina i za sam zločin, odnosno deportaciju.

Staza, signalna kućica i pruga na javnoj površini

Dio spomen‑prostora koji je otvoren za javnost nalazi se na uskom komadu zemljišta istočno od Grossmarkthallea, na kojemu je između četvrti Ostend i rijeke Majne uređena staza za pješake i bicikliste. Novom se stazom, zajedno sa starom prugom i signalnom kućicom pored nje, želi očuvati sjećanje na deportaciju židovskih žena, muškaraca i djece. Sačuvan je i pješački most, na kojem su se ljudi opraštali od svojih voljenih ili samo znatiželjno promatrali što se događa.

Prilaz i podrumski prostor na zemljištu ESB‑a

Betonski kosi prilaz povezuje istočni rub zemljišta s podrumskim prostorom Grossmarkthallea, ulaz je u stari podrum i linija koja presijeca krajobraz. Prilaz je ograđen dvama betonskim zidovima. Staklena ploha na međi zemljišta omogućuje pogled na ulaz u podrum i zavirivanje u »dubine povijesti«. Podrumska prostorija u kojoj su ljudi bili zatočeni prije deportacije većim je dijelom očuvana u izvornom stanju i kao takva autentičan je dio spomen‑prostora. Na različitim su dijelovima spomen‑prostora utisnute riječi žrtava i promatrača kako bi se omogućio uvid u deportacije s različitih stajališta, i to ne samo posjetiteljima spomen-prostora, nego i slučajnim prolaznicima koji na njih naiđu dok šetaju zelenim pojasom.