Spomen-prostor u sklopu Grossmarkthallea

Razdoblje između 1941. i 1945. mračno je poglavlje povijesti Grossmarkthallea u kojem je podrum istočnog krila zgrade služio kao mjesto na kojem su okupljani Židovi prije deportacije. Više od 10.000 frankfurtskih Židova na tom je mjestu ukrcano u vlakove kojima su prevezeni u koncentracijske logore.fotogalerija

ESB i židovska zajednica u Frankfurtu već su se 2001. odlučili za raspisivanje međunarodnog natječaja za idejno rješenje spomen-prostora. Grad Frankfurt na Majni organizirao je taj natječaj u razdoblju između 2009. i 2011. u bliskoj suradnji sa židovskom zajednicom u Frankfurtu i ESB‑om. Pobjedničkim su rješenjem, koje je izradio arhitektonski ured KatzKaiser, uspješno povezani sačuvani dijelovi povijesti i ispričana je priča koja simbolizira složenost deportacija, a ne skreće pažnju sa samog prostora. To vrijedi i za birokratske postupke u pozadini zločina, kao i za sam zločin, odnosno deportaciju.

Staza, signalna kućica i tračnice na javnoj površini

Dio spomen‑prostora koji je otvoren za javnost nalazi se na uskom komadu zemljišta istočno od Grossmarkthallea, na kojemu je između četvrti Ostend i rijeke Majne uređena staza za pješake i bicikliste. Novom se stazom, zajedno sa starim tračnicama i signalnom kućicom pored njih, želi očuvati sjećanje na deportaciju židovskih žena, muškaraca i djece. Sačuvan je i pješački most. Tu su se ljudi opraštali od svojih voljenih ili samo znatiželjno promatrali što se događa.

Kosi prilaz i podrumski prostori na zemljištu ESB‑a

Betonski kosi prilaz povezuje istočni rub zemljišta s podrumskim prostorima Grossmarkthallea, označava ulaz u stari podrum i tvori liniju koja presijeca krajobraz. Kosi je prilaz ograđen dvama betonskim zidovima. Staklena ploha na međi zemljišta omogućuje pogled na ulaz u podrum i zavirivanje u »dubine povijesti«. Podrumska prostorija u kojoj su ljudi bili zatočeni prije deportacije većim je dijelom očuvana u izvornom stanju i kao takva čini autentičan dio spomen‑prostora. Kako bi posjetitelji i prolaznici dobili uvid u deportacije s raznih stajališta, na različitim su dijelovima spomen‑prostora utisnuta svjedočanstva žrtava i promatrača. Htjelo se postići da ljudi slučajno naiđu na ta svjedočanstva u šetnji zelenim pojasom i kad ne idu posebno u posjet spomen‑prostoru.