Mogućnosti pretraživanja
Početna stranica Mediji Objašnjenja Istraživanje i publikacije Statistika Monetarna politika €uro Plaćanja i tržišta Zapošljavanje
Prijedlozi
Razvrstaj po:
Christine Lagarde
The President of the European Central Bank
  • ESB‑OV BLOG

Sjećanje na holokaust: dugujemo to žrtvama, ali i sami sebi

27. siječnja 2023.

predsjednica ESB‑a Christine Lagarde

Glavna zgrada ESB‑a u Frankfurtu nalazi se na mjestu povezanom sa zločinima holokausta. Na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta obvezujemo se na sprječavanje tiranije i nepravednog postupanja država. Ključnu ulogu u njihovu sprječavanju ima izgradnja europskog jedinstva.

Glavna zgrada ESB‑a u Frankfurtu nalazi se na povijesnom mjestu, koje je jedno od tisuća lokacija u Njemačkoj i diljem Europe na kojima je njemački nacistički režim pokrenuo masovno ubojstvo milijuna članova židovske i drugih manjinskih zajednica. Počast žrtvama deportacija i ubojstava odajemo spomen-prostorom u suradnji s Gradom Frankfurtom i Židovskim muzejom u Frankfurtu. Danas, 27. siječnja 2023., na 78. obljetnicu oslobođenja koncentracijskog logora i logora za istrebljivanje Auschwitz, na ulazu u glavnu zgradu ESB‑a otkrivamo i spomen-ploču.

Tijekom Drugog svjetskog rata u svim su većim njemačkim gradovima postojala mjesta na kojima je organizirano okupljanje židovskih građana prije deportacije. U Frankfurtu toj je svrsi služio Großmarkthalle, nekadašnja gradska veletržnica koja je danas dio glavne zgrade ESB‑a. U podrumima Großmarkthallea nacisti su ponizili i opljačkali više od 10 000 Židova: žena, muškaraca i djece. Nakon toga silom su ih ukrcali u vlakove koji su ih odveli u geta, koncentracijske logore i logore za istrebljivanje u kojima su kasnije ubijeni. Samo je nekolicina preživjela.

Zgrada Großmarkthallea, koju je dizajnirao arhitekt Martin Elsaesser i čija je izgradnja dovršena 1928., bila je osobito moderna zgrada, po mnogočemu ispred svog vremena. Stanovnicima Frankfurta bila je poznata pod imenom »Gemieskirch« (povrtna crkva) i u njoj su trgovci kupovali svježe voće i povrće. Budući da je smještena usred frankfurtske četvrti Ostend, Großmarkthalle ima izvrsne prometne veze. Ističem tu činjenicu jer je ta zgrada bila pomno odabrana. Tu su počinjale željezničke pruge koje su vodile u Theresienstadt, Łódź, Minsk, Kaunas, Izbicu, Raasiku, Majdanek i Sobibór. Između listopada 1941. i rujna 1942. Židovi su iz Frankfurta u deset navrata u velikim brojevima otpremani u koncentracijske logore i logore za istrebljivanje. Do 15. ožujka 1945. provedeno je i nekoliko manjih deportacija u Auschwitz, Buchenwald i Theresienstadt. Većina tih manjih deportacija provela se s Glavnog kolodvora ili s Istočnog kolodvora, koji je smješten u blizini Großmarkthallea.

Za tu potrebu Gestapo je na nekoliko dana unajmio podrum Großmarkthallea od Grada Frankfurta, što je bilo dovoljno vremena da se provede deportacija dok se neposredno iznad podruma neometano nastavila prodaja voća i povrća. Großmarkthalle je zapravo bio vrlo javno mjesto. Deportacije se nisu provodile u tajnosti, kao što se u tajnosti nisu provodili ni obespravljivanje i ugnjetavanje koje su Židovi trpjeli u prethodnim godinama. Dok su žrtve napuštale središte grada, prolaznici su im često dovikivali uvrede ili ih glasno ismijavali. Nakon toga u podrumu Großmarkthallea žrtve su morale čuvarima predati svoje dragocjenosti i kućne ključeve. Bio je to samo jedan u nizu koraka u tom ponižavajućem procesu. Dodatno su ponižene ciničnim zahtjevom da same plate vozne karte za putovanje do geta, koncentracijskih logora i logora za istrebljivanje. Zatim su ih čuvari izravno ukrcali u vlakove ili su ih prisilili da prenoće u podrumu, u neljudskim uvjetima. Spomen-prostorom u zgradi ESB‑a i oko nje ovjekovječili smo taj put obilježen strašnom patnjom.

Danas, na dan otkrivanja nove spomen-ploče, imala sam čast upoznati Edith Erbrich. Kada je Edith imala sedam godina, nacisti su naredili da se ona, njezin otac i njezina sestra deportiraju. To je bilo 14. veljače 1945., nepuna tri mjeseca prije završetka rata. Upravo joj je kraj rata i spasio život. Njezinoj majci, koja nije bila Židovka, nisu dopustili da pođe sa svojom obitelji. Edith je u logoru izgubila djeda, ali ona, njezin otac i njezina sestra zajedno su se vratili Edithinoj majci. Oni su bili iznimka: od više od 10 000 deportiranih, samo je nekolicina preživjela. Iako nas taj dio Edithine priče duboko rastužuje, ohrabrujuće je znati kako se njezin život nastavio. Edith je ostala živjeti u Frankfurtu sa svojom obitelji, tu je radila, udala se i vodila ispunjen život. Prije nekoliko godina počela je pričati svoju priču u školama i na javnim događanjima. Svoju priču mnogo je puta ispričala i nama. Ponosna sam i zahvalna što je Edith Erbrich postala prijateljicom ESB‑a.

Zašto je tako važno očuvati sjećanje na te događaje? Dugujemo to žrtvama, ali i sami sebi. Tiranija i nepravedno postupanje država ne smiju prevladati. Ipak, i dalje postoje. Čak i danas neke vlade nastoje silom nametnuti svoju volju i ne prezaju od masovnih ubojstava i genocida.

Činjenica da se glavna zgrada ESB‑a nalazi na mjestu povezanom s tako velikom patnjom i strahotom budi bol i čini ESB‑ovu zadaću još važnijom. Naime, osnivanje Europske unije bilo je odgovor na Drugi svjetski rat i na holokaust. Unija je, u svojoj biti, mirovni projekt čiji je cilj spriječiti da ikada više jedni nad drugima počinimo takve strahote. Nastojimo ispuniti tu obvezu izgradnjom sve tješnje povezane unije u Europi, koja je jamstvo naše političke i gospodarske stabilnosti. ESB‑ov zadatak upravljanja zajedničkom valutom, eurom, u tome igra ključnu ulogu.

Europska unija mirna je zajednica utemeljena na zajedničkim vrijednostima: na dostojanstvu svake osobe, poštovanju ljudskih prava, slobodi, demokraciji i vladavini prava. I to je ono što u konačnici nastojimo očuvati. Tako mi doprinosimo tome da se nešto slično nikad više ne ponovi.

Pretplatite se na ESB­ov blog