Konvergencijski kriteriji

Kretanje cijena

Odredbe Ugovora

  • Prvom alinejom članka 140. stavka 1. Ugovora nalaže se:
    "postizanje visokog stupnja stabilnosti cijena; to će biti vidljivo iz stope inflacije koja je blizu stope zabilježene u najviše trima državama članicama koje su najuspješnije u smislu stabilnosti cijena.''
  • Člankom 1. Protokola (br. 13) o konvergencijskim kriterijima iz članka 140. stavka 1. Ugovora propisuje se:
    "Kriterij stabilnosti cijena iz članka 140. stavka 1. prve alineje Ugovora o funkcioniranju Europske unije znači da država članica ima razinu stabilnosti cijena koja je održiva te prosječnu stopu inflacije, promatrano tijekom jedne godine prije ispitivanja, koja ne prelazi za više od 1,5 postotnih poena stopu inflacije u najviše trima državama članicama koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena. Inflacija se mjeri indeksom potrošačkih cijena na usporednoj osnovi uzimajući pritom u obzir razlike u nacionalnim definicijama."

Primjena odredbi Ugovora

  • Povezano s "prosječnom stopom inflacije, promatrano tijekom jedne godine prije ispitivanja" ta se stopa inflacije izračunava pomoću promjene u posljednjem dostupnom dvanaestomjesečnom prosjeku harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (HICP) u odnosu na prethodni dvanaestomjesečni prosjek.
  • Koncept "najviše tri države članice koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena" koji se rabi za definiranje referentne stope inflacije izračunava se kao neponderirani aritmetički prosjek stope inflacije u trima državama članicama s najnižim stopama inflacije, osim ako postoje netipične vrijednosti. Kretanja cijena u pojedinoj državi mogu se proglasiti netipičnima ako je stopa inflacije u toj državi znatno niža nego u drugim državama članicama zbog za nju specifičnih činitelja (za više detalja vidi Konvergencijsko izvješće ESB-a za 2010.).

Fiskalna kretanja

Odredbe Ugovora

  • Drugom alinejom članka 140. stavka 1. Ugovora nalaže se:
    "održivost stanja javnih financija; to će biti vidljivo iz proračuna države u kojemu neće biti prekomjernog deficita kako je određen u skladu s člankom 126. stavkom 6.".
  • Člankom 2. Protokola (br. 13) o konvergencijskim kriterijima iz članka 140. stavka 1. Ugovora propisuje se da taj kriterij:
    "znači da u trenutku provjere država članica nije predmetom odluke Vijeća prema članku 126. stavku 6. navedenog Ugovora o postojanju prekomjernog deficita u dotičnoj državi članici."

Postupak u vezi s prekomjernim deficitom

Člankom 126. određuje se postupak u slučaju prekomjernog deficita. U skladu s člankom 126. stavkom 2. i 3. Europska komisija priprema izvješće ako neka od država članica ne ispuni zahtjeve povezane sa zahtjevima koji se odnose na fiskalnu disciplinu, a posebno ako:
  1. omjer između planiranoga i stvarnoga državnog deficita i BDP-a prelazi referentnu vrijednost (koja je u Protokolu o postupku u slučaju prekomjernog deficita određena kao 3% BDP-a), osim:
    • ako taj omjer znatno i postojano opada te je dosegnuo razinu koja je blizu referentne vrijednosti ili
    • ako je premašivanje referentne vrijednosti samo iznimno i privremeno, a omjer ostaje blizu referentne vrijednosti
  2. omjer između javnog duga i BDP-a prelazi referentnu vrijednost (koja je u Protokolu o postupku u slučaju prekomjernog deficita određena kao 60% BDP-a), osim ako se taj omjer smanjuje u dovoljnoj mjeri i približava referentnoj vrijednosti zadovoljavajućim tempom.

Dodatne odredbe

  • Komisija u svom izvješću mora uzeti u obzir prelazi li državni deficit državne investicijske rashode i sve druge važne činitelje, uključujući i srednjoročno gospodarsko i proračunsko stanje države članice.
  • Komisija također može pripremiti izvješće ako neovisno o ispunjavanju navedenih zahtjeva smatra da u državi članici postoji rizik od prekomjernog deficita. Ekonomski i gospodarski odbor daje svoje mišljenje o izvješću Komisije.
  • Vijeće EU u skladu s člankom 126. stavkom 6. na osnovi preporuke Komisije te razmotrivši sve primjedbe dotičnih država članica te nakon cjelovite ocjene kvalificiranom većinom bez uključivanja dotične države članice odlučuje postoji li u državi članici prekomjerni deficit.

Postupovna pitanja i primjena odredbi Ugovora

Za potrebe provjere konvergencije ESB iznosi svoje mišljenje o fiskalnim kretanjima. Povezano s održivošću, ESB pregledava ključne pokazatelje fiskalnih kretanja tijekom odgovarajućeg razdoblja te izglede i izazove za javne financije te se usredotočuje na poveznice između kretanja deficita i duga.

Kretanja tečaja

Odredbe Ugovora

  • Trećom alinejom članka 140. stavka 1. Ugovora nalaže se:
    "pridržavanje uobičajenih granica fluktuacije predviđenih tečajnim mehanizmom Europskoga monetarnog sustava tijekom najmanje dvije godine, bez devalvacije u odnosu na euro.''
  • Člankom 3. Protokola (br. 13) o konvergencijskim kriterijima iz članka 140. stavka 1. Ugovora propisuje se:
    "Kriterij sudjelovanja u tečajnom mehanizmu Europskog monetarnog sustava iz članka 140. stavka 1. treće alineje navedenog Ugovora znači da je država članica poštovala normalan raspon fluktuacija tečajnog mehanizma Europskog monetarnog sustava bez ozbiljnih napetosti tijekom barem dviju posljednjih godina prije provjere. Osobito, države članice neće samoinicijativno devalvirati bilateralnu središnju stopu svoje valute u odnosu na euro tijekom istog razdoblja."

Primjena odredbi Ugovora

Ugovorom se određuje kriterij sudjelovanja u ERM II (koji je u siječnju 1999. naslijedio ERM).
  • Prvo, ESB procjenjuje je li država sudjelovala u ERM II "tijekom barem dviju posljednjih godina prije provjere.'', kako je navedeno u Protokolu (br. 13).
  • Drugo, provjera stabilnosti tečaja u odnosu na euro usredotočena je na to je li tečaj valute dotične članice blizu približno jednak središnjem tečaju u mehanizmu ERM II te jesu li uzeti u obzir činitelji koji su doveli do aprecijacije, što je u skladu s prethodno zauzetim pristupom. Pritom širina raspona fluktuacije u ERM II nema negativnog utjecaja na kriterij provjere stabilnosti deviznog tečaja.
  • Treće, odsutnost "ozbiljnih napetosti" određuje se tako da se provjerava u kolikoj mjeri devizni tečaj određene valute odstupa od njezina srednjeg tečaja prema euru u mehanizmu ERM II. Pri toj provjeri upotrebljavaju se pokazatelji kao što su kolebljivost deviznog tečaja prema euru te razlike u kratkoročnim kamatnim stopama prema europodručju i njihovo kretanje. Uzima se u obzir i uloga koju su pri stabilizaciji valute imale devizne intervencije i međunarodni program financijske pomoći.

Kretanja dugoročnih kamatnih stopa

Odredbe Ugovora

  • Četvrtom alinejom članka 140. stavka 1. Ugovora nalaže se: "trajnost konvergencije koju je ostvarila država članica s odstupanjem te njezina sudjelovanja u tečajnom mehanizmu koje se odražava u razinama dugoročnih kamatnih stopa."
  • Člankom 4. Protokola (br. 13) o konvergencijskim kriterijima iz članka 140. stavka 1. Ugovora propisuje se:
    "Kriterij konvergencije kamatnih stopa iz članka 140. stavka 1. četvrte alineje navedenog Ugovora znači da je, tijekom jedne promatrane godine prije provjere, država članica imala prosječnu nominalnu dugoročnu kamatnu stopu, koja ne prelazi za više od dva postotna poena stopu u najviše trima državama članicama koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena. Kamatne se stope mjere na temelju dugoročnih državnih obveznica ili usporedivih vrijednosnih papira, vodeći pritom računa o razlikama nacionalnih definicija."

Primjena odredbi Ugovora

  • Prvo, što se tiče "prosječne nominalne dugoročne kamatne stope'' tijekom "jedne promatrane godine prije provjere'', dugoročna kamatna stopa izračunava se kao aritmetička sredine tijekom posljednjih dvanaest mjeseci za koje je raspoloživ HICP.
  • Drugo, koncept "najviše tri države članice koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena" koja se rabi za definiranje referentne stope inflacije, izračunava se kao neponderirani aritmetički prosjek dugoročne kamatne stope tih istih triju država članica koji se upotrebljava za izračun referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena. Kamatne se stope mjere harmoniziranim dugoročnim kamatnim stopama koje su razvijene za potrebe ocjene konvergencije.