Česta pitanja o digitalnom euru

Posuvremenjeno 13. lipnja 2024.

1. Zašto bi Europi bio potreban digitalni euro?

Digitalizacija mijenja načine plaćanja. Osim što se smanjuje udio gotovinskih plaćanja, zbog pandemije bolesti COVID‑19 ubrzao se rast udjela kupnji na internetu i digitalnih plaćanja. Digitalni euro bio bi elektronički oblik gotovine za digitalizirani svijet. Potrošači bi mogli plaćati centralnobankarskim novcem i u digitalnom obliku, a ne samo u novčanicama i kovanicama.

Uvođenjem digitalnog eura olakšali bi se životi potrošača jer bi im se pružilo nešto što trenutačno ne postoji: općeprihvaćeno digitalno sredstvo plaćanja kojim bi se mogli služiti u cijelom europodručju za plaćanja u trgovinama, na internetu i između potrošača. Digitalni euro imao bi važna obilježja koja ima gotovina: ne bi bio rizičan te bi bio lako dostupan, jednostavan za uporabu i besplatan za osnovnu uporabu.

Nadalje, uvođenjem digitalnog eura ojačala bi se strateška autonomija i monetarna suverenost europodručja jer bi se pridonijelo općoj učinkovitosti europskog ekosustava plaćanja, njegovoj inovativnosti te otpornosti na moguće kibernetičke napade i tehničke poremećaje kao što su prekidi napajanja.

Pročitajte više informacija o tome zašto nam je potreban digitalni euro.

2. Kako bi digitalni euro mogao pridonijeti europskoj strateškoj autonomiji?

Digitalni euro bio bi paneuropsko rješenje za plaćanje: bio bi dostupan u cijelom europodručju i njime bi se upravljalo na europskoj razini. Stoga bi mogao pridonijeti smanjenju ovisnosti Europe o privatnim neeuropskim pružateljima platnih usluga i istodobno djelovati kao protuteža njihovoj prevlasti na tržištu. Uvođenjem digitalnog eura stvorila bi se platforma koja bi pružateljima platnih usluga olakšala pružanje vlastitih paneuropskih rješenja za plaćanja, pa bi plaćanja u Europi postala konkurentnija i inovativnija.

Općenito gledajući, Europa u kojoj bi se uspješno uveo digitalni euro mogla bi postati globalni predvodnik na području digitalnih financija i centralnobankarskog digitalnog novca.

3. Bi li digitalni euro zamijenio gotovinu?

Ne bi. Digitalni euro bio bi dopuna gotovini, a ne njezina zamjena. Rabio bi se usporedno s gotovinom kako bi se odgovorilo na sve veću sklonost potrošača brzim i sigurnim digitalnim plaćanjima. Gotovina bi i dalje bila dostupna u europodručju. Osim nje bila bi dostupna i druga privatna elektronička sredstva plaćanja koja su trenutačno u uporabi.

4. Bi li digitalni euro bio alternativna valuta u Eurosustavu?

Ne bi. Digitalni euro bio bi još jedan način plaćanja u eurima, našoj jedinstvenoj valuti, u Europi. Mogao bi se, kao jednakovrijedan, zamijeniti za novčanice. Uvođenjem digitalnog eura odgovorilo bi se na sve veću sklonost pojedinaca i poduzeća digitalnim plaćanjima.

5. U kojoj je fazi projekt digitalnog eura trenutačno?

Nakon dvogodišnje faze istraživanja, Upravno vijeće ESB‑a odlučilo je prijeći na pripremnu fazu, koja je započela 1. studenoga 2023.

Pripremna faza usmjerena je na daljnji razvoj i testiranje digitalnog eura u skladu s odlukama o dizajnu i tehničkim zahtjevima definiranima tijekom faze istraživanja.

U sklopu pripremne faze Eurosustav provodi opsežnu analizu, testiranje i eksperimentiranje te uključuje dionike kako bi digitalni euro ispunjavao najviše standarde kvalitete, sigurnosti i uporabljivosti.

Sadašnja faza trajat će dvije godine i završiti na kraju 2025., kada će Upravno vijeće odlučiti hoće li prijeći na sljedeću fazu te će, ako se odluči za to, odrediti njezin opseg i trajanje.

Upravno vijeće ESB‑a razmotrit će odluku o izdavanju digitalnog eura tek nakon što se donesu odgovarajući zakoni.

6. Kako u postupku sudjeluju europski zakonodavci?

Europska komisija predstavila je 28. lipnja 2023. nacrt zakonodavnog prijedloga o mogućem digitalnom euru. U skladu s prijedlogom, uvede li se digitalni euro u budućnosti, on bi bio još jedno digitalno sredstvo plaćanja, i to općeprihvaćeno, jeftino, sigurno i otporno sredstvo plaćanja centralnobankarskim novcem, kojim bi se mogli služiti pojedinci i poduzeća u cijelom europodručju.

Zakonodavni postupak i postupak dizajniranja digitalnog eura odvijat će se istodobno kako bi Eurosustav mogao što prije izdati digitalni euro, ako i kada donošenje odluke o njegovu izdavanju bude opravdano nakon donošenja zakonodavnog okvira za digitalni euro.

Ako bude potrebno, Eurosustav će razmotriti prilagodbu dizajna digitalnog eura u skladu sa zaključcima zakonodavnih rasprava. ESB je spreman pružiti i potporu te tehničku pomoć bude li ona potrebna tijekom zakonodavnog postupka.

Upravno vijeće ESB‑a donijet će odluku o izdavanju digitalnog eura tek nakon što se donese odgovarajući zakonodavni akt.

7. Tko sudjeluje u projektu digitalnog eura?

Eurosustav, koji čine ESB i nacionalne središnje banke europodručja, mora se pobrinuti za to da digitalni euro zadovoljava potrebe korisnika. U tu svrhu Eurosustav blisko surađuje i u redovitom je kontaktu s tvorcima politika, zakonodavcima, tržišnim sudionicima i organizacijama civilnog društva. Iznimno su važne i fokus‑skupine, koje služe kao forumi u kojima se izravno slušaju mišljenja i sklonosti pojedinaca.

Te se aktivnosti provode u različitim forumima, primjerice u Odboru za plaćanja malih vrijednosti u eurima, kojim predsjeda ESB i koji okuplja sve dionike tržišta plaćanja, ili u Savjetodavnoj skupini za tržište, koja se sastoji od stručnjaka koji su pridonijeli osmišljanju dizajna i distribucije digitalnog eura tijekom faze istraživanja.

Nadalje, ESB redovito sudjeluje u sastancima Euroskupine zajedno s ministrima financija država europodručja i u saslušanjima pred Europskim parlamentom te europske tvorce politika redovito obavještava o projektu digitalnog eura. Organizira i seminare na kojima sluša mišljenja europskih organizacija civilnog društva.

8. Tko bi se mogao služiti digitalnim eurom?

Kao što je navedeno u zakonodavnom prijedlogu Europske komisije, digitalni euro bio bi dostupan pojedincima, poduzećima i javnim subjektima koji privremeno ili stalno borave ili imaju poslovni nastan u državi članici europodručja.

Pristup digitalnom euru mogli bi imati i oni koji putuju u europodručje u osobne ili profesionalne svrhe ili koji su boravili ili imali poslovni nastan u europodručju.

Nadalje, pojedinci, poduzeća i javni subjekti koji borave ili imaju poslovni nastan izvan europodručja mogli bi pristupiti digitalnom euru otvaranjem računa u digitalnim eurima kod pružatelja platnih usluga koji imaju poslovni nastan ili posluju u državi članici Europskog gospodarskog prostora ili u trećoj zemlji u skladu s prethodnim sporazumom između EU‑a i treće zemlje i/ili između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja i trećih zemalja.

9. Zašto bi se potrošači željeli služiti digitalnim eurom?

Bez obzira na to gdje se nalazili u europodručju, potrošači bi digitalnim eurom mogli plaćati u svakoj prilici i svakom trenutku. Digitalni euro bio bi općeprihvaćeno digitalno sredstvo plaćanja kojim bi se potrošači mogli besplatno služiti za plaćanja u trgovinama, na internetu i između potrošača. To znači da bi digitalna plaćanja mogli provoditi javnim sredstvom plaćanja, kako mrežno tako i izvanmrežno.

Digitalni euro bio bi oblikovan tako da pruži viši stupanj zaštite privatnosti u odnosu na onu koju obično pružaju druge metode digitalnog plaćanja. Eurosustav ne bi utvrđivao identitet osoba na osnovi plaćanja. Nadalje, u izvanmrežnom plaćanju digitalnim eurom osobni podatci povezani s transakcijom bili bi dostupni samo platitelju i primatelju plaćanja.

Digitalni euro bio bi siguran i jednostavan za uporabu. Osim toga, pridonio bi digitalnoj financijskoj uključenosti tako što se nitko ne bi isključio iz plaćanja digitalnim eurom. Bio bi prilagođen potrebama osoba s invaliditetom i osoba koje nemaju pristup bankovnom računu ili imaju slabije razvijene digitalne i financijske vještine.

Kako bi digitalni euro bio uporabljiv i dostupan u cijelom europodručju, u nacrtu zakonodavnog prijedloga Europske komisije predviđa se obveza trgovaca da prihvaćaju plaćanja digitalnim eurom i obveza nadziranih posrednika da digitalni euro distribuiraju svojim klijentima.

10. Koje bi prednosti digitalni euro donio trgovcima?

Digitalni euro bio bi pravo paneuropsko rješenje za plaćanje, koje bi bilo općeprihvaćeno u europodručju. Trgovcima bi mogao služiti kao jednostavnija i jeftinija alternativa u uvjetima rascjepkanosti plaćanja u kojima trenutačno posluju. Zahvaljujući digitalnom euru trgovci bi mogli u pregovorima s pružateljima rješenja za plaćanja postići bolje uvjete te tako smanjiti troškove.

Uvođenje digitalnog eura moglo bi pridonijeti i povećanju stope konverzije, odnosno prometa. To je posebno važno za kupnju na internetu jer je manje vjerojatno da će potrošači odustati od kupnje ako su upoznati s platnim instrumentom. Osim toga, kad bi se uveo digitalni euro, trgovci bi imali mogućnost trenutačnog primanja plaćanja bez dodatnih troškova.

11. Koje bi prednosti digitalni euro donio posrednicima?

Nadzirani posrednici, primjerice banke, imali bi ključnu ulogu u distribuciji digitalnog eura. Služili bi kao glavna kontaktna točka kojoj bi se pojedinci, trgovci i poduzeća mogli obratiti u vezi sa svim pitanjima povezanima s digitalnim eurom te bi pružali sve usluge za krajnje korisnike.

Za razliku od većine privatnih inovacija, koje su uglavnom usmjerene na određena domaća tržišta, digitalnim eurom posrednicima bi se omogućilo da izravno obuhvate cijelo europodručje. Stoga bi posrednicima mogao služiti kao platforma za poticanje inovacija i tržišnog natjecanja na sve većim tržištima e‑trgovine i digitalnih plaćanja u cijelom europodručju.

Digitalni euro mogao bi za posrednike stvoriti i nove poslovne mogućnosti. Na primjer, u skladu s prijedlogom Eurosustava, trgovci izvan europodručja koji bi se u poslovanju htjeli služiti digitalnim eurom morali bi imati račun kod pružatelja platnih usluga iz europodručja.

Nadalje, modelom naknada povezanih s digitalnim eurom, kako je trenutačno predviđen u nacrtu zakonodavnog prijedloga Europske komisije, stvorili bi se ekonomski poticaji za posrednike usporedivi s poticajima drugih digitalnih sredstava plaćanja. Posrednicima bi se tako omogućilo ulaganje u dodatne usluge dodane vrijednosti za svoje klijente.

12. Bi li se uporaba digitalnog eura plaćala?

Digitalni euro bio bi javno dobro. Stoga bi njegova osnovna uporaba bila besplatna za pojedinačne korisnike.

Banke i pružatelji platnih usluga mogli bi klijentima ponuditi i dodatne, plaćene usluge digitalnog eura. Zahvaljujući dodatnim uslugama digitalni euro mogao bi biti još privlačniji korisnicima, omoguće li one, primjerice, dijeljenje računa među prijateljima ili periodična plaćanja.

13. Kako bi funkcionirao digitalni euro?

Potrošači bi mogli provoditi sigurna trenutačna plaćanja digitalnim eurom na fizičkim i internetskim prodajnim mjestima te između potrošača, neovisno o tome u kojoj se državi europodručja nalaze i neovisno o pružatelju platnih usluga. ESB trenutačno istražuje kako bi to moglo funkcionirati u praksi.

Prvi korak bio bi otvaranje novčanika za digitalni euro kod vaše banke ili u poštanskom uredu.

Kada vaš digitalni novčanik bude spreman, mogli biste u njega uplatiti novac preko povezanog bankovnog računa ili u njega uplatiti gotovinu. Potom biste mogli početi plaćati digitalnim eurima iz svojeg novčanika.

Kada primite novac u digitalnim eurima, mogli biste ograničeni iznos držati u svojem digitalnom novčaniku ili ga uplatiti na svoj bankovni račun. Prijenos novca mogli biste provesti sami ili biste mogli uspostaviti automatski prijenos.

Plaćanja digitalnim eurom, u fizičkim trgovinama, na internetu ili između potrošača, uvijek bi bila sigurna i trenutačna.

Digitalni euro imao bi mrežne i izvanmrežne funkcije, što znači da nedostatak internetske veze ili slaba internetska veza ne bi onemogućili plaćanje. Nadalje, u izvanmrežnom plaćanju digitalnim eurom osobni podatci povezani s transakcijom bili bi dostupni samo platitelju i primatelju plaćanja, što je po razini privatnosti usporedivo s gotovinom.

Pročitajte više informacija o tome kako bi funkcionirao digitalni euro.

14. Koliko bi privatna bila uporaba digitalnog eura?

Privatnost je jedno od najvažnijih obilježja digitalnog eura.

Funkcija izvanmrežnog plaćanja digitalnim eurom pružila bi korisnicima zaštitu privatnosti usporedivu s gotovinskim plaćanjima u plaćanjima između potrošača ili u fizičkim trgovinama. Osobni podatci povezani s izvanmrežnim plaćanjima digitalnim eurom ne bi bili dostupni pružatelju platnih usluga, Eurosustavu ni eventualnim pružateljima dodatnih usluga.

Kada je riječ o mrežnim plaćanjima digitalnim eurom, privatnost korisnika zaštitila bi se tako što ni sam Eurosustav, kao izdavatelj i pružatelj platne infrastrukture, ne bi mogao izravno povezati transakcije s korisnicima.

Pročitajte više informacija o digitalnom euru i privatnosti.

15. Kako bi ESB zajamčio uključivost digitalnog eura?

Digitalni euro bio bi javno dobro, kao što su novčanice i kovanice danas, ali u digitalnom obliku.

Digitalni euro bio bi besplatan za osnovnu uporabu svima koji se njime žele služiti. Za njegovu uporabu bila bi potrebna mobilna aplikacija ili fizička kartica. Digitalnim eurom moglo bi se plaćati i izvanmrežno kako bi se korisnici njime mogli služiti i u slučaju ograničene povezivosti.

U skladu s nacrtom zakonodavnog akta koji je predstavila Europska komisija, kreditne institucije koje bi distribuirale digitalni euro morale bi besplatno pružati osnovne usluge plaćanja digitalnim eurom na zahtjev svojih klijenata.

Nadalje, kako bi digitalnim eurom mogli plaćati svi, uključujući osobe s invaliditetom, sa smanjenom funkcionalnom sposobnošću ili slabije razvijenim digitalnim vještinama te starije osobe, u svakoj bi se državi europodručja odredili javni subjekti, na primjer poštanski uredi, koji bi osobama izloženima digitalnoj financijskoj isključenosti pružali besplatnu podršku i pristup uslugama digitalnog eura. Pružali bi im, na primjer, podršku na licu mjesta te pomoć u otvaranju računa u digitalnim eurima i uporabi svih osnovnih usluga digitalnog eura. Besplatan pristup osnovnim uslugama digitalnog eura omogućio bi se i osobama bez bankovnog računa.

Nadalje, posebno će važna biti i uključenost ranjivih skupina, kao što su osobe bez stalne adrese, tražitelji azila ili korisnici međunarodne zaštite.

Digitalni euro bio bi osmišljen tako da zadovoljava potrebe svakog pojedinca, nitko ne bi bio isključen.

16. Bi li digitalni euro bio programibilan?

Digitalni euro ne bi bio programibilan novac.

Programibilan novac, kao što su na primjer bonovi, digitalni je oblik novca koji se rabi u unaprijed određenu svrhu. Plaćanja programibilnim novcem ograničena su u pogledu mjesta, vremena i primatelja plaćanja.

Kao što je predviđeno i u zakonodavnom prijedlogu Europske komisije, digitalni euro ne bi bio programibilan novac, ali korisnici koji ga žele rabiti za automatizirana plaćanja mogli bi ga rabiti u tu svrhu. Na primjer, korisnik bi mogao naložiti automatski mjesečni prijenos digitalnih eura članovima svoje obitelji ili prijateljima.

17. Bi li posrednici dobivali naknadu za distribuciju digitalnog eura?

U očekivanju konačnog zakonodavstva Eurosustav predlaže model naknada kojim bi se za pružatelje platnih usluga, kao što su banke, stvorili pravedni ekonomski poticaji za pokrivanje operativnih troškova povezanih s distribucijom digitalnog eura.

Kao što je trenutačno slučaj s drugim platnim sustavima, pružatelji platnih usluga koji bi distribuirali digitalni euro mogli bi trgovcima naplatiti te usluge. U skladu sa zakonodavnim prijedlogom Europske komisije o digitalnom euru, za trgovce i pružatelje platnih usluga primjenjivala bi se gornja granica u određivanju cijena.

Eurosustav bi, kao i u proizvodnji i izdavanju novčanica, snosio troškove uspostave sheme i infrastrukture digitalnog eura. Nadalje, Eurosustav bi nastojao što više smanjiti dodatne troškove ulaganja za posrednike ponovnom uporabom postojećih infrastruktura u najvećoj mogućoj mjeri.

18. Bi li digitalni euro disintermedijacijom banaka ugrozio financijsku stabilnost?

Naš financijski sustav, u čijem je središtu bankovni sustav, dobro funkcionira i Eurosustav želi očuvati ključnu ulogu banaka u učinkovitom kreditiranju realnoga gospodarstva.

ESB je u oblikovanju digitalnog eura donio određene odluke kako bi na najmanju mjeru sveo rizike za financijski sustav koji bi mogli proizići iz digitalnog eura.

• Količina digitalnih eura koje korisnici mogu držati na svojim računima bila bi ograničena. Digitalni euro stoga bi bio sigurno sredstvo pohrane vrijednosti, slično gotovini, čime bi se održala stabilnost financijskog sustava i spriječili odljevi bankovnih depozita, čak i u kriznim vremenima.
• Povežu li novčanik za digitalni euro s bankovnim računom, korisnici bi mogli plaćati i iznose koji su veći od dopuštenog iznosa držanja te trenutačno pokriti manjak a da prethodno ne moraju prenijeti potrebna sredstva, naravno ako na povezanom računu imaju dovoljno sredstava za to.

Kao i na gotovinu, na držanja u digitalnim eurima ne bi se plaćale kamate.

19. Kako bi ESB postigao da plaćanja digitalnim eurom budu jednaka u cijelom europodručju?

Distribucija digitalnog eura bila bi odgovornost nadziranih posrednika, primjerice banaka u europodručju. Kako bi se shema digitalnog eura uvela na jednak način i kako bi digitalni euro bio dostupan u cijelom europodručju, Eurosustav izrađuje pravilnik o digitalnom euru, koji se sastoji od jedinstvenog skupa pravila, standarda i postupaka standardizacije plaćanja digitalnim eurom.

20. Kako se sastavlja pravilnik o digitalnom euru?

Eurosustav je osnovao skupinu za izradu pravilnika o digitalnom euru, koja će u sastavljanju pravilnika uzeti u obzir informacije dobivene od različitih dionika.

Rad te skupine, koja se sastoji od predstavnika središnjih banaka Eurosustava i europskog tržišta malih plaćanja, što uključuje potrošače, trgovce na malo i posrednike, zasniva se na rješenjima povezanima s dizajnom digitalnog eura koja je već odobrilo Upravno vijeće ESB‑a.

Unutar skupine pokrenute su aktivnosti povezane s izradom dijelova pravilnika za koje je potrebno posebno stručno znanje.

Pročitajte više informacija o pravilniku o digitalnom euru.

21. Koja bi bila veza između trenutačnih plaćanja i digitalnog eura?

Danas potrošači rijetko imaju mogućnost trenutačnog plaćanja u trgovinama, što znači i da trgovci njihov novac ne primaju odmah. Digitalni euro to bi promijenio: sva plaćanja digitalnim eurom bila bi trenutačna.

Sastavljanje, odobrenje i provedba jedinstvenog skupa pravila, standarda i postupaka za digitalni euro omogućili bi daljnji razvoj rješenja za trenutačna plaćanja i njihovu primjenu u svim državama europodručja. Time bi se smanjila ovisnost o privatnim neeuropskim poduzećima koja trenutačno prevladavaju u sektoru plaćanja.

22. Bi li se digitalni euro temeljio na tehnologiji distribuiranog zapisa, na primjer tehnologiji lanca blokova?

Eurosustav u razvoju digitalnog eura eksperimentira s različitim tehnologijama, centraliziranima i decentraliziranima, uključujući i tehnologije distribuiranog zapisa. Međutim, konačna odluka o tome još nije donesena.

23. Bi li zbog uvođenja digitalnog eura plaćanja u Europi postala osjetljivija na kibernetičke napade?

Digitalni euro, kao i druge digitalne infrastrukture, mogao bi biti meta kibernetičkih napada. Kako bi se taj rizik smanjio, u dizajniranju digitalnog eura rabila bi se najsuvremenija tehnologija kojom bi se stvorilo okružje otporno na kibernetičke napade i buduće promjene.

24. Kako bi se digitalni euro razlikovao od stabilnih kriptokovanica i kriptoimovine?

Digitalni euro bio bi centralnobankarski novac. To znači da bi za njega jamčila središnja banka i da bi bio osmišljen tako da zadovolji potrebe korisnika. Stoga njegova uporaba ne bi bila rizična i njegovim korisnicima bila bi zajamčena privatnost i zaštita podataka. Središnjim bankama povjerena je zadaća održavanja vrijednosti novca, bez obzira na to je li riječ o fizičkom ili digitalnom novcu.

Stabilnost i pouzdanost stabilnih kriptokovanica u konačnici ovise o tome tko ih izdaje te o vjerodostojnosti i provedivosti jamstva o održavanju vrijednosti novca. Osim toga, privatni izdavatelji mogu se poslužiti osobnim podatcima u komercijalne svrhe.

Ne može se utvrditi tko je odgovoran za kriptoimovinu, što znači da se potraživanja ne mogu izvršiti.