Česta pitanja o digitalnom euru

Posuvremenjeno 14. veljače 2024.

1. Zašto bi Europi bio potreban digitalni euro?

Digitalizacija mijenja načine plaćanja. Osim što se smanjuje udio gotovinskih plaćanja, zbog pandemije bolesti COVID‑19 ubrzao se rast udjela kupnji na internetu i digitalnih plaćanja. Digitalni euro bio bi elektronički oblik gotovine za digitalizirani svijet. Zahvaljujući njemu potrošači bi imali mogućnost plaćanja centralnobankarskim novcem i u digitalnom obliku, a ne samo u novčanicama i kovanicama.

Uvođenjem digitalnog eura olakšali bi se životi potrošača jer bi im se pružilo nešto što trenutačno ne postoji: općeprihvaćeno digitalno sredstvo plaćanja kojim bi se mogli služiti u cijelom europodručju za plaćanja u trgovinama, na internetu i između potrošača. Digitalni euro imao bi važna obilježja koja ima gotovina: ne bi bio rizičan te bi bio lako dostupan, jednostavan za uporabu i besplatan za osnovnu uporabu.

Nadalje, uvođenjem digitalnog eura ojačala bi se strateška autonomija i monetarna suverenost europodručja jer bi se pridonijelo općoj učinkovitosti europskog ekosustava plaćanja, njegovoj inovativnosti te otpornosti na moguće kibernetičke napade i tehničke poremećaje kao što su prekidi napajanja.

Pročitajte dodatne informacije o tome zašto nam je potreban digitalni euro.

2. Kako bi digitalni euro mogao pridonijeti europskoj strateškoj autonomiji?

Digitalni euro bio bi paneuropsko rješenje za plaćanje: bio bi dostupan u cijelom europodručju i njime bi se upravljalo na europskoj razini. Stoga bi mogao pridonijeti smanjenju ovisnosti Europe o privatnim neeuropskim pružateljima platnih usluga i istodobno djelovati kao protuteža njihovoj prevlasti na tržištu. Uvođenjem digitalnog eura stvorila bi se platforma koja bi pružateljima platnih usluga olakšala pružanje vlastitih paneuropskih rješenja za plaćanja, pa bi plaćanja u Europi postala konkurentnija i inovativnija.

Općenito gledajući, Europa u kojoj bi se uspješno uveo digitalni euro mogla bi postati globalni predvodnik na području digitalnih financija i centralnobankarskog digitalnog novca.

3. Bi li digitalni euro zamijenio gotovinu?

Ne bi. Digitalni euro bio bi dopuna gotovini, a ne njezina zamjena. Rabio bi se istodobno s gotovinom kako bi se odgovorilo na sve veću sklonost potrošača brzim i sigurnim digitalnim plaćanjima. Gotovina bi i dalje bila dostupna u europodručju. Osim nje bila bi dostupna i druga privatna elektronička sredstva plaćanja koja su trenutačno u uporabi.

4. Bi li digitalni euro bio alternativna valuta u Eurosustavu?

Ne bi. Digitalni euro bio bi još jedan način plaćanja u eurima, našoj jedinstvenoj valuti, u Europi. Mogao bi se, kao jednakovrijedan, zamijeniti za novčanice. Uvođenjem digitalnog eura odgovorilo bi se na sve veću sklonost pojedinaca i poduzeća digitalnim plaćanjima.

5. U kojoj je fazi projekt digitalnog eura trenutačno?

Nakon dvogodišnje faze istraživanja, Upravno vijeće ESB‑a odlučilo je prijeći na pripremnu fazu koja je započela 1. studenoga 2023.

Pripremna faza sastojat će se od dva dijela. Prvi je započeo 1. studenoga 2023. i trajat će dvije godine. Na osnovi rezultata prvog dijela pripremne faze i napretka u zakonodavnom postupku Upravno vijeće odlučit će hoće li prijeći na drugi dio te će odrediti njegov opseg i trajanje.

Svrha cijele pripremne faze daljnji je razvoj i testiranje digitalnog eura u skladu s odlukama o dizajnu i tehničkim zahtjevima definiranima tijekom faze istraživanja.

Pripremna faza omogućuje opsežnu analizu, testiranje, eksperimentiranje i savjetovanje s dionicima kako bi digitalni euro ispunjavao najviše standarde kvalitete, sigurnosti i uporabljivosti.

Prelazak na pripremnu fazu važan je korak, ali odluka Upravnog vijeća o izdavanju digitalnog eura još nije donesena. Ta odluka može se donijeti tek nakon što se donesu odgovarajući zakoni.

6. Kako u postupku sudjeluju europski zakonodavci?

Europska komisija predstavila je 28. lipnja 2023. nacrt zakonodavnog prijedloga o mogućem digitalnom euru. U skladu s prijedlogom, uvede li se digitalni euro u budućnosti, on bi bio još jedno digitalno sredstvo plaćanja, i to općeprihvaćeno, jeftino, sigurno i otporno sredstvo plaćanja centralnobankarskim novcem, kojim bi se mogli služiti pojedinci i poduzeća u cijelom europodručju.

Zakonodavni postupak i postupak dizajniranja digitalnog eura odvijat će se istodobno kako bi Eurosustav mogao što prije izdati digitalni euro, ako i kada donošenje odluke o njegovu izdavanju bude opravdano nakon donošenja zakonodavnog okvira za digitalni euro.

Ako bude potrebno, Eurosustav će razmotriti prilagodbu dizajna digitalnog eura u skladu sa zaključcima zakonodavnih rasprava. ESB je spreman pružiti i potporu te tehničku pomoć bude li ona potrebna tijekom zakonodavnog postupka.

Upravno vijeće ESB‑a donijet će odluku o izdavanju digitalnog eura tek nakon što se donese odgovarajući zakonodavni akt.

7. Tko sudjeluje u projektu digitalnog eura?

Eurosustav, koji čine ESB i nacionalne središnje banke europodručja, mora se pobrinuti za to da digitalni euro zadovoljava potrebe korisnika. U tu svrhu Eurosustav blisko surađuje i u redovitom je kontaktu s tvorcima politika, zakonodavcima, tržišnim sudionicima i organizacijama civilnog društva. Iznimno su važne i fokus‑skupine, koje služe kao forumi u kojima se izravno slušaju mišljenja i sklonosti pojedinaca.

Te se aktivnosti provode u različitim forumima, primjerice u Odboru za plaćanja malih vrijednosti u eurima, forumu kojim predsjeda ESB i koji okuplja sve dionike tržišta plaćanja, ili u Savjetodavnoj skupini za tržište, koja se sastoji od stručnjaka koji su pridonijeli osmišljanju dizajna i distribucije digitalnog eura tijekom faze istraživanja.

Nadalje, ESB redovito sudjeluje u sastancima Euroskupine zajedno s ministrima financija država europodručja i u saslušanjima pred Europskim parlamentom te europske tvorce politika redovito obavještava o projektu digitalnog eura. Organizira i seminare na kojima sluša mišljenja europskih organizacija civilnog društva.

8. Tko bi se mogao služiti digitalnim eurom?

Kao što je navedeno u zakonodavnom prijedlogu Europske komisije, digitalni euro bio bi dostupan pojedincima, poduzećima i javnim subjektima koji privremeno ili stalno borave ili imaju poslovni nastan u državi članici europodručja.

Pristup digitalnom euru možda bi imali i oni koji putuju u europodručje u osobne ili profesionalne svrhe ili koji su boravili ili imali poslovni nastan u europodručju.

Nadalje, pojedinci, poduzeća i javni subjekti koji borave ili imaju poslovni nastan izvan europodručja moći će pristupiti digitalnom euru otvaranjem računa u digitalnim eurima kod pružatelja platnih usluga koji imaju poslovni nastan ili posluju u državi članici Europskog gospodarskog prostora^[1] ili u trećoj zemlji u skladu s prethodnim sporazumom između EU‑a i treće zemlje i/ili između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja i trećih zemalja.

9. Zašto bi se potrošači željeli služiti digitalnim eurom?

Bez obzira na to gdje se nalazili u europodručju, potrošači bi digitalnim eurom mogli plaćati u svakoj prilici i svakom trenutku. Digitalni euro bio bi općeprihvaćeno digitalno sredstvo plaćanja kojim bi se potrošači mogli besplatno služiti za plaćanja u trgovinama, na internetu i između potrošača. Njegovim uvođenjem stvorila bi se mogućnost digitalnog plaćanja javnim sredstvom plaćanja. Njime bi se moglo plaćati mrežno i izvanmrežno.

Digitalni euro bio bi oblikovan tako da omogućuje viši stupanj zaštite podataka u odnosu na druge metode digitalnog plaćanja. Eurosustav ne bi mogao utvrditi identitet platitelja na osnovi plaćanja. U izvanmrežnom plaćanju digitalnim eurom osobni podatci povezani s transakcijom bili bi dostupni samo platitelju i primatelju plaćanja.

Digitalni euro bio bi siguran i jednostavan za uporabu. Osim toga, pridonio bi digitalnoj financijskoj uključenosti tako što se nitko ne bi isključio iz plaćanja digitalnim eurom. Bio bi prilagođen potrebama osoba s invaliditetom i osoba koje nemaju pristup bankovnom računu ili imaju slabije razvijene digitalne i financijske vještine.

Kako bi digitalni euro bio uporabljiv i dostupan u cijelom europodručju, u nacrtu zakonodavnog prijedloga Europske komisije predviđa se obveza trgovaca da prihvaćaju plaćanja digitalnim eurom i obveza nadziranih posrednika da digitalni euro distribuiraju svojim klijentima.

10. Koje bi prednosti digitalni euro donio trgovcima?

Digitalni euro bio bi pravo paneuropsko rješenje za plaćanje, koje bi bilo općeprihvaćeno u europodručju. Trgovcima bi mogao služiti kao jednostavnija i jeftinija alternativa u uvjetima rascjepkanosti plaćanja u kojima trenutačno posluju. Zahvaljujući digitalnom euru trgovci bi mogli u pregovorima s pružateljima rješenja za plaćanja postići bolje uvjete te tako smanjiti troškove. Ti bi se manji troškovi zatim mogli prenijeti na potrošače.

Više stope konverzije još su jedna prednost digitalnog eura za trgovce. To je posebno važno za kupnju na internetu jer je manje vjerojatno da će potrošači odustati od kupnje ako su upoznati s platnim instrumentom. Osim toga, kad bi se služili digitalnim eurom, trgovci bi imali mogućnost trenutačnog primanja plaćanja bez dodatnih troškova.

11. Koje bi prednosti digitalni euro donio posrednicima?

Nadzirani posrednici, primjerice banke, imali bi ključnu ulogu u distribuciji digitalnog eura. Služili bi kao glavna kontaktna točka kojoj bi se pojedinci, trgovci i poduzeća mogli obratiti u vezi sa svim pitanjima povezanima s digitalnim eurom te bi pružali sve usluge za krajnje korisnike.

Za razliku od većine privatnih inovacija, koje su uglavnom usmjerene na određena domaća tržišta, digitalnim eurom posrednicima bi se omogućilo da izravno obuhvate cijelo europodručje. Stoga bi posrednicima mogao služiti kao platforma za poticanje inovacija i tržišnog natjecanja na sve većim tržištima e‑trgovine i digitalnih plaćanja u cijelom europodručju.

Digitalni euro mogao bi za posrednike stvoriti i nove poslovne mogućnosti. Na primjer, u skladu s prijedlogom Eurosustava, trgovci izvan europodručja koji bi se u poslovanju htjeli služiti digitalnim eurom morali bi imati račun kod pružatelja platnih usluga iz europodručja.

Nadalje, modelom naknada povezanih s digitalnim eurom, kako je trenutačno predviđen u nacrtu zakonodavnog prijedloga Europske komisije, stvorili bi se ekonomski poticaji za posrednike usporedivi s poticajima drugih digitalnih sredstava plaćanja. Zahvaljujući digitalnom euru posrednici bi stoga mogli ulagati u dodatne usluge dodane vrijednosti za svoje klijente.

12. Bi li se uporaba digitalnog eura plaćala?

Digitalni euro bio bi javno dobro. Stoga bi njegova osnovna uporaba bila besplatna za sve koji se njime žele služiti.

Međutim, nadzirani posrednici, uključujući banke, mogli bi na temelju osnovnih funkcija digitalnog eura razviti vlastite platforme i rješenja. Ti bi posrednici svojim klijentima mogli po određenoj cijeni ponuditi i druge usluge dodane vrijednosti.

13. Kako bi funkcionirao digitalni euro?

Potrošači bi mogli provoditi sigurna trenutačna plaćanja digitalnim eurom na fizičkim i internetskim prodajnim mjestima te između potrošača, neovisno o tome u kojoj se državi europodručja nalaze i neovisno o pružatelju platnih usluga kod kojega imaju račun. ESB trenutačno istražuje kako bi to moglo funkcionirati u praksi.

Eurosustav bi, na primjer, mogao razviti posebnu aplikaciju za digitalni euro kojoj bi svi imali jednak pristup. Drugo moguće rješenje bilo bi da posrednici, uključujući banke, uključe usluge digitalnog eura u postojeće aplikacije s kojima su njihovi klijenti već upoznati. U svakom slučaju, osobe koje nemaju pristup bankovnom računu ili digitalnim uređajima također bi mogle plaćati digitalnim eurom uporabom fizičke kartice. Karticu bi mogle nabaviti kod javnih posrednika, kao što su poštanski uredi.

Digitalnim eurom u svakom bi se slučaju moglo plaćati i mrežno i izvanmrežno, što znači da bi se mogao rabiti i u situacijama ograničene povezivosti. Kad bi se digitalnim eurom plaćalo izvanmrežno, osobni podatci povezani s transakcijom bili bi poznati samo platitelju i primatelju plaćanja.

Dodatne informacije o tome kako bi funkcionirao digitalni euro.

14. Koliko bi privatna bila uporaba digitalnog eura?

Privatnost je jedno od najvažnijih obilježja digitalnog eura. Eurosustav nema interes prikupljati podatke o privatnim plaćanjima i platnim navikama građana. Eurosustav ne bi mogao utvrditi identitet platitelja na osnovi plaćanja.

Digitalnim eurom potrošačima bi se omogućilo mrežno plaćanje koje ne bi podrazumijevalo dijeljenje njihovih podataka s trećim stranama, osim onih potrebnih za sprječavanje nezakonitih aktivnosti, u skladu s europskim propisima.

Izvanmrežna plaćanja digitalnim eurom imala bi još viši stupanj privatnosti. Osobni podatci povezani s transakcijom bili bi dostupni samo platitelju i primatelju plaćanja.

15. Kako bi ESB zajamčio uključivost digitalnog eura?

Digitalni euro bio bi javno dobro, kao što su novčanice i kovanice danas, ali u digitalnom obliku.

Digitalni euro bio bi besplatan za osnovnu uporabu svima koji se njime žele služiti. Za njegovu uporabu bila bi potrebna mobilna aplikacija ili fizička kartica. Digitalnim eurom moglo bi se plaćati i izvanmrežno kako bi se korisnici njime mogli služiti i u slučaju ograničene povezivosti.

U skladu s nacrtom zakonodavnog akta koji je predstavila Europska komisija, kreditne institucije koje bi distribuirale digitalni euro morale bi pružati osnovne usluge plaćanja digitalnim eurom na zahtjev svojih klijenata.

Nadalje, kako bi digitalnim eurom mogli plaćati svi, uključujući osobe s invaliditetom, sa smanjenom funkcionalnom sposobnošću ili slabije razvijenim digitalnim vještinama te starije osobe, u svakoj bi se državi europodručja odredili javni subjekti, na primjer poštanski uredi, koji bi osobama izloženima digitalnoj financijskoj isključenosti pružali besplatnu podršku i pristup uslugama digitalnog eura. Pružali bi im, na primjer, podršku na licu mjesta te pomoć u otvaranju računa u digitalnim eurima i uporabi svih osnovnih usluga digitalnog eura. Besplatan pristup osnovnim uslugama digitalnog eura omogućio bi se i osobama bez bankovnog računa.

Nadalje, posebno će važna biti i uključenost ranjivih skupina, kao što su osobe bez stalne adrese, tražitelji azila ili korisnici međunarodne zaštite.

Digitalni euro bio bi osmišljen tako da zadovoljava potrebe svakog pojedinca, nitko ne bi bio isključen.

16. Bi li digitalni euro bio programibilan?

Digitalni euro ne bi bio programibilan novac.

Programibilan novac, kao što su na primjer bonovi, digitalni je oblik novca koji se rabi u unaprijed određenu svrhu. Plaćanja programibilnim novcem ograničena su u pogledu mjesta, vremena i primatelja plaćanja.

Kao što je predviđeno i u zakonodavnom prijedlogu Europske komisije, digitalni euro ne bi bio programibilan novac, ali korisnici koji ga žele rabiti za automatizirana plaćanja mogli bi ga rabiti u tu svrhu. Na primjer, korisnik bi mogao naložiti automatski mjesečni prijenos digitalnih eura članovima svoje obitelji ili prijateljima.

17. Bi li posrednici dobivali naknadu za distribuciju digitalnog eura?

Eurosustav predlaže model naknada kojim bi se za pružatelje platnih usluga, kao što su banke, stvorili pravedni ekonomski poticaji za pokrivanje operativnih troškova povezanih s distribucijom digitalnog eura.

Kao što je trenutačno slučaj s drugim platnim sustavima, pružatelji platnih usluga koji bi distribuirali digitalni euro mogli bi trgovcima naplatiti te usluge. Kao što je Europska komisija predložila u svojem zakonodavnom prijedlogu o digitalnom euru, za trgovce i pružatelje platnih usluga primjenjivala bi se gornja granica u određivanju cijena.

Eurosustav bi, kao i u proizvodnji i izdavanju novčanica, snosio troškove uspostave sheme i infrastrukture digitalnog eura. Nadalje, Eurosustav bi nastojao što više smanjiti dodatne troškove ulaganja za posrednike ponovnom uporabom postojećih infrastruktura u najvećoj mogućoj mjeri.

18. Bi li digitalni euro disintermedijacijom banaka ugrozio financijsku stabilnost?

Naš financijski sustav, u čijem je središtu bankovni sustav, dobro funkcionira i Eurosustav želi očuvati ključnu ulogu banaka u učinkovitom kreditiranju realnoga gospodarstva.

ESB će na najmanju moguću mjeru svesti svaku prijetnju koju bi digitalni euro mogao predstavljati financijskom sustavu. Stoga će se količina digitalnih eura koje korisnici mogu držati na svojim računima ograničiti kako bi se smanjili odljevi bankovnih depozita, čak i u kriznim vremenima.

19. Kako bi ESB omogućio plaćanje digitalnim eurom na isti način u cijelom europodručju?

Nadzirani posrednici bili bi zaduženi za distribuciju digitalnog eura u europodručju. Kako bi se zajamčilo usklađeno uvođenje digitalnog eura i njegova paneuropska dostupnost, Eurosustav izrađuje shemu digitalnog eura, koja se sastoji od jedinstvenog skupa pravila, standarda i postupaka standardizacije plaćanja digitalnim eurom u cijelom europodručju.

Taj jedinstveni skup pravila, standarda i postupaka trenutačno sastavlja skupina za izradu pravilnika o shemi digitalnog eura (engl. Rulebook Development Group, RDG) u bliskoj suradnji s predstavnicima tržišta, uključujući korisnike, trgovce na malo i posrednike.

20. Kako se sastavlja jedinstveni skup pravila, standarda i postupaka za digitalni euro?

Eurosustav je osnovao skupinu za izradu pravilnika o shemi digitalnog eura (engl. Rulebook Development Group, RDG) kako bi podržao sastavljanje jedinstvenog skupa pravila, standarda i postupaka za digitalni euro te istodobno prikupio informacije od financijske industrije, potrošača i trgovaca.

Rad skupine RDG, koja se sastoji od stručnjaka Eurosustava i predstavnika tržišta s odgovarajućim iskustvom, zasniva se na rješenjima u vezi s dizajnom digitalnog eura koja je već odobrilo Upravno vijeće ESB‑a.

Osim skupine RDG pokrenute su aktivnosti u više područja rada povezanih s izradom dijelova pravilnika za koje je potrebno posebno stručno znanje.

21. Što će obuhvaćati pravilnik o shemi digitalnog eura?

U pravilniku o shemi digitalnog eura utvrdit će se jedinstveni skup pravila, standarda i postupaka koji će nadzirani posrednici morati primjenjivati u distribuciji digitalnog eura. Ta će se pravila, standardi i postupci odnositi na sljedeća područja:

• funkcionalni i operativni model digitalnog eura (tokovi »od polazišta do odredišta«, temeljni zahtjevi za nadzirane posrednike, minimalni standardi korisničkog iskustva itd.)
• model za sudjelovanje u shemi digitalnog eura (kriteriji prihvatljivosti za sudjelovanje, obveze sudionika itd.)
• tehnički zahtjevi (IT infrastruktura, implementacija sučelja za programiranje aplikacija, tehnički standardi itd.)
• zahtjevi povezani s upravljanjem rizicima
• pravila o upravljanju shemom digitalnog eura (upravljanje shemom, upravljanje promjenama itd.).

22. Koja bi bila veza između trenutačnih plaćanja i digitalnog eura?

Danas potrošači rijetko imaju mogućnost trenutačnog plaćanja u trgovinama, što znači i da trgovci njihov novac ne primaju odmah. Digitalni euro to bi promijenio: sva plaćanja digitalnim eurom bila bi trenutačna.

Sastavljanje, odobrenje i provedba jedinstvenog skupa pravila, standarda i postupaka za digitalni euro omogućili bi daljnji razvoj rješenja za trenutačna plaćanja i njihovu primjenu u svim državama europodručja. Time bi se smanjila ovisnost o privatnim neeuropskim poduzećima koja trenutačno prevladavaju u sektoru plaćanja.

23. Bi li se digitalni euro temeljio na tehnologiji distribuirane glavne knjige, na primjer tehnologiji lanca blokova?

Eurosustav u razvoju digitalnog eura eksperimentira s različitim tehnologijama, centraliziranima i decentraliziranima, uključujući i tehnologije distribuirane glavne knjige. Međutim, konačna odluka o tome još nije donesena.

24. Bi li zbog uvođenja digitalnog eura plaćanja u Europi postala osjetljivija na kibernetičke napade?

Digitalni euro, kao i druge digitalne infrastrukture, mogao bi biti meta kibernetičkih napada. Kako bi se taj rizik smanjio, u dizajniranju digitalnog eura rabila bi se najsuvremenija tehnologija kojom bi se stvorilo okružje otporno na kibernetičke napade i buduće promjene.

25. Kako bi se digitalni euro razlikovao od stabilnih kriptokovanica (engl. stablecoins) i kriptoimovine?

Digitalni euro bio bi centralnobankarski novac. To znači da bi za njega jamčila središnja banka i da bi bio osmišljen tako da zadovolji potrebe korisnika. Stoga njegova uporaba ne bi bila rizična i njegovim korisnicima bila bi zajamčena privatnost i zaštita podataka. Središnjim bankama povjerena je zadaća održavanja vrijednosti novca, bez obzira na to je li riječ o fizičkom ili digitalnom novcu.

Stabilnost i pouzdanost stabilnih kriptokovanica u konačnici ovise o tome tko ih izdaje te o vjerodostojnosti i provedivosti jamstva o održavanju vrijednosti novca. Osim toga, privatni izdavatelji mogu se poslužiti osobnim podatcima u poslovne svrhe.

Ne može se utvrditi tko je odgovoran za kriptoimovinu, što znači da se potraživanja ne mogu izvršiti.