Što je Sporazum ANFA?

5. veljače 2016. (ažurirano 7. travnja 2016.)

Sporazum o neto financijskoj imovini (Sporazum ANFA) sporazum je nacionalnih središnjih banaka europodručja i Europske središnje banke (ESB), koje zajedno tvore Eurosustav. Sporazumom se određuju pravila i gornje granice za financijsku imovinu povezanu s nacionalnim zadaćama nacionalnih središnjih banaka. Takva financijska imovina nacionalnih središnjih banaka može biti, na primjer, povezana s protustavkama njihova osnovnog kapitala i pričuva ili drugih pojedinačnih obveza, s njihovim deviznim pričuvama i mirovinskim fondovima za zaposlenike ili se možda drži za opće investicijske potrebe.

Držanje financijske imovine koja nije povezana s monetarnom politikom sastavni je dio funkcija središnjih banaka u Europi i praksa je iz vremena prije uvođenja eura. Kada je uspostavljena monetarna unija, vlade su odlučile objediniti samo one centralnobankarske funkcije i zadaće koje su potrebne za provođenje jedinstvene monetarne politike za cijelo europodručje. Istodobno su odlučile da će nacionalne središnje banke i dalje biti nezavisne institucije koje mogu obavljati nacionalne zadaće ako one nisu u suprotnosti s jedinstvenom monetarnom politikom.

Drugim riječima, nacionalne središnje banke financijski su nezavisne institucije koje obavljaju zadaće monetarne politike povezane s glavnom ulogom Eurosustava, tj. održavanjem stabilnosti cijena, kao i nacionalne zadaće. Sporazum ANFA ustanovljen je radi uvođenja općeg ograničenje ukupnog neto iznosa financijske imovine koja nije povezana sa zadaćama monetarne politike, nego s nacionalnim zadaćama kako ona ne bi bila smetnja monetarnoj politici. Neovisno o Sporazumu ANFA Upravno vijeće odredilo je okvir kojim se osigurava da su investicijske operacije nacionalnih središnjih banaka u skladu sa zabranom monetarnog financiranja.

Sporazum ANFA bio je povjerljiv, ali središnje banke Eurosustava jednoglasno su odlučile objaviti tekst Sporazuma ANFA zajedno s objašnjenjem u skladu s opredjeljenjem za povećanje transparentnosti te u skladu s odlukom iz 2014. da se objave prikazi sastanaka povezanih s monetarnom politikom i s odlukom ESB-a iz 2015. da se objave kalendari članova Izvršnog odbora.

Kako Sporazum ANFA točno funkcionira?

Pitanja u vezi s praćenjem zabrane monetarnog financiranja

Zašto nacionalne središnje banke drže ikakvu financijsku imovinu koja nije povezana s monetarnom politikom?

Svaka nacionalna središnja banka drži financijsku imovinu koja nije povezana s monetarnom politikom. U europodručju monetarnu politiku za svih 19 država članica određuje Upravno vijeće Europske središnje banke. Prilikom osnivanja ekonomske i monetarne unije, vlade su u Ugovoru o Europskoj uniji utvrdile da će zadaće povezane s monetarnom politikom biti prenesene na europsku razinu. Osim monetarne politike, nacionalne središnje banke trebale su provoditi i nacionalne zadaće te im je to i omogućeno. U praksi nacionalne središnje banke drže imovinu koja nije povezana s monetarnom politikom i tečajnom politikom, kao što su zlato i devizne pričuve, investicijski portfelji, npr. za mirovinske fondove za zaposlenike te imovina koja se drži kao protustavka depozitima klijenata, npr. stranih središnjih banaka ili vlada. Istodobno nacionalne središnje banke drže i obveze koje nisu povezane s monetarnom politikom, uključujući spomenute depozite stranih središnjih banaka ili vlada. Nacionalne središnje banke mogu te nacionalne zadaće obavljati pod uvjetom da njihovi postupci ne budu u suprotnosti s ciljevima i zadaćama Europskog sustava središnjih banaka (ESSB), osobito njegove monetarne politike. (Isto tako, ESB drži portfelj vlastitih sredstava povezan sa svojim osnovnim kapitalom i pričuvama, kao i portfelj mirovinskih fondova za zaposlenike.) To je načelo utvrđeno u članku 14. stavku 4. Statuta ESSB-a i ESB-a.

Nacionalne središnje banke već su prije pridruživanja Eurosustavu držale spomenute portfelje, a prihod od njih ulazi u financijski prihod nacionalnih središnjih banaka. Kad je uspostavljeno europodručje, naglašeno je da će ti portfelji pridonositi zadovoljenju potražnje bankovnog sustava europodručja za likvidnošću jer će se uzimati u obzir prilikom kalibriranja opsega operacija monetarne politike. Smatralo se da sa stajališta monetarne politike neće biti problem što će tim portfeljima, izvan monetarne politike, i dalje upravljati nacionalne središnje banke te što će im se dopustiti da tijekom vremena rastu istom (ili sporijom) dinamikom kao i potražnja za novčanicama te obvezne pričuve bankovnog sustava. Upravno je vijeće također smatralo da bi eventualni brži rast portfelja nepovezanih s monetarnom politikom, umanjenih za obveze nepovezane s monetarnom politikom, od potražnje za likvidnošću tijekom duljeg razdoblja monetarnu politiku mogao izložiti riziku. Sporazum o neto financijskoj imovini (Sporazum ANFA) uspostavljen je radi upravljanja i ograničavanja tog rasta.

Što je neto financijska imovina (NFI)?

Kao što je opisano, u bilanci središnje banke postoji imovina koja nije izravno povezana s monetarnom politikom. I na strani obveza u bilanci postoje neke obveze koje nisu izravno povezane s monetarnom politikom. Razlika između tih dviju pozicija definira se kao neto financijska imovina ili NFI. Ovaj je pojam grafički prikazan u nastavku pomoću bilance iz tjednog financijskog izvještaja Eurosustava na dan 4. prosinca 2015., objavljenog na mrežnim stranicama ESB-a. Točna definicija dana je u Prilogu I. Sporazuma ANFA.

Na grafičkom se prikazu vidi da neto financijska imovina na strani imovine uključuje zbroj stavki 1. do 4., 5.6., 6., 7.2, 8. i 9. bilance. Na strani obveza ona uključuje stavke 2.5. i 3. do 12. Oduzimanjem zbroja tih obveza od zbroja navedene imovine dobiva se neto financijska imovina.

Weekly financial statement of the Eurosystem Assets (EUR millions) 1 Gold and gold receivables 348,850 2 Claims on non - euro area residents denominated in foreign currency 294,471 2.1 Receivables from the IMF 78,655 2.2 Balances with banks and security investments, external loans and other external assets 215,817 3 Claims on euro area residents denominated in foreign currency 36,331 4 Claims on non - euro area residents denominated in euro 19,766 4.1 Balances with banks, security investments and loans 19,766 4.2 Claims arising from the credit facility under ERM II 0 5 Lending to euro area credit institutions related to monetary policy operations denominated in euro 521,394 5.1 Main refinancing operations 69,815 5.2 Longer - term refinancing operations 451,371 5.3 Fine - tuning reverse operations 0 5.4 Structural reverse operations 0 5.5 Marginal lending facility 208 5.6 Credits related to margin calls 0 6 Other claims on euro area credit institutions denominated in euro 127,495 7 Securities of euro area residents denominated in euro 1,128,983 7.1 Securities held for monetary policy purposes 770,737 7.2 Other securities 358,246 8 General government debt denominated in euro 25,152 9 Other assets 216,207 Total assets 2,718,650 O utright purchases NFA NFA NFA NFA Liquidity deficit Reserve requirements Liquidity surplus Banknotes Liabilities (EUR millions) 1 Banknotes in circulation 1,066,176 2 Liabilities to euro area credit institutions related to monetary policy operations denominated in euro 697,909 2.1 Current accounts (covering the minimum reserve system) 520,421 2.2 Deposit facility 177,335 2.3 Fixed - term deposits 0 2.4 Fine - tuning reverse operations 0 2.5 Deposits related to margin calls 153 3 Other liabilities to euro area credit institutions denominated in euro 5,017 4 Debt certificates issued 0 5 Liabilities to other euro area residents denominated in euro 177,513 5.1 General government 79,800 5.2 Other liabilities 97,714 6 Liabilities to non - euro area residents denominated in euro 39,444 7 Liabilities to euro area residents denominated in foreign currency 2,137 8 Liabilities to non - euro area residents denominated in foreign currency 5,323 8.1 Deposits, balances and other liabilities 5,323 8.2 Liabilities arising from the credit facility under ERM II 0 9 Counterpart of special drawing rights allocated by the IMF 59,202 10 Other liabilities 217,994 11 Revaluation accounts 350,735 12 Capital and reserves 97,200 Total liabilities 2,718,650

Koja je vrijednost neto financijske imovine Eurosustava?

Na kraju 2015. neto financijska imovina Eurosustava iznosila je 490 mlrd. EUR, dok je neto financijska imovina ESB-a iznosila 6,12 mlrd. EUR. Neto financijska imovina rasla je po prosječnoj godišnjoj stopi od 5 % od uvođenja euronovčanica 2002. To je sporije od rasta obveza kojim bi se moglo opravdati povećanje neto financijske imovine, točnije, novčanica u optjecaju i minimalnih obveznih pričuva. Dok su samo novčanice rasle u prosjeku 9 % na godišnjoj razini, novčanice i minimalne obvezne pričuve povećavale su se po stopi od 7 %. Ta niža stopa posljedica je smanjenja stope pričuve za cijeli postotni bod 2012. godine.

0 200 400 600 800 1.000 1.200 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. Kretanje neto fin. imovine (NFI), novčanica i obv. pričuva (MOP) Novčanice MOP NFI

A što je ANFA?

ANFA je pokrata od engleskog naziva Sporazuma o neto financijskoj imovini (eng. Agreement on Net Financial Assets). To je sporazum između nacionalnih središnjih banaka europodručja i ESB-a, koji zajedno tvore Eurosustav. Sporazumom se određuju pravila za izračun gornjih granica za držanja koja su povezana s nacionalnim zadaćama nacionalnih središnjih banaka. Kada se 1. siječnja 2015. središnja banka Lietuvos banka pridružila Eurosustavu, također je postala stranom u Sporazumu ANFA.

Zašto je potrebno ograničavati neto financijsku imovinu?

Sporazumom ANFA ograničava se iznos neto financijske imovine koju mogu držati nacionalne središnje banke. To je potrebno kako bi se osiguralo da Upravno vijeće ESB-a može potpuno nadzirati veličinu bilance Eurosustava i tako omogućiti djelotvornu provedbu monetarne politike. Prije krize najdjelotvorniji je način za provedbu monetarne politike bio osigurati da banke imaju potrebu za likvidnošću Eurosustava. Nedostatak likvidnosti u odnosu na Eurosustav, koji se naziva i manjak likvidnosti, bio je osnova za provedbu monetarne politike, a Sporazum ANFA štitio je taj manjak likvidnosti. Kada je izbila financijska kriza, postalo je nužno bankama puštati više likvidnosti nego što im je zapravo bilo potrebno za održavanje minimalnih obveznih pričuva. Umjesto da posluje s manjkom likvidnosti, bankovni sustav sada posluje s prekomjernom likvidnošću. U tom novom okružju Sporazum ANFA više ne štiti manjak likvidnosti, već osigurava da višak likvidnosti ne premaši razinu koju Upravno vijeće smatra primjerenom karakteru svoje monetarne politike.

Je li Sporazum ANFA zapravo dopuštenje nacionalnim središnjim bankama da tiskaju onoliko novca koliko žele?

Ne, upravo suprotno. Sporazumom ANFA postavlja se najviši iznos neto financijske imovine koju nacionalna središnja banka može imati kako bi osigurala da promjene njezine financijske imovine i obveza nepovezanih s monetarnom politikom ne budu smetnja monetarnoj politici Eurosustava.

Što utječe na najviši iznos neto financijske imovine prema Sporazumu ANFA?

Porast ukupne vrijednosti novčanica u optjecaju i iznosa minimalnih pričuva koje banke moraju držati kod središnje banke stvara potrebu za likvidnošću koja se zadovoljava operacijama monetarne politike Eurosustava te neto financijskom imovinom nacionalnih središnjih banaka. Postavljanjem najmanjeg opsega operacija monetarne politike određuje se gornja granica neto financijske imovine nacionalnih središnjih banaka kao njihova ostatka. Ako je cilj Upravnog vijeća privremeni višak likvidnosti, Sporazumom ANFA ograničava se neto financijska imovina nacionalnih središnjih banaka te se osigurava da višak likvidnosti ne premaši određenu razinu.

Zašto se Sporazumom ANFA ograničava neto financijska imovina nacionalnih središnjih banaka, a ne bruto financijska imovina?

Svaka stavka imovine u bilanci središnje banke stvara novac ili likvidnost središnje banke. Svaka obveza u njezinoj bilanci povlači likvidnost. Netiranjem sve imovine i obveza nepovezanih s monetarnom politikom mjeri se ukupna likvidnost koja se pušta operacijama središnje banke nepovezanima s monetarnom politikom. Kako bi se monetarna politika učinkovito provodila, najviši iznos likvidnosti koji se pušta operacijama nacionalnih središnjih banaka nepovezanima s monetarnom politikom mora biti ograničen. Stoga se za nadzor nad njihovim učinkom na likvidnosnu poziciju operacija nacionalnih središnjih banaka ograničava neto, a ne bruto financijska imovina.

Kako se izračunava najviši iznos neto financijske imovine?

Svake godine Upravno vijeće postavlja potrebne parametre monetarne politike. Odlučuje koliko velik treba biti najniži iznos manjka likvidnosti odnosno najviši iznos viška likvidnosti. Također postavlja stopu minimalnih pričuva i određuje veličinu portfelja monetarne politike koji se drže do dospijeća s ciljem ostvarivanja najdjelotvornije provedbe svoje monetarne politike. Osim toga, Upravno vijeće uzima u obzir i kretanja iznosa novčanica u optjecaju. Novi najviši iznos agregatne neto financijske imovine Eurosustava javlja se kao ostatak vrijednosti.

Kako se najviši iznos neto financijske imovine Eurosustava raspoređuje na nacionalne središnje banke?

Nakon što se postavi najviši iznos neto financijske imovine za cijeli Eurosustav, on se raspoređuje u skladu s udjelom svake nacionalne središnje banke u kapitalu ESB-a, uzimajući u obzir i njezinu povijesnu početnu poziciju, kako bi se odredila prava nacionalnih središnjih banaka u vezi s neto financijskom imovinom za sljedeću godinu. Ako neka nacionalna središnja banka ne planira u potpunosti iskoristiti svoje pravo, Sporazumom ANFA predviđa se privremena preraspodjela njezina neiskorištenog dijela drugim nacionalnim središnjim bankama u slučaju da neka od njih poželi imati viši granični iznos neto financijske imovine. I ta bi preraspodjela bila u skladu s udjelima u kapitalu ESB-a. Njome se postavljaju gornje granice neto financijske imovine nacionalnih središnjih banaka. Neto financijska imovina nacionalnih središnjih banaka mora biti ispod gornje granice neto financijske imovine na prosječnoj godišnjoj razini. Kalibracija se provodi na godišnjoj osnovi.

Kakav je učinak izuzeća?

Izuzeća mogu utjecati na raspodjelu najvišeg iznosa neto financijske imovine u Eurosustavu. Ali njima se ne povećava sam najviši iznos, kao granica ukupnih držanja neto financijske imovine nacionalnih središnjih banaka Eurosustava.

Izuzećima se utvrđuje pravo na najmanji iznos neto financijske imovine koji može držati svaka nacionalna središnja banka. Drugim riječima, svaka nacionalna središnja banka ima pravo držati određeni udio najvišeg iznosa neto financijske imovine Eurosustava na temelju udjela te nacionalne središnje banke u kapitalu ESB-a, pri čemu je iznos izuzeća najmanji iznos na koji ta nacionalna središnja banka ima pravo (on može biti i viši od iznosa koji se izračunava prema njezinu udjelu u kapitalu ESB-a). Dakako, ako neke nacionalne središnje banke drže neto financijsku imovinu u skladu sa svojim izuzećem, a koja premašuje njihove udjele u kapitalu, iznos neto financijske imovine koje ostale nacionalne središnje banke smiju držati smanjit će se toliko da najviši iznos neto financijske imovine Eurosustava nikada ne bude premašen.

Postoje tri vrste izuzeća:

  1. Povijesno izuzeće (propisano u Dodatku III. Sporazuma ANFA) osigurava da nacionalne središnje banke ne moraju smanjiti iznos svoje neto financijske imovine ispod razine povezane s njihovom povijesnom početnom pozicijom.
  2. Izuzeće za pojedinu imovinu štiti određena držanja imovine (utvrđena u užim stavkama Dodatka IV. Sporazuma ANFA) koju nacionalna središnja banka ne može lako prodati zbog ugovornih ili drugih ograničenja, npr. zlatne pričuve središnje banke s obzirom na Sporazum središnjih banaka o zlatu.
  3. Dinamičko izuzeće služi za prilagodbu povijesnog izuzeća manjih nacionalnih središnjih banaka tijekom vremena u odnosu na rast odnosno pad najvišeg iznosa neto financijske imovine Eurosustava.

Primjenjuje se samo najveći iznos triju izuzeća.

Središnja banka Lietuvos bankas pridružila se Eurosustavu 1. siječnja 2015. i postala stranom u Sporazumu ANFA. Kao što je opisano u članku 6. stavku 3. Sporazuma ANFA, njezino povijesno izuzeće utvrđeno je u iznosu od 5.856 mil. EUR.

Što se događa ako jedna ili više nacionalnih središnjih banaka ne ulože ništa ili manje od najvišeg iznosa koji im je prvotno dodijeljen? Mogu li preostali iznos prenijeti na ostale nacionalne središnje banke?

Ako neke nacionalne središnje banke planiraju držati manje nego što imaju pravo, dok druge možda žele držati više, neiskorišteni dio će se preraspodijeliti središnjim mehanizmom utvrđenim u Sporazumu ANFA. To se obavlja u okviru godišnje kalibracije najviših graničnih iznosa neto financijske imovine. Preraspodjela je privremena i preračunat će se prilikom kalibriranja sljedećih godina. Preraspodjela nema utjecaja na agregatni najviši iznos neto financijske imovine koju drže sve nacionalne središnje banke europodručja zajedno, a koji se određuje odlukama monetarne politike Upravnog vijeća.

Zašto neke nacionalne središnje banke iskorištavaju svoje »kvote«, a druge to ne čine?

To ovisi o institucijskim preferencijama. U nekim državama postoje određena zakonska ograničenja ulaganja nacionalnih središnjih banaka koja nisu povezana s monetarnom politikom, dok se u drugima zakonskim odredbama zahtijeva da nacionalne središnje banke prilikom ispunjavanja zadaća monetarne politike uzmu u obzir interese svojih dioničara. Nadalje, neke nacionalne središnje banke na strani obveza imaju velike depozite klijenata i/ili vlastite države koji utječu na držanja portfelja nepovezanih s monetarnom politikom.

Tu je i povijesni razlog: prije uvođenja eura 1999. veći broj europskih središnjih banaka držao je prilično velike devizne pričuve radi upravljanja tečajevima svojih valuta, osobito u odnosu na njemačku marku. Ta se situacija može usporediti s pridruživanjem država članica europodručju nakon 1999., kada su nacionalne središnje banke također držale prilično velike devizne pričuve radi upravljanja tečajevima u odnosu na euro prije pridruživanja Eurosustavu. Različitim se početnim pozicijama nacionalnih središnjih banaka mogu objasniti znatne razlike u sastavu njihovih bilanca koje su u nekim slučajevima potrajale više godina nakon što se dotična država pridružila europodručju.

Što se događa ako nacionalna središnja banka premaši svoju gornju granicu neto financijske imovine?

Ako bi neka nacionalna središnja banka ustrajno premašivala svoju gornju granicu neto financijske imovine, to bi utjecalo na provedbu monetarne politike. Iz tog razloga ESB svake godine prati pridržavaju li se nacionalne središnje banke Sporazuma ANFA. Ako je potrebno, pozivanjem na članak 14. stavak 4. Statuta ESSB-a i ESB-a, Upravno vijeće može zabraniti, ograničiti ili smanjiti operacije koje nacionalne središnje banke provode izvan okvira monetarne politike ako su takve operacije u suprotnosti s ciljevima i zadaćama ESSB-a, uključujući i monetarnu politiku Eurosustava. Do sada nikada nije bilo neopravdanog odstupanja od gornjih granica neto financijske imovine.

Odstupanje je opravdano ako je, na primjer, prouzročeno međunarodnim obvezama prema MMF-u ili pružanjem likvidnosne podrške u nuždi bankovnom sustavu od strane nacionalne središnje banke (ta je podrška dio neto financijske imovine kao što se definira u Sporazumu ANFA). Ako dođe do toga, nacionalna središnja banka mora čim prije smanjiti svoju neto financijsku imovinu kako bi se opet pridržavala Sporazuma ANFA. Za to ima godinu dana ako do povrede dođe zbog povlačenja sredstava od MMF-a.

Što se događa ako ukupan iznos neto financijske imovine svih nacionalnih središnjih banaka ostane ispod izračunanog najvišeg iznosa?

Zapravo se to i događa. Neto financijska imovina rasla je po prosječnoj godišnjoj stopi od 5 % od uvođenja euronovčanica 2002. To je sporije od rasta ukupne vrijednosti novčanica u optjecaju, koje su u istom razdoblju rasle po prosječnoj godišnjoj stopi od 9 %. To znači da je potreba za likvidnošću koju u cijelom europodručju stvaraju novčanice u optjecaju veća od učinka na povećanje likvidnosti koji stvara neto financijska imovina Eurosustava. Obično nije problem ako neto financijska imovina ostane ispod izračunane najviše razine. Potrebe za likvidnošću pokrivaju se pomoću alata monetarne politike, bilo redovitim operacijama refinanciranja ili strukturnim operacijama, kao što su izravne kupnje odnosno obratne strukturne operacije monetarne politike.

Što se događa ako je ukupan iznos neto financijske imovine svih nacionalnih središnjih banaka veći od izračunanog najvišeg iznosa?

To se nikad nije dogodilo i malo je vjerojatno da će se dogoditi. Sporazum ANFA jednoglasan je sporazum između nacionalnih središnjih banaka i ESB-a, a sve su se strane obvezale da će ga se pridržavati. Osim toga, rizik da će ukupan iznos neto financijske imovine biti prevelik dodatno se smanjuje primjenom konzervativnih pretpostavka prilikom određivanja gornjih granica neto financijske imovine. To znači da, čak i kad bi neto financijska imovina bila veća od najvišeg iznos, a operacije monetarne politike posljedično manjeg opsega od prvotno predviđenog, vjerojatno bi i dalje postojala željena strukturna likvidnosna pozicija. Stoga, operacije monetarne politike mogu biti i manjeg opsega od željenog za djelotvornu provedbu monetarne politike u tom slučaju, ali stanje u kratkoročnom razdoblju ne bi bilo akutno i ESB bi poduzeo mjere da to ispravi. Ako su korektivne mjere potrebne, Upravno vijeće ima različite alate na raspolaganju kako bi osiguralo dostatnu veličinu operacija monetarne politike. Na primjer, što se tiče veličine operacija refinanciranja, Upravno vijeće može se poslužiti operacijama povlačenja likvidnosti ili povećanjem minimalnih obveznih pričuva.

Što se događa ako se drugi činitelji, kao što su novčanice, počnu kretati drukčije od očekivanja?

Godišnja kalibracija prema Sporazumu ANFA temelji se na konzervativnim pretpostavkama. Tako i gornje granice neto financijske imovine sadržavaju dostatne zaštite od nepredviđenih zbivanja. Na primjer, prilikom kalibriranja gornjih granica za sljedeću godinu, pretpostavlja se da novčanice u optjecaju uopće neće rasti, nego da će ostati na prosječnoj razini zabilježenoj tijekom trećeg tromjesečja tekuće godine.

U kojim okolnostima bi neto financijska imovina mogla biti smetnja monetarnoj politici?

Sporazum ANFA sklopljen je kako bi se izbjeglo da neto financijska imovina bude u suprotnosti s monetarnom politikom. Ako iznos neto financijske imovine ipak premaši ukupan najveći iznos, to bi moglo značiti da opseg operacije monetarne politike može postati premalen za ostvarenje djelotvorne provedbe monetarne politike (kao što je prethodno spomenuto).

Uza sam iznos neto financijske imovine, važan je i njezin sastav. Na primjer, ako se pojedine transakcije monetarne politike i transakcije nepovezane s monetarnom politikom međusobno neutraliziraju (npr. jedna je kupnja vrijednosnog papira, a druga prodaja istog vrijednosnog papira), to može odaslati miješane signale u pogledu namjera monetarne politike Eurosustava i smanjiti djelotvornost monetarne politike. Drugi su primjer transakcije središnje banke stranim valutama koje mogu utjecati na tečajeve ili se pogrešno protumačiti kao devizne intervencije. Kako bi se osiguralo da ti događaji ne budu smetnja monetarnoj politici, ESB je donio mjere za dopunu Sporazuma ANFA, uključujući i Smjernicu ESB-a o domaćim operacijama upravljanja imovinom i obvezama od strane nacionalnih središnjih banaka (ESB/2014/9) te Odluku ESB-a o programu kupnje vrijednosnih papira javnog sektora na sekundarnim tržištima (ESB/2015/10). Dok se prvom, na primjer, nadzire učinak operacija nacionalnih središnjih banaka na neto likvidnost, drugom se između ostalog ograničava iznos određenih vrijednosnih papira prihvatljivih za program kupnje vrijednosnih papira javnog sektora koji se drže u portfeljima središnjih banaka Eurosustava.

Kako se osigurava da investicijske operacije ne utječu na karakter monetarne politike?

Kao što je prethodno objašnjeno, Sporazumom ANFA postavlja se najviši iznos neto financijske imovine nacionalnih središnjih banaka. Istodobno se time ograničava učinak na likvidnost transakcija koje provode nacionalne središnje banke, a nisu povezane s monetarnom politikom. Drugo, u transakcijama nepovezanima s monetarnom politikom nacionalne središnje banke i ESB nastupaju kao institucionalni ulagači. Kupnjom za portfelje nepovezane s monetarnom politikom nacionalne središnje banke slijede slične kriterije kao i drugi institucionalni ulagači, a svoje odluke razmatraju odvojeno od monetarne politike. Moraju slijediti pravila propisana u Sporazumu ANFA i drugim odgovarajućim smjernicama. ESB se redovito obavještava o (1) transakcijama nacionalnih središnjih banaka nepovezanima s monetarnom politikom, za dio kojih je potrebno prethodno odobrenje ESB-a, (2) njihovoj imovini i obvezama te (3) njihovoj očekivanoj i stvarnoj neto financijskoj imovini. ESB može poduzeti korektivne mjere ako su prijavljene transakcije nepovezane s monetarnom politikom u suprotnosti s karakterom monetarne politike. Naposljetku, Upravno vijeće može donijeti specifične mjere koje su obvezujuće za nacionalne središnje banke.

Zašto se imovina i obveze nacionalnih središnjih banaka nepovezane s monetarnom politikom drže u tajnosti?

Imovina i obveze nacionalnih središnjih banaka nepovezane s monetarnom politikom objavljuju se u skladu s nacionalnim i europskim pravilima. Nacionalne središnje banke odlučuju hoće li, pridržavajući se tih pravila, objaviti podatke o svojoj imovini i obvezama nepovezanima s monetarnom politikom, uključujući i sastav portfelja nepovezanih s monetarnom politikom. Većina nacionalnih središnjih banaka objavljuje dodatne pojedinosti u svojim godišnjim izvješćima ili u drugim publikacijama na svojim mrežnim stranicama i ondje, na primjer, daju prikaz svoje imovine po stavkama državnog i nedržavnog duga. Kao i drugi ulagači, nacionalne središnje banke ne objavljuju podatke koji bi drugima mogli omogućiti da donose zaključke o njihovu budućem ponašanju pri ulaganju.

Eurosustav nije ovlašten objavljivati sastav imovine i obveza nacionalnih središnjih banaka koje nisu povezane s njihovom monetarnom politikom.

Zašto je Sporazum ANFA objavljen sada?

O objavi Sporazuma ANFA središnje banke Eurosustava moraju odlučiti jednoglasno. Prethodno su se njihova mišljenja o tome mogla razlikovati.

U skladu s opredjeljenjem ESB-a za povećanje transparentnosti, ta je odluka preispitana 3. veljače 2016. Središnje banke Eurosustava jednoglasno su donijele odluku da objava teksta Sporazuma ANFA s dokumentom koji ga objašnjava sada više odgovara interesima Eurosustava. Ovo je još jedan korak prema povećanoj transparentnosti nakon odluke o objavljivanju prikaza sastanaka u vezi s monetarnom politikom donesene 2014. godine, kao i odlukom ESB-a iz 2015. da se objave kalendari članova Izvršnog odbora.

Čime se osigurava da ne dođe do zlouporabe portfelja nepovezanih s monetarnom politikom za obavljanje zabranjenog monetarnog financiranja?

ESB je odgovoran za praćenje poštuju li središnje banke ESSB-a zabranu monetarnog financiranja, kao što je navedeno u Statutu Europskog sustava središnjih banaka i ESB-a. Time se ne bavi Sporazum ANFA, koji se tiče željene strukturne likvidnosne pozicije za provedbu monetarne politike i, kao takav, utvrđuje veličinu neto financijske imovine. Sporazum ANFA ne bavi se sastavom imovine i obveza nepovezanih s monetarnom politikom, kao ni načinom na koji su stečene.

Radi praćenja pridržavanja zabrane monetarnog financiranja nacionalne središnje banke ESSB-a dužne su obavještavati ESB o svojoj imovini, a ESB osigurava da nacionalne središnje banke ne financiraju države kupnjom njihova duga na primarnom tržištu. ESB također prati kupnje na sekundarnom tržištu. Rezultati tih provjera i procjena objavljuju se u godišnjem izvješću ESB-a.

Što se događa ako dođe do povrede pravila o zabrani monetarnog financiranja?

To pitanje nije pokriveno Sporazumom ANFA, nego člankom 123. i 124. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (tj. najvišim europskim zakonom). Upravno vijeće ESB-a određuje pravila za sve investicijske operacije nacionalnih središnjih banaka kako bi osiguralo da se njima ne krši zabrana monetarnog financiranja. Zabranjene su kupnje državnog duga na primarnom tržištu, a nacionalne središnje banke moraju prijaviti svoje transakcije na sekundarnom tržištu. ESB prati pridržavanje zabrane monetarnog financiranja te o rezultatima praćenja izvještava u svojem godišnjem izvješću. U slučaju da do kršenja te zabrane ikada dođe, ESB u konačnici može dotičnu nacionalnu središnju banku tužiti Europskom sudu pravde. To se do sada nije dogodilo.