Euronovčanice u optjecaju

Apoeni

Novčanice u vašoj lisnici

Od sedam apoena euronovčanica, za svakodnevna plaćanja najčešće se upotrebljavaju novčanice malih i srednjih vrijednosti. Obično se isplaćuju putem bankomata. Uporaba apoena velikih vrijednosti (200 €, 500 €) omogućuje držanje velikih iznosa u gotovini. Ti apoeni prije svega služe kao pohrana vrijednosti, ali upotrebljavaju se i za kupnju skupljih proizvoda.

Krajem 2013. u optjecaju je bilo oko 7 milijarda novčanica od 50 €. Te su novčanice činile gotovo 42 % svih novčanica u optjecaju, a njihova vrijednost bila je veća od jedne trećine ukupne vrijednosti novčanica u optjecaju. Ukupna vrijednost novčanica od 500 € u optjecaju iznosila je 290 milijarda EUR, odnosno 30 % ukupne vrijednosti novčanica u optjecaju.

Podatci u vezi sa svih sedam apoena novčanica u optjecaju mogu se pronaći u odjeljku sa statističkim podatcima.

Izvan europodručja

Putujuće euronovčanice

Stanovnici europodručja nisu jedini koji se koriste euronovčanicama. Euro je međunarodna valuta, stoga dio euronovčanica napušta europodručje i ostaje izvan njega.

Vrijednost euronovčanica u optjecaju koje drže ljudi izvan europodručja, prije svega na susjednim područjima, procjenjuje se na 20 – 25 % ukupne vrijednosti novčanica u optjecaju. Potražnja za euronovčanicama izvan europodručja naglo je porasla kada se u listopadu 2008. intenzivirala financijska kriza. Potražnja je primjetno porasla u državama istočne Europe izvan EU-a, u kojima su nacionalne valute deprecirale prema euru. Te euronovčanice su i dalje u optjecaju, što navodi na zaključak da su u posjedu osoba koje ne žive u europodručju.

Kruženje gotovog novca

Novčani tok

Novčanicama je svojstven određen put kroz gospodarstvo. Poslovne banke ih naručuju od središnjih banaka i potom isplaćuju putem bankomata. Ljudi ih troše u trgovinama, na tržnicama i drugdje, a trgovci na malo i drugi deponiraju ih kod banka. Banke ih potom vraćaju svojim središnjim bankama, koje provjeravaju njihovu autentičnost i prikladnost za optjecaj.

Organizacija lanca opskrbe gotovim novcem razlikuje se od države do države i ovisi, npr., o

  • ustroju lokalne središnje banke, uključujući mrežu njezinih poslovnica
  • bankama i njihovim mrežama poslovnica
  • pravnom režimu
  • platnim navikama ljudi
  • infrastrukturi društava za prijevoz gotovog novca koja djeluju na tržištu
  • i, naposljetku, zemljopisnim značajkama svake države, njezinoj povijesti i tradiciji.

Iz tih razloga nije moguć jednoobrazan model organizacije kruženja gotovog novca na nacionalnoj razini za sve države europodručja.

Usprkos tim razlikama Eurosustav nastavlja s nastojanjima da se postigne veća konvergencija gotovinskih usluga središnjih banaka europodručja. S tim u vezi, traži mišljenja dionika i na nacionalnoj i na europskoj razini. Dionici će, zahvaljujući većoj usklađenosti i integriranosti, imati više koristi od jedinstvene valute.

Sortiranje i uništavanje

Jesu li prikladne ili neprikladne za upotrebu?

Da bi ljudi imali povjerenje u njih, novčanice moraju biti autentične i visokokvalitetne. Stoga središnje banke europodručja prije izdavanja novčanica provjeravaju jesu li novčanice autentične, kao i jesu li pretjerano oštećene ili prljave.

Nacionalne središnje banke imaju potpuno automatizirane strojeve za obradu novčanica, kojima provjeravaju novčanice koje prime. Tim se strojevima novčanice sortiraju kako bi se održali visoki standardi kvalitete. Nacionalne središnje banke izdvojile su u 2013. oko 6 milijarda novčanica kao neprikladne za optjecaj i zamijenile ih novim novčanicama. Prljave ili oštećene novčanice uništavaju se.