MIŠLJENJE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

оd 22. kolovoza 2018.

o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU; i o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica

(CON/2018/37)

(2018/C 382/03)

Uvod i pravna osnova

Europska središnja banka (ESB) zaprimila je 28. ožujka 2018. zahtjev Vijeća Europske unije i 13. travnja 2018. zahtjev Europskog parlamenta za davanje mišljenja o (1) Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU (1) (dalje u tekstu „Prijedlog direktive”) i (2) Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica (2) (dalje u tekstu „Prijedlog uredbe” i zajedno s Prijedlogom direktive, zajedno „prijedlozi direktive i uredbe”).

Nadležnost ESB-a za davanje mišljenja temelji se na članku 127. stavku 4. i članku 282. stavku 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije budući da prijedlozi direktive i uredbe sadrže odredbe koje utječu na (1) osnovnu zadaću Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) da utvrđuje i provodi monetarnu politiku u skladu s prvom alinejom članka 127. stavka 2. Ugovora, (2) doprinos ESB-a nesmetanom vođenju politika nadležnih tijela koje se odnose na bonitetni nadzor kreditnih institucija i na stabilnost financijskog sustava, u skladu s člankom 127. stavkom 5. Ugovora, i (3) zadaće dodijeljene ESB-u koje se odnose na bonitetni nadzor kreditnih institucija u skladu s člankom 127. stavkom 6. Ugovora. Upravno vijeće donijelo je ovo Mišljenje u skladu s prvom rečenicom članka 17. stavka 5. Poslovnika Europske središnje banke.

Opće napomene

ESB pozdravlja ciljeve prijedloga direktive i uredbe u vidu promicanja daljnje integracije financijskih tržišta Unije i produbljivanja unije tržišta kapitala. ESB se izjašnjava za razvijeno, usklađeno, visokokvalitetno i transparentno tržište pokrivenih obveznica u Uniji i vidjeti Prijedlog direktive kao važan korak prema stvaranju takvog tržišta. ESB također vidjeti dobru stranu u Prijedlogu direktive koja služi kao osnova za novo nacionalno zakonodavstvo o pokrivenim obveznicama. Međutim, provedba Prijedloga direktive možda neće dovesti do potpunog usklađivanja ako će države članice imati fleksibilnost u njezinoj provedbi. Predviđeni stupanj fleksibilnosti ne bi trebao ugroziti cilj buduće konvergencije prema zajedničkom, visokom standardu u svim državama članicama.

Razlikovanje između reguliranja različitih proizvoda u okviru inicijativa pokrenutih na temelju širih ciljeva politike unije tržišta kapitala omogućava razmatranja specifična za pojedini proizvod. U tom smislu, ESB podržava pristup Prijedloga direktive pri čemu bi se europskim osiguranim obveznicama bavilo u posebnom zakonodavnom prijedlogu. Ovaj pristup poštuje specifičnu, visoku kvalitetu imovine sadržanu u skupovima za pokriće europskih pokrivenih obveznica i nepotrebno ne miješa različite kategorije imovine.

Prijedlog direktive predviđa nadzor pokrivenih obveznica od strane nacionalnih nadležnih tijela. Ovaj nadzor proizvoda razlikuje se i bez utjecaja je na ESB-ove zadaće bonitetnog nadzora utvrđene u Uredbi Vijeća (EU) br. 1024/2013 (3). Posebno, Prijedlog direktive ne utječe na isključiv zadatak ESB-a izdavanja odobrenja za rad kreditnim institucijama i oduzimanja odobrenja za rad kreditnim institucijama (4), koje mogu, ovisno o nacionalnom zakonodavnom okviru, uključivati opće odobrenje za izdavanje pokrivenih obveznica. Slično tome, ESB ostaje nadležan za osiguravanje da kreditne institucije odgovarajuće upravljaju bonitetnim rizicima koji proizlaze iz izdavanja pokrivenih obveznica i iz investicija u pokrivene obveznice te da ih odgovarajuće procjenjuju.

Eurosustav prihvaća pokrivene obveznice koje ispunjavaju kriterije prihvatljivosti kao instrumenti osiguranja u operacijama monetarne politike Eurosustava. Eurosustav kupuje pokrivene obveznice u programu kupnje pokrivenih obveznica Eurosustava (CBPP3) kao dio svog proširenog programa kupnje imovine (APP) (5). Prijedlozi direktive i uredbe ne ovise o okviru instrumenata osiguranja Eurosustava i CBPP3 budući da su to instrumenti monetarne politike koji ulaze u isključivu nadležnost Eurosustava.

Posebne napomene o Prijedlogu direktive

1.   Definicije

Predlaže se dodavanje pojma „dobrovoljna prekomjerna kolateralizacija” kao dodatna komponenta prekomjerne kolateralizacije, na taj način čineći dobrovoljnu prekomjernu kolateralizaciju predmetom zahtjeva o odvajanju. Ovo dodavanje osiguralo bi da je dobrovoljna prekomjerna kolateralizacija podvrgnuta osiguranjima na temelju Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6).

2.   Prihvatljiva imovina

2.1.

ESB pozdravlja kvalitativne zahtjeve za prihvatljivu imovinu prema kojima pokrivene obveznice moraju biti kolateralizirane, što uključuje i određenu unaprijed definiranu visokokvalitetnu imovinu (7) i „drugu imovinu visoke kvalitete” koja udovoljava određenim zahtjevima. Međutim, u pogledu ove „druge imovine visoke kvalitete” odgovarajući zahtjevi mogu biti nedovoljni da osiguraju usklađeni tretman imovine kao visokokvalitetne imovine, uzimajući u obzir pristup na temelju načela koji se koristi u Prijedlogu direktive. Stoga ESB podržava uvođenje strožih zahtjeva u Prijedlogu direktive.

2.2.

U vezi s prihvatljivosti imovine koja se nalazi izvan Unije, najveći udio takve imovine trebao bi biti uveden radi osiguravanja homogenosti skupa za pokriće, jačanja europskog karaktera proizvoda pokrivenih obveznica i podržavanja razumijevanja rizika skupa za pokriće od strane ulagatelja.

2.3.

Homogenost imovine skupa za pokriće ključno je obilježje transparentnih pokrivenih obveznica visoke kvalitete i stoga se daje prednost homogenim skupovima koji se sastoje isključivo od jedne kategorije imovine. Međutim, države članice mogu dopustiti mješovite skupove kada oni određuju osiguranja potrebna za osiguravanje da je profil rizika imovine u skupu dovoljno slične prirode i da se sadržaj skupa za pokriće značajno ne mijenja tijekom vremena.

2.4.

Prijedlog direktive trebao bi pojasniti da se zahtjev za odvajanje primjenjuje na svu imovinu, uključujući imovinu koja se drži pomoću prekomjerne kolateralizacije, uključujući ako je takva prekomjerna kolateralizacija pružena na dobrovoljnoj osnovi. Međutim, ovaj se zahtjev ne bi trebao proširiti na druga dodatna jamstva povezana s programima pokrivenih obveznica koja se zahtijevaju prema nacionalnim zakonima o pokrivenim obveznicama, ali koja ne čine dio prekomjerne kolateralizacije kao takve (8). Prijedlog direktive trebao bi također pojasniti da bi imovina u skupu za pokriće trebala biti razdvojena prema: (a) registraciji imovine skupa za pokriće u registru skupa za pokriće; (b) prijenosu imovine skupa za pokriće na subjekt posebne namjene; ili (c) držanju imovine skupa za pokriće u specijaliziranoj hipotekarnoj kreditnoj instituciji.

2.5.

Nadzor izdavatelja pokrivenih obveznica trebao bi biti dopunjen trajnim praćenjem skupa za pokriće. Prijedlog direktive trebao bi učiniti imenovanje nadzornika skupa za pokriće pri izdavanju pokrivenih obveznica obveznim, a ne tek dobrovoljnim. Takav zahtjev za nadzornika skupa za pokriće već je ustaljen u nacionalnim zakonodavstvima mnogih država članica. Nadzornik skupa za pokriće trebao bi udovoljavati barem minimalnim uvjetima utvrđenim u Prijedlogu direktive. Zahtjev da nadzornik supa za pokriće mora biti subjekt odvojen i nezavisan od kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice i da mora također biti subjekt odvojen i nezavisan od revizora te kreditne institucije, rješava svaki mogući sukob interesa.

2.6.

Nekoliko odredbi o informacijama ulagateljima u Prijedlogu direktive su dobrodošle. Prvo, informacije ulagateljima pružaju se za sve regulirane pokrivene obveznice. Drugo, učestalost objavljivanja informacija ulagateljima povećana je s polugodišnje na tromjesečnu. Treće, opseg informacija ulagateljima koji se pruža proširen je tako da također obuhvaća ugovorne i dobrovoljne razine prekomjerne kolateralilzacije te pojedinosti o kamatnim stopama, valutnim, kreditnim, tržišnim i likvidnosnim rizicima. Međutim, ove odredbe ostavljaju prevelik prostor za tumačenje tih zahtjeva za izdavatelje i nadležna tijela. Mogućnost za različite pristupe primjerice definicijama i formatima podataka mogu ugroziti opće razumijevanje dostavljenih informacija. Stoga, radi daljnjeg olakšavanja dubinske analize od strane ulagatelja i usporedivosti pokrivenih obveznica, trebalo bi zahtijevati dodatne i detaljnije informacije. Nadalje, informacije bi trebale biti prezentirane u obliku obrasca.

3.   Zahtjevi za pokriće i likvidnost

3.1.

Budući da opće mjerenje zahtjeva za pokriće utemeljeno na načelu nominalnog izračuna omogućava usporedbu pokrivenih obveznica kroz države članice i izdavatelje, ne može se primijeniti na ugovore o izvedenicama. Zakonsku prekomjernu kolateralizaciju trebalo bi maknuti iz zahtjeva za pokriće jer je njezina svrha osiguranje pružanja dodatne imovine i tako već pokrivena u drugim odredbama nacrta direktive. Iz izračuna pokrića trebalo bi izostaviti ne samo neosigurana potraživanja, nego i osigurana kada nije vjerojatno da će dužnik platiti ili je dug dospio (9) jer bi u tim okolnostima dvostruka uloga bila slabija. Radi osiguravanja zaštite ulagatelja potrebni su brojni dodatni kriteriji. Prvo, za izračun minimalnog pokrića trebalo bi primjenjivati barem ista ograničenja omjera vrijednosti kredita i imovine kako je utvrđeno sukladno Uredbi (EU) br. 575/2013 (10). U tom smislu, trebalo bi osigurati usklađivanje izračuna omjera vrijednosti kredita i imovine korištenjem transparentne indeksacije, najmanje godišnju revaloriziaciju imovine za pokriće i korištenje tekućeg stanja kredita umjesto izvornog stanja kredita. Drugo, zamjensku imovinu ne bi trebalo uzeti u obzir u zahtjevu za pokriće ili, u najmanju ruku, bilo bi razborito odrediti ograničenje na zamjensku imovinu koja se razmatra u izračunu zahtjeva za pokriće.

3.2.

Imovina koja se kvalificira kao razina 1 ili razina 2 A (11) smatra se likvidnom imovinom i stoga prikladnom za zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće. Imovina razine 2B koja uključuje na primjer vrijednosne papire osigurane imovinom, korporativne vrijednosne papire i dionice koje udovoljavaju predviđenim zahtjevima (12), manje je likvidna i stoga ne bi trebala doprinositi zaštitnom sloju likvidnosti skupa za pokriće. Osim toga, imovina koju izdaje sama kreditna institucija, njezino matično društvo, njezino društvo kći, drugo društvo kći njezina matičnog društva ili sekuritizacijski subjekt posebne namjene s kojim kreditna institucija ima blisku vezu (13) ne bi se trebala koristiti kao dio zaštitnog sloja likvidnosti radi sprječavanja koncentracije društava unutar grupe izdavatelja ili povezanih s izdavateljem. Nadalje, države članice trebale bi osigurati dovoljnu razinu diversifikacije (14) radi omogućavanja brze likvidacije ove imovine bez značajnog gubitka vrijednosti.

3.3.

Zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće trebao bi obuhvatiti sve neto likvidnosne odljeve za 180 kalendarskih dana jer bi zaštitni sloj likvidnosti trebao također obuhvatiti moguće scenarije nesolventnosti izdavatelja. Stoga, ne bi trebalo biti odbijanja primjene ovog zahtjeva, kako je sada slučaj na temelju članka 16. stavka 4. Prijedloga direktive, koji ne zahtijeva zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće ako su osigurani drugi zahtjevi likvidnosti u drugim aktima prava Unije. Međutim, ESB bi cijenio da postojeći zahtjev prema kojem imovina mora biti bez tereta (15) da bi bila prihvatljiva kao dio zaštitnog sloja likvidnosti kreditne institucije bude pojašnjen u tom smislu.

3.4.

Prijedlog direktive omogućio bi izračun otplate glavnice za pokrivene obveznice sa strukturom za produženje roka dospijeća koji se zasniva na produženom datumu konačnog dospijeća umjesto na datumu planiranog dospijeća u kontekstu zahtjeva za zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće. To de facto znači da za ove vrste pokrivenih obveznica ne postoji zahtjev za zaštitni sloj likvidnosti za otplatu glavnice na datum planiranog dospijeća. Zahtjev za zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće za izračun otplate glavnice za pokrivene obveznice sa strukturom za produženje roka dospijeća trebao bi se osnivati na datumu planiranog dospijeća jer postoji očekivanje da će ove pokrivene obveznice biti otplaćene na datum planiranog dospijeća, a neplaćanje na datum planiranog dospijeća može imati značajne rizike financiranja za kreditnu instituciju. Dospijeće takvih pokrivenih obveznica ne bi trebalo, u redovnom slučaju, biti produženo ako postoji dovoljno novca da se plati imatelje pokrivenih obveznica u vrijeme planiranog dospijeća. Stoga, nepostojanje zaštitnog sloja likvidnosti za otplatu glavnice na datum predviđenog dospijeća može povećati vjerojatnost da dospijeće takvih pokrivenih obveznica bude produženo (16).

4.   Strukture s isplatom glavnice po dospijeću, time da se rok dospijeća može produljiti (eng. „soft bullet”) i strukture s rokom dospijeća koji se može produljiti kako bi bio istovjetan dospijeću odnosne imovine (eng. „pass-thorugh”)

4.1.

Inovativne strukture pokrivenih obveznica koje zahtijevaju pažljivu trajnu procjenu radi osiguravanja održivog razvoja tržišta brzo se razvijaju. Posebno, tijekom nekoliko prošlih godina više su se koristile pokrivene obveznice sa strukturom za produljenje roka dospijeća pri čemu kreditna institucija izdavatelj može produljiti datum planiranog dospijeća, a da nisu dovoljno razmotreni posebni rizici koji te strukture predstavljaju (17).

4.2.

Prijedlog direktive omogućava strukture za produženje roka dospijeća pod određenim uvjetima. Prema iskustvu ESB-a, nije moguće potpuno isključiti diskrecijsko pokretanje produženja dospijeća u svim državama članicama zbog različitosti u nacionalnim pravnim okvirima primjenjivim na pokrivene obveznice, mogućih varijacija u ugovornim odredbama programa pokrivenih obveznica i razlika u tome kako nacionalno pravo tretira neispunjavanje obveza i neplaćanje u nedostatku zabrane dobrovoljnog pokretanja neispunjavanja obveza. Dopuštanjem da pokretači produženja budu utvrđeni ugovorom, Prijedlog direktive mogao bi imati za posljedicu značajnu heterogenost pokrivenih obveznica, što ometa usklađivanje. Stoga se predlaže da budu dozvoljeni samo zakonski pokretači propisani zakonom, a da ugovorni pokretači budu isključeni.

4.3.

U tom smislu primjećuje se da je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) predložilo skup posebnih uvjeta kojima trebaju udovoljiti pokrivene obveznice sa strukturama za produženje roka da bi bile prihvatljive za povlašteni tretman u pogledu pondera rizika. Posebno, produženje dospijeća može biti provedeno samo ako je došlo do sljedećih pokretača (oba se pokretača moraju pojaviti kumulativno): i. izdavatelj pokrivene obveznice mora biti u statusu neispunjavanja obveza i ii. pokrivene obveznice krše određene prethodno utvrđene kriterije/testove koji utvrđuju vjerojatnost da se pokrivene obveznice neće otplatiti na datum predviđenog dospijeća (18). Ova dva zahtjeva ograničila bi moguće diskrecijsko pravo kreditne institucije izdavatelja tijekom produženja dospijeća.

5.   Učinkovita suradnja između nadzornih tijela

S obzirom na nadležnost ESB-a u pogledu bonitetnih rizika kreditnih institucija, važno je za ESB da osigura odgovarajuće upravljanje rizicima koji proizlaze iz izdavanja pokrivenih obveznica. Stoga bi ESB trebao biti u mogućnosti zahtijevati odgovarajuće informacije na ad-hoc osnovi od nadležnih tijela odgovornih za javni nadzor pokrivenih obveznica radi uzimanja u obzir tih informacija za kontinuirani bonitetni nadzor odnosne kreditne institucije.

6.   Oznaka

Dok pojam posebne oznake za pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije osnovane u Uniji ima svoje značajke, postoje neka pitanja koja je potrebno raspraviti na razini država članica, kao što je nadležno tijelo za davanje oznake i posebni zahtjevi koji se odnose na odobravanje oznake. Ne može se u potpunosti isključiti mogućnost da neki ulagatelji mogu pobrkati skraćeni naziv oznake Europska pokrivena obveznica (ECB) s pokratom za Europsku središnju banku (ECB). Stoga bi mogao biti poželjan neutralniji naziv, npr. EU pokrivena obveznica.

Posebne napomene o Prijedlogu uredbe

7.   Prekomjerna kolateralizacija i zamjenska imovina

7.1.

ESB pozdravlja usklađen pristup prema smanjenoj prekomjernoj kolateralizaciji. Daje se prednost jedinstvenoj metodi obračuna bez izuzetaka. ESB stoga ima ograde o prijedlogu za primjenu različitih zahtjeva u određenim slučajevima. Ne dovodeći u pitanje izazove jedinstvenog zahtjeva diljem Unije, ESB prima na znanje nedavne standarde Bazelskog odbora (19) i smatra zahtjev od 5 % kao razumno stajalište.

7.2.

ESB pozdravlja činjenicu da Prijedlog uredbe pojašnjava da bi se ograničenja omjera vrijednosti kredita i založene nekretnine trebala primjenjivati kao umjerena ograničenja pokrića. Na primjer, nema ograničenja o veličini osnovnog kredita, ali takav kredit može samo doprinijeti zahtjevima za pokriće do primjenjivog ograničenja omjera vrijednosti kredita i založene nekretnine i uključujući isto. Ovo ograničenja omjera vrijednosti kredita i založene nekretnine trebao bi se primjenjivati ne samo po uključenju takvog kredita nego tijekom čitavog dospijeća kredita. U tom smislu, važno je da je čitav iznos kredita, uključujući dio kredita koji premašuje primjenjivo ograničenje omjera vrijednosti kredita i založene nekretnine, predmet odvajanja imovine u skupu za pokriće u skladu s Prijedlogom direktive. Za svrhu ograničenja omjera vrijednosti kredita i založene imovine, bilo bi razborito da vrijednost imovine bude praćena i ažurirana najmanje na godišnjoj osnovi upotrebom metode indeksacije, povrh drugih zahtjeva za kolateral u obliku nekretnine koji su utvrđeni u članku 208. Uredbe (EU) br. 575/2013.

7.3.

S obzirom na poteškoće u financiranju pomorskog prometa, zbog visoko cikličke prirode industrije pomorskog prometa (20), bilo bi prikladno isključiti pokrivene obveznice koje su kolateralizirane kreditima osiguranim teretima na brodovima, od povlaštenog tretmana u skladu s člankom 129. stavkom 4. i 5. Uredbe (EU) br. 575/2013.

7.4.

Razborito je da imovina koja može doprinijeti obveznoj prekomjernoj kolateraliziciji bude prihvatljiva imovina kako je popisana u Prijedlogu uredbe i da bude podvrgnuta istim ograničenjima o veličini izloženosti kao što je utvrđeno u Prijedlogu uredbe.

7.5.

Važno je imati kvalitativne zahtjeve za zamjensku imovinu za pokrivene obveznice i prikladno je da se isti zahtjevi primjenjuju za prihvatljivu imovinu u skladu s Prijedlogom uredbe. Međutim, ovi kvalitativni kriteriji trebali bi biti dopunjeni kvantitativnim ograničenjima (21). Ova kvantitativna ograničenja dalje bi regulirala sastav skupa za pokriće radi osiguravanja njegove homogenosti i olakšavala bi sposobnost ulagatelja da provede dubinsku analizu. Prema analizi EBA-e, velika većina nacionalnih okvira pokrivenih obveznica regulira zamjensku imovinu u smislu sastava i kvantitativnih ograničenja (22). ESB bi stoga preporučio uključivanje u Prijedlog uredbe zahtjeva da zamjenska imovina ne smije premašiti 20 % ukupnog nominalnog iznosa svih nepodmirenih pokrivenih obveznica izdavatelja.

Na mjestima gdje ESB preporučuje izmjenu prijedloga direktive i uredbe, poseban prijedlog nacrta naznačen je u tehničkom radnom dokumentu uz popratno obrazloženje dano u tu svrhu. Tehnički radni dokument dostupan je na engleskom jeziku na mrežnim stranicama ESB-a.

---

(1)  COM(2018) 94 konačno.

(2)  COM(2018) 93 konačno.

(3)  Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.).

(4)  Vidjeti članak 4. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1024/2013.

(5)  Odluka ESB/2014/40 Europske središnje banke od 15. listopada 2014. o provedbi trećeg programa kupnje pokrivenih obveznica (SL L 335, 22.11.2014., str. 22.).

(6)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.). Vidjeti posebno članak 76. stavak 2. točku (e) i članak 79. stavak 1. točku (a), koje zahtijevaju od država članica da osiguraju da postoji odgovarajuća zaštita za programe pokrivenih obveznica tako da spriječe, inter alia, prijenos neke, ali ne sve imovine, prava i obveza koje čine ili tvore dio programa pokrivenih obveznica kojih je institucija u sanaciji strana. Vidjeti također stranicu 141. EBA-inog izvješća o pokrivenim obveznicama: Preporuka o usklađivanja okvira pokrivenih obveznica u EU od 20. prosinca 2016. (EBA-Op-2016-23), („Preporuka EBA-e”).

(7)  Molimo vidjeti članak 129. stavak 1. točke od (a) do (g) Uredbe (EU) br. 575/2013.

(8)  Na primjer, u slučaju španjolskih pokrivenih obveznica (cédulas) čitav hipotekarni porfelj čini dodatno jamstvo zahtijevanoj razini prekomjerne kolateralizacije. Dodatna jamstva mijenjaju se tijekom vremena.

(9)  Vidjeti članak 178. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(10)  Vidjeti članak 129. stavak 1. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(11)  Vidjeti članak 10. i 11. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/61 od 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (SL L 11, 17.1.2015., str. 1.).

(12)  Vidjeti članak 12. Delegirane uredbe (EU) 2015/61.

(13)  Vidjeti članak 7. stavak 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/61.

(14)  Vidjeti članak 8. stavak 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/61.

(15)  Vidjeti članak 7. stavak 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/61.

(16)  Vidjeti također stavak 2.2.4. Mišljenja CON/2017/46. Sva mišljenja ESB-a objavljena su na mrežnim stranicama ESB-a www.ecb.europa.eu.

(17)  Vidjeti također stranice 17. i 18. „Doprinosa ESB-a savjetovanju Europske komisije o uniji tržišta kapitala, evaluacija na sredini 2017.”, dostupno na mrežnim stranicama ESB-a.

(18)  Vidjeti stranicu 137. Preporuke EBA-e.

(19)  Vidjeti Basel III: Dovršavanje reformi poslije krize, 7. prosinca 2017., dostupno na mrežnim stranicama Banke za međunarodne namire www.bis.org, razmatra zahtjev od 10 %.

(20)  Vidjeti „ESB, nadzor banaka, pregledi odobravanja zajmova sektoru pomorskog prometa koji je u problemima”, 17. svibnja 2017. dostupno na mrežnim stranicama ESB-a, nadzor banaka www.bankingsupervision.europa.eu.

(21)  Vidjeti stranicu 139. Preporuke EBA-e.

(22)  Vidjeti stranicu 139. Preporuke EBA-e.