EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52014AB0009

Mišljenje Europske središnje banke od 5. veljače 2014. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2013/36/EU i 2009/110/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (CON/2014/9)

OJ C 224, 15.7.2014, p. 1–25 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

15.7.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 224/1


MIŠLJENJE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 5. veljače 2014.

o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2013/36/EU i 2009/110/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ

(CON/2014/9)

2014/C 224/01

Uvod i pravna osnova

Europska središnja banka (ESB) je 31. listopada 2013. zaprimila zahtjev od Vijeća za mišljenje o prijedlogu direktive o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2013/36/EU i 2009/110/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (1) (daljnje u tekstu „prijedlog direktive”).

Nadležnost ESB-a za davanje mišljenja temelji se na članku 127. stavku 4. i članku 282. stavku 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije budući da prijedlog direktive sadrži odredbe koje utječu na zadaće Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) da promiče nesmetano funkcioniranje platnih sustava i doprinosi nesmetanom vođenju politika koje se odnose na stabilnost financijskog sustava kako je navedeno u četvrtoj alineji članka 127. stavka 2. i članku 127. stavku 5. Ugovora. Upravno vijeće donijelo je ovo mišljenje u skladu s prvom rečenicom članka 17. stavka 5. Poslovnika Europske središnje banke.

Opće napomene

1.

Prijedlog direktive, koji obuhvaća i stavlja izvan snage Direktivu 2007/64/EZ (2) („Direktiva o platnim uslugama ”) ima za cilj pomoći kod daljnjeg razvoja tržišta elektroničkih plaćanja na razini cijele Unije, čime se omogućava potrošačima i sudionicima na tržištu da u potpunosti iskoriste pogodnosti unutarnjeg tržišta, uzimajući također u obzir brzo rastuće tržište platnih usluga u maloprodaji (uvođenje novih rješenja platnih usluga putem pametnih telefona, e-trgovine itd.). Ovi prijedlozi uslijedili su nakon što je Komisija napravila opsežan pregled postojećeg okruženja platnih usluga. U siječnju 2012. Komisija je objavila i provela javno savjetovanje o svojoj Zelenoj knjizi ususret integriranom europskom tržištu za kartična plaćanja te internetski i mobilni platni promet (3), na koju je ESB također odgovorio (4). Oba odgovora na savjetovanje o Zelenoj knjizi te vlastite studije Komisije i njezin pregled Direktive o platnim uslugama, otkrivaju da nedavne inovacije na tržištu i u tehnologiji za platne usluge u maloprodaji predstavljaju nove zadaće za regulatore, koje prijedlozi nastoje riješiti.

2.

Prijedlog direktive uvodi brojne izmjene važećeg sustava Direktive o platnim uslugama, uključujući proširenje pokrivenosti u vezi zemljopisnog područja primjene i valute platnih transakcija. Ovim se prijedlogom ponovno utvrđuju i mijenjaju niz postojećih izuzeća od Direktive o platnim uslugama kako bi ih se učinilo strožim i otežalo njihovo iskorištavanje, te se brišu ostala izuzeća koje više nisu potrebna. Na primjer, mijenja se izuzeće za „trgovačke zastupnike” tako da se ono primjenjuje na trgovačke zastupnike koji djeluju u ime platitelja ili u ime primatelja uplate. Prijedlog također ponovno utvrđuje i ograničava važeću iznimku digitalnog sadržaja ili „telekomunikacijsku” te iz Direktive o platnim uslugama uklanja izuzeće usluga bankomata koje pružaju neovisni ponuđači usluga bankomata. Ono što je najznačajnije jest to da se režim Direktive o platnim uslugama širi kako bi se obuhvatile nove usluge i njihovi pružatelji, tj. „treći pružatelji platnih usluga ” čija je poslovna djelatnost pružanje usluga utemeljenih na pristupu računima za plaćanje, kao što je započinjanje platne transakcije ili osiguravanje informacija o računu, no koji inače ne drže sredstva klijenata (5). Njime se također zabranjuje praksa trgovaca da nameću dodatne naknade za kartice s uređenim međubankovnim naknadama, s obzirom na ograničavanje međubankovnih naknada na temelju prijedloga uredbe o međubankovnim naknadama za plaćanja na temelju kartica (6). Naposljetku, mijenjaju se brojne važne sastavnice važećeg sustava - kao što su na primjer zahtjevi povezani sa zaštitom, uvjeti za oslobođenje, te odgovornost pružatelja platnih usluga i platitelja za neodobrene platne transakcije - s ciljem daljnjeg usklađivanja ovih odredbi, razvijanja ravnopravnijih uvjeta tržišnog natjecanja i poboljšanja pravne sigurnosti (7). Opća je svrha prijedloga direktive pružiti potrošačima povećanu zaštitu protiv prijevara, mogućih zlouporaba i drugih incidenata povezanih sa sigurnošću platnih usluga. Prijedlog sadrži nekoliko odredbi koje od Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) zahtijevaju doprinos dosljednom funkcioniranju nadzora sukladno Uredbi (EU) 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

3.

ESB snažno podupire ciljeve i sadržaj prijedloga direktive. Prijedlog se osobito podupire zbog širenja postojećeg popisa platnih usluga kako bi se obuhvatile usluge započinjanja plaćanja i usluge osiguravanja informacija o računu kao sredstva potpore inovacijama i tržišnom natjecanju na području platnih usluga u maloprodaji. Tijela za nadzor opsežno su raspravila pitanje pristupa trećih osoba računima za plaćanje s obzirom na Europski forum o sigurnosti na području platnih usluga u maloprodaji. Prijedlozi ESB-a odražavaju bitne dijelove tih rasprava.

4.

ESB također pozdravlja činjenicu (a) da je predloženo usklađivanje i poboljšanje operativnih i sigurnosnih zahtjeva za pružatelje platnih usluga; (b) da se provedbene ovlasti nadležnih tijela moraju pojačati; i (c) da se trebaju postrožiti određene odredbe Direktive o platnim uslugama u vezi čije su primjene države članice do sada imale značajnu diskreciju. Ova je diskrecija dovela do značajne razlike kod primjene pravila u Uniji te posljedično do rascjepkanosti tržišta platnih usluga u maloprodaji (9). ESB je prethodno obznanio vlastita stajališta u svojem odgovoru na Zelenu knjigu (10) te također na drugim forumima kao što je Europski forum o sigurnosti na području platnih usluga u maloprodaji. ESB ističe zadovoljstvo činjenicom da je mnogo preporuka danih u tom odgovoru i od strane Europskog foruma o sigurnosti na području platnih usluga u maloprodaji, obuhvaćeno prijedlogom direktive. Ipak, ESB ima niz posebnih primjedbi.

Posebne napomene

1.    Definirani pojmovi

Definirani pojmovi iz prijedloga direktive (11) uvelike su ostali neizmijenjeni u odnosu na definirane pojmove iz Direktive o platnim uslugama, no mogli bi se još poboljšati. Osobito bi se definicije „izdavanje platnih instrumenata” i „stjecanje platnih transakcija” trebale uvrstiti u prijedlog direktive (12). Ovime bi Prilog I. prijedloga direktive bio jasniji. Definicije „usluge započinjanja plaćanja” (13) i „usluge osiguravanja informacija o računu” (14)bi se također mogle poboljšati daljnjom izmjenom, a definicije „kreditnog prijenosa”, „prekograničnih plaćanja” i „nacionalnih plaćanja” trebale bi se uključiti radi potpunosti.

2.    Ostale odredbe

2.1.

U pogledu područja primjene (15), prijedlog direktive propisuje da kada je samo jedan od pružatelja platnih usluga kod platne transakcije smješten u Uniji, odredbe u vezi datuma valute knjiženja u korist računa (16) te o transparentnosti uvjeta i zahtjevima za obavješćivanje za platne usluge primjenjuju se na one dijelove transakcije koji se izvršavaju u Uniji (17). U mjeri u kojoj je moguće, Glava IV. koja pokriva prava i obveze u vezi pružanja i korištenja platnih usluga, također bi se trebala primjenjivati u tim slučajevima i jednako primjenjivati u odnosu na sve valute.

2.2.

Prijedlog direktive ne zadržava mogućnost sadržanu u važećoj Direktivi o platnim uslugama koja ovlašćuje države članice ili nadležna tijela da prošire zahtjeve vezane uz zaštitu, primjenjive na institucije za platni promet, koje se ne bave poslovnim djelatnostima koje se odnose na plaćanja institucijama za platni promet koje se bave samo pružanjem platnih usluga (18). ESB bi predložio da se institucije za platni promet obveže na pružanje odgovarajuće zaštite u obliku zahtjeva povezanih sa zaštitom za sredstava korisnika platnih usluga, neovisno o tome bave li se drugim poslovnim djelatnostima različitim od platnih usluga.

2.3.

Radi učinkovitosti, ESB bi pozdravio određivanje jednog tijela koje bi bilo nadležno za osiguranje usklađenosti s direktivom, ali je, međutim, svjestan da bi se to moglo pokazati problematičnim u praksi zbog razlika u nacionalnim sustavima.

2.4.

Nadalje, ESB predlaže da se Europol uvrsti kao dodatno tijelo s kojim nadležna tijela za nadziranje platnih usluga mogu razmjenjivati podatke (19), s obzirom na stručnost Europola na području međunarodnog kriminala i terorizma, uključujući borbu protiv krivotvorenja eura i drugih zlouporaba platnih instrumenata i platnih usluga za potrebe financijskog kriminala.

2.5.

S obzirom da za usluge iz točke 7. Priloga I. prijedloga direktive pružatelji platnih usluga koji vode račun imaju ovlast dopustiti pristup računima za plaćanje, i uzimajući u obzir da se usluge trećih pružatelja platnih usluga obično pružaju preko Interneta zbog čega nisu ograničene na jednu državu članicu, ESB iz sigurnosnih razloga predlaže da treći pružatelji platnih usluga ne budu uzrok niti jednog oslobođenja iz članka 27.

2.6.

Platni sustavi određeni Direktivom 2009/44/EZ (20) (dalje u tekstu: „Direktiva o konačnosti namire”) isključeni su iz pravila u članku 29. stavku 1. prijedloga direktive prema kojem pristup platnim sustavima platnog prometa treba biti objektivan i bez diskriminacije. Međutim, u zadnjem podstavku članka 29. stavka 2. prijedloga direktive navedeno je da ako određeni platni sustav dopušta neizravno sudjelovanje, takvo bi sudjelovanje također trebalo biti omogućeno drugim ovlaštenim ili registriranim pružateljima platnih usluga u skladu s člankom 29. stavkom 1. Definicija „neizravni sudionik” u članku 2. točki (g) Direktive o konačnosti namire trenutno ne obuhvaća institucije za platni promet, te ESB radi osiguranja dosljednosti i pravne sigurnosti predlaže izmjenu definicije „neizravnog sudionika” u Direktivi o konačnosti namire kako bi se obuhvatili i pružatelji platnih usluga.

2.7.

Radi objedinjavanja sigurnosnih zahtjeva i zaštite potrošača s pojmom otvorenog pristupa uslugama računa za plaćanje, ESB predlaže da se autentikacija klijenata izvrši na odgovarajući način pouzdajući se u snažan sustav za autentikaciju klijenata. Treći pružatelji platnih usluga mogli bi ovo osigurati putem sigurnog preusmjeravanjem platitelja na pružatelje platnih usluga koji vode račun ili izdavanjem svojih osobnih sigurnosnih obilježja. Obje bi mogućnosti trebale činiti dio normiranog europskog sučelja za pristup računu za plaćanje. Ovo bi se sučelje trebalo temeljiti na otvorenoj europskoj normi i trećim pružateljima platnih usluga omogućiti pristup računima za plaćanje kod bilo kojeg pružatelja platnih usluga u Uniji. EBA bi mogla odrediti normu u bliskoj suradnji s ESB-om i uključiti tehničke i funkcionalne specifikacije te povezane postupke. Nadalje, treći pružatelji platnih usluga trebali bi: (a) štititi osobna sigurnosna obilježja korisnika platnih usluga koje sami izdaju; (b) sami se autenticirati na nedvosmislen način naspram pružatelja platnih usluga koji vodi/e račun; (c) suzdržati se od pohrane podataka pribavljenih prilikom pristupanja računima za plaćanje osim podataka koji služe za identifikaciju plaćanja koju započnu, kao što je referentni broj, IBAN platitelja i primatelja uplate te iznos transakcije; i (d) suzdržati se od korištenja podataka za bilo koju svrhu koju korisnik platnih usluga nije izričito odobrio (21). Ugovori između pružatelja platnih usluga koji vodi račun i trećih pružatelja platnih usluga jedna su od mogućnosti za razjašnjavanje niza ovih aspekata. Glavni aspekti (uključujući sustav odgovornosti) trebali bi se razjasniti u predloženoj direktivi sa stajališta učinkovitosti i kako se ne bi stvorila nepotrebna prepreka za tržišno natjecanje, Daljnja pravila poslovanja, uključujući tehničke i operativne sustave, npr. autentikacija, zaštita osjetljivih podataka, identifikacija i praćenje naloga za plaćanje, mogla bi se odrediti stvaranjem platne sheme, kojoj bi mogli pristupiti svi relevantni sudionici i kojom bi se izbjegla potreba za usuglašavanjem oko pojedinačnih ugovora.

2.8.

U vezi odredbi o okvirnim ugovorima i zaštiti potrošača, stajalište je ESB-a da bi potrošači, kao imatelji računa za plaćanje u vezi s uslugama započinjanja plaćanja, trebali imati razinu zaštite usporedivu s onom koja se pruža dužnicima na temelju Uredbe (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (22) (u daljnjem tekstu „Uredba SEPA”), tj. potrošač bi trebao imati pravo dati uputu svom pružatelju platnih usluga koji vodi račun da utvrdi posebni pozitivni ili negativni popis trećih pružatelja platnih usluga (23).

2.9.

U kontekstu izravnih terećenja, prijedlog direktive ukazuje na to da bi platitelj trebao imati bezuvjetno pravo na povrat, osim ako je primatelj uplate već ispunio svoje ugovorne obveze, a platitelj primio usluge ili potrošio robu (24). Umjesto jačanja zaštite potrošača, čini se vjerojatnim da prijedlog direktive više ne bi omogućavao neograničena prava povrata na temelju važećeg SEPA sustava izravnog terećenja. Kako bi postupali u skladu s ovim odredbama o pravu povrata, pružatelji platnih usluga vjerojatno bi morali prikupljati podatke o kupnjama svojih klijenata. Ovo bi pitanje moglo izazvati zabrinutost za privatnost, kao i za povećanje administrativnog opterećenja pružatelja platnih usluga. Umjesto toga, ESB bi predložio uvođenje, kao općeg pravila, neograničenog prava povrata za razdoblje od osam tjedana za sva potrošačka izravna terećenja. Za određene vrsta dobara i usluga, dužnici i vjerovnici bi trebali biti u mogućnosti postići zaseban sporazum o tome da se prava povrata ne primjenjuju. Komisija bi mogla utvrditi iscrpan popis takvih dobara i usluga putem delegiranih akata.

2.10.

Financijska naknada koju treći pružatelji platnih usluga moraju platiti pružateljima platnih usluga koji vode račun u vezi neovlaštene platne transakcije sukladno članku 65. i članku 82. prijedloga direktive, ne odgovara naknadi za neizvršenje, krivo ili zakašnjelo izvršenje. Stoga bi ESB predložio međusobno usklađivanje ovih odredbi kako bi se osigurala slična pravila za naknadu (25).

2.11.

Postojeća Direktiva o platnim uslugama značajno je doprinijela povećanju učinkovitosti plaćanja u maloprodaji uvođenjem roka izvršenja „D+1” za kreditne transfere (26). ESB primjećuje da razvoj poslovne prakse i tehnologije omogućava brže izvršenje plaćanja te pozdravlja činjenicu, da su te usluge već dostupne u nekoliko država članica u korist potrošača i poduzetnika. ESB očekuje da će tržišta nastaviti popravljati rokove izvršenja u Europi te sa zadovoljstvom podupire ovaj postupak u svojoj ulozi katalizatora.

2.12.

Procjena sigurnosnih sustava i obavijesti o incidentima (27) za pružatelje platnih usluga osnovna je nadležnost tijela bonitetnog nadzora i središnjih banaka. Razvoj nadzornih zahtjeva na tim područjima trebao bi stoga ostati pod kontrolom tih tijela. Međutim, na temelju Direktive o platnim uslugama postoji potreba za razmjenom podataka s nadležnim tijela, ESB-om, i, kada je bitno, Europskom agencijom za sigurnost mreža i podataka (ENISA) te s nadležnim tijelima na temelju Direktive o sigurnosti mreža i podataka na području operativnih rizika, uključujući sigurnosne rizike. EBA bi trebala biti nadležna za koordinaciju takve razmjene podataka između nadležnih tijela država članica, pri čemu će ESB obavještavati članice ESSB-a o bitnim pitanjima za platne sustave i platne instrumente.

2.13.

EBA bi također trebala razviti smjernice upućene nadležnim tijelima o postupcima povodom pritužbi (28) koje će pridonijeti postupcima usklađivanja.

2.14.

Određene odredbe (29) odnose se samo na diskreciju država članica u vezi nacionalnih platnih transakcija. Čini se da ta pravila nisu u skladu s ciljem osnivanja jedinstvenog tržišta za platne usluge te bi ih radije trebalo ukloniti.

2.15.

Naposljetku, postoje zasebne odredbe o pristupu informacijama i korištenju informacija o računima za plaćanje od strane trećih pružatelja platnih usluga i trećih izdavatelja platnih instrumenata, tj. kada treći pružatelj platnih usluga izdaje platnu karticu (30). Ove usluge se u bitnome ne razlikuju, tako da bi ESB predložio spajanje tih odredbi budući da bi se bivši sustav pristupa informacijama i korištenja informacija o računima za plaćanje od strane trećeg pružatelja platnih usluga mogao također na odgovarajući način primjenjivati na treće izdavatelje platnih instrumenata.

Na mjestima na kojima ESB preporuča izmjenu prijedloga direktive, posebni prijedlozi su naznačeni u Prilogu uz popratno obrazloženje dano u tu svrhu.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni, 5. veljače 2014.

Predsjednik ESB-a

Mario DRAGHI


(1)  COM(2013) 547/3.

(2)  Direktiva 2007/64/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i o izmjeni direktiva 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 97/5/EZ (SL L 319, 5.12.2007., str. 1.).

(3)  COM(2011) 941 konačno.

(4)  Vidjeti odgovor Eurosustava na Zelenu knjigu Europske komisije „Ususret integriranom europskom tržištu za kartična plaćanja te internetski i mobilni platni promet” iz ožujka 2012., dostupan na mrežnoj stranici ESB-a na www.ecb.europa.eu.

(5)  Vidjeti točku 7. Priloga I. prijedloga direktive.

(6)  Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o međubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica (COM(2013) 550/3); 2013/265.

(7)  Daljnje odredbe pojašnjavaju pravila o pristupu sustavima platnog prometa i o pravu povrata, te također rješavaju sigurnosne aspekte i aspekte autentikacije u skladu s Prijedlogom Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za osiguranje visokog zajedničkog stupnja mrežne i informacijske sigurnosti u Uniji (COM(2013) 48 konačno) (dalje u tekstu „Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti”). Prijedlog Direktive o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti vidjeti dalje donji st. 2.12.

(8)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(9)  Vidjeti, na primjer, članak 66. prijedloga direktive o pravilima o odgovornosti pružatelja platnih usluga i platitelja u slučaju neodobrene kartične transakcije.

(10)  Vidjeti bilješku 4.

(11)  Vidjeti članak 4. prijedloga direktive.

(12)  Vidjeti izmjenu 12. u Prilogu.

(13)  Vidjeti članak 4. stavak 32. prijedloga direktive.

(14)  Vidjeti članak 4. stavak 33. prijedloga direktive.

(15)  Vidjeti članak 2. prijedloga direktive.

(16)  Vidjeti članak 78. prijedloga direktive.

(17)  Vidjeti Glavu III. prijedloga direktive.

(18)  Vidjeti članak 9. Direktive o platnim uslugama.

(19)  Vidjeti članak 25. prijedloga direktive.

(20)  Direktiva 2009/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o izmjeni Direktive 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i Direktive 2002/47/EZ o ugovorima o financijskom kolateralu s obzirom na povezane sustave i kreditna potraživanja (SL L 146, 10.6.2009., str. 37).

(21)  Vidjeti članak 58. prijedloga direktive.

(22)  Vidjeti uvodnu izjavu 13. i članak 5. stavak 3. točku (d) podtočku (III) Uredbe (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 (SL L 94, 30.3.2012., str. 22.) (u daljnjem tekstu „Uredba o jedinstvenom području plaćanja u eurima (SEPA)”.

(23)  Vidjeti članke 45. i 59. (novo) prijedloga direktive.

(24)  Vidjeti uvodnu izjavu 57. i članak 67. stavak 1. prijedloga direktive.

(25)  Vidjeti članak 65., članak 80. i članak 82. prijedloga direktive.

(26)  Članak 69. stavak 1. postojeće Direktive o platnim uslugama propisuje da se kreditni transferi knjiže u korist računa pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja najkasnije do kraja sljedećeg radnog dana nakon primitka naloga za plaćanje.

(27)  Vidjeti članak 85. i članak 86. prijedloga direktive.

(28)  Vidjeti članak 88. stavak 1. prijedloga direktive.

(29)  Vidjeti članak 35. stavak 2. i članak 56. stavak 2. prijedloga direktive.

(30)  Vidjeti članak 58. i članak 59.


PRILOGA

Prijedlozi

Prijedlog Komisije

Izmjene koje predlaže ESB  (1)

Izmjena 1.

Uvodna izjava 6.

„(6)

Posljednjih godina sigurnosni rizici povezani s elektroničkim platnim prometom povećali su se zbog veće tehničke složenosti elektroničkog platnog prometa, neprekidno rastućeg obujma elektroničkog platnog prometa diljem svijeta i novih vrsta platnih usluga. S obzirom na to da su sigurne platne usluge ključni uvjet za tržište platnih usluga koji dobro funkcionira, korisnici platnih usluga trebali bi biti primjereno zaštićeni od takvih rizika. Platne usluge neophodne su za održavanje ključnih gospodarskih i društvenih aktivnosti, stoga se pružatelji platnih usluga poput kreditnih institucija smatraju tržišnim subjektima u skladu s člankom 3. stavkom 8. Direktive [unijeti broj Direktive o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti nakon donošenja] Europskog parlamenta i Vijeća (2).”

„(6)

Posljednjih godina sigurnosni rizici povezani s elektroničkim platnim prometom povećali su se zbog veće tehničke složenosti elektroničkog platnog prometa, neprekidno rastućeg obujma elektroničkog platnog prometa diljem svijeta i novih vrsta platnih usluga. S obzirom na to da su sigurne platne usluge ključni uvjet za tržište platnih usluga koji dobro funkcionira, korisnici platnih usluga trebali bi biti primjereno zaštićeni od takvih rizika. Platne usluge neophodne su za održavanje ključnih gospodarskih i društvenih aktivnosti, stoga se pružatelji platnih usluga poput kreditnih institucija smatraju tržišnim subjektima u skladu s člankom 3. stavkom 8. Direktive [unijeti broj Direktive o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti nakon donošenja] Europskog parlamenta i Vijeća (2).”

Obrazloženje

Vidjeti izmjenu 31.

Izmjena 2.

Uvodna izjava 7.

„(7)

Uz opće mjere koje treba poduzeti na razini država članica u Direktivi [unijeti broj Direktive o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti nakon donošenja], sigurnosni rizici povezani s platnim transakcijama trebali bi se obuhvatiti i na razini pružatelja platnih usluga. Sigurnosne mjere koje trebaju poduzeti pružatelji platnih usluga trebaju biti razmjerne dotičnim sigurnosnim rizicima. Trebao bi se uspostaviti redovan mehanizam izvješćivanja kako bi se osiguralo da pružatelji platnih usluga nadležnim tijelima jednom godišnje pružaju ažurirane informacije o procjeni njihovih sigurnosnih rizika i (dodatnih) mjera koje su poduzeli kao odgovor na te rizike. Nadalje, kako bi se osiguralo da šteta drugim pružateljima platnih usluga i platnim sustavima, poput većeg prekida u radu platnog sustava, bude na najmanjoj mogućoj razini, nužno je da pružatelji platnih usluga imaju obvezu bez odgode izvijestiti Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo o velikim sigurnosnim incidentima.”

„(7)

Uz opće mjere koje treba poduzeti na razini država članica u Direktivi [unijeti broj Direktive o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti nakon donošenja], Sigurnosni rizici povezani s platnim transakcijama trebali bi se obuhvatiti i na razini pružatelja platnih usluga. Sigurnosne mjere koje trebaju poduzeti pružatelji platnih usluga trebaju biti razmjerne dotičnim sigurnosnim rizicima. Trebao bi se uspostaviti redovan mehanizam izvješćivanja kako bi se osiguralo da pružatelji platnih usluga nadležnim tijelima jednom godišnje pružaju ažurirane informacije o procjeni njihovih sigurnosnih rizika i (dodatnih) mjera koje su poduzeli kao odgovor na te rizike. Nadalje, kako bi se osiguralo da šteta drugim pružateljima platnih usluga i platnim sustavima, poput većeg prekida u radu platnog sustava, bude na najmanjoj mogućoj razini, nužno je da pružatelji platnih usluga imaju obvezu bez odgode izvijestiti tijelo u matičnoj državi članici nadležno na temelju ove Direktive o velikim operativnim i sigurnosnim incidentima, koje procjenjuje važnost incidenta za druga tijela i na temelju te procjene razmjenjuje bitne pojedinosti iz obavijesti o incidentu s EBA-om i ESB-om, koji obavještavaju nadležna tijela ostalih država članica i ESSB.”

Obrazloženje

Vidjeti izmjenu 31.

Izmjena 3.

Uvodna izjava 18.

„(18)

Od donošenja Direktive 2007/64/EZ pojavile su se nove vrste platnih usluga, posebno u području internetskog plaćanja. Posebno su se razvili treći pružatelji usluga, pružajući tzv. usluge započinjanja plaćanja potrošačima i trgovcima, često bez posjedovanja sredstava koja se moraju prenijeti. Tim uslugama pojednostavljuje se platni promet e-trgovine uspostavom softverske veze između web-mjesta trgovca i mrežnih bankovnih platformi potrošača kako bi se započeo internetski platni promet na temelju kreditnih transfera ili izravnih terećenja. Treći pružatelji usluga trgovcima i potrošačima nude jeftine alternative kartičnom plaćanju te pružaju potrošačima mogućnost da kupuju na internetu čak i ako ne posjeduju kreditne kartice. Međutim, treći pružatelji usluga trenutačno nisu podložni Direktivi 2007/64/EZ, nadležno tijelo ih nužno ne nadzire i ne slijede zahtjeve Direktive 2007/64/EZ. Rezultat toga je niz pravnih pitanja, poput zaštite potrošača, sigurnosti i odgovornosti te pitanja povezana s tržišnim natjecanjem i zaštitom podataka. Stoga bi se novim pravilima trebalo odgovoriti na ta pitanja.”

„(18)

Od donošenja Direktive 2007/64/EZ pojavile su se nove vrste platnih usluga, posebno u području internetskog plaćanja. Posebno su se razvili treći pružatelji usluga, pružajući tzv. usluge započinjanja plaćanja ili usluge osiguravanja informacija o računu potrošačima, i trgovcima i ostalim korisnicima platnih usluga, često bez posjedovanja sredstava koja se moraju prenijeti. Uslugama započinjanja plaćanja pojednostavljuje se platni promet e-trgovine uspostavom softverske veze između web-mjesta trgovca i mrežnih bankovnih platformi potrošača kako bi se započeo internetski platni promet na temelju kreditnih transfera ili izravnih terećenja. započinjanjem, na zahtjev klijenta, naloga za plaćanje u odnosu na račun kod drugog pružatelja platnih usluga, na primjer putem veze s mrežnom bankovnom platformom potrošača ili izdavanjem platnog instrumenta. Usluge osiguravanja informacija o računu daju platitelju konsolidirane podatke o jednom ili više računa koje platitelj ima kod jednog ili više drugih pružatelja platnih usluga. Treći pružatelji platnih usluga mogu također pružati usluge započinjanja plaćanja i usluge osiguravanja informacija o računu. Treći pružatelji usluga trgovcima i potrošačima nude jeftine alternative kartičnom klasičnom plaćanju te pružaju potrošačima mogućnost da kupuju na internetu čak i ako ne posjeduju kreditne kartice. Međutim, treći pružatelji usluga trenutačno nisu podložni Direktivi 2007/64/EZ, nadležno tijelo ih nužno ne nadzire i ne slijede zahtjeve Direktive 2007/64/EZ. Rezultat toga je niz pravnih pitanja, poput zaštite potrošača, sigurnosti i odgovornosti te pitanja povezana s tržišnim natjecanjem i zaštitom podataka. Stoga bi se novim pravilima trebalo odgovoriti na ta pitanja.”

Obrazloženje

Predlaže se u istoj uvodnoj izjavi opisati sve vrste trećih pružatelja platnih usluga, zbog čega su uvodne izjave 18. i 26. spojene te se upućuje i na treće pružatelje platnih usluga koji izdaju platne instrumente, npr. debitne ili kreditne kartice. Nakon umetanja potonjeg, predlaže se brisati primjer o alternativi takvim karticama. Štoviše, istaknuta je mogućnost da bi se usluge osiguravanja informacija o računu mogle pružati istodobno s uslugama započinjanja plaćanja.

Izmjena 4.

Uvodna izjava 26.

„(26)

S tehnološkim razvojem posljednjih godina pojavio se i niz dopunskih usluga, poput usluga informiranja o bankovnom računu i usluga prikupljanja informacija s više računa. I te usluge trebale bi biti obuhvaćene ovom Direktivom u cilju pružanja primjerene zaštite i pravne sigurnosti potrošačima u pogledu njihova statusa.”

„(26)

S tehnološkim razvojem posljednjih godina pojavio se i niz dopunskih usluga, poput usluga informiranja o bankovnom računu i usluga prikupljanja informacija s više računa. I te usluge trebale bi biti obuhvaćene ovom Direktivom u cilju pružanja primjerene zaštite i pravne sigurnosti potrošačima u pogledu njihova statusa.”

Obrazloženje

Ova je uvodna izjava spojene s uvodnom izjavom 18. (vidjeti izmjenu 3.).

Izmjena 5.

Uvodna izjava 51.

„(51)

Nužno je utvrditi kriterije na temelju kojih se trećim pružateljima usluga dopušta pristup i uporaba informacija o raspoloživosti sredstava na računu korisnika platne usluge otvorenom pri drugom pružatelju platnih usluga. Posebno bi zahtjeve za zaštitu podataka i sigurnost utvrđene u ovoj Direktivi ili iz ove Direktive ili uključene u smjernice EBA-e trebali ispuniti treći pružatelj usluga i pružatelj platnih usluga koji vodi račun korisnika platnih usluga. Platitelji bi trebali dati izričiti pristanak trećem pružatelju usluga da pristupi njihovu računu za plaćanje i trebali bi na odgovarajući način biti obaviješteni o opsegu tog pristupa. Kako bi se omogućio razvoj drugih pružatelja platnih usluga koji ne mogu zaprimati depozite, nužno je da im kreditne institucije pruže informacije o raspoloživosti sredstava ako je platitelj pristao na to da se te informacije prenesu pružatelju platnih usluga koji izdaje platni instrument.”

„(51)

Nužno je utvrditi kriterije na temelju kojih se trećim pružateljima usluga dopušta pristup i uporaba informacija o raspoloživosti sredstava na računu korisnika platne usluge otvorenom pri drugom pružatelju platnih usluga. Posebno bi zahtjeve za zaštitu podataka i sigurnost utvrđene u ovoj Direktivi ili iz ove Direktive ili uključene u smjernice EBA-e trebali ispuniti treći pružatelj usluga i pružatelj platnih usluga koji vodi račun korisnika platnih usluga. Platitelji Korisnici platnih usluga bi trebali dati izričiti pristanak trećem pružatelju usluga da pristupi njihovu računu za plaćanje i trebali bi na odgovarajući način biti obaviješteni o opsegu tog pristupa. Kako bi se omogućio razvoj drugih novih pružatelja platnih usluga koji ne mogu zaprimati depozite ne drže platiteljeva sredstva, nužno je da pružatelji platnih usluga, koji drže račune, im kreditne institucije pruže trećem pružatelju platnih usluga informacije o raspoloživosti sredstava ako je platitelj korisnik platnih usluga pristao na to da se te informacije prenesu trećem pružatelju platnih usluga koji izdaje platni instrument.”

Obrazloženje

Uredničko pojašnjenje o odnosnim strankama.

Izmjena 6.

Uvodna izjava 52.

„(52)

Prava i obveze korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga trebala bi se prikladno prilagoditi kako bi se njima uzela u obzir uključenost trećeg pružatelja usluga u transakciji uvijek kada se upotrebljava usluga započinjanja plaćanja. Posebno bi se uravnoteženom podjelom odgovornosti između pružatelja platnih usluga koji vodi račun i trećeg pružatelja usluga uključenog u transakciju njih trebalo primorati da preuzmu odgovornost za pripadajuće dijelove transakcije koje oni kontroliraju te jasno ukazati na odgovornu stranku u slučaju incidenata. U slučaju prijevare ili spora, treći pružatelj usluga trebao bi biti podložan posebnoj obvezi da osigura platitelju i pružatelju platnih usluga koji vodi račun referencu transakcija i informacije o odobrenju koje se odnosi na dotičnu transakciju.”

„(52)

Prava i obveze korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga trebala bi se prikladno prilagoditi kako bi se njima uzela u obzir uključenost trećeg pružatelja usluga u transakciji uvijek kada se upotrebljava usluga započinjanja plaćanja. Posebno bi se uravnoteženom podjelom odgovornosti između pružatelja platnih usluga koji vodi račun i trećeg pružatelja usluga uključenog u transakciju njih trebalo primorati da preuzmu odgovornost za pripadajuće dijelove transakcije koje oni kontroliraju te jasno ukazati na odgovornu stranku u slučaju incidenata. U slučaju prijevare ili spora, treći pružatelj usluga trebao bi biti podložan posebnoj obvezi da osigura platitelju korisnicima platnih usluga i pružatelju platnih usluga koji vodi račun referencu transakcija i informacije o odobrenju koje se odnosi na dotičnu transakciju dokaz da su korisnici platnih usluga autenticirani.”

Obrazloženje

Vidjeti izmjene 19. i 24.

Izmjena 7.

Uvodna izjava 57.

„(57)

Ovom Direktivom trebala bi se utvrditi pravila za povrat u cilju zaštite potrošača kad izvršena platna transakcija prelazi realno očekivani iznos. Kako bi se izbjegle negativne financijske posljedice za platitelja, potrebno je osigurati da datum valute knjiženja svih povrata nije kasniji od datuma kada se teretio pripadajući iznos. U slučaju izravnih terećenja pružatelji platnih usluga trebali bi moći pružiti još povoljnije uvjete svojim strankama, koje bi trebale imati bezuvjetno pravo na povrat svih spornih platnih transakcija. Međutim, to bezuvjetno pravo na povrat kojim se osigurava najveća razina zaštite potrošača nije opravdano u slučajevima kada je trgovac već ispunio ugovor, a odgovarajuća roba ili usluga se već upotrijebila. U slučajevima kada korisnik zatraži povrat platne transakcije, pravom povrata ne bi se trebalo utjecati na odgovornost platitelja prema primatelju uplate iz temeljnog ugovornog odnosa, npr. za naručenu, potrošenu ili zakonito obračunatu robu ili usluge, niti na prava korisnika povezana s povlačenjem naloga za plaćanje.”

„(57)

Ovom Direktivom trebala bi se utvrditi pravila za povrat u cilju zaštite potrošača kad izvršena platna transakcija prelazi realno očekivani iznos. Kako bi se izbjegle negativne financijske posljedice za platitelja, potrebno je osigurati da datum valute knjiženja svih povrata nije kasniji od datuma kada se teretio pripadajući iznos. U slučaju izravnih terećenja pružatelji platnih usluga trebali bi moći pružiti još povoljnije uvjete svojim strankama, koje bi trebale imati bezuvjetno pravo na povrat svih spornih platnih transakcija. Međutim, to bezuvjetno pravo na povrat kojim se osigurava najveća razina zaštite potrošača nije opravdano u slučajevima kada je trgovac već ispunio ugovor, a odgovarajuća roba ili usluga se već upotrijebila za određene vrste robe ili usluga bezuvjetno pravo povrata možda ne bi bilo prikladno. Stoga bi se mogla razmotriti mogućnost uvođenja izravnog terećenja bez prava na povrat, ali samo za robu ili usluge koje Komisija uvrsti na popis i samo uz platiteljev izričit pristanak. U slučajevima kada korisnik zatraži povrat platne transakcije, pravom povrata ne bi se trebalo utjecati na odgovornost platitelja prema primatelju uplate iz temeljnog ugovornog odnosa, npr. za naručenu, potrošenu ili zakonito obračunatu robu ili usluge, niti na prava korisnika povezana s povlačenjem naloga za plaćanje.”

Obrazloženje

Dovođenje prava povrata u ovisnost o temeljnoj kupnji stvara zabrinutost za privatnost, učinkovitost i troškove. Usvajanje prijedloga direktive bi vjerojatno značilo da bezuvjetna prava povrata na temelju postojeće SEPA sheme direktnog terećenja više ne bi bila dozvoljena, što bi stvorilo nepovoljnije uvjete za potrošače. ESB predlaže uvođenje, kao općeg pravila, neograničenog prava povrata za razdoblje od osam tjedana za sva potrošačka izravna terećenja. Za popisanu robu ili usluge koje su namijenjene neposrednoj potrošnji, dužnici i vjerovnici bi se trebali zasebno i izričito sporazumjeti da se prava povrata ne primjenjuju. Komisija bi mogla utvrditi takav popis putem delegiranog akta.

Izmjena 8.

Uvodna izjava 80.

„(80)

Kako bi se osigurala dosljedna primjena ove Direktive, Komisija bi se trebala oslanjati na stručno znanje i podršku EBA-e, čija bi zadaća trebala biti razrada smjernica i priprema regulatornih tehničkih standarda o sigurnosnim vidovima povezanima s platnim uslugama i o suradnji država članica u kontekstu pružanja usluga i osnivanja institucija za platni promet s odobrenjem za rad u drugim državama članicama. Komisija bi trebala imati ovlasti donijeti te regulatorne tehničke standarde. Te posebne zadaće u potpunosti su u skladu s ulogom i odgovornostima EBA-e određenima u Uredbi (EU) br. 1093/2010, na temelju koje je osnovana EBA.”

„(80)

Kako bi se osigurala dosljedna primjena ove Direktive, Komisija bi se trebala oslanjati na stručno znanje i podršku EBA-e, čija bi zadaća, u bliskoj suradnji s ESB-om, trebala biti razrada smjernica i priprema regulatornih tehničkih standarda o sigurnosnim vidovima povezanima s platnim uslugama i o suradnji država članica u kontekstu pružanja usluga i osnivanja institucija za platni promet s odobrenjem za rad u drugim državama članicama. Komisija bi trebala imati ovlasti donijeti te regulatorne tehničke standarde. Te posebne zadaće u potpunosti su u skladu s ulogom i odgovornostima EBA-e određenima u Uredbi (EU) br. 1093/2010, na temelju koje je osnovana EBA.”

Obrazloženje

Sigurnosni aspekti platnih usluga također su u nadležnosti središnjih banaka. ESB je na dobrovoljnoj osnovi uspostavio blisku suradnju s tijelima za nadzor pružatelja platnih usluga u Europskom forumu o sigurnosti na području platnog prometa u maloprodaji. Ovoj uspješnoj suradnji trebalo bi dati oblik. Važeći prijedlog ne uključuje nikakve regulatorne tehničke standarde; stoga je upućivanje izbrisano.

Izmjena 9.

Članak 2.

„1.

Ova Direktiva primjenjuje se na platne usluge pružene u Uniji, kad su i pružatelj platnih usluga platitelja i pružatelj platnih usluga primatelja uplate, ili sam pružatelj platnih usluga u platnoj transakciji, u njoj smješteni. Članak 78. i glava III. primjenjuju se i na platne transakcije u kojima je samo jedan od pružatelja platnih usluga smješten u Uniji, u pogledu onih dijelova platnih transakcija koje su izvršene u Uniji.

2.

Glava III. primjenjuje se na platne usluge izvršene u bilo kojoj valuti. Glava IV. primjenjuje se na platne usluge izvršene u eurima ili u valutama država članica izvan europodručja.”

„1.

Ova Direktiva primjenjuje se na platne usluge pružene u Uniji, kad su i pružatelj platnih usluga platitelja i pružatelj platnih usluga primatelja uplate, ili sam pružatelj platnih usluga u platnoj transakciji, u njoj smješteni. Članak 78. i Glava III. i glava IV., osim članka 72. i članka 74. stavka 1., primjenjuju se i na platne transakcije u kojima je samo jedan od pružatelja platnih usluga smješten u Uniji, u pogledu onih dijelova platnih transakcija koje su izvršene u Uniji.

2.

Glava III. i glava IV. primjenjuju se na platne usluge izvršene u bilo kojoj valuti. Glava IV. primjenjuje se na platne usluge izvršene u eurima ili u valutama država članica izvan europodručja.

Obrazloženje

Kako bi se osigurala sveobuhvatna zaštita korisnika platnih usluga, odredbe o transparentnosti i datumu valute knjiženja, kao i odredbe o pravima i obvezama vezanim uz pružanje i korištenje platnih usluga, trebale bi se primjenjivati na transakcije kod kojih je samo jedan od pružatelja platnih usluga smješten u Uniji, i to u odnosu na one dijelove transakcije koji se izvršavaju u Uniji.

Izmjena 10.

Članak 4. točka 32.

„32.

„usluga započinjanja plaćanja” znači platnih usluga koja omogućuje pristup računu za plaćanje koji daje treći pružatelj platnih usluga, pri čemu platitelj može biti aktivno uključen u započinjanje platnog prometa ili aktivno upotrebljavati softver trećeg pružatelja platnih usluga, ili pri čemu platitelj ili primatelj uplate može upotrebljavati platne instrumente za prijenos podataka o platitelju pružatelju platnih usluga koji vodi račun;”

„32.

„usluga započinjanja plaćanja” znači platna usluga koja omogućuje pristup računu za plaćanje za započinjanje naloga za plaćanje kojiu daje pruža treći pružatelj platnih usluga, na zahtjev platitelja u odnosu na račun koji se drži kod drugog pri čemu platitelj može biti aktivno uključen u započinjanje plaćanja ili aktivno upotrebljavati softver trećeg pružatelja platnih usluga, ili pri čemu platitelj ili primatelj uplate može upotrebljavati platne instrumente za prijenos podataka o platitelju pružateljua platnih usluga koji vodi račun;”

Obrazloženje

Definicija mora ostati što jednostavnija i prilagodljivija tako da se obuhvate i buduće situacije. Definiciju bi trebalo osloboditi zahtjeva ili upućivanja na određene tehnologije.

Izmjena 11.

Članak 4. točka 33.

„33.

„usluga osiguravanja informacija o računu” znači platna usluga pri čemu se korisniku platnih usluga u konsolidiranom i korisniku prilagođenom obliku osiguravaju informacije o jednom ili više računa za plaćanje koje korisnik platnih usluga ima kod jednog ili više pružatelja platnih usluga koji vodi račun;”

„33.

„usluga osiguravanja informacija o računu” znači platna usluga pri čemu se korisniku platnih usluga u konsolidiranom i korisniku prilagođenom obliku osiguravaju informacije o jednom ili više računa za plaćanje koje korisnik platnih usluga ima kod jednog ili više pružatelja platnih usluga koji vodi račun koju pruža treći pružatelj platnih usluga radi osiguravanja konsolidiranih informacija o jednom ili više računa za plaćanje koje drži korisnik platnih usluga kod jednog ili više drugih pružatelja platnih usluga;”

Obrazloženje

Definicija mora ostati što jednostavnija i prilagodljivija tako da se obuhvate i buduće situacije. Definiciju bi trebalo osloboditi zahtjeva ili upućivanja na određene tehnologije.

Izmjena 12.

Članak 4. točke 39 do 43. (novo).

Bez teksta.

„39.

„stjecanje platnih transakcija” znači platna usluga koju pruža pružatelj platnih usluga u ugovornom odnosu s primateljem uplate radi prihvaćanja i obrade platne transakcije primatelja uplate započete platiteljevim platnim instrumentom, koja za ishod ima prijenos sredstava primatelju uplate; usluga može uključivati osiguravanje autentikacije, odobravanja i druge usluge povezane s upravljanjem financijskih tokova prema primatelju uplate neovisno o tome drži li pružatelj platnih usluga sredstva u ime primatelja uplate;

40.

„izdavanje platnih instrumenata” znači platna usluga kod koje pružatelj platnih usluga izravno ili neizravno osigurava platitelju platni instrument radi započinjanja, obrade i namirenja platiteljeve platne transakcije;

41.

„kreditni transfer” znači nacionalna ili prekogranična platna usluga za knjiženje platne transakcije u korist računa za plaćanje primatelja uplate ili niz platnih transakcija s platiteljeva računa za plaćanje od strane pružatelja platnih usluga, koji drži platiteljev račun za plaćanje, na temelju upute koju je dao platitelj;

42.

„prekogranično plaćanje” znači elektronički obrađena platna transakcija započeta od strane platitelja ili preko primatelja uplate pri čemu su platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj platnih usluga primatelja uplate smješteni u različitim državama članicama;

43.

„nacionalno plaćanje” znači elektronički obrađena platna transakcija započeta od strane platitelja, ili od strane ili preko primatelja uplate pri čemu su platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj platnih usluga primatelja uplate smješteni u istoj državi članici;

Trebaju se dodati definicije „izdavanja platnih instrumenata” i „stjecanja platnih transakcija” kako bi se osiguralo da svi pružatelji, koji su uključeni u platne usluge, budu obuhvaćeni prijedlogom direktive kako je propisano Prilogom I. Te definicije treba uskladiti s prijedlogom Uredbe Europskog Parlamenta i Vijeća o međubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica (COM(2013) 550/3); 2013/0265,

Treba uključiti definiciju „kreditnog transfera” budući da je to jedan od osnovnih platnih instrumenata gore navedenog prijedloga uredbe. Umetnuta definicija je usklađena s Uredbom SEPA. Uključivanje definicija za „prekogranična plaćanja” i „nacionalna plaćanja” trebalo bi doprinijeti jasnoći.

Izmjena 13.

Članak 9. stavak 1., uvodni podstavak.

„1.

Države članice ili nadležna tijela zahtijevaju da institucija za platni promet koja obavlja bilo kakve platne usluge i ako se istodobno bavi drugim poslovnim aktivnostima navedenima u članku 17. stavku 1. točki (c) čuva sredstva koja je primila od korisnika platnih usluga ili preko drugog pružatelja platnih usluga radi izvršavanja platne transakcije, na bilo koji od sljedećih načina:”

„1.

Države članice ili nadležna tijela zahtijevaju da institucija za platni promet koja obavlja bilo kakve platne usluge i ako se istodobno bavi drugim poslovnim aktivnostima navedenima u članku 17. stavku 1. točki (c) čuva sredstva koja je primila od korisnika platnih usluga ili preko drugog pružatelja platnih usluga radi izvršavanja platne transakcije, na bilo koji od sljedećih načina:”

Obrazloženje

U skladu s ciljem usklađivanja zahtjeva povezanih sa zaštitom, predlaže se alternativni tekst kako bi se osiguralo da sredstva korisnika platnih usluga za sve institucije budu prikladno zaštićena, bez obzira jesu li uključeni u druge poslovne aktivnosti.

Izmjena 14.

Članak 12. stavak 1.

„1.

Nadležna tijela mogu oduzeti odobrenje izdano instituciji za platni promet samo ako institucija pripada u jedan od sljedećih slučajeva:

[…]

(c)

ona prestane ispunjavati uvjete na temelju kojih je dobila odobrenje ili propusti obavijestiti nadležno tijelo o značajnim promjenama u tom pogledu;”

„1.

Nadležna tijela mogu oduzeti odobrenje izdano instituciji za platni promet samo ako institucija pripada u jedan od sljedećih slučajeva

[…]

(c)

ona prestane ispunjavati uvjete na temelju kojih je dobila odobrenje ili propusti obavijestiti nadležno tijelo o značajnim promjenama u tom pogledu ili dostaviti točna statistička izvješća;”

Obrazloženje

Dostavljanje točnih statističkih podataka bitno je za praćenje rizika povezanog s institucijama za platni promet.

Izmjena 15.

Članak 25. stavak 2.

„2.

Uz to, države članice dopuštaju razmjenu podataka između njihovih nadležnih tijela i:

(a)

nadležnih tijela država članica odgovornih za izdavanje odobrenja za rad i nadzor institucija za platni promet;

(b)

Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica, u njihovom svojstvu monetarnih i nadzornih tijela i, kada je to potrebno, drugih javnih tijela odgovornih za nadzor nad platnim sustavima i sustavima i namire;

(c)

drugih relevantnih nadležnih tijela određenih na temelju ove Direktive, Direktive 2005/60/EZ i drugog zakonodavstva Unije koje se primjenjuje na pružatelje platnih usluga, npr. zakonodavstva koje se primjenjuje na sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma;

(d)

EBA-e, kao tijela koje pridonosi dosljednom i skladnom funkcioniranju nadzornih mehanizama iz članka 1. stavka 5. točke (a) Uredbe (EU) 1093/2010.”

„2.

Uz to, države članice dopuštaju razmjenu podataka između njihovih nadležnih tijela i:

(a)

nadležnih tijela država članica odgovornih za izdavanje odobrenja za rad i nadzor institucija za platni promet;

(b)

Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica, u njihovom svojstvu monetarnih i nadzornih tijela i, kada je to potrebno, drugih javnih tijela odgovornih za nadzor nad platnim sustavima i sustavima namire;

(c)

drugih relevantnih nadležnih tijela određenih na temelju ove Direktive, Direktive 2005/60/EZ i drugog zakonodavstva Unije koje se primjenjuje na pružatelje platnih usluga, npr. zakonodavstva koje se primjenjuje na sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma;

(d)

EBA-e, kao tijela koje pridonosi dosljednom i skladnom funkcioniranju nadzornih mehanizama iz članka 1. stavka 5. točke (a) Uredbe (EU) 1093/2010, i kada je prikladno;

(e)

Europola, u svojstvu agencije Unije za kazneni progon nadležne za pružanje podrške i koordinacije zajedničkim pristupom između nadležnih policijskih tijela država članica u borbi protiv organiziranog i drugih teških oblika kriminala i terorizma uključujući krivotvorenje novca i drugih sredstava plaćanja.

Obrazloženje

Europol bi trebalo uvrstiti kao dodatno tijelo s kojim bi nadležna tijela trebala biti u mogućnosti razmjenjivati podatke, s obzirom na njegovu nadležnost i stručnost u istraživanju i koordinaciji na razini Unije u borbi protiv, među ostalim, krivotvorenja eura i drugih teških oblika financijskog kriminala uključujući sredstva plaćanja. Vidjeti Prilog Odluke Vijeća 2009/371/PUP  (3).

Izmjena 16.

Članak 27. stavak 5. točka (a), (novo)

Bez teksta.

„5.

(a)

Na fizičke i pravne osobe koje obavljaju poslovne aktivnosti iz točke 7. Priloga I. ne bi se trebalo primjenjivati nikakvo oslobođenje.”

Obrazloženje

Budući da pružatelji platnih usluga koji vode račun moraju osigurati pristup trećim pružateljima platnih usluga, omogućavanje potonjima da pribave oslobođenje od nadzornih zahtjeva moglo bi dovesti do nepredviđenih rizika. Povrh toga, usluge koje nude treći pružatelji platnih usluga pružaju se obično preko interneta i stoga nisu ograničene samo na jednu državu članicu. Stoga treći pružatelji platnih usluga ne bi trebali ishoditi oslobođenje.

Izmjena 17.

Članak 35. stavak 2.

„2.

Za nacionalne platne transakcije države članice ili njihova nadležna tijela mogu umanjiti ili udvostručiti iznose iz stavka 1. Za pretplaćene platne instrumente države članice mogu povećati navedene iznose do 500 EUR.”

„2.

Za nacionalne platne transakcije države članice ili njihova nadležna tijela mogu umanjiti ili udvostručiti iznose iz stavka 1. Za pretplaćene platne instrumente države članice mogu povećati navedene iznose do 500 EUR.”

Obrazloženje

Za nacionalne platne transakcije, tj. one koje nisu prekogranične, ne čini se potrebnim omogućiti državama članicama ili njihovim nadležnim tijelima da značajno usklađuju najviše iznose plaćanja u članku 35. stavku 1 zbog odstupanja za platne instrumente male vrijednosti. Osim toga, omogućavanje ovog usklađivanja bi za posljedicu imalo vrlo različite nacionalne sustave u vezi odstupanja, što proturječi cilju integriranog i usklađenog europskog tržišta platnog prometa u maloprodaji.

Izmjena 18.

Članak 39.

„(d)

prema potrebi, iznos bilo kakvih naknada za platnu transakciju i, po potrebi, njihovu specifikaciju.”

„(d)

prema potrebi, iznos bilo kakvih naknada za platnu transakciju plativih trećem pružatelju platnih usluga za transakciju, i, po potrebi, njihovu specifikaciju iznosa tih naknada.”

Obrazloženje

Ovaj dodatak daje pojašnjenje da će s obzirom na naknade, treći pružatelji platnih usluga biti u mogućnosti dati pojedinosti samo o vlastitim naknadama, no ne i o naknadama koje odredi pružatelj platnih usluga koji vodi račun.

Izmjena 19.

Članak 40.

„Ako je nalog za plaćanje započeo vlastiti sustav trećeg pružatelja platnih usluga, tada u slučaju prijevare ili spora platitelju i pružatelju platnih usluga koji vodi račun stavlja na raspolaganje referencu transakcija i informaciju o odobrenju.”

„Ako je nalog za plaćanje započeo vlastiti sustav trećeg pružatelja platnih usluga, tada u slučaju prijevare ili spora platitelju i pružatelju platnih usluga koji vodi račun stavlja na raspolaganje referencu transakcija i informaciju o odobrenju dokaz da je korisnik autenticiran u skladu s člankom 58. stavkom 2.

Obrazloženje

Budući da više ne bi trebalo razmjenjivati osobna sigurnosna obilježja, trećem pružatelju platnih usluga je slučaju spora ili prijevare potreban dokaz da (a) je pružatelj platnih usluga potvrdio trećem pružatelju platnih usluga da je transakcija odobrena ili (b) da je klijent nesporno autenticiran na temelju osobnih sigurnosnih obilježja koja je izdao treći pružatelj platnih usluga.

Izmjena 20.

Članak 41.

„Odmah po primitku naloga za plaćanje, pružatelj platnih usluga platitelja pruža platitelju ili mu čini dostupnim sljedeće podatke, na isti način kao što je navedeno u članku 37. stavku 1.: […].”

„Odmah po primitku naloga za plaćanje, pružatelj platnih usluga koji vodi račun platitelja pruža platitelju ili mu čini dostupnim sljedeće podatke, na isti način kao što je navedeno u članku 37. stavku 1.: […].”

Obrazloženje

Ova izmjena pojašnjava da se ovaj članak odnosi samo na pružatelje platnih usluga koji vode račun, budući da su obveze trećih pružatelja platnih usluga već naznačene u članku 39. Ovo se primjenjuje na situacije u koje su uključeni treći pružatelji platnih usluga kao i na klasične platne usluge.

Izmjena 21.

Članak 45. stavak 5. točka (g), (novo)

Bez teksta.

(g)

informacije od pružatelja platnih usluga o pravu korisnika platnih usluga da zaustavi svaku uslugu započinjanja plaćanja s računa korisnika platnih usluga, ili da utvrdi pozitivan ili negativan popis trećih pružatelja platnih usluga.

Obrazloženje

Korisnici platnih usluga bit će u mogućnosti koristiti se svojim pravima na temelju prijedloga članka 59. (novi) da zaustave usluge započinjanja plaćanja ili da utvrde pozitivan ili negativan popis trećih pružatelja platnih usluga, samo ako su obaviješteni u skladu s navedenim.

Izmjena 22.

Članak 54. stavak 1.

„1.

Ako korisnik platnih usluga nije potrošač, korisnik platnih usluga i pružatelj platnih usluga mogu dogovoriti da se članak 55. stavak 1., članak 57. stavak 3. i članci 64., 66., 67., 68., 71. i 80. ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično. Korisnik platnih usluga i pružatelj platnih usluga mogu dogovoriti i rokove različite od onih navedenih u članku 63.”

„1.

Ako korisnik platnih usluga nije potrošač, korisnik platnih usluga i pružatelj platnih usluga mogu dogovoriti da se članak 55. stavak 1., članak 57. stavak 3. i članci 59. (novo), 64., 66., 67., 68., 71. i 80. ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično. Korisnik platnih usluga i pružatelj platnih usluga mogu dogovoriti i rokove različite od onih navedenih u članku 63.”

Obrazloženje

Vidjeti obrazloženje uz izmjenu 26.

Izmjena 23.

Članak 56. stavak 2.

„2.

Za nacionalne platne transakcije države članice ili njihova nadležna tijela mogu umanjiti ili udvostručiti iznose iz stavka 1. Za pretplaćene platne instrumente mogu ih povisiti do 500 EUR.”

„2.

Za nacionalne platne transakcije države članice ili njihova nadležna tijela mogu umanjiti ili udvostručiti iznose iz stavka 1. Za pretplaćene platne instrumente mogu ih povisiti do 500 EUR.”

Obrazloženje

Za nacionalne platne transakcije, tj. one koje nisu prekogranične, ne čini se potrebnim omogućiti državama članicama ili njihovim nadležnim tijelima da značajno usklađuju najviše iznose plaćanja u članku 56. stavku 1 zbog odstupanja za platne instrumente male vrijednosti. Osim toga, omogućavanje ovog usklađivanja bi za posljedicu imalo vrlo različite nacionalne sustave u vezi odstupanja, što proturječi cilju integriranog i usklađenog europskog tržišta platnog prometa u maloprodaji.

Izmjena 24.

Članak 58.

„1.

Države članice osiguravaju pravo platitelja na angažiranje trećeg pružatelja platnih usluga kako bi koristio platne usluge kojima se omogućuje pristup računima za plaćanje iz točke 7. Priloga I.

2.

Ako je platitelj trećem pružatelju platnih usluga odobrio pružanje platnih usluga, on u skladu sa stavkom 1. ima sljedeće obveze:

(a)

osigurati da osobna sigurnosna obilježja korisnika platne usluge nisu dostupna drugim osobama;

(b)

nedvosmisleno se autenticirati pružatelju/pružateljima platnih usluga vlasnika računa koji vodi/vode račun.

(c)

ne smije pohranjivati osjetljive podatke o plaćanjima ili osobne sigurnosne podatke korisnika platne usluge.

3.

Ako je u slučaju usluge započinjanja plaćanja, pružatelj platnih usluga koji vodi račun primio od platitelja nalog za plaćanje putem usluga trećeg pružatelja platnih usluga, potonjeg odmah obavješćuje o primitku naloga za plaćanje i daje informacije o raspoloživosti dovoljno sredstava za određenu platnu transakciju.

4.

Pružatelji platnih usluga koji vode račun obrađuju naloge za plaćanje dostavljene putem usluga trećeg pružatelja platnih usluga bez bilo kakve diskriminacije u pogledu vremena i prioriteta, osim ako za to postoje objektivni razlozi, u odnosu na naloge za plaćanje koje je izravno dostavio sam platitelj.”

„1.

Države članice osiguravaju pravo platitelja korisnika platnih usluga na angažiranje trećeg pružatelja platnih usluga kako bi koristio platne usluge utemeljene na kojima se omogućuje pristupu računima za plaćanje iz točke 7. Priloga I.

2.

Ako je korisnik platnih usluga trećem pružatelju platnih usluga odobrio pružanje platnih usluga na temelju stavka 1., on ima sljedeće obveze:

(a)

osigurati da osobna sigurnosna obilježja korisnika platne usluge nisu dostupna drugim osobama; strogu autentikaciju klijenata za započinjanje plaćanja ili pristup informacijama o računu putem:

i.

preusmjeravanja korisnika platnih usluga na siguran način na njegovog pružatelja platnih usluga koji vodi račun, u svrhu takve autentikacije; ili

ii.

izdavanja svojih osobnih sigurnosnih obilježja, u svrhu takve autentikacije.

Trećem pružatelju platnih usluga nije dopušteno pribavljanje osobnih sigurnosnih obilježja korisnika platnih usluga koje je izdao pružatelj platnih usluga koji vodi račun.

(b)

nedvosmisleno se autenticirati pružatelju/pružateljima platnih usluga koji vodi/vode račun korisnika platnih usluga.

(c)

ne smije pohranjivati osjetljive podatke o plaćanjima korisnika platnih usluga pribavljene kod pristupanja računu za plaćanje koji pripada korisnicima platnih usluga, osim podataka koji služe za identificiranje plaćanja koje je započeo treći pružatelj platnih usluga, kao što je referentni broj, IBAN platitelja i primatelja uplate, iznos transakcije, ostali referentni podaci i podaci o sustavu namire, te ne smije koristiti podatke u svrhu koju korisnik platnih usluga nije izričito zahtijevao.

3.

Države članice osiguravaju da pružatelji platnih usluga koji vode račun stvore mogućnosti za primanje naloga za plaćanje od trećih pružatelja platnih usluga i za prihvaćanje preusmjerenja u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

4.

Ako je u slučaju usluge započinjanja plaćanja, nalog za plaćanje prenesen putem usluga trećeg pružatelja platnih usluga, pružatelj platnih usluga koji vodi račun primio od platitelja nalog za plaćanje putem usluga trećeg pružatelja platnih usluga, prethodnogpotonjeg odmah obavješćuje o primitku dostavi naloga za plaćanje i daje informacije o raspoloživosti dovoljno sredstava za određenu platnu transakciju.

5.

Pružatelji platnih usluga koji vode račun obrađuju naloge za plaćanje dostavljene putem usluga trećeg pružatelja platnih usluga bez bilo kakve diskriminacije u pogledu vremena i prioriteta, osim ako za to postoje objektivni razlozi, u odnosu na naloge za plaćanje koje je izravno dostavio sam platitelj.

6.

Države članice osiguravaju da pružatelji platnih usluga koji vode račun nude, ako je dostupno, sigurno normirano sučelje za treće platne usluge na temelju pristupa računima za plaćanje. Europski standard trebao bi se temeljiti na smjernici koju EBA odredi u roku od […] od dana stupanja na snagu ove Direktive, u bliskoj suradnji s ESB-om, te uključiti barem tehničke i funkcionalne specifikacije za prijenos naloga za plaćanje između pružatelja platnih usluga koji vodi račun i trećeg pružatelja platnih usluga iz stavka 2.1 točke (a) te za nedvosmislenu autentikaciju trećih pružatelja platnih usluga kako je navedeno u stavku 2. točki (b).

Osnovno je načelo informatičke sigurnosti da se podaci koji se koriste za autentikaciju korisnika platnih usluga ne razmjenjuju s niti jednom trećom stranom. Stoga bi treći pružatelji platnih usluga trebali osigurati strogu autentikaciju klijenta: (a) preusmjeravanjem korisnika platnih usluga na siguran način na njegovog pružatelja platnih usluga koji vodi račun; ili (b) izdavanjem svojih osobnih sigurnosnih obilježja. Obje bi mogućnosti trebale činiti dio normiranog europskog tehničkog sučelja za pristup računu za plaćanje.

Ovo sigurno normirano sučelje za pružatelje platnih usluga za pristup informacijama o računu za plaćanje trebalo bi se temeljiti na otvorenoj europskoj normi te nakon prijenosa prijedloga omogućiti svim trećim pružateljima platnih usluga pristup računima za plaćanja kod bilo kojeg pružatelja platnih usluga u Uniji. Ovo sučelje trebalo bi se odrediti ubrzo nakon usvajanje prijedloga direktive, i to od strane EBA-e u bliskoj suradnji s ESB-om te uključiti barem tehničke i funkcionalne specifikacije te s tim povezane postupke.

Nadalje, treći pružatelji platnih usluga trebali bi: (a) štititi osobne sigurnosne značajke korisnika platnih usluga koje su izdali; (b) sami se autenticirati na nedvosmislen način u vezi pružatelja platnih usluga koji vodi/e račun za korisnika platnih usluga; (c) suzdržati se od pohrane podataka pribavljenih prilikom pristupanja računu za plaćanja koji pripada korisniku platnih usluga, osim podataka koji služe za identifikaciju plaćanja koje započnu treći pružatelji platnih usluga, kao što je referentni broj, IBAN platitelja i primatelja uplate te iznos transakcije; i (d) suzdržati se od korištenja bilo kojih podataka u svrhu koju platitelj nije izričito zahtijevao.

Izmjena 25.

Članak 59.

Članak 59.

Pristup informacijama i korištenje informacija o računima za plaćanje od strane trećeg izdavatelja platnih instrumenata

1.

Države članice osiguravaju da platitelj ima pravo koristiti usluge platnih kartica trećeg izdavatelja platnih instrumenata.

2.

Ako je platitelj dao suglasnost trećem izdavatelju platnih instrumenata koji je platitelju osigurao platni instrument kako bi dobio informacije o raspoloživosti dovoljno sredstava za određenu platnu transakciju na određenom računu za plaćanje platitelja, pružatelj platnih usluga koji vodi račun predmetnog računa za plaćanje daje te informacije trećem izdavatelju platnih instrumenata odmah po primitku platiteljeva naloga za plaćanje.

3.

Pružatelji platnih usluga koji vode račun obrađuju naloge za plaćanje dostavljene putem usluga trećeg pružatelja platnih usluga bez bilo kakve diskriminacije u pogledu vremena i prioriteta, osim ako za to postoje objektivni razlozi, u odnosu na naloge za plaćanje koje je izravno dostavio sam platitelj.”

Članak 59.

P ristup informacijama i korištenje informacija o računima za plaćanje od strane trećeg izdavatelja platnih instrumenata

,1.

Države članice osiguravaju da platitelj ima pravo koristiti usluge platnih kartica trećeg izdavatelja platnih instrumenata.

2.

Ako je platitelj dao suglasnost trećem izdavatelju platnih instrumenata koji je platitelju osigurao platni instrument kako bi dobio informacije o raspoloživosti dovoljno sredstava za određenu platnu transakciju na određenom računu za plaćanje platitelja, pružatelj platnih usluga koji vodi račun predmetnog računa za plaćanje daje te informacije trećem izdavatelju platnih instrumenata odmah po primitku platiteljeva naloga za plaćanje.

3.

Pružatelji platnih usluga koji vode račun obrađuju naloge za plaćanje dostavljene putem usluga trećeg pružatelja platnih usluga bez bilo kakve diskriminacije u pogledu vremena i prioriteta, osim ako za to postoje objektivni razlozi, u odnosu na naloge za plaćanje koje je izravno dostavio sam platitelj.

Obrazloženje

Odredbe ovog članka o pristupu informacijama i korištenju informacija o računima za plaćanje od strane trećih pružatelja platnih usluga koji izdaju platne instrumente, npr. platne kartice, po sadržaju su identične odredbama članka 58. koje uređuju pristup informacijama i korištenje informacija o računima za plaćanje od strane trećih pružatelja platnih usluga. Shodno tome, članak 59. treba brisati bez opasnosti po pravnu sigurnost za pružatelje platnih usluga i za platitelje koji se koriste njihovim uslugama.

Izmjena 26.

Članak 59. (novo)

Bez teksta.

Članak 59. Platitelj mora imati pravo: i. dati uputu pružatelju platnih usluga koji vodi račun da zaustavi svaku uslugu započinjanja plaćanja s računa korisnika platnih usluga; ii. zaustaviti svaku uslugu započinjanja plaćanja započetu od strane jednog ili više određenih trećih pružatelja platnih usluga; ili iii. samo odobriti usluge započinjanja plaćanja započete od strane jednog ili više određenih pružatelja platnih usluga.

Obrazloženje

U skladu s odredbama o zaštiti potrošača i korisnika platnih usluga sadržanih u uvodnoj izjavi 13. i članku 5. stavku 3. točki (d) podtočki iii. Uredbe SEPA, te kako bi se osigurala pravna dosljednost, trebao bi se dodati novi članak koji jamči korisnicima platnih usluga pravo na davanje upute njihovim pružateljima platnih usluga, da utvrde poseban pozitivan ili negativan popis trećih pružatelja platnih usluga. Ova se odredba, međutim, ne bi trebala primjenjivati na korisnike platnih usluga koji nisu potrošači (vidjeti izmjenu 22.). Budući da upute moraju potjecati od platitelja, ovo ne bi trebalo obuhvaćati općenito standardno zaustavljanje ili uključivanje općenitog zaustavljanja trećih pružatelja platnih usluga u uvjete ili ugovore pružatelja platnih usluga.

Izmjena 27.

Članak 65. stavak 2.

„2.

Ako je uključen treći pružatelj platnih usluga, pružatelj platnih usluga koji vodi račun nadoknađuje iznos neodobrene platne transakcije te, ako je to primjenjivo, vraća stanje terećenog računa za plaćanje na stanje na kojem bi bio da nije izvršena neodobrena platna transakcija. Može se primijeniti financijska naknada koju treći pružatelj platnih usluga plaća pružatelju platnih usluga koji vodi račun.”

„2.

Ako je uključen treći pružatelj platnih usluga, pružatelj platnih usluga koji vodi račun nadoknađuje iznos neodobrene platne transakcije te, ako je to primjenjivo, vraća stanje terećenog računa za plaćanje na stanje na kojem bi bio da nije izvršena neodobrena platna transakcija. Može se primijeniti f Financijska naknada koju treći pružatelj platnih usluga plaća pružatelju platnih usluga koji vodi račun daje se u skladu s člankom 82.

Obrazloženje

Iz perspektive potrošača, prirodno je da se platitelj zbog povrata obrati pružatelju platnih usluga koji vodi račun, budući da njihov odnos s trećim pružateljem platnih usluga može uslijediti samo jednom, npr. radi započinjanja plaćanja. Tada bi pružatelj platnih usluga koji vodi račun mogao zatražiti naknadu od trećeg pružatelja platnih usluga, osim ako treći pružatelj platnih usluga može dokazati da nije odgovoran za grešku. Naknada za trećeg pružatelja platnih usluga trebala bi se temelji na istim pravilima kao i za neizvršenje, krivo ili zakašnjelo izvršenje platne transakcije sukladno članku 80. kao i regresno pravo sukladno članku 82. Takva bi naknada postojala, na primjer,kada je treći pružatelj platnih usluga izdao svoja osobna sigurnosna obilježja, npr. za platnu karticu.

Izmjena 28.

Članak 66. stavak 1.

„1.

Odstupajući od članka 65., platitelj može biti obvezan snositi trošak povezan s neodobrenim platnim transakcijama do najviše 50 EUR, do kojeg je došlo radi uporabe izgubljenog ili ukradenog platnog instrumenta, ili ako je platitelj propustio zaštititi osobna sigurnosna obilježja, ili radi zlouporabe platnog instrumenta.

Platitelj snosi sve troškove povezane sa svim neodobrenim platnim transakcijama ako je djelovao s namjerom prijevare ili je namjerno ili kao rezultat nemara propustio ispuniti jednu ili više obveza utvrđenih u članku 61. U takvim slučajevima ne primjenjuje se maksimalni iznos iz stavka 1. ovog članka. Za plaćanja putem daljinske komunikacije za koje pružatelj platnih usluga ne zahtijeva strogu autentikaciju klijenta, platitelj snosi sve financijske posljedice samo ako je djelovao s namjerom prijevare. Ako primatelj uplate ili pružatelj platnih usluga primatelja uplate ne prihvati strogu autentikaciju klijenta, nadoknađuje financijsku štetu nanesenu pružatelju platnih usluga platitelja.”

„1.

Odstupajući od članka 65., platitelj može biti obvezan snositi trošak povezan s neodobrenim platnim transakcijama do najviše 50 EUR, do kojeg je došlo radi uporabe izgubljenog ili ukradenog platnog instrumenta, ili ako je platitelj propustio zaštititi osobna sigurnosna obilježja, ili radi zlouporabe platnog instrumenta.

Platitelj snosi sve troškove povezane sa svim neodobrenim platnim transakcijama ako je djelovao s namjerom prijevare ili je namjerno ili kao rezultat nemara propustio ispuniti jednu ili više obveza utvrđenih u članku 61. U takvim slučajevima ne primjenjuje se maksimalni iznos iz stavka 1. ovog članka. Za plaćanja putem daljinske komunikacije za koje Ako pružatelj platnih usluga ne zahtijeva strogu autentikaciju klijenta, platitelj snosi sve financijske posljedice samo ako je djelovao s namjerom prijevare. Ako primatelj uplate ili pružatelj platnih usluga primatelja uplate ne prihvati strogu autentikaciju klijenta, nadoknađuje financijsku štetu nanesenu pružatelju platnih usluga platitelja.”

Obrazloženje

Potrošačima bi trebalo osigurati sličnu zaštitu neovisno o kanalu putem kojeg se plaćanje započinje.

Izmjena 29.

Članak 67. stavak 1.

„1.

Države članice osiguravaju da platitelj ima pravo na povrat od pružatelja platnih usluga za odobrenu platnu transakciju koju je započeo primatelj uplate ili je započeta preko njega te je već izvršena, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

[…] Za izravna terećenja platitelj ima bezuvjetno pravo na povrat u roku utvrđenom u članku 68. osim ako je primatelj uplate već ispunio ugovorne obveze i platitelj je već primio usluge ili potrošio robu. Na zahtjev pružatelja platnih usluga primatelj uplate dužan je dokazati da su ispunjeni uvjeti iz trećeg podstavka.”

„1.

Države članice osiguravaju da platitelj ima pravo na povrat od pružatelja platnih usluga za odobrenu platnu transakciju koju je započeo primatelj uplate ili je započeta preko njega te je već izvršena, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

[…] Za izravna terećenja platitelj ima bezuvjetno pravo na povrat u roku utvrđenom u članku 68. osim ako je primatelj uplate već ispunio ugovorne obveze i platitelj je već primio usluge ili potrošio robu. Komisija može, međutim, putem delegiranih akata utvrditi iscrpan popis robe i usluga koje se mogu pružati uz izravno terećenje bez prava na povrat. Platitelj i primatelj plaćanja moraju se zasebno sporazumjeti o izravnom terećenju bez prava na povrat u vezi svake robe i usluge te u ovlaštenju jasno navesti izostanak bezuvjetnog prava povrata. Na zahtjev pružatelja platnih usluga, primatelj uplate dužan je dokazati da su ispunjeni uvjeti iz trećeg podstavka.”

Obrazloženje

Dovođenje prava povrata u ovisnost o temeljnoj kupnji stvara zabrinutost za privatnost, učinkovitost i troškove. Usvajanje prijedloga direktive bi vjerojatno značilo da bezuvjetna prava povrata na temelju postojeće SEPA sheme direktnog terećenja više ne bi bila dozvoljena, što bi stvorilo nepovoljnije uvjete za potrošače. Umjesto toga ESB bi predložio uvođenje, kao općeg pravila, neograničenog prava povrata za razdoblje od osam tjedana za sva potrošačka izravna terećenja. Za popisanu robu ili usluge koje su namijenjene neposrednoj potrošnji, dužnici i vjerovnici bi se trebali zasebno i izričito sporazumjeti da se prava povrata ne primjenjuju. Komisija bi mogla utvrditi takav popis putem delegiranog akta.

Izmjena 30.

Članak 82. stavak 1.

„1.

Ako se odgovornost pružatelja platnih usluga na temelju članka 80. može pripisati drugom pružatelju platnih usluga ili posredniku, taj pružatelj platnih usluga ili posrednik nadoknađuju prvo drugom pružatelju platnih usluga sve troškove ili plaćene iznose u skladu s člankom 80. To uključuje naknadu kada bilo koji pružatelj platnih usluga ne koristi strogu autentikaciju klijenta.”

„1.

Ako se odgovornost pružatelja platnih usluga na temelju članka 65. i članka 80. može pripisati drugom pružatelju platnih usluga ili posredniku, taj pružatelj platnih usluga ili posrednik nadoknađuju prvo drugom pružatelju platnih usluga sve troškove ili plaćene iznose u skladu s člankom 65. i člankom 80. To uključuje naknadu kada bilo koji pružatelj platnih usluga ne koristi strogu autentikaciju klijenta.”

Obrazloženje

Neodobrene platne transakcije trebale bi se obuhvatiti regresnim pravom. U svrhu pojašnjenja, poželjno bi bilo u prijedlogu direktive definirati pojam „posrednika”.

Izmjena 31.

Članak 85.

„Članak 85.

Sigurnosni zahtjevi i obavješćivanje o incidentima

1.

Pružatelji platnih usluga podliježu Direktivi [Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti], a osobito zahtjevima upravljanja rizicima i prijavljivanja incidenata iz članaka 14. i 15.

2.

Nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive [Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti] bez nepotrebnog odlaganja obavješćuje nadležno tijelo svoje matične države članice i EBA-u o obavijestima o incidentima na mrežnoj i informacijskoj sigurnosti primljenima od pružatelja platnih usluga.

3.

Po primitku obavijesti, i ako je potrebno, EBA obavješćuje nadležna tijela drugih država članica.

4.

Uz odredbe članka 14. stavka 4. Direktive [Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti], ako sigurnosni incident može utjecati na financijske interese korisnika platnih usluga pružatelja platnih usluga, bez nepotrebnog odlaganja obavješćuje svoje korisnike platnih usluga o incidentu i informira ih o mogućih mjerama za ublažavanje koje sami mogu poduzeti kako bi ublažili nepovoljne učinke incidenta.”

„Članak 85.

Sigurnosni zahtjevi i obavješćivanje o incidentima

1.

Pružatelji platnih usluga podliježu Direktivi [Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti], a osobito zahtjevima upravljanja rizicima i prijavljivanja incidenata iz članaka 14. i 15. Pružatelji platnih usluga utvrđuju okvir s odgovarajućim mjerama ublažavanja i kontrolnim mehanizmima radi upravljanja operativnim rizicima, uključujući sigurnosne rizike, povezane s platnim uslugama koje pružaju. Kao dio tog okvira pružatelji platnih usluga uspostavljaju i održavaju učinkovite postupke za upravljanje incidentima, uključujući razvrstavanje važnijih incidenata.

2.

Nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive [Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti] bez nepotrebnog odlaganja obavješćuje nadležno tijelo svoje matične države članice i EBA-u o obavijestima o incidentima na mrežnoj i informacijskoj sigurnosti primljenima od pružatelja platnih usluga. U slučaju važnijeg operativnog incidenta, uključujući sigurnosne incidente, pružatelji platnih usluga bez nepotrebnog odlaganja obavještavaju o incidentu tijelo matične države članice koje je nadležno na temelju ove Direktive.

3.

Po primitku obavijesti, i ako je potrebno, EBA obavješćuje nadležna tijela drugih država članica tijelo matične države članice koje je nadležno na temelju ove Direktive procjenjuje za druga tijela važnost incidenta i na temelju te procjene dijeli s EBA-om i Europskom središnjom bankom bitne pojedinosti iz obavijesti o incidentu.

4.

Po primitku obavijesti, i ako je potrebno, EBA obavješćuje tijela drugih država članica koja su nadležna na temelju ove Direktive. ESB obavještava ESSB o bitnim pitanjima za platne sustave i platne instrumente.

5.

Uz odredbe članka 14. stavka 4. Direktive [Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti], a Ako sigurnosni incident može utjecati na financijske interese korisnika platnih usluga pružatelja platnih usluga, bez nepotrebnog odlaganja obavješćuje svoje korisnike platnih usluga o incidentu i informira ih o mogućim mjerama za ublažavanje koje sami mogu poduzeti kako bi ublažili nepovoljne učinke incidenta.

6.

Do (umetnuti datum) EBA u bliskoj suradnji s ESB-om izdaje smjernice u skladu s postupkom utvrđenim u članku (umetnuti broj) Direktive (EU) br. (umetnuti godinu/broj) za pružatelje platnih usluga o razvrstavanju važnijih incidenata iz stavka 1., o sadržaju, formatu i postupcima za obavještavanje o incidentima iz stavka 2 i za tijela nadležna na temelju ove Direktive s obzirom na kriterije za procjenu o tome koji su incidenti bitni za druga tijela te koje se pojedinosti iz izvješća o incidentu dijele s drugim tijelima.

7.

EBA u bliskoj suradnji s ESB-om redovito preispituje smjernice iz stavka 6., a najmanje svake dvije godine.

8.

Prilikom izdavanja i provjere smjernica iz stavka 6., EBA može razmotriti provedbeni akt Komisije u skladu s člankom 14. stavkom 7. Direktive [Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti] i standarde i/ili specifikacije koje je razvio Europskom agencijom za sigurnost mreža i podataka za sektore u kojima se obavljaju aktivnosti različite od pružanja platnih usluga.

Obrazloženje

Tijela za nadzor i ESSB su nadležna tijela za izdavanje smjernica o upravljanju incidentima i obavijesti o incidentima za pružatelje platnih usluga kao i za izdavanje smjernica o razmjeni obavijesti o incidentima između odgovarajućih tijela. Obuhvaćanjem pružatelja platnih usluga Direktivom o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti moglo bi se negativno utjecati na zadaće tijela za nadzor i središnjih banaka, zbog čega bi to trebalo izbjeći. Međutim, mogle bi se razmotriti smjernice koje razvije ENISA za druge sektore i zahtjevi koje bi se trebalo utvrditi u provedbenom aktu Komisije u skladu s člankom 14. stavkom 7. prijedloga Direktive o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti, kako bi se osigurala razumna razina dosljednosti između sektorskih propisa. Ovlast izdavanja smjernica o razvrstavanju incidenata i izvješćivanja o incidentima u bliskoj je vezi sa zahtjevima utvrđenim u ovom članku. Stoga se predlaže da ovlast čini dio ovog članka, a ne članka 86.

Izmjena 32.

Članak 86.

„Članak 86.

Provedba i izvješćivanje

1.

Države članice osiguravaju da pružatelji platnih usluga nadležnom tijelu imenovanom u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive (Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti) šalju jednom godišnje ažurirane informacije o procjeni operativnih i sigurnosnih rizika povezanih s platnim uslugama koje pružaju i o adekvatnosti provedenih mjera i kontrolnih mehanizama za smanjenje tih rizika. Nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive (Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti) bez nepotrebnog odlaganja prosljeđuje kopiju tih informacija nadležnom tijelu matične države članice.

2.

Ne dovodeći u pitanje članke 14. i 15. Direktive (Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti), EBA u bliskoj suradnji s ESB-om izrađuje smjernice za uspostavu, provedbu i praćenje sigurnosnih mjera, uključujući i postupke certificiranja ako je potrebno. Uzima u obzir, između ostalog, standarde i/ili specifikacije koje je objavila Komisija u skladu s člankom 16. stavkom 2. Direktive (Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti).

3.

EBA u bliskoj suradnji s ESB-om redovito preispituje smjernice, a najmanje svake dvije godine.

4.

Ne dovodeći u pitanje članke 14. i 15. Direktive (Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti) EBA izdaje smjernice kako bi se pružateljima platnih usluga olakšalo određivanje velikih incidenata i okolnosti u kojima je institucija za platni promet dužna prijaviti sigurnosni incident. Te se smjernice izdaju do (unijeti datum – dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive).”

„Članak 86.

Provedba i izvješćivanje

1.

Države članice osiguravaju da pružatelji platnih usluga nadležnom tijelu nadležnom na temelju ove Direktive imenovanom u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive [Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti] šalju jednom godišnje ažurirane informacije o procjeni operativnih i sigurnosnih rizika povezanih s platnim uslugama koje pružaju i o adekvatnosti provedenih mjera i kontrolnih mehanizama za smanjenje tih rizika. Nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive [Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti] bez nepotrebnog odlaganja prosljeđuje kopiju tih informacija nadležnom tijelu matične države članice.

2.

Ne dovodeći u pitanje članke 14. i 15. Direktive [Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti], EBA u bliskoj suradnji s ESB-om izrađuje smjernice za uspostavu, provedbu i praćenje sigurnosnih mjera, uključujući i postupke certificiranja ako je potrebno. Uzima u obzir, između ostalog, standarde i/ili specifikacije koje je objavila Komisija u skladu s člankom 16. stavkom 2. Direktive (Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti).

3.

EBA u bliskoj suradnji s ESB-om redovito preispituje smjernice, a najmanje svake dvije godine.

4.

S tijelima nadležnim na temelju ove Direktive, ESB-om, tijelima nadležnim na temelju Direktive o mrežnoj i informacijskog sigurnosti, i prema potrebi, s ENISA-om, EBA koordinira razmjenu podataka na području operativnog i sigurnosnih rizika povezanih s platnim uslugama.

4.

Ne dovodeći u pitanje članke 14. i 15. Direktive [Direktiva o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti], EBA izdaje smjernice kako bi se pružateljima platnih usluga olakšalo određivanje velikih incidenata i okolnosti u kojima je institucija za platni promet dužna prijaviti sigurnosni incident. Te se smjernice izdaju do (unijeti datum – dvije godine od datuma stupanja na snagu ove).

Obrazloženje

Izvještajne zahtjeve u vezi operativnog i sigurnosnih rizika trebaju definirati i procijeniti tijela bonitetnog nadzora i središnje banke. Podaci se mogu razmjenjivati s ENISA-om ili tijelima nadležnim na temelju Direktive o mrežnoj i informacijskog sigurnosti, s EBA-om kao odgovarajućim tijelom za koordinaciju.

Izmjena 33.

Članak 87.

„1.

Države članice osiguravaju da pružatelj platnih usluga primjenjuje strogu autentikaciju klijenta kada platitelj započinje elektroničku platnu transakciju, osim ako su smjernicama EBA-e dopuštena određena izuzeća na temelju rizika koji nosi pružena platna usluga. To se odnosi i na trećeg pružatelja platnih usluga kada započinje platnu transakciju u ime platitelja. Pružatelj platnih usluga koji vodi račun omogućuje trećem pružatelju platnih usluga da se osloni na njegove metode autentikacije kada djeluje u ime korisnika platnih usluga.

2.

Kada pružatelj platnih usluga pruža usluge iz točke 7. Priloga I., i sam se autenticira pružatelju platnih usluga koji vodi račun vlasnika računa.”

„1.

Države članice osiguravaju da pružatelj platnih usluga primjenjuje strogu autentikaciju klijenta kada platitelj započinje elektroničku platnu transakciju, osim ako su smjernicama EBA-e dopuštena određena izuzeća na temelju rizika koji nosi pružena platna usluga. To se odnosi i na trećeg pružatelja platnih usluga kada započinje platnu transakciju u ime platitelja. Pružatelj platnih usluga koji vodi račun omogućuje trećem pružatelju platnih usluga da se osloni na njegove metode autentikacije kada djeluje u ime korisnika platnih usluga.

2.

Kada pružatelj platnih usluga pruža usluge iz točke 7. Priloga I., i sam se autenticira pružatelju platnih usluga koji vodi račun vlasnika računa.”

Obrazloženje

Molimo vidjeti obrazloženje uz izmjenu 24.

Izmjena 34.

Članak 89. stavak 5.(novo)

Bez teksta.

„5.

EBA u bliskoj suradnji s ESB-om izdaje smjernice upućene nadležnim tijelima u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 o postupanju s pritužbama koje se koriste radi osiguravanja usklađenosti s odgovarajućim odredbama iz ove Direktive kako je utvrđeno u gornjem stavku 1. Te se smjernice izdaju do (unijeti datum – dvije godine od datuma stupanja na snagu ove) i prema potrebi redovito ažuriraju.”

Obrazloženje

Usklađeni postupci za pritužbe olakšali bi postupanje s prekograničnim pritužbama i doprinijeli nesmetanim i učinkovitim postupcima za usklađivanje koji podupiru nadležna tijela u obavljanju njihovih dužnosti na temelju prijedloga direktive.


(1)  Podebljano u glavnom tekstu označava mjesta gdje ESB predlaže umetnuti novi tekst. Precrtano u glavnom tekstu označava mjesta gdje ESB predlaže brisati tekst.

(2)  Direktiva XXXX/XX/EU Europskog parlamenta i Vijeća od [datum] o mjerama za osiguravanje visoke zajedničke razine mrežne i informacijske sigurnosti u cijeloj Uniji (SL L x, str. x.).

(3)  Odluka Vijeća 2009/371/PUP od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol) (SL L 121, 15.5.2009., str. 37.).


Top