EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52014AB0083

Mišljenje Europske središnje banke od 19. studenoga 2014. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o strukturnim mjerama kojima se poboljšava otpornost kreditnih institucija EU-a (CON/2014/83)

OJ C 137, 25.4.2015, p. 2–25 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

25.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 137/2


MIŠLJENJE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 19. studenoga 2014.

o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o strukturnim mjerama kojima se poboljšava otpornost kreditnih institucija EU-a

(CON/2014/83)

(2015/C 137/02)

Uvod i pravna osnova

Europska središnja banka (ESB) zaprimila je 14. ožujka 2014. zahtjev Europskog parlamenta za davanje mišljenja o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o strukturnim mjerama kojima se poboljšava otpornost kreditnih institucija EU-a (1) (dalje u tekstu „Prijedlog uredbe”). ESB je 27. ožujka 2014. zaprimio zahtjev Vijeća Europske unije za davanje mišljenja o Prijedlogu uredbe.

Nadležnost ESB-a za davanje mišljenja temelji se na članku 127. stavku 4. i članku 282. stavku 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije budući da Prijedlog uredbe sadrži odredbe koje utječu na doprinos Europskog sustava središnjih banaka nesmetanom provođenju politika vezanih uz stabilnost financijskog sustava, kako je navedeno u članku 127. stavku 5. Ugovora. U skladu s prvom rečenicom članka 17. stavka 5. Poslovnika Europske središnje banke, Upravno vijeće donijelo je ovo Mišljenje.

Opće napomene

ESB pozdravlja prijedlog za uređenje ove materije pomoću uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o strukturnim mjerama kojima se poboljšava otpornost kreditnih institucija EU-a. Ova će se mjera izravno primjenjivati u svih 28 država članica (2) i doprinijet će osiguravanju usklađenog okvira Unije za rješavanje pitanja u vezi banaka koje su „prevelike da bi propale” („too big to fail”) i „previše međusobno povezane da bi propale” („too interconnected to fail”). Prijedlog uredbe nastoji smanjiti moguću fragmentaciju koja može biti posljedica različitih nacionalnih strukturnih propisa u bankarskom sektoru i koja može dovesti do neusklađenosti, regulatorne arbitraže i pomanjkanja jednakih uvjeta na jedinstvenom tržištu (3).

Prijedlog uredbe također određuje pojedinosti određenih zadaća u okviru područja isključive nadležnosti ESB-a temeljem Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 (4). Djelotvornost jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM) ograničavalo bi neusklađeno nacionalno zakonodavstvo, na taj način povećavajući složenost nadzora i njegove troškove (5). Sukladno tome, postoji potreba za usklađivanjem na razini Unije.

Posebne napomene

1.   Opseg primjene predloženih odredbi

1.1.

Prijedlog uredbe primjenjuje se na kreditne institucije razvrstane kao globalne sistemski važne institucije (6) te na druge kreditne institucije čije bilance i djelatnosti trgovanja dosežu određene pragove tijekom razdoblja od tri uzastopne godine (7). ESB smatra da je to u skladu s izričitim naglaskom na ograničeni podskup najvećih i najsloženijih kreditnih institucija i grupa koje su unatoč drugim zakonodavnim aktima i dalje prevelike da bi propale, prevelike za spašavanje ili presložene za upravljanje, nadzor i sanaciju (8).

1.2.

Kada se radi o koncentraciji kreditnih institucija (na primjer, u slučaju spajanja odnosno pripajanja) koja bi odmah dovela do nastanka jedinstvene kreditne instituciju na koju se primjenjuje Prijedlog uredbe, pri ocjeni od strane nadležnog tijela jesu li dosegnuti pragovi za novi jedinstveni subjekt, za kreditne institucije koje čine jedinstveni subjekt potrebno je razmotriti kombinirane vrijednosti za razdoblje od dvije godine prije koncentracije (9). Pored slučajeva kada se radi o koncentraciji, nacionalna nadležna tijela trebala bi redovito, a u svakom slučaju najmanje jednom godišnje, preispitati jesu li ispunjeni kriteriji u pogledu pragova (10).

Nadalje, prilikom preispitivanja Prijedloga uredbe, Komisija bi trebala ocijeniti prikladnost kriterija u pogledu pragova, npr. potvrditi je li određena kreditna institucija obuhvaćena (11). U skladu s time, ako postoji dokaz da sva imovina kreditne institucije kojom se trguje nije na odgovarajući način obuhvaćena definicijom djelatnosti trgovanja, pri sastavljanju izvješća iz članka 34., od Komisije bi se trebalo zahtijevati da naročito razmotri jesu li financijska imovina i financijske obveze mjerene po fer vrijednosti ili bi u izračun djelatnosti trgovanja temeljem Prijedloga uredbe trebalo uključiti jednakovrijedne bilančne stavke za ne-MSFI (Međunarodni standardi financijskog izvješćivanja) banke. U tu svrhu, ažurirana ocjena učinka može biti korisna.

2.   Zabranjene djelatnosti trgovanja, osobito trgovanje za vlastiti račun

2.1.

ESB općenito podržava što Prijedlog uredbe zabranjuje trgovanje za vlastiti račun, kako je usko određeno u članku 5., od strane određenih kreditnih institucija. Naročito su zabranjene samo djelatnosti ureda, jedinica, odjela ili pojedinačnih operatera za trgovanje izričito usmjerene na zauzimanje pozicija za stjecanje dobiti za vlastiti račun, bez povezanosti s poslovanjem s klijentima ili zaštitom subjekta od rizika (12). S obzirom da su banke, kao posljedica financijske krize, značajno smanjile ili potpuno uklonile svoje urede, jedinice i odjele koji se naročito bave trgovanjem za vlastiti račun, ESB smatra da je Prijedlog uredbe dalekovidna preventivna mjera koja ima za cilj destimuliranje banaka od ponovnog bavljenja ovim djelatnostima. Stoga bi trošak provedbe zabrane trgovanja za vlastiti račun trebao biti ograničen (13).

Događaji prije i tijekom posljednje financijske krize pokazuju da je trgovanje za vlastiti račun djelatnost visokog rizika koja ima mogućnost stvoriti sistemski rizik zbog velikih otvorenih pozicija i međusobne povezanosti financijskih institucija. U usporedbi s drugim djelatnostima koje su više usmjerene klijentu, primjerice kreditiranje, trgovanje za vlastiti račun lako se povećava tijekom kratkog vremena. Osobito, kada se trgovanje za vlastiti račun obavlja u bankovnim grupama koje ostvaruju korist od prešutne garancije bankovne sigurnosne mreže (sanacijski fondovi, fondovi osiguranja depozita ili konačno, porezni obveznici) može postojati poticaj za povećanje takve djelatnosti visokog rizika na trošak sigurnosne mreže.

Nadalje, ESB smatra da djelatnosti trgovanja za vlastiti račun nisu povezane sa zahtjevima klijenata banaka niti odgovaraju na te zahtjeve. Unutar bankovne grupe koja obavlja trgovanje za vlastiti račun doista može postojati sukob interesa između poslova trgovanja za vlastiti račun i pružanja usluga klijentima. Zabranom trgovanja za vlastiti račun, a ne samo odvajanjem trgovanja za vlastiti račun, Prijedlog uredbe osigurava da se banke neće izravno izlagati ovom poslovnom ili reputacijskom riziku.

Zbog istog razloga, ESB također pozdravlja što Prijedlog uredbe zabranjuje relevantnim kreditnim institucijama da posjeduju ili investiraju u fondove za zaštitu od rizika (hedge funds) (14). Ova bi zabrana ograničila rizik zaobilaženja zabrane trgovanja za vlastiti račun i pomogla bi smanjivanju učinaka prelijevanja između banaka i sustava bankarstva u sjeni.

2.2.

Kako bi se trgovanje za vlastiti račun razlikovalo od drugih djelatnosti trgovanja, naročito od djelatnosti održavanja tržišta (15), potrebno je utvrditi odgovarajuće definicije. ESB potvrđuje da je, u teoriji i u praksi, teško razlikovati trgovanje za vlastiti račun od održavanja tržišta (16). ESB načelno podržava definiciju trgovanja za vlastiti račun kako je navedena u Prijedlogu uredbe (17), ali predlaže neke izmjene koje imaju za cilj pojasniti zabranjene djelatnosti (18). Osobito, ESB predlaže pojašnjenje da će postojati zabrana transakcija povezanih s trgovanjem za vlastiti račun koje su provedene kao reakcija na tržišna vrednovanja i kako bi se iskoristila tržišna vrednovanja, a s ciljem ostvarenja dobiti, neovisno o tome je li dobit zaista ostvarena kratkoročno ili dugoročno. Trgovanje za vlastiti račun, za razliku od djelatnosti održavanja tržišta, kreditne institucije provodile bi korištenjem informacija o stvarnoj vrijednosti imovine s ciljem ostvarenja dobiti na temelju promjena tržišnih vrijednosti neovisno o nalozima klijenta.

2.3.

Konačno, u tom pogledu, Prijedlog Komisije podrazumijeva određena postignuća: (a) iako Komisija smatra trgovanje za vlastiti račun djelatnošću visokog rizika, ono bi ostalo dozvoljeno u odnosu na državne obveznice; i (b) kreditne institucije koje nisu obuhvaćene Prijedlogom uredbe mogle bi se baviti djelatnostima visokog rizika koje na ukupnoj razini mogu biti velikog opsega. Čini se da takva postignuća ukazuju da bi priroda izuzetih djelatnosti trgovanja trebala biti detaljnije procijenjena u predstojećem preispitivanju Prijedloga uredbe radi određivanja razmjera moguće prijetnje koju one mogu predstavljati pojedinačnim kreditnim institucijama ili globalnom financijskom sustavu (19).

3.   Odluka o tome treba li zahtijevati razdvajanje djelatnosti trgovanja, posebno postupanje s djelatnostima održavanja tržišta

3.1.

ESB načelno podržava uvođenje parametara u vezi s veličinom, složenosti, financijskom polugom i međusobnom povezanosti djelatnosti trgovanja u nadzornoj procjeni koja se providi temeljem Prijedloga uredbe (20). Međutim, ovi parametri ne omogućuju nadzornom tijelu detaljnu ocjenu pojedinih djelatnosti trgovanja. Stoga je ESB suglasan da takvi kriteriji ne bi trebali predstavljati isključivu osnovu za započinjanje postupka koji dovodi do odluke o razdvajanju. Ocjena ovih parametara trebala bi biti dopunjena primjenom slobodne ocjene konsolidirajućeg nadzornog tijela.

Prijedlog uredbe određuje određeno diskrecijsko pravo za nadzorna tijela u različitim fazama postupka razdvajanja. U Prijedlogu uredbe, odluka nadležnog tijela da započne postupak koji dovodi do razdvajanja određenih djelatnosti trgovanja ovisi o utvrđivanju od strane nadležnog tijela da postoji prijetnja financijskoj stabilnosti temeljnoj kreditnoj instituciji ili financijskom sustavu Unije kao cjelini, uzimajući u obzir ciljeve Prijedloga uredbe (21). Ako nakon ocjene djelatnosti trgovanja nadležno tijelo zaključi da djelatnosti udovoljavaju relevantnim parametrima u odnosu na relativnu veličinu, financijsku polugu, složenost, profitabilnost, povezani tržišni rizik i međusobnu povezanost, ono treba zahtijevati razdvajanje takvih djelatnosti iz temeljne kreditne institucije (22). Međutim, u financijskoj analizi, ovo određenje također ovisi o daljnjim procjenama financijske stabilnosti od strane nadležnog tijela. Nadalje, čak i nakon što je temeljna kreditna institucija obaviještena o zaključcima nadležnog tijela, ona ima mogućnost dokazati nadležnom tijelu da te djelatnosti trgovanja ne predstavljaju prijetnju financijskoj stabilnosti institucije ili financijskom sustavu Unije kao cjeline, uzimajući u obzir ciljeve Prijedloga uredbe (23).

3.2.

ESB podržava pristup Prijedloga uredbe u vezi s razdvajanjem. Time će se izbjeći započinjanje dugotrajnih i skupih postupaka u slučajevima kada su dostignuti pragovi veličine i složenosti, ali su stvarni rizici za financijsku stabilnost temeljne institucije ili Unije značajno smanjeni postojećim regulatornim zahtjevima i nadzorom. Nadalje, kreditna institucija mogla bi doseći gore navedene pragove obavljanjem određenih djelatnosti trgovanja koje zapravo doprinose široj financijskoj stabilnosti, npr. djelatnosti održavanja tržišta koje su ključne za financiranje gospodarstva ili djelatnosti koje imaju za cilj stvaranje zaštitnih slojeva likvidnosti da bi se osiguralo ispunjavanje drugih bonitetnih zahtjeva. Stoga je nadzornim tijelima potrebna fleksibilnost povrh utvrđenih pragova da bi primijenili svoju prosudbu, imajući u vidu šire regulatorno međudjelovanje i posljedice za financijski sustav kao cjelinu. Ova prosudba trebala bi također uzeti u obzir financijsku stabilnost pojedine države članice ili grupe država članica u Uniji, budući da procjena nadzornog tijela može imati značajan utjecaj u toj državi članici ili grupi država članica.

Bilo bi od pomoći ove korisne odredbe dopuniti uvođenjem veće jasnoće procjene predstavljaju li djelatnosti trgovanja temeljne kreditne institucije prijetnju financijskoj stabilnosti te stoga zahtijevaju razdvajanje (24). Zahtjev za transparentnošću u postupku donošenja odluka iz Prijedloga uredbe (25) ključan je element u osiguravanju dobre obrazloženosti i opravdanosti odluke o ne-razdvajanju određenih djelatnosti trgovanja. U tom smislu, nadzorna odluka treba biti donesena pozivanjem na skup kriterija širih od onih sadržanih u Prijedlogu uredbe. Uspostavljanje usklađenog okvira koji pogoduje nadzornoj prosudbi razumljivijoj od sada utvrđene vodilo bi nadležno tijelo u izvršavanju svog diskrecijskog prava i pomoglo nadzornim tijelima u otkrivanju razloga za razdvajanje. Ovo također može potaknuti kreditne institucije da unaprijede svoje upravljanje, uključujući svoje unutarnje sustave i postupke radi izbjegavanja rizika usklađenosti i smanjenja troškova budućih zahtjeva za razdvajanje.

U tu svrhu, bilo bi korisno dopuniti parametre dodatnim kvalitativnim informacijama kao što su: (a) kartografija djelatnosti trgovanja, uključujući metode za procjenu potrebe za stvaranje zaliha radi udovoljavanja očekivanim zahtjevima klijenta; (b) okvir usklađenosti kojim se provodi Prijedlog uredbe; i (c) sustavi za naknadu štete za operatere za trgovanje. Parametri mogu također biti dopunjeni dodatnim kvantitativnim podacima kao što su obrtaj zaliha, promjene vrijednosti adherentnih riziku, „dobit i gubitak 1. dana”, ograničenja odjela za trgovanje i geografsku rasprostranjenost djelatnosti trgovanja (26). Ovo bi učinilo postupak operativno provedivijim za nadzorna tijela. U skladu s općim ciljem Prijedloga uredbe, kreditne institucije trebale bi dostaviti sve informacije potrebne za izračun parametara koje nadzorna tijela koriste pri procjeni djelatnosti trgovanja (27).

3.3.

ESB smatra važnim u dovoljnoj mjeri zaštititi djelatnosti održavanja tržišta banaka radi održavanja ili povećanja imovine i tržišne likvidnosti, ublažavanja volatilnosti cijena i povećanja otpornosti tržišta vrijednosnih papira na šokove. Ovo je nužno za financijsku stabilnost, provedbu i neometani prijenos monetarne politike i financiranje gospodarstva. Stoga bi svako propisivanje trebalo izbjeći negativne posljedice za djelatnosti održavanja tržišta koje nisu opravdane značajnim rizikom.

Pri provođenju dubinskog preispitivanja djelatnosti održavanja tržišta u skladu s člankom 9. stavkom 1. Prijedloga uredbe, nadzorna tijela trebala bi obratiti posebnu pažnju na moguće učinke ovih djelatnosti na financijsku stabilnost. Naravno, djelatnosti održavanja tržišta koje će ostati u temeljnoj kreditnoj instituciji trebale bi biti usklađene s ciljevima Prijedloga uredbe. Osobito, takve djelatnosti ne bi trebale dovesti do stvaranja banaka koje su prevelike da bi propale ili previše međusobno povezane da bi propale i ne bi trebale uključivati djelatnosti trgovanja za vlastiti račun, pod krinkom održavanja tržišta, što bi konačno moglo predstavljati prijetnju financijskoj stabilnosti. Stoga bi bilo korisno razjasniti da nadležna tijela mogu ovlastiti temeljne kreditne institucije da obavljaju one djelatnosti održavanja tržišta koje ne predstavljaju prijetnju financijskoj stabilnosti institucije ili čitavom financijskom sustavu Unije ili njegovu dijelu (28). S obzirom na navedeno, ESB također predlaže određene promjene kako bi se osigurala učinkovita primjena zaključaka nadležnog tijela u vezi s djelatnostima trgovanja koje bi trebao provoditi subjekt za trgovanje (29).

ESB predlaže točniju definiciju održavanja tržišta (30) dodavanjem riječi „ili uz razumno predviđanje mogućeg poslovanja s klijentima” u predloženu definiciju održavanja tržišta, u skladu s obilježjima sadržanim u definiciji trgovanja za vlastiti račun. Nadalje, ESB predlaže usklađivanje definicije održavanja tržišta u zakonodavstvu Unije, u skladu s Uredbom (EU) br. 236/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (31) koja se odnosi na kratku prodaju i određena pitanja ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza i Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (32) o tržištima financijskih instrumenata. Nedostatak Prijedloga uredbe je nepostojanje definicije pojma „značajni tržišni rizik”. Predlaže se da se pojam „održavanje tržišta” dodatno uskladi s Uredbom (EU) br. 236/2012.

3.4.

Kreditne institucije, kao posljedicu svojih djelatnosti, prihvaćaju pravila upravljanja rizikom na temelju rizika za kreditnu instituciju ili njene klijente. Odgovarajuće upravljanje rizikom doprinosi solventnosti kreditne institucije i stabilnosti financijskog sustava. U tom smislu, Prijedlog uredbe ograničava obveze upravljanja rizikom temeljnih kreditnih institucija u odnosu na određene izvedene instrumente kada su ti instrumenti prihvatljivi za poravnanje središnje druge ugovorne strane. Stoga se predlaže da Komisija, u izvršavanju svojih ovlasti za donošenje delegiranog akta temeljem članka 11. stavka 3. Prijedloga uredbe, uzme u obzir posebnosti i prikladnost politika upravljanja rizicima banke.

3.5.

Konačno, potrebno je napomenuti da razdvajanje samo po sebi ne rješava pitanje banaka koje su prevelike da bi propale. Propast velikog, već razdvojenog subjekta za trgovanje može ipak imati sistemski utjecaj sa značajnim posljedicama na tržišta kapitala. Imajući to na umu, određene banke mogu utvrditi da određeni subjekti za trgovanje nemaju dovoljnu važnost da bi bili ekonomski održivi. Ovo utvrđivanje može izazvati prestanak djelatnosti trgovanja što bi moglo dovesti do koncentracije ovih djelatnosti trgovanja kod većih banaka, a to bi ih činilo još većima. Ovaj ishod nije u skladu s ciljem smanjivanja problema banaka koje su prevelike da bi propale. Jednako tako, ove djelatnosti trgovanja mogu se premjestiti u sektor bankarstva u sjeni. Takav razvoj zahtijevao bi pomno praćenje svih neželjenih posljedica a ako one postanu značajne, mogu se osigurati određene mjere za njihovo rješavanje.

4.   Odredba o odstupanju

Članak 21. Prijedloga uredbe utvrđuje da Komisija, na zahtjev države članice, može odobriti odstupanje od zahtjeva za razdvajanje za kreditne institucije koje su obuhvaćene nacionalnim zakonodavstvom koje ima „istovrijedan učinak” odredbama iz Prijedloga uredbe.

Preambula Prijedloga uredbe ispravno napominje da bi neusklađeno nacionalno zakonodavstvo imalo učinak ograničavanja učinkovitosti jedinstvenog nadzornog mehanizma jer bi ESB trebao primijeniti skup različitih i neusklađenih zakonodavstava na kreditne institucije koje nadzire te bi se na taj način povećali troškovi nadzora i njegova složenost (33). ESB u potpunosti dijeli ovu zabrinutost te takva razmatranja prosuđuje u odnosu na uključivanje odstupanja od općeg režima (34). Odstupanje nije u skladu s ciljem stvaranja ujednačenih uvjeta i može stvoriti presedan za buduća odstupanja u drugim vrstama zakonodavstva Unije. To bi moglo narušiti integraciju jedinstvenog tržišta i ometanje istih ciljeva koji se nastoje ostvariti Prijedlogom uredbe (35). Nadalje, širok opseg primjene odredbe o odstupanju može biti neusklađen s pravnim oblikom Uredbe i s pravnom osnovom Prijedloga uredbe temeljem članka 114. Ugovora.

5.   Suradnja između nadležnih tijela i sanacijskih tijela

Strukturne mjere u Prijedlogu uredbe namijenjene su pripremanju osnova za sanaciju i oporavak financijskih institucija, s dva postupka koji su istinski povezani. U skladu s time, Prijedlog uredbe predviđa suradnju između nadležnih tijela i odgovarajućih sanacijskih tijela u različitim fazama procjene od strane nadležnog tijela i provođenja strukturnih mjera (36). Nadležno tijelo koje ima ovlast zahtijevati razdvajanje mora obavijestiti nadležno sanacijsko tijelo prije donošenja odluke o razdvajanju djelatnosti trgovanja. Procjena potrebe za razdvajanjem mora također uzeti u obzir svaku procjenu mogućnosti sanacije koja je u tijeku ili prethodnu procjenu mogućnosti sanacije. Konačno, mjere razdvajanja moraju biti u skladu s mjerama koje su izrečene u kontekstu postupka nadzornog pregleda i procjene i svih mjera izrečenih u kontekstu procjene mogućnosti sanacije.

Uklanjanje zapreka za mogućnost sanacije ključno je za razvoj operativnog plana sanacije za kreditnu instituciju ili grupu. Dok je savjetovanje s nadzornim tijelom dovoljno za samu procjenu, mjere za uklanjanje zapreka mogućnosti sanacije trebale bi biti zajednički utvrđene i provedene u suradnji s nadzornim tijelom (37). Usvajanje odgovarajućih mjera za povećanje mogućnosti sanacije kreditne institucije ili grupe kao što su promjene poslovne prakse, strukture ili organizacije, moraju pravilno uzeti u obzir učinke takvih mjera na sigurnost i stabilnost tekućih poslova subjekta. To je relevantno razmatranje za nadležno tijelo. Poboljšavanje mogućnosti sanacije banaka uz očuvanje važnih financijskih usluga u gospodarstvu kao cjelini je također ključni cilj nadzornog postupka na koji bi se mjere iz Prijedloga uredbe trebale primijeniti. Stoga će nadležna tijela i sanacijska tijela trebati usko surađivati u oba ova postupka.

Jedan od ciljeva Prijedloga uredbe je olakšati redovnu sanaciju i oporavak grupe subjekata (38). Međutim, ciljevi Prijedloga uredbe pri osiguravanju strukturnih mjera nisu istovjetni ciljevima procjene mogućnosti sanacije. Raspon strukturnih mjera koje su na raspolaganju temeljem Prijedloga uredbe je stoga različit od raspona mjera koje imaju za cilj uklanjanje zapreka za mogućnost sanacije temeljem nedavno usvojenog okvira Unije za sanaciju (39). U skladu s time, ESB smatra da čak i kad procjena mogućnosti sanacije u kontekstu planiranja sanacije nije utvrdila značajne zapreke za mogućnost sanacije, nadležno tijelo može usprkos tome utvrditi potrebu za strukturnim mjerama temeljem Prijedloga uredbe koje bi olakšale oporavak i sanaciju složenih institucija (40). U tom smislu potrebno je pojasniti da, dok bi nadležno tijelo trebalo uzeti u obzir procjenu mogućnosti sanacije koja je u tijeku ili prethodnu procjenu mogućnosti sanacije, takva procjena ne bi ni na koji način trebala utjecati na nadležno tijelo u izvršavanju njegovih ovlasti temeljem Prijedloga uredbe, naročito kada nadležno tijelo utvrdi da je udovoljeno kriterijima za osiguravanje razdvajanja (41).

6.   Ovlasti za izricanje sankcija

Dok se Prijedlog uredbe izravno primjenjuje u Uniji, neke od njegovih odredbi zahtijevaju daljnju provedbu od strane država članica (42). Budući da se ESB smatra nadležnim tijelom za isključivu svrhu provođenja zadaća koje su mu dodijeljene, između ostalog, člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 1024/2013, a budući da zadaće navedene u Prijedlogu uredbe odgovaraju zadaćama koje su već dodijeljene ESB-u temeljem članka 4. stavka 1. točke (i) Uredbe (EU) br. 1024/2013, ESB također bi trebao imati ovlasti izvršavati odgovarajuće ovlasti u skladu s okvirom utvrđenim u članku 18. Uredbe (EU) br. 1024/2013. To bi trebalo pojasniti u preambuli Prijedloga uredbe a radi izbjegavanja sumnje, u članku 28. (43). Zadaće dodijeljene ESB-u ne uključuju ovlasti sankcioniranja fizičkih osoba ili izricanje nenovčanih sankcija. Također je potrebno uskladiti razinu novčanih sankcija u Prijedlogu uredbe s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (44). Nadalje, ovlasti za privremeno oduzimanje odobrenja je sasvim nova mjera predviđena Prijedlogom uredbe (45). ESB predlaže uklanjanje ove sankcije iz Prijedloga uredbe radi izbjegavanja pravnih problema.

Konačno, u vezi s upotrebom pojma „ostvarena dobit ili izbjegnuti gubici” u Prijedlogu uredbe, u praksi će biti vrlo teško točno dokazati koji bi trebali biti ti iznosi. Predložena sankcija u članku 28. stavku 4. točki (b) Prijedloga uredbe uzima u obzir ostvarenu dobit ili izbjegnute gubitke, navodeći njihov povrat kao jednu od mogućih sankcija. U članku 29. stavku 1. točki (d) „važnost” ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka uključena je u okolnosti koje nadležna tijela trebaju razmotriti pri utvrđivanju vrste i razine sankcija. ESB predlaže zamjenu tog pojma, u oba slučaja, s procjenom nadležnog tijela dobiti i gubitka koji su ostvareni ili izbjegnuti kao posljedica povrede (46).

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 19. studenoga 2014.

Predsjednik ESB-a

Mario DRAGHI


(1)  COM(2014) 43 konačno.

(2)  Prijedlog uredbe neće trebati dodatnu provedbu na nacionalnoj razini, osim nekoliko odredbi. Vidi stavak 6. ovog Mišljenja u vezi sa sankcioniranjem.

(3)  Vidi COM(2014) 43 konačno, str. 5.

(4)  Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.).

(5)  Vidi uvodnu izjavu 8. Prijedloga Uredbe.

(6)  Temeljem članka 131. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(7)  Sukladno članku 3. Prijedloga uredbe pragovi su sljedeći: (a) ukupna imovina iznosi najmanje 30 milijardi eura; i (b) djelatnosti trgovanja iznose najmanje 70 milijardi eura ili 10 posto njene ukupne imovine.

(8)  Vidi uvodnu izjavu 13. Prijedloga uredbe.

(9)  Vidi izmjene 7. i 18. u Prilogu ovom Mišljenju.

(10)  Vidi izmjenu 19. u Prilogu ovom Mišljenju.

(11)  Vidi izmjenu 23. u Prilogu ovom Mišljenju.

(12)  Vidi članak 5. stavak 4. Prijedloga uredbe.

(13)  Vidi Prilog A6 Procjene učinka Komisije (dio 3. od 3.), str. 58. Niti jedna od nekoliko banaka koje su dostavile kvantitativne dokaze u javnom savjetovanju nije izvijestila da je imala značajan prihod od trgovanja za vlastiti račun.

(14)  Vidi članak 6. Prijedloga uredbe.

(15)  Vidi stavak 3.3. ovog Mišljenja.

(16)  Vidi Procjenu učinka Komisije, odjeljak 5.3.1.1.

(17)  Vidi članak 5. stavak 4. Prijedloga uredbe.

(18)  Vidi izmjenu 5. u Prilogu ovom Mišljenju.

(19)  Vidi izmjenu 23. u Prilogu ovom Mišljenju.

(20)  Vidi članak 9. Prijedloga uredbe.

(21)  Vidi članak 10. stavak 1. Prijedloga uredbe.

(22)  Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 23. Prijedloga uredbe.

(23)  Vidi članak 10. stavak 3. i uvodnu izjavu 23. Prijedloga uredbe.

(24)  Vidi izmjenu 2. i izmjene od 10. do 15. u Prilogu ovom Mišljenju.

(25)  Vidi članak 10. stavak 3. treći podstavak Prijedloga uredbe.

(26)  Vidi izmjenu 8. u Prilogu ovom Mišljenju.

(27)  Vidi izmjenu 9. u Prilogu ovom Mišljenju.

(28)  Vidi izmjenu 12. u Prilogu ovom Mišljenju.

(29)  Vidi izmjene 14. i 15. u Prilogu ovom Mišljenju.

(30)  Vidi izmjenu 6. u Prilogu ovom Mišljenju.

(31)  Uredba (EU) br. 236/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o kratkoj prodaji o određenim aspektima kreditnih izvedenica na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza (SL L 86, 24.3.2012., str. 1.).

(32)  Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).

(33)  Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 8. Prijedloga uredbe.

(34)  Vidi izmjene 1. i 17. u Prilogu ovom Mišljenju.

(35)  Vidi, na primjer, uvodnu izjavu 7. i članak 1. Prijedloga uredbe.

(36)  Članak 19. Prijedloga uredbe.

(37)  Mišljenje CON/2013/76 stavak 2.5. Sva mišljenja objavljuju se na mrežnim stranicama ESB-a www.ecb.europa.eu

(38)  Članak 1. točka (g) Prijedloga uredbe.

(39)  Vidi naročito članke 17. i 18. Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.) i članak 10. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).

(40)  Vidi također Procjenu učinka Komisije, odjeljak 5.3.1.1.

(41)  Vidi izmjenu 16. u Prilogu ovom Mišljenju.

(42)  Sudska praksa Suda Europske unije utvrđuje da neke od odredbi zakonodavstva mogu zahtijevati, za njihovu provedbu, usvajanje provedbenih mjera od strane država članica ili samog zakonodavstva Unije. U tom smislu vidi stavke 32. i 33. predmeta C-367/09 SGS Belgija i drugi [2010] ECR I-10761.

(43)  Vidi izmjene 4. i 21. u Prilogu ovom Mišljenju.

(44)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(45)  Vidi članak 28. Prijedloga uredbe.

(46)  Vidi izmjenu 22. u Prilogu ovom Mišljenju.


PRILOG

Prijedlozi izmjena

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjene koje je predložio ESB (1)

Izmjena 1.

Uvodna izjava 10.

„(10)

U skladu s ciljevima jačanja funkcioniranja unutarnjeg tržišta, trebalo bi biti moguće odobriti kreditnoj instituciji odstupanje od odredaba o razdvajanju određenih djelatnosti trgovanja ako je država članica prije 29. siječnja 2014. donijela propise u okviru primarnog zakonodavstva (uključujući i naknadno doneseno sekundarno zakonodavstvo) kojima se kreditnim institucijama, koje primaju depozite od građana i malih i srednjih poduzeća, zabranjuje trgovanje ulaganjima u svojstvu nalogodavca i držanje imovine za trgovanje. Države članice stoga bi trebale imati pravo podnijeti Komisiji zahtjev za odobrenje odstupanja od odredaba o razdvajanju određenih djelatnosti trgovanja za kreditnu instituciju na koju se primjenjuje nacionalno zakonodavstvo usklađeno s tim odredbama. Time bi se državama članicama koje su već donijele propise u okviru primarnog zakonodavstva, a čiji su učinci istovjetni ovoj Uredbi te su s njome usklađeni, omogućilo da ne moraju usklađivati svoje važeće odredbe s odredbama ove Uredbe. Kako bi se osiguralo da se nacionalnim propisima te popratnim provedbenim mjerama ne ugrozi cilj funkcioniranja unutarnjeg tržišta, nacionalnim zakonodavstvom i povezanim nadzornim i provedbenim okvirom mora se osigurati da kreditne institucije koje primaju depozite od građana i malih i srednjih poduzeća poštuju pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovjetni odredbama predviđenima ovom Uredbom te su s njima usklađeni. Nadležno tijelo koje nadzire kreditnu instituciju na koju se primjenjuje predmetno nacionalno zakonodavstvo trebalo bi biti odgovorno za davanje mišljenja koje bi trebalo biti priloženo uz zahtjev za odstupanjem.”

(10)

U skladu s ciljevima jačanja funkcioniranja unutarnjeg tržišta, trebalo bi biti moguće odobriti kreditnoj instituciji odstupanje od odredaba o razdvajanju određenih djelatnosti trgovanja ako je država članica prije 29. siječnja 2014. donijela propise u okviru primarnog zakonodavstva (uključujući i naknadno doneseno sekundarno zakonodavstvo) kojima se kreditnim institucijama, koje primaju depozite od građana i malih i srednjih poduzeća, zabranjuje trgovanje ulaganjima u svojstvu nalogodavca i držanje imovine za trgovanje. Države članice stoga bi trebale imati pravo podnijeti Komisiji zahtjev za odobrenje odstupanja od odredaba o razdvajanju određenih djelatnosti trgovanja za kreditnu instituciju na koju se primjenjuje nacionalno zakonodavstvo usklađeno s tim odredbama. Time bi se državama članicama koje su već donijele propise u okviru primarnog zakonodavstva, a čiji su učinci istovjetni ovoj Uredbi te su s njome usklađeni, omogućilo da ne moraju usklađivati svoje važeće odredbe s odredbama ove Uredbe. Kako bi se osiguralo da se nacionalnim propisima te popratnim provedbenim mjerama ne ugrozi cilj funkcioniranja unutarnjeg tržišta, nacionalnim zakonodavstvom i povezanim nadzornim i provedbenim okvirom mora se osigurati da kreditne institucije koje primaju depozite od građana i malih i srednjih poduzeća poštuju pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovjetni odredbama predviđenima ovom Uredbom te su s njima usklađeni. Nadležno tijelo koje nadzire kreditnu instituciju na koju se primjenjuje predmetno nacionalno zakonodavstvo trebalo bi biti odgovorno za davanje mišljenja koje bi trebalo biti priloženo uz zahtjev za odstupanjem.

Obrazloženje

Takvo odstupanje nije u skladu s ciljem stvaranja ujednačenih uvjeta. Nadalje, takve odredbe mogu stvoriti presedan za buduće odredbe o odstupanju u drugim zakonodavnim područjima i na taj način općenito narušiti integraciju jedinstvenog tržišta.

Izmjena 2.

Uvodna izjava 23.

„(23)

Ako prilikom ocjene djelatnosti trgovanja nadležno tijelo zaključi da su se tim djelatnostima premašili određeni parametri u pogledu relativne veličine, financijske poluge, složenosti, profitabilnosti, povezanog tržišnog rizika i međusobne povezanosti, ono treba zatražiti njihovo razdvajanje od temeljne kreditne institucije, osim ako temeljna kreditna institucija može dokazati nadležnom tijelu da te djelatnosti trgovanja nisu prijetnja financijskoj stabilnosti temeljne kreditne institucije ili financijskom sustavu Unije u cjelini, uzimajući u obzir ciljeve utvrđene ovom Uredbom.”

„(23)

Ako prilikom ocjene djelatnosti trgovanja nadležno tijelo zaključi da su se tim djelatnostima premašili određeni parametri u pogledu relativne veličine, financijske poluge, složenosti, profitabilnosti, povezanog tržišnog rizika i međusobne povezanosti te dodatno smatra da postoji prijetnja financijskoj stabilnosti temeljne kreditne institucije ili čitavom ili dijelu financijskog sustava Unije, uzimajući u obzir ciljeve ove Uredbe, ono treba zatražiti njihovo razdvajanje od temeljne kreditne institucije, osim ako temeljna kreditna institucija može dokazati nadležnom tijelu da te djelatnosti trgovanja nisu prijetnja financijskoj stabilnosti temeljne kreditne institucije ili financijskom sustavu Unije u cjelini, uzimajući u obzir ciljeve utvrđene ovom Uredbom.”

Obrazloženje

Predloženi tekst ima za cilj osigurati usklađenost između uvodne izjave 23. i članka 10. koji daje nadležnom tijelu pravo slobodne ocjene kada preispituje djelatnosti trgovanja i odlučuje hoće li započeti postupak razdvajanja.

Izmjena 3.

Uvodna izjava 29.

„Neovisno o razdvajanju, temeljna kreditna institucija i dalje bi trebala upravljati vlastitim rizikom. Stoga bi trebalo dopustiti određene djelatnosti trgovanja u onoj mjeri u kojoj im je cilj razborito upravljanje kapitalom, likvidnošću i financiranjem temeljne kreditne institucije i u mjeri u kojoj ne ugrožavaju financijsku stabilnost. Temeljna kreditna institucija trebala bi moći svojim klijentima pružati određene usluge potrebnog upravljanja rizicima. No to bi se trebalo provesti a da se pritom temeljna kreditna institucija ne izlaže nepotrebnom riziku i da se ne uzrokuju problemi njezinoj financijskoj stabilnosti. Za djelatnosti zaštite koje su prihvatljive za potrebe razboritog upravljanja vlastitim rizikom te za pružanje usluga upravljanja rizicima klijentima može se, ali i ne mora, smatrati da ispunjuju računovodstvene uvjete zaštite od rizika na temelju Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja.”

„Neovisno o razdvajanju, temeljna kreditna institucija i dalje bi trebala upravljati vlastitim rizikom. Stoga bi trebalo dopustiti određene djelatnosti trgovanja u onoj mjeri u kojoj im je cilj razborito upravljanje kapitalom, likvidnošću i financiranjem temeljne kreditne institucije i u mjeri u kojoj ne ugrožavaju financijsku stabilnost. Temeljna kreditna institucija trebala bi moći svojim klijentima pružati određene usluge potrebnog upravljanja rizicima. No to bi se trebalo provesti a da se pritom temeljna kreditna institucija ne izlaže nepotrebnom riziku i da se ne uzrokuju problemi njezinoj financijskoj stabilnosti. Za djelatnosti zaštite koje su prihvatljive za potrebe razboritog upravljanja vlastitim rizikom te za pružanje usluga upravljanja rizicima klijentima može se, ali i ne mora, smatrati da ispunjuju računovodstvene uvjete zaštite od rizika na temelju Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja.

Neovisno o odluci o razdvajanju, nadležna tijela imaju ovlast dodijeljenu člankom 104. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2013/36/EU da određuju kapitalne zahtjeve kada veličina rizika i djelatnosti trgovanja premaši određene razine kako bi potaknula instituciju da ne preuzima nepotrebne rizike za svoju financijsku stabilnost ili financijsku stabilnost Unije u cjelini ili u dijelu.

Obrazloženje

Kako bi osigurale ograničavanje rizika financijske stabilnosti zbog djelatnosti trgovanja, nadležna tijela trebala bi imati ovlast određivanja dodatnog kapitala kad veličina rizika i djelatnosti premaši određene razine. Takav dodatni zahtjev pomogao bi odvraćanju banaka od obavljanja prekomjernih djelatnosti trgovanja.

Izmjena 4.

Uvodna izjava 37.a (nova)

Nema teksta.

(37.a)

Za potrebe provođenja svojih isključivih zadaća, uključujući dužnosti navedene u ovoj Uredbi, ESB ima ovlasti za izricanja sankcija navedene u članku 18. Uredbe (EU) br. 1024/2013.

Obrazloženje

Trebalo bi razjasniti da će ESB, nakon provedbe članka 28. Prijedloga uredbe od strane države članice, za potrebe provođenja svojih zadaća imati ovlasti za izricanje sankcija kako su posebice navedene u članku 18. Uredbe (EU) br. 1024/2013. Vidi stavak 6. Mišljenja.

Izmjena 5.

Članak 5.

Definicije

„4.   ‚trgovanje za vlastiti račun’ znači korištenje vlastitog kapitala ili posuđenog novca za zauzimanje pozicija u bilo kojoj vrsti transakcije radi kupnje, prodaje odnosno stjecanja ili ustupanja bilo kojeg financijskog instrumenta ili robe isključivo za potrebe stjecanja dobiti za vlastiti račun i bez povezanosti sa stvarnim ili predviđenim poslovanjem s klijentima, ili za potrebe zaštite subjekta od rizika zbog stvarnog ili predviđenog poslovanja s klijentima, što obavljaju uredi, jedinice ili odjeli za trgovanje odnosno pojedinačni operateri za trgovanje, čiji je poseban zadatak zauzimati pozicije i stjecati dobit, uključujući i posredstvom internetskih platformi namijenjenih trgovanju za vlastiti račun;”

„4.   ‚trgovanje za vlastiti račun’ znači korištenje vlastitog kapitala ili posuđenog novca za zauzimanje pozicija, kao reakcija na tržišna vrednovanja i s poticanjem iskorištavanja stvarnih ili očekivanih kretanja tržišnih vrijednosti, u bilo kojoj vrsti transakcije radi kupnje, prodaje odnosno stjecanja ili ustupanja bilo kojeg financijskog instrumenta ili robe isključivo za potrebe stjecanja dobiti za vlastiti račun i bez povezanosti sa stvarnim ili predviđenim poslovanjem s klijentima, ili za potrebe zaštite subjekta od rizika zbog stvarnog ili predviđenog poslovanja s klijentima, što obavljaju uredi, jedinice ili odjeli za trgovanje odnosno pojedinačni operateri za trgovanje, čiji je poseban zadatak zauzimati pozicije i stjecati dobit, uključujući i posredstvom internetskih platformi namijenjenih trgovanju za vlastiti račun; Ova definicija uključuje svaku transakciju poduzetu s ciljem ostvarenja dobiti, neovisno o tome bi li takva dobit bila ostvarena kratkoročno ili dugoročno ili je li zaista ostvarena;

Obrazloženje

Trgovanje za vlastiti račun - za razliku od drugih djelatnosti trgovanja kao što su na primjer djelatnosti održavanja tržišta - poduzima se s ciljem ostvarenja dobiti na temelju stvarnih ili očekivanih kretanja promjena tržišnih vrijednosti na koje reagiraju trgovci za vlastiti račun i temeljem kojih špekuliraju. Predložena promjena omogućit će isključivanje iz definicije dugoročnih nespekulativnih investicija u dionički kapital (uključujući udjele u drugim financijskim institucijama, kao što su banke i osiguravajuća društva).

Izmjena 6.

Članak 5.

Definicije

„12.   ‚održavanje tržišta’ znači obvezu financijske institucije osiguravanja tržišne likvidnosti na redovitoj i stalnoj osnovi objavom istovremenih ponuda u odnosu na određeni financijski instrument ili, kao dio uobičajenog poslovanja, izvršavanjem naloga klijenata ili kao odgovor na zahtjeve klijenata za trgovanje, ali u oba slučaja bez izloženosti značajnom tržišnom riziku;”

„12.   ‚održavanje tržišta’ znači obvezu financijske institucije osiguravanja tržišne likvidnosti na redovitoj i stalnoj osnovi objavom istovremenih ponuda u odnosu na određeni financijski instrument ili, kao dio uobičajenog poslovanja, izvršavanjem naloga klijenata ili kao odgovor na zahtjeve klijenata za trgovanje, ili uz razumno predviđanje mogućeg poslovanja klijenata i zaštitom pozicija nastalih iz ispunjavanja ovih zadaća, ali u oba slučaja bez izloženosti značajnom tržišnom riziku;”

ESB smatra da, za razliku od trgovanja za vlastiti račun, održavanje tržišta je djelatnost koju pokreće klijent te da je stoga povezano sa standardnim bankovnim djelatnostima. Održavanje tržišta ponekad se također provodi uz predviđanje poslovanja klijenta. Stoga se predlaže uključiti riječi „razumno predviđanje mogućeg poslovanja klijenata klijentima” u definiciju održavanja tržišta. Ovo također osigurava stupanj podudaranja u odnosu na predloženu definiciju trgovanja za vlastiti račun.

Nadalje, za razliku od brokera, održavatelj tržišta apsorbira neravnotežu ponude i potražnje u bilo kojem trenutku kroz vlastite zalihe, na taj način izlažući svoj vlastiti kapital riziku. Stoga bi trebalo biti moguće za održavatelje tržišta da zaštite svoje pozicije koje proizlaze iz ispunjavanja zadaća kao održavatelja tržišta. S obzirom da pojam „značajni” tržišni rizik nije definiran te nadalje kako bi se što je više moguće uskladile definicije koje se koriste u povezanim uredbama Unije, predlaže se da se pojam „zaštita pozicija nastalih iz ispunjavanja ovih zadaća” koristi u skladu s Uredbom (EU) br. 236/2012.

Izmjena 7.

Članak 5.

Definicije

Nema teksta.

23.   ‚koncentracija’ znači koncentracija kako je određena u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004.

Obrazloženje

Vidi stavak 1.2. ovog Mišljenja.

Izmjena 8.

Članak 9. stavak 2.

Obveza preispitivanja djelatnosti

„2.   Prilikom ocjenjivanja utvrđenog stavkom 1. nadležno tijelo koristi sljedeće parametre:

(a)

relativna veličina imovine za trgovanje, koja se mjeri omjerom imovine za trgovanje i ukupne imovine;

(b)

financijska poluga imovine za trgovanje, koja se mjeri omjerom imovine za trgovanje i osnovnog kapitala;

(c)

relativna važnost kreditnog rizika druge ugovorne strane, koja se mjeri omjerom fer vrijednost izvedenica i ukupne imovine za trgovanje;

(d)

relativna složenost izvedenica za trgovanje, koja se mjeri omjerom imovine po izvedenicama za trgovanje razine 2 i 3 i izvedenica za trgovanje i robe za trgovanje;

(e)

relativna profitabilnost imovine za trgovanje, koja se mjeri omjerom prihoda od trgovanja i ukupnih neto prihoda;

(f)

relativna važnost tržišnog rizika, koja se mjeri tako da se izračuna razlika između imovine i obveza za trgovanje u apsolutnoj vrijednosti te se podijeli s jednostavnim prosjekom imovine za trgovanje i obveza za trgovanje;

(g)

međusobna povezanost, koja se mjeri metodologijom iz članka 131. stavka 18. Direktive 2013/36/EU;

(h)

kreditni i likvidnosni rizik koji proizlazi iz obveza i jamstava koje osigurava temeljna kreditna institucija.”

„2.   Prilikom ocjenjivanja utvrđenog stavkom 1. nadležno tijelo koristi sljedeće parametre:

(a)

relativna veličina imovine za trgovanje, koja se mjeri omjerom imovine za trgovanje i ukupne imovine;

(b)

financijska poluga imovine za trgovanje, koja se mjeri omjerom imovine za trgovanje i osnovnog kapitala;

(c)

relativna važnost kreditnog rizika druge ugovorne strane, koja se mjeri omjerom fer vrijednost izvedenica i ukupne imovine za trgovanje;

(d)

relativna složenost izvedenica za trgovanje, koja se mjeri omjerom imovine po izvedenicama za trgovanje razine 2 i 3 i izvedenica za trgovanje i robe za trgovanje;

(e)

relativna profitabilnost imovine za trgovanje, koja se mjeri omjerom prihoda od trgovanja i ukupnih neto prihoda;

(f)

relativna važnost tržišnog rizika, koja se mjeri tako da se izračuna razlika između imovine i obveza za trgovanje u apsolutnoj vrijednosti te se podijeli s jednostavnim prosjekom imovine za trgovanje i obveza za trgovanje;

(g)

međusobna povezanost, koja se mjeri metodologijom iz članka 131. stavka 18. Direktive 2013/36/EU;

(h)

kreditni i likvidnosni rizik koji proizlazi iz obveza i jamstava koje osigurava temeljna kreditna institucija.;

(i)

kartografija djelatnosti trgovanja, uključujući metode za procjenu potrebe za stvaranje zaliha radi udovoljavanja očekivanim zahtjevima klijenata;

(j)

okvir za usklađivanje kojim se provodi ova Uredba;

(k)

sustavi za naknadu štete za operatere za trgovanje;

(l)

dodatni kvantitativni podaci kao što su promet zalihama, promjene vrijednosti adherentnih riziku, ‚dobit i gubitak 1. dana’, ograničenja odjela za trgovanje i geografska rasprostranjenost djelatnosti trgovanja.

Obrazloženje

Vidi stavak 3.2. ovog Mišljenja.

Izmjena 9.

Članak 9. stavak 2.a (novi)

Obveza preispitivanja djelatnosti

Nema teksta.

2a.   Nadležno tijelo može zatražiti sve kvantitativne i kvalitativne informacije koje smatra relevantnim za procjenu djelatnosti trgovanja temeljem stavka 1.

Obrazloženje

Vidi stavak 3.2. ovog Mišljenja.

Izmjena 10.

Članak 10. stavak 1.

Ovlast nadležnog tijela da zatraži da temeljna kreditna institucija ne obavlja određene djelatnosti

„1.   U slučaju da na temelju procjene iz članka 9. stavka 1. nadležno tijelo zaključi da su ispunjena ograničenja i uvjeti u vezi s parametrima iz članka 9. stavka 2. točaka od (a) do (h) i opisani u delegiranom aktu iz stavka 5. te stoga smatra da postoji prijetnja financijskoj stabilnosti temeljne kreditne institucije ili financijskom sustavu Unije u cjelini, uzimajući u obzir ciljeve iz članka 1., najkasnije dva mjeseca nakon završetka ocjene ono pokreće postupak kojim se donosi odluka kako je navedeno u stavku 3. drugom podstavku.”

„1.   U slučaju da na temelju procjene iz članka 9. stavka 1. nadležno tijelo zaključi da su ispunjena ograničenja i uvjeti u vezi s parametrima iz članka 9. stavka 2. točaka od (a) do (h) i opisani u delegiranom aktu iz stavka 5. te stoga smatra da postoji prijetnja financijskoj stabilnosti temeljene kreditne institucije ili čitavom financijskom sustavu Unije ili njenom dijelu u cjelini, uzimajući u obzir ciljeve iz članka 1., najkasnije dva mjeseca nakon završetka ocjene ono pokreće postupak kojim se donosi odluka kako je navedeno u stavku 3. drugom podstavku.”

Obrazloženje

Predložena tehnička izmjena ima za cilj ukloniti postojeću dvosmislenost koja proizlazi iz uporabe riječi „stoga”, s obzirom na to da nadležna tijela u svakom slučaju ocjenjuju prijetnju financijskoj stabilnosti čak i kad su dosegnuti pragovi parametara. Osim toga, potvrda dodatnih indikatora trebala bi također priopćiti odluku nadležnog tijela (vidi dalje stavak 3.2. ovog Mišljenja).

Izmjena 11.

Članak 10. stavak 2.

Ovlast nadležnog tijela da zatraži da temeljna kreditna institucija ne obavlja određene djelatnosti

„2.   U slučaju da ograničenja i uvjeti iz stavka 1. nisu ispunjeni, nadležno tijelo može pokrenuti postupak kojim se donosi odluka kako je navedeno u stavku 3. trećem podstavku ako na temelju ocjene iz članka 9. stavka 1. zaključi da bilo koja djelatnost trgovanja koju obavlja temeljna kreditna institucija, osim trgovanja izvedenicama osim onih dopuštenih na temelju članka 11. i 12., prijeti financijskoj stabilnosti temeljne kreditne institucije ili financijskom sustavu Unije u cjelini uzimajući u obzir ciljeve iz članka 1.”

„2.   U slučaju da ograničenja i uvjeti iz stavka 1. nisu ispunjeni, nadležno tijelo može pokrenuti postupak kojim se donosi odluka kako je navedeno u stavku 3. trećem podstavku ako na temelju ocjene iz članka 9. stavka 1. zaključi da bilo koja djelatnost trgovanja koju obavlja temeljna kreditna institucija, osim trgovanja izvedenicama osim onih dopuštenih na temelju članka 11. i 12., prijeti financijskoj stabilnosti temeljne kreditne institucije ili čitavom financijskom sustavu Unije ili njenom dijelu u cjelini uzimajući u obzir ciljeve iz članka 1.”

Obrazloženje

Predlaže se da se prosudba nadležnog tijela temelji na prijetnji financijskom sustavu čitave Unije ili njegovom dijelu.

Izmjena 12.

Članak 10. stavak 3.

Ovlast nadležnog tijela da zatraži da temeljna kreditna institucija ne obavlja određene djelatnosti

„3.   Nadležno tijelo obavješćuje temeljnu kreditnu instituciju o svojim zaključcima iz stavka 1. ili 2. te omogućuje temeljnoj kreditnoj instituciji da se pismeno očituje u roku od dva mjeseca od datuma obavijesti.

Osim ako temeljna kreditna institucija dokaže, u roku navedenom u prvom podstavku i na način prihvatljiv nadležnom tijelu, da su razlozi na kojima se temelje zaključci neopravdani, nadležno tijelo donosi odluku upućenu temeljnoj kreditnoj instituciji u kojoj se od nje zahtijeva da ne obavlja djelatnosti trgovanja navedene u tim zaključcima. Nadležno tijelo navodi razloge svoje odluke te je javno objavljuje.

Za potrebe stavka 1., u slučaju da nadležno tijelo odluči temeljnoj kreditnoj instituciji dopustiti obavljanje tih djelatnosti trgovanja, ono navodi razloge te odluke te je javno objavljuje.

Za potrebe stavka 2., u slučaju da nadležno tijelo odluči temeljnoj kreditnoj instituciji dopustiti obavljanje djelatnosti trgovanja, nadležno tijelo o tome donosi odluku upućenu temeljnoj kreditnoj instituciji.

Prije donošenja odluke iz ovog stavka, nadležno tijelo savjetuje se s EBA-om o razlozima na kojima se temelji predviđena odluka i o mogućem učinku te odluke na financijsku stabilnost Unije i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Nadležno tijelo o svojoj konačnoj odluci obavješćuje i EBA-u.

Nadležno tijelo donosi svoju konačnu odluku u roku od dva mjeseca nakon što je primilo pismeno očitovanje iz prvog podstavka.”

„3.   Nadležno tijelo obavješćuje temeljnu kreditnu instituciju o svojim zaključcima iz stavka 1. ili 2. te omogućuje temeljnoj kreditnoj instituciji da se pismeno očituje u roku od dva mjeseca od datuma obavijesti.

Osim ako temeljna kreditna institucija dokaže, u roku navedenom u prvom podstavku i na način prihvatljiv nadležnom tijelu, da relevantne djelatnosti trgovanja ne prijete financijskoj stabilnosti temeljne kreditne institucije ili čitavom financijskom sustavu Unije ili njenom dijelu su razlozi na kojima se temelje zaključci neopravdani, nadležno tijelo donosi odluku upućenu temeljnoj kreditnoj instituciji u kojoj se od nje zahtijeva da ne obavlja djelatnosti trgovanja navedene u tim zaključcima. Nadležno tijelo navodi razloge svoje odluke te je javno objavljuje.

Za potrebe stavka 1., u slučaju da nadležno tijelo odluči temeljnoj kreditnoj instituciji dopustiti obavljanje tih djelatnosti trgovanja, ono navodi razloge te odluke te je javno objavljuje.

Za potrebe stavka 2., u slučaju da nadležno tijelo odluči temeljnoj kreditnoj instituciji dopustiti obavljanje djelatnosti trgovanja, nadležno tijelo o tome donosi odluku upućenu temeljnoj kreditnoj instituciji.

Nadležno tijelo može naročito ovlastiti temeljnu kreditnu instituciju da obavlja one djelatnosti održavanja tržišta koje ne prijete financijskoj stabilnosti temeljne kreditne institucije ili čitavom financijskom sustavu Unije ili njegovom dijelu.

Prije donošenja odluke iz ovog stavka, nadležno tijelo savjetuje se s EBA-om o razlozima na kojima se temelji predviđena odluka i o mogućem učinku te odluke na financijsku stabilnost Unije i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Nadležno tijelo o svojoj konačnoj odluci obavješćuje i EBA-u.

Nadležno tijelo donosi svoju konačnu odluku u roku od dva mjeseca nakon što je primilo pismeno očitovanje iz prvog podstavka.”

Zbog pravne sigurnosti i dosljednosti, predlaže se da tekst ove odredbe odražava tekst iz uvodne izjave 23. Prijedloga uredbe.

Djelatnosti održavanja tržišta koje će se nastaviti provoditi u temeljnoj kreditnoj instituciji trebale bi biti usklađene s ciljevima Prijedloga uredbe. Naročito, takve djelatnosti ne bi trebale dovesti do stvaranja banaka koje su prevelike da bi propale ili previše međusobno povezane da bi propale i ne bi trebale uključivati djelatnosti trgovanja za vlastiti račun u obliku održavanja tržišta, što bi na kraju prijetilo financijskoj stabilnosti. Stoga, bilo bi korisno razjasniti da nadležna tijela mogu ovlastiti temeljne kreditne institucije da obavljaju one djelatnosti održavanja tržišta koje ne prijete financijskoj stabilnosti institucije ili čitavom financijskom sustavu Unije ili njegovom dijelu (vidi dalje stavak 3.3. ovog Mišljenja).

Izmjena 13.

Članak 10. stavak 5.

Ovlast nadležnog tijela da zatraži da temeljna kreditna institucija ne obavlja određene djelatnosti

„Komisija, [OP unijeti točan datum 6 mjeseci od objave ove Uredbe] donosi delegirani akt u skladu s člankom 35. kako bi:

[…]

(b)

odredila vrstu sekuritizacije koja nije prijetnja financijskoj stabilnosti temeljne kreditne institucije ili financijskom sustavu Unije u cjelini u odnosu na sljedeće:

[…]”

„Komisija, [OP unijeti točan datum 6 mjeseci od objave ove Uredbe] donosi delegirani akt u skladu s člankom 35. kako bi:

[…]

(b)

odredila vrstu sekuritizacije koja nije prijetnja financijskoj stabilnosti temeljne kreditne institucije ili čitavom financijskom sustavu Unije ili njenom dijelu u cjelini u odnosu na sljedeće:

[…]”

Obrazloženje

Predlaže se da se delegirani akt Komisije temelji na razmatranju da ne postoji prijetnja financijskom sustavu čitave Unije ili njenom dijelu.

Izmjena 14.

Članak 11.

Razborito upravljanje vlastitim rizikom

„1.   Temeljna kreditna institucija na koju se primjenjuje odluka iz članka 10. stavka 3. može obavljati djelatnosti trgovanja u mjeri u kojoj je svrha ograničena isključivo na razborito upravljanje kapitalom, likvidnošću i financiranjem.

U okviru razboritog upravljanja kapitalom, likvidnošću i financiranjem temeljna kreditna institucija može koristiti samo kamatne izvedenice, valutne izvedenice i kreditne izvedenice prihvatljive za poravnanje središnje druge ugovorne strane za zaštitu od ukupnog bilančnog rizika. Temeljna kreditna institucija dokazuje nadležnom nadzornom tijelu da je djelatnost zaštite od rizika namijenjena smanjenju određenih i odredivih rizika pojedinačnih ili ukupnih pozicija temeljne kreditne institucije ta da se njome oni očito smanjuju ili znatno ublažuju.

[…]”

„1.   Ne dovodeći u pitanje odluku nadležnog tijela iz članka 10. stavka 3., temeljna kreditna institucija na koju se primjenjuje odluka iz članka 10. stavka 3. može obavljati djelatnosti trgovanja u mjeri u kojoj je svrha ograničena isključivo na razborito upravljanje kapitalom, likvidnošću i financiranjem.

U okviru razboritog upravljanja kapitalom, likvidnošću i financiranjem temeljna kreditna institucija može koristiti samo kamatne izvedenice, valutne izvedenice i kreditne izvedenice prihvatljive za poravnanje središnje druge ugovorne strane za zaštitu od ukupnog bilančnog rizika. Temeljna kreditna institucija dokazuje nadležnom nadzornom tijelu da je djelatnost zaštite od rizika namijenjena smanjenju određenih i odredivih rizika pojedinačnih ili ukupnih pozicija temeljne kreditne institucije ta da se njome oni očito smanjuju ili znatno ublažuju.

[…]”

Obrazloženje

Predložena promjena ima za cilj razjasniti da će odluka o razdvajanju utvrditi sve djelatnosti koje temeljna kreditna institucija može nastaviti obavljati.

Izmjena 15.

Članak 12.

Pružanje usluga upravljanja rizicima klijentima

„1.   Temeljna kreditna institucija na koju se primjenjuje odluka iz članka 10. stavka 3. može prodati kamatne izvedenice, valutne izvedenice, kreditne izvedenice, izvedenice iz emisijskih kvota i robne izvedenice prihvatljive za poravnanje druge ugovorne strane i emisijske kvote svojim nefinancijskim klijentima, financijskim subjektima iz članka 5. točke 19. druge i treće alineje, društvima za osiguranje i institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

isključiva svrha prodaje je zaštita od kamatnog rizika, valutnog rizika, kreditnog rizika, robnog rizika ili rizika od emisijskih kvota;

(b)

kapitalni zahtjevi temeljne kreditne institucije za pozicijski rizik koji proizlazi iz izvedenica i emisijskih kvota ne premašuju udio u njezinim ukupnim kapitalnim zahtjevima za rizik koji će se odrediti u delegiranom aktu Komisije u skladu sa stavkom 2.

Ako zahtjev iz točke (b) nije ispunjen, temeljna kreditna institucija ne smije prodati izvedenice i emisijske kvote niti ih smije iskazati u bilanci.

[…]”

„1.   Ne dovodeći u pitanje odluku nadležnog tijela iz članka 10. stavka 3. T temeljna kreditna institucija na koju se primjenjuje odluka iz članka 10. stavka 3. može također prodati kamatne izvedenice, valutne izvedenice, kreditne izvedenice, izvedenice iz emisijskih kvota i robne izvedenice prihvatljive za poravnanje druge ugovorne strane i emisijske kvote svojim nefinancijskim klijentima, financijskim subjektima iz članka 5. točke 19. druge i treće alineje, društvima za osiguranje i institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

isključiva svrha prodaje je zaštita od kamatnog rizika, valutnog rizika, kreditnog rizika, robnog rizika ili rizika od emisijskih kvota;

(b)

kapitalni zahtjevi temeljne kreditne institucije za pozicijski rizik koji proizlazi iz izvedenica i emisijskih kvota ne premašuju udio u njezinim ukupnim kapitalnim zahtjevima za rizik koji će se odrediti u delegiranom aktu Komisije u skladu sa stavkom 2.

Ako zahtjev iz točke (b) nije ispunjen, temeljna kreditna institucija ne smije prodati izvedenice i emisijske kvote niti ih smije iskazati u bilanci.

[…]”

Obrazloženje

Predložena promjena ima za cilj razjasniti da će odluka o razdvajanju utvrditi sve djelatnosti koje temeljna kreditna institucija može nastaviti obavljati.

Izmjena 16.

Članak 19.

Suradnja između nadležnih tijela i mjerodavnih tijela za sanaciju

„2.   Prilikom provedbe ocjene u skladu s člankom 9. i kada od temeljne kreditne institucije zahtijeva da ne obavlja određene djelatnosti u skladu s člankom 10., nadležno tijelo uzima u obzir sve postojeće ili prethodne procjene mogućnosti za sanaciju koje provodi mjerodavno sanacijsko tijelo u skladu s člankom 13. i člankom 13. točkom (a) Direktive [BRRD].

3.   Nadležno tijelo surađuje s mjerodavnim sanacijskim tijelom i razmjenjuje bitne informacije koje se smatraju potrebnima za obavljanje njegovih dužnosti.

4.   Nadležno tijelo osigurava da su mjere uvedene u skladu s ovim poglavljem usklađene s mjerama koje se izriču u skladu s člankom 13. točkom (b) Uredbe (EU) br. 1024/2013, člankom 8. stavkom 9. Uredbe (EU) br. [SRM], člankom 13. i člankom 13. točkom (a), člankom 14. i člankom 15. Direktive [BRRD] i člankom 104. Direktive 2013/36/EU.”

„2.   Prilikom provedbe ocjene u skladu s člankom 9. i kada od temeljne kreditne institucije zahtijeva da ne obavlja određene djelatnosti u skladu s člankom 10., nadležno tijelo uzima u obzir sve postojeće ili prethodne procjene mogućnosti za sanaciju koje provodi mjerodavno sanacijsko tijelo u skladu s člankom 13. i člankom 13. točkom (a) Direktive [BRRD].

Nalaz mjerodavnog sanacijskog tijela prema kojem ne postoje značajne zapreke za mogućnost sanacije nisu same po sebi dovoljna naznaka da zaključci iz članka 10. stavka 3. nisu opravdani.

3.   Nadležno tijelo surađuje s mjerodavnim sanacijskim tijelom i razmjenjuje bitne informacije koje se smatraju potrebnima za obavljanje njegovih dužnosti., uključujući popis institucija obuhvaćenih predmetom ove Uredbe.

4.   Nadležno tijelo osigurava da su mjere uvedene u skladu s ovim poglavljem odgovarajuće usklađene s mjerama koje se izriču u skladu s člankom 13. točkom (b) Uredbe (EU) br. 1024/2013, člankom 8. stavkom 9. Uredbe (EU) br. [SRM], člankom 13. i člankom 13. točkom (a), člankom 14. i člankom 15. Direktive [BRRD] i člankom 104. Direktive 2013/36/EU.”

Obrazloženje

Vidi stavak 5. ovog Mišljenja. Suradnja između nadležnih tijela i mjerodavnih sanacijskih tijela trebala bi osigurati da su mjerodavna sanacijska tijela obaviještena o popisu institucija koje bi mogle biti predmet odluke o razdvajanju temeljem Prijedloga uredbe.

Izmjena 17.

Članak 21.

Odstupanja od zahtjeva iz poglavlja III.

„1.   Komisija može, na zahtjev države članice, odobriti odstupanje od zahtjeva iz ovog poglavlja kreditnoj instituciji koja prima depozite od građana i malih i srednjih poduzeća koji podliježu nacionalnom primarnom zakonodavstvu koje je doneseno prije 29. siječnja 2014. ako je nacionalno zakonodavstvo u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)

cilj mu je spriječiti financijski stres ili propadanje i sistemski rizik iz članka 1.;

(b)

njime se kreditnim institucijama koje primaju prihvatljive depozite od građana i malih i srednjih poduzeća onemogućuje bavljenje reguliranom djelatnošću trgovanja ulaganjima u svojstvu nalogodavca i držanje imovine za trgovanje; međutim, u nacionalnom zakonodavstvu mogu se predvidjeti i ograničene iznimke kojima se kreditnim institucijama omogućuje primanje depozita od pojedinaca i malih i srednji poduzeća radi obavljanja djelatnosti ublažavanja rizika za potrebe razboritog upravljanja kapitalom, likvidnošću i financiranjem te pružanja ograničenih usluga upravljanja rizikom klijentima;

(c)

ako je kreditna institucija koja prima prihvatljive depozite od pojedinaca i malih i srednjih poduzeća dio grupe, nacionalnim zakonodavstvom osigurava se da je kreditna institucija pravno razdvojena od subjekata iz grupe koji se bave reguliranom djelatnošću trgovanja ulaganjima u svojstvu nalogodavca ili drže imovinu za trgovanje te se njime utvrđuje sljedeće:

(i)

kreditna institucija koja prima prihvatljive depozite od pojedinaca i malih i srednjih poduzeća može donositi odluke neovisno o ostalim subjektima iz grupe;

(ii)

kreditna institucija koja prima prihvatljive depozite od pojedinaca i malih i srednjih poduzeća ima upravljačko tijelo koje je neovisno o ostalim subjektima iz grupe i neovisno o samoj kreditnoj instituciji;

(iii)

kreditna institucija koja prima prihvatljive depozite od pojedinaca i malih i srednjih poduzeća samostalno podliježe kapitalnim i likvidnosnim zahtjevima;

(iv)

kreditna institucija koja prima prihvatljive depozite od pojedinaca i malih i srednjih poduzeća ne smije sklapati ugovore i transakcije s ostalim subjektima iz grupe, osim uz uvjete slične onima utvrđenima u članku 13. stavku 7.

2.   Država članica koja želi dobiti odstupanje za kreditnu instituciju na koju se primjenjuje predmetno nacionalno zakonodavstvo dostavlja Komisiji zahtjev za odstupanje uz koji prilaže pozitivno mišljenje nadležnog tijela koji nadzire kreditnu instituciju na koju se odnosi zahtjev za odstupanje. U tom se zahtjevu moraju navesti sve potrebne informacije za ocjenu nacionalnog zakonodavstva te navesti kreditna institucija za koju se podnosi zahtjev za odstupanje. Ako Komisija smatra da ne raspolaže svim potrebnim informacijama, obvezna je stupiti u kontakt s predmetnom državom članicom u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva te navesti koje su joj dodatne informacije potrebne.

Nakon što se Komisiji dostave sve informacije koje su joj potrebne za ocjenu zahtjeva za odstupanje, ona je obvezna u roku od mjesec dana obavijestiti državu članicu podnositeljicu zahtjeva da je primila informacije.

U roku od pet mjeseci nakon objave obavijesti iz drugog podstavka i nakon savjetovanja s EBA-om o razlozima njezine predviđene odluke te o mogućem učinku te odluke na financijsku stabilnost Unije i funkcioniranje unutarnjeg tržišta, Komisija donosi provedbenu odluku o usklađenosti nacionalnog zakonodavstva s ovim poglavljem i odobravanju odstupanja za kreditnu instituciju navedenu u zahtjevu iz stavka 1. Ako Komisija namjerava proglasiti nacionalno zakonodavstvo neusklađenim i ne odobriti odstupanje, ona mora detaljno opisati neodobravanje i omogućiti državi članici podnositeljici zahtjeva da se pismeno očituje u roku od mjesec dana od dana obavijesti o Komisijinu neodobravanju. Komisija donosi provedbenu odluku o odobrenju ili odbijanju odstupanja u roku od tri mjeseca od isteka roka za podnošenje.

U slučaju da se nacionalno zakonodavstvo izmijeni, država članica o izmjenama obavješćuje Komisiju. Komisija može preispitati provedbenu odluku iz trećeg podstavka.

Ako se nacionalno zakonodavstvo koje nije proglašeno neusklađenim s ovim poglavljem više ne primjenjuje na kreditnu instituciju kojoj je odobreno odstupanje od zahtjeva iz ovog poglavlja, to se odstupanje ukida u odnosu na dotičnu kreditnu instituciju.

Komisija o svojim odlukama obavješćuje EBA-u. EBA objavljuje popis kreditnih institucija kojima je odobreno odstupanje u skladu s ovom člankom. Popis se mora stalno ažurirati.”

1.   Komisija može, na zahtjev države članice, odobriti odstupanje od zahtjeva iz ovog poglavlja kreditnoj instituciji koja prima depozite od građana i malih i srednjih poduzeća koji podliježu nacionalnom primarnom zakonodavstvu koje je doneseno prije 29. siječnja 2014. ako je nacionalno zakonodavstvo u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)

cilj mu je spriječiti financijski stres ili propadanje i sistemski rizik iz članka 1.;

(b)

njime se kreditnim institucijama koje primaju prihvatljive depozite od građana i malih i srednjih poduzeća onemogućuje bavljenje reguliranom djelatnošću trgovanja ulaganjima u svojstvu nalogodavca i držanje imovine za trgovanje; međutim, u nacionalnom zakonodavstvu mogu se predvidjeti i ograničene iznimke kojima se kreditnim institucijama omogućuje primanje depozita od pojedinaca i malih i srednji poduzeća radi obavljanja djelatnosti ublažavanja rizika za potrebe razboritog upravljanja kapitalom, likvidnošću i financiranjem te pružanja ograničenih usluga upravljanja rizikom klijentima;

(c)

ako je kreditna institucija koja prima prihvatljive depozite od pojedinaca i malih i srednjih poduzeća dio grupe, nacionalnim zakonodavstvom osigurava se da je kreditna institucija pravno razdvojena od subjekata iz grupe koji se bave reguliranom djelatnošću trgovanja ulaganjima u svojstvu nalogodavca ili drže imovinu za trgovanje te se njime utvrđuje sljedeće:

(i)

kreditna institucija koja prima prihvatljive depozite od pojedinaca i malih i srednjih poduzeća može donositi odluke neovisno o ostalim subjektima iz grupe;

(ii)

kreditna institucija koja prima prihvatljive depozite od pojedinaca i malih i srednjih poduzeća ima upravljačko tijelo koje je neovisno o ostalim subjektima iz grupe i neovisno o samoj kreditnoj instituciji;

(iii)

kreditna institucija koja prima prihvatljive depozite od pojedinaca i malih i srednjih poduzeća samostalno podliježe kapitalnim i likvidnosnim zahtjevima;

(iv)

kreditna institucija koja prima prihvatljive depozite od pojedinaca i malih i srednjih poduzeća ne smije sklapati ugovore i transakcije s ostalim subjektima iz grupe, osim uz uvjete slične onima utvrđenima u članku 13. stavku 7.

2.   Država članica koja želi dobiti odstupanje za kreditnu instituciju na koju se primjenjuje predmetno nacionalno zakonodavstvo dostavlja Komisiji zahtjev za odstupanje uz koji prilaže pozitivno mišljenje nadležnog tijela koji nadzire kreditnu instituciju na koju se odnosi zahtjev za odstupanje. U tom se zahtjevu moraju navesti sve potrebne informacije za ocjenu nacionalnog zakonodavstva te navesti kreditna institucija za koju se podnosi zahtjev za odstupanje. Ako Komisija smatra da ne raspolaže svim potrebnim informacijama, obvezna je stupiti u kontakt s predmetnom državom članicom u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva te navesti koje su joj dodatne informacije potrebne.

Nakon što se Komisiji dostave sve informacije koje su joj potrebne za ocjenu zahtjeva za odstupanje, ona je obvezna u roku od mjesec dana obavijestiti državu članicu podnositeljicu zahtjeva da je primila informacije.

U roku od pet mjeseci nakon objave obavijesti iz drugog podstavka i nakon savjetovanja s EBA-om o razlozima njezine predviđene odluke te o mogućem učinku te odluke na financijsku stabilnost Unije i funkcioniranje unutarnjeg tržišta, Komisija donosi provedbenu odluku o usklađenosti nacionalnog zakonodavstva s ovim poglavljem i odobravanju odstupanja za kreditnu instituciju navedenu u zahtjevu iz stavka 1. Ako Komisija namjerava proglasiti nacionalno zakonodavstvo neusklađenim i ne odobriti odstupanje, ona mora detaljno opisati neodobravanje i omogućiti državi članici podnositeljici zahtjeva da se pismeno očituje u roku od mjesec dana od dana obavijesti o Komisijinu neodobravanju. Komisija donosi provedbenu odluku o odobrenju ili odbijanju odstupanja u roku od tri mjeseca od isteka roka za podnošenje.

U slučaju da se nacionalno zakonodavstvo izmijeni, država članica o izmjenama obavješćuje Komisiju. Komisija može preispitati provedbenu odluku iz trećeg podstavka.

Ako se nacionalno zakonodavstvo koje nije proglašeno neusklađenim s ovim poglavljem više ne primjenjuje na kreditnu instituciju kojoj je odobreno odstupanje od zahtjeva iz ovog poglavlja, to se odstupanje ukida u odnosu na dotičnu kreditnu instituciju.

Komisija o svojim odlukama obavješćuje EBA-u. EBA objavljuje popis kreditnih institucija kojima je odobreno odstupanje u skladu s ovom člankom. Popis se mora stalno ažurirati.

Obrazloženje

Vidi stavak 4. ovog Mišljenja i obrazloženje Izmjene 1.

Izmjena 18.

Članak 22. stavak 3.a (novi)

Pravila o izračunu pragova

Nema teksta.

3a.   Za potrebe članka 3. stavka 1. točke (b), izračun pragova za subjekte koji su proveli koncentraciju tijekom prethodne godine, za dvije godine koje prethode koncentraciji temelji se na kombiniranim računima spojenih subjekata.

Obrazloženje

U slučaju koncentracije kreditnih institucija, na primjer u slučaju spajanja odnosno pripajanja, koje bi odmah stvorilo jedinstvenu kreditnu instituciju na koju se primjenjuje Prijedlog uredbe, pri procjeni jesu li dosegnuti pragovi za novu jedinstvenu kreditnu instituciju potrebno je razmotriti kombinirane vrijednosti za kreditne institucije koje su formirale jedinstveni subjekt tijekom razdoblja od dvije godine prije koncentracije. Vidi također Izmjenu 7.

Izmjena 19.

Članak 22. stavak 4.

Pravila o izračunu pragova

„4.   Do [OP treba unijeti točan datum 12 mjeseci nakon objave ove Uredbe] nadležno tijelo određuje kreditne institucije i grupe na koje se primjenjuje ova Uredba u skladu s člankom 3. te o njima bez odgode obavještava EBA-u.

Nakon što je obavijesti nadležno tijelo, EBA bez odgode objavljuje popis iz prvog podstavka. Popis se mora stalno ažurirati.”

„4.   Do [OP treba unijeti točan datum 12 mjeseci nakon objave ove Uredbe] nadležno tijelo godišnje određuje kreditne institucije i grupe na koje se primjenjuje ova Uredba u skladu s člankom 3. te o njima bez odgode obavještava EBA-u.

Nakon što je obavijesti nadležno tijelo, EBA bez odgode objavljuje popis iz prvog podstavka. Popis se mora stalno ažurirati.”

Obrazloženje

Namjera ove izmjene je osigurati da je popis kreditnih institucija na koje se primjenjuje Prijedlog uredbe ažuran dok se podaci o instituciji ili struktura mijenjaju tijekom vremena.

Izmjena 20.

Članak 28. stavak 4.

Administrativne sankcije i mjere

„4.   U skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice dodjeljuju nadležnim tijelima ovlast za primjenu barem sljedećih administrativnih sankcija i ostalih mjera u slučaju kršenja iz stavka 1.:

(a)

nalog kojim se zahtijeva da osoba odgovorna za kršenje prestane s takvim postupanjem i da takvo postupanje ne ponavlja;

(b)

povrat ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka zbog kršenja ako ih je moguće utvrditi;

(c)

javno upozorenje u kojem se navode odgovorna osoba i narav kršenja;

(d)

povlačenje ili privremeno oduzimanje odobrenja;

(e)

privremena zabrana obavljanja poslova upravljanja subjektom iz članka 3. za svaku fizičku osobu koja se smatra odgovornom;

(f)

u slučaju ponovnog kršenja stalna zabrana obavljanja poslova upravljanja subjektom iz članka 3. za svaku fizičku osobu koja se smatra odgovornom;

(g)

najveće administrativne novčane kazne koje su barem trostruko veće od iznosa ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka zbog kršenja, ako ih je moguće utvrditi;

(h)

u slučaju fizičke osobe, administrativna novčana kazna u iznosu od najmanje 5 000 000 EUR ili u državama članicama u kojima euro nije službena valuta, odgovarajuća protuvrijednost u nacionalnoj valuti na dan stupanja na snagu ove Uredbe;

(i)

u slučaju pravnih osoba, najveće administrativne novčane kazne koje iznose najmanje 10 posto ukupnog godišnjeg prometa pravne osobe na temelju posljednjih dostupnih izvještaja koje je odobrilo upravljačko tijelo; u slučaju da je pravna osoba matično društvo ili društvo kći matičnog društva koje mora pripremiti konsolidirane financijske izvještaje u skladu s Direktivom 2013/34/EU, relevantan ukupni godišnji promet znači ukupni godišnji promet ili odgovarajuća vrsta prihoda na temelju odgovarajućeg računovodstvenog okvira na temelju posljednjih dostupnih konsolidiranih izvještaja koje je odobrilo upravljačko tijelo krajnjeg matičnog društva.

Države članice mogu nadležnim tijelima dodijeliti i druge ovlasti uz one iz ovog stavka i mogu predvidjeti šire područje primjene sankcija i veće razine sankcija od onih koje su utvrđene u ovom stavku.”

„4.   U skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice dodjeljuju nadležnim tijelima ovlast za primjenu barem sljedećih administrativnih sankcija i ostalih mjera u slučaju kršenja iz stavka 1.:

(a)

nalog kojim se zahtijeva da osoba odgovorna za kršenje prestane s takvim postupanjem i da takvo postupanje ne ponavlja;

(b)

povrat ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka koje nadležno tijelo procjenjuje da su ostvareni ili izbjegnuti zbog kršenja ako ih je moguće utvrditi;

(c)

javno upozorenje u kojem se navode odgovorna osoba i narav kršenja;

(d)

povlačenje ili privremeno oduzimanje odobrenja;

(e)

privremena zabrana obavljanja poslova upravljanja subjektom iz članka 3. za svaku fizičku osobu koja se smatra odgovornom;

(f)

u slučaju ponovnog kršenja stalna zabrana obavljanja poslova upravljanja subjektom iz članka 3. za svaku fizičku osobu koja se smatra odgovornom;

(g)

administrativne novčane kazne u visini do dvostrukog iznosa koristi ostvarene kršenjem, ako je takvu korist moguće utvrditi;

(h)

u slučaju fizičke osobe, administrativna novčana kazna do 5 000 000 EUR ili u državama članicama u kojima euro nije službena valuta, odgovarajuća protuvrijednost u nacionalnoj valuti na dan stupanja na snagu ove Uredbe;

(i)

u slučaju pravnih osoba, administrativne novčane kazne do 10 posto ukupnoga godišnjeg neto prihoda društva u prethodnoj poslovnoj godini, uključujući bruto prihod koji se sastoji od kamatnih i srodnih prihoda, prihoda od dionica i ostalih vrijednosnih papira s varijabilnim i fiksnim prihodom i prihoda od naknada i provizija u skladu s člankom 316. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(g)

najveće administrativne novčane kazne koje su barem trostruko veće od iznosa ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka zbog kršenja, ako ih je moguće utvrditi;

(h)

u slučaju fizičke osobe, administrativna novčana kazna u iznosu od najmanje 5 000 000 EUR ili u državama članicama u kojima euro nije službena valuta, odgovarajuća protuvrijednost u nacionalnoj valuti na dan stupanja na snagu ove Uredbe;

(i)

u slučaju pravnih osoba, najveće administrativne novčane kazne koje iznose najmanje 10 posto ukupnog godišnjeg prometa pravne osobe na temelju posljednjih dostupnih izvještaja koje je odobrilo upravljačko tijelo; u slučaju da je pravna osoba matično društvo ili društvo kći matičnog društva koje mora pripremiti konsolidirane financijske izvještaje u skladu s Direktivom 2013/34/EU, relevantan ukupni godišnji promet znači ukupni godišnji promet ili odgovarajuća vrsta prihoda na temelju odgovarajućeg računovodstvenog okvira na temelju posljednjih dostupnih konsolidiranih izvještaja koje je odobrilo upravljačko tijelo krajnjeg matičnog društva.

Države članice mogu nadležnim tijelima dodijeliti i druge ovlasti uz one iz ovog stavka i mogu predvidjeti šire područje primjene sankcija i veće razine sankcija od onih koje su utvrđene u ovom stavku.”

Obrazloženje

Izmjena se predlaže radi usklađivanja razine novčanih sankcija u Prijedlogu uredbe s onim iz Direktive 2013/36/EU. Vidi stavak 6. ovog Mišljenja.

Izmjena 21.

Članak 28. stavak 6. (novi)

Administrativne sankcije i mjere

Nema teksta.

6.   U slučaju kršenja iz stavka 1., ESB kao nadležno tijelo može izreći sankcije utvrđene u članku 18. Uredbe (EU) br. 1024/2013.

Obrazloženje

Vidi stavak 6. ovog Mišljenja.

Izmjena 22.

Članak 29.

Izvršavanje nadzornih ovlasti i sankcija

„1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela pri utvrđivanju vrste i razine administrativnih sankcija uzimaju u obzir sve bitne okolnosti, uključujući po potrebi sljedeće:

(a)

težina i trajanje kršenja;

(b)

razina odgovornosti osobe odgovorne za kršenje;

(c)

financijska snaga osobe odgovorne za kršenje, uzimajući u obzir čimbenike kao što su ukupni promet u slučaju pravne osobe ili godišnji prihod u slučaju fizičke osobe;

(d)

važnost ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka osobe odgovorne za kršenje, ako ih je moguće utvrditi;

(e)

razina suradnje osobe odgovorne za kršenje s nadležnim tijelom, ne dovodeći u pitanje potrebu da se osigura povrat ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka te osobe;

(f)

prethodna kršenja koje je osoba odgovorna za kršenje počinila;

(g)

mjere koje je osoba odgovorna za kršenje poduzela kako bi spriječilo da se ono ponovi;

(h)

sve moguće sistemske posljedice kršenja.”

„1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela pri utvrđivanju vrste i razine administrativnih sankcija uzimaju u obzir sve bitne okolnosti, uključujući po potrebi sljedeće:

(a)

težina i trajanje kršenja;

(b)

razina odgovornosti osobe odgovorne za kršenje;

(c)

financijska snaga osobe odgovorne za kršenje, uzimajući u obzir čimbenike kao što su ukupni promet u slučaju pravne osobe ili godišnji prihod u slučaju fizičke osobe;

(d)

značaj ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka koje nadležno tijelo procjenjuje da su ostvareni ili izbjegnuti zbog kršenja ako ih je moguće utvrditi;

(e)

razina suradnje osobe odgovorne za kršenje s nadležnim tijelom, ne dovodeći u pitanje potrebu da se osigura povrat ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka te osobe;

(f)

prethodna kršenja koje je osoba odgovorna za kršenje počinila;

(g)

mjere koje je osoba odgovorna za kršenje poduzela kako bi spriječila da se ono ponovi;

(h)

sve moguće sistemske posljedice kršenja.”

Obrazloženje

Vidi stavak 6. ovog Mišljenja.

Izmjena 23.

Članak 34.

Prijelazne odredbe

„Komisija redovito prati učinak pravila utvrđenih ovom Uredbom u pogledu ostvarenja ciljeva iz članka 1. te na stabilnost financijskog sustava Unije u cjelini, uzimajući u obzir razvoj strukture tržišta, kao i razvoj i djelatnosti subjekata reguliranih ovom Uredbom te podnosi odgovarajuće prijedloge. U okviru preispitivanja naglasak je osobito na primjeni pragova iz članka 3., primjeni i djelotvornosti zabrane predviđene člankom 6., opsegu djelatnosti iz članka 8. i primjerenosti parametara utvrđenih člankom 9. Do 1. siječnja 2020. i na redovitoj osnovi nakon toga Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću, nakon što je u obzir uzela mišljenje nadležnih tijela, izvješće o prethodno navedenim pitanjima, kojemu po potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.”

„Komisija redovito prati učinak pravila utvrđenih ovom Uredbom u pogledu ostvarenja ciljeva iz članka 1. te na stabilnost financijskog sustava Unije u cjelini, uzimajući u obzir razvoj strukture tržišta, kao i razvoj i djelatnosti subjekata reguliranih ovom Uredbom te podnosi odgovarajuće prijedloge. U okviru preispitivanja naglasak je osobito na prikladnosti i primjeni pragova iz članka 3., primjeni i djelotvornosti zabrane predviđene člankom 6., uključujući iznimke od zabrane propisane istim člankom, opsegu djelatnosti iz članka 8. i primjerenosti parametara utvrđenih člankom 9. Do 1. siječnja 2020. i na redovitoj osnovi nakon toga Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću, nakon što je u obzir uzela mišljenje nadležnih tijela, izvješće o prethodno navedenim pitanjima, kojemu po potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.”

Obrazloženje

Vidi stavke 1.2. i 2.3. ovog Mišljenja.


(1)  Podebljano u tekstu označava gdje ESB predlaže unijeti novi tekst. Precrtano u tekstu označava gdje ESB predlaže brisati tekst.


Top