(1)

(2)

1.

Europsko vijeće je svojom Rezolucijom od 16. lipnja 1997. (u daljnjem tekstu „Rezolucija”) odlučilo uspostaviti tečajni mehanizam (u daljnjem tekstu „ERM II”) od početka treće faze ekonomske i monetarne unije 1. siječnja 1999. U skladu s uvjetima Rezolucije cilj je ERM II pomoći osigurati da države članice izvan europodručja koje sudjeluju u ERM II usmjere svoje politike prema stabilnosti i podupiru konvergenciju, i time pomaže državama članicama izvan europodručja u njihovim naporima da prihvate euro. Kako je navedeno u uvodnim izjavama Rezolucije, operativni postupci ERM II trebali su se utvrditi u sporazumu između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja.

2.

Središnja banka Bank of England je stranka Sporazuma od 16. ožujka 2006. između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja kojim se utvrđuju operativni postupci za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije (1), kako je izmijenjen Sporazumom od 21. prosinca 2006. (2), Sporazumom od 14. prosinca 2007. (3), Sporazumom od 8. prosinca 2008. (4), Sporazumom od 13. prosinca 2010. (5), Sporazumom od 21. lipnja 2013. (6), Sporazumom od 6. prosinca 2013. (7) i Sporazumom od 13. studenog 2014. (8) (u daljnjem tekstu zajedno „Sporazum između središnjih banaka o ERM II”).

3.

Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske („Ujedinjena Kraljevina”) dostavila je obavijest o svojoj namjeri povlačenja iz Europske unije u skladu s člankom 50. Ugovora o Europskoj uniji. Na temelju ovog članka, Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske Unije trebaju se prestati primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu od dana stupanja na snagu sporazuma o povlačenju ili, ako do toga ne dođe, dvije godine od obavijesti o povlačenju odnosno od 30. ožujka 2019., osim ako Europsko vijeće, u dogovoru s Ujedinjenom Kraljevinom, jednoglasno ne odluči produljiti to razdoblje.

4.

Na temelju Odluke Europskog vijeća (EU) 2019/476 donesene u dogovoru s Ujedinjenom Kraljevinom od 22. ožujka 2019. o produljenju razdoblja iz članka 50. stavka 3.UEU-a (9), Europsko vijeće je između ostaloga odlučilo produljiti to razdoblje do 12. travnja 2019.

5.

Na temelju Odluke Europskog vijeća (EU) 2019/584 donesene u dogovoru s Ujedinjenom Kraljevinom od 11. travnja 2019. o produljenju razdoblja iz članka 50. stavka 3.UEU-a (10), Europsko vijeće je između ostaloga odlučilo dodatno produljiti to razdoblje, kako je produljeno Odlukom Europskog vijeća (EU) 2019/476, do 31. listopada 2019.

6.

Na temelju Odluke Europskog vijeća (EU) 2019/1810 donesene u dogovoru s Ujedinjenom Kraljevinom od 29. listopada 2019. o produljenju razdoblja iz članka 50. stavka 3.UEU-a (11) Europsko vijeće je između ostaloga odlučilo dodatno produljiti to razdoblje do 31. siječnja 2020.

7.

Nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije, središnja banka Bank of England (BoE) od 1. veljače 2020. prestaje biti nacionalna središnja banka države članice. Stoga, od tog trenutka, BoE ne može biti stranka Sporazuma između središnjih banaka o ERM II. Potrebno je izmijeniti Sporazum između središnjih banaka ERM II kako bi se navelo povlačenje BoE iz Sporazuma između središnjih banaka o ERM II. Potrebno je također zamijeniti Prilog II „Gornje granice za pristup instrumentu vrlo kratkoročnog financiranja iz članaka 8., 10. i 11. Sporazuma između središnjih banaka (dalje u tekstu” Prilog II”) radi uzimanja u obzir ovog povlačenja.

8.

Ovaj se Sporazum treba primjenjivati od 1. veljače 2020., ako na taj datum BoE nije nacionalna središnja banka države članice,