EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52014AB0010

Mišljenje Europske središnje banke od 5. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o međubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica (CON/2014/10)

OJ C 193, 24.6.2014, p. 2–18 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

24.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 193/2


MIŠLJENJE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 5. veljače 2014.

o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o međubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica

(CON/2014/10)

2014/C 193/02

Uvod i pravna osnova

Europska središnja banka (ESB) je 31. listopada 2013. zaprimila zahtjev Vijeća za davanje mišljenja o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o međubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica (1) (dalje u tekstu: „prijedlog Uredbe”).

Nadležnost ESB-a za davanje mišljenja temelji se na članku 127. stavku 4. i članku 282. stavku 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije budući da prijedlog Uredbe sadrži odredbe koje utječu na zadaće Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) da promiče nesmetano funkcioniranje platnih sustava i da doprinosi nesmetanom provođenju politika vezanih uz stabilnost financijskog sustava, kako je navedeno u članku 127. stavku 2. četvrtoj alineji i članku 127. stavku 5. Ugovora. U skladu s člankom 17. stavkom 5. prvom rečenicom Poslovnika Europske središnje banke, Upravno vijeće donijelo je ovo mišljenje.

Opće napomene

1.

Prijedlog Uredbe utvrđuje jedinstvene tehničke i poslovne zahtjeve za transakcije platnim karticama koje se izvršavaju unutar Europske unije kada pružatelj platnih usluga platitelja i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja imaju poslovni nastan u Uniji. Prijedlog Uredbe ima dva dijela. Prvi dio određuje gornju granicu međubankovnih naknada (2) za transakcije potrošačkim debitnim karticama u iznosu od najviše 0,20 % vrijednosti transakcije i gornju granicu za transakcije potrošačkim kreditnim karticama u iznosu od najviše 0,30 % vrijednosti transakcije, koja će se primjenjivati na domaće ili prekogranične (3) transakcije nakon različitih prijelaznih razdoblja (4). Transakcije s komercijalnim karticama, transakcije karticama koje su izdali trostranačni kartični sustavi, jednako kao i podizanje gotovine s bankomata izuzeti su od zahtjeva prvog dijela prijedloga Uredbe.

2.

Drugi dio prijedloga Uredbe utvrđuje poslovna pravila i druge tehničke zahtjeve koji će se primjenjivati na sve kategorije platnih transakcija na temelju kartica. Najznačajniji zahtjevi su razdvajanje sustava platnih transakcija i izvršitelja obrade (5), promjene u primjeni „Pravila o prihvaćanju svih kartica” (6) i zabrana pravila o ometanju ili sprječavanja povezivanja marki (co-badging) (7). Također postoji i novo pravilo koje zahtijeva dozvole koje dostavljaju sustavi platnih kartica za potrebe izdavanja ili prihvaćanja radi obuhvaćanja čitavog područja Unije, jednako kao i pravila za povećanje transparentnosti u odnosu na naknade za trgovce („razdvajanje”) i radi zabrane „mjera ne-usmjeravanja” u ugovorima o licenciji (8). Također postoje i nova pravila radi povećanja transparentnosti struktura naknada, kao što su zabrana svih pravila koja sprječavaju trgovce da otkriju svojim klijentima naknade koje plaćaju prihvatiteljima i zahtjev za pružatelje platnih usluga u ulozi prihvatitelja da osiguraju, najmanje mjesečne izvještaje o naknadama koje zaračunavaju trgovcima, u kojima se navode naknade koje trgovci plaćaju svakog mjeseca za svaku kategoriju kartice i svaku pojedinačnu marku za koju prihvatitelj pruža usluge prihvaćanja.

3.

ESB pozdravlja činjenicu da prijedlog Uredbe utvrđuje zajednička pravila o međubankovnim naknadama za čitavu Uniju i također jedinstvena poslovna pravila i tehničke zahtjeve za platne transakcije na temelju kartica. Prijedlozi su općenito u skladu s postojećim stajalištima Eurosustava. Platne kartice su najviše korišten elektronički platni instrument za kupnje u maloprodaji i stoga predstavljaju velik dio platnih transakcija u Uniji. Međutim, usprkos tome, međubankovne naknade su trenutno uglavnom neregulirane i, stoga, veoma različite u državama članicama. Uvođenje zajedničkih pravila trebalo bi doprinijeti dovršetku unutarnjeg tržišta za plaćanja i pomoći pri uspostavljanju jedinstvenog područja plaćanja u eurima (SEPA). Nova pravila imaju značajan aspekt u odnosu na tržišno natjecanje, ali bi također trebala smanjiti fragmentaciju tržišta i stvoriti ujednačene uvjete koji će postojećim sudionicima olakšati tržišno natjecanje, a novim pružateljima ulazak na tržište kartičnih plaćanja, tako dovodeći do povećanja učinkovitosti i općenito do značajnije upotrebe elektroničkih platnih instrumenata.

Posebne napomene

1.   Definirani pojmovi

Definicije u prijedlogu Uredbe (9) su u određenoj mjeri, ali ne u potpunosti, usklađene s onima u prijedlogu druge Direktive o platnim uslugama (dalje u tekstu „prijedlog PSD2”) (10) i Uredbe (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (11). Korisno je imati slične definicije pojmova koji se pojavljuju u usko povezanim pravnim aktima Unije kako bi se izbjegla pogrešna shvaćanja i građanima omogućilo razumijevanje pravnog okvira. Stoga, ESB smatra da bi definicije niza ključnih pojmova kao što su „nalog za plaćanje”, „pružatelj platnih usluga” i „platna transakcija” trebale biti dodatno usklađene s definicijama iz prijedloga PSD2. Nadalje, predložene definicije „platne transakcije na temelju kartica” i „transakcije platnim karticama” su vrlo slične. ESB stoga predlaže njihovo spajanje u jednu definiciju. U prilogu ovom mišljenju daje se niz daljnjih tehničkih primjedbi u vezi definicija.

2.   Druge odredbe

2.1.

ESB pozdravlja činjenicu da je povećana jasnoća u vezi međubankovnih naknada. Međutim, ako se gornja granica prekograničnih međubankovnih naknada uvede prije uvođenja gornje granice nacionalnih međubankovnih naknada, mali nacionalni prihvatitelji kartica mogli bi biti dovedeni u nepovoljan položaj jer neće biti u mogućnosti natjecati se sa stranim prihvatiteljima koji imaju korist od posljedično nižih prekograničnih međubankovnih naknada. ESB stoga predlaže istodobno uvođenje ovih gornjih granica.

2.2.

ESB podržava prijedlog da se izbor marke u slučaju više od jedne marke na kartici (co-branding) treba vršiti na prodajnom mjestu (12). Istodobno, platitelji mogu biti poticani da izaberu marku kartice koja im omogućava dodatne koristi kao što su nagradni programi, što posljedično može dovesti do povećanja korištenja skupih marki kartica. U tom smislu, ESB predlaže da bi izbor određene marke trebao biti zajednički dogovoren između vlasnika kartice i trgovca na prodajnom mjestu.

2.3.

ESB pozdravlja činjenicu da postoji zabrana pravila koje prisiljavaju trgovce da prihvaćaju sve kartice određene marke, ali je zabrinut odstupanjem prema kojem bi trgovci trebali biti obvezni prihvaćati druge platne instrumente iste marke i/ili kategorije koji podliježu istoj reguliranoj međubankovnoj naknadi (13). Odluka o tome da li prihvatiti karticu, jednako kao i odluka o tome da li prihvatiti određene marke ili kartične proizvode koji se mogu prihvatiti temeljem određenog sustava, trebala bi biti poslovna odluka trgovca.

2.4

ESB nadalje predlaže pojasniti da sustavi platnih kartica ne bi trebali diskriminirati izvršitelje obrade provođenjem poslovnih pravila koja neopravdano ograničavaju interoperabilnost izvršitelja obrade.

2.5

Osim toga, sustavima platnih kartica može biti potrebno određeno dodatno vrijeme za prilagodbu novim zahtjevima. U tu svrhu, trebalo bi razmotriti prijelazno razdoblje u vezi zahtjeva za razdvajanje (14).

2.6

Iz razloga učinkovitosti, ESB predlaže da jedno jedinstveno nadležno tijelo bude odgovorno za osiguravanje usklađenosti s Uredbom, iako je svjestan da bi se to u praksi moglo pokazati teškim zbog različitih nacionalnih sustava.

Tamo gdje ESB predlaže izmjenu prijedloga Uredbe, pojedini prijedlozi izmjena navedeni su u prilogu kojem je u tu svrhu priloženo obrazloženje.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 5. veljače 2014.

Predsjednik ESB-a

Mario DRAGHI


(1)  COM(2013) 550 završna verzija/2.

(2)  Vidjeti poglavlja II. i III. prijedloga Uredbe. Međubankovne naknade su naknade među bankama koje se obično primjenjuju između pružatelja platnih usluga u ulozi prihvatitelja kartice i pružatelja platnih usluga u ulozi izdavatelja kartice koji pripadaju određenom kartičnom sustavu. One su glavni dio naknada koje pružatelji platnih usluga u ulozi prihvatitelja zaračunavaju trgovcima za svaku kartičnu transakciju.

(3)  Prekogranične transakcije su transakcije u kojima potrošači koriste svoje platne kartice u drugoj državi članici ili kada trgovac na malo koristi pružatelja platnih usluga u ulozi prihvatitelja u drugoj državi članici.

(4)  Gornje granice za prekogranične transakcije će se početi primjenjivati dva mjeseca nakon stupanja na snagu Uredbe. Dvije godine nakon stupanja na snagu Uredbe, ove gornje granice će se također primjenjivati i na domaće transakcije.

(5)  Sustavi platnih kartica i subjekti koji obrađuju plaćanja na temelju kartica trebali bi biti neovisni jedni o drugima u pogledu pravnog oblika, ustroja i odlučivanja.

(6)  Ovo pravilo odnosi se na kartične sustave ili pružatelje platnih usluga koji zahtijevaju od trgovaca da prihvate sve kartice određenih marki, što znači da trgovci ne mogu ograničiti prihvaćanje samo na određenu vrstu kartica. Članak 10. prijedloga Uredbe dozvoljava trgovcima da prihvaćaju samo jednu kategoriju kartica određene marke zabranjujući pružatelju platnih usluga ili kartičnom sustavu da zahtijeva od trgovca prihvaćanje više kategorija ili svih kategorija iste marke. Osim toga, prijedlog Uredbe uvodi zahtjev koji sprječava trgovce da rade diskriminacije između kartica koje podliježu istoj reguliranoj međubankovnoj naknadi, tj. ako trgovci prihvaćaju jednu marku debitne kartice, oni bi također trebali prihvaćati debitne kartice svih drugih marki.

(7)  Drugim riječima, uvrštenje dviju ili više marki na platni instrument na temelju kartica.

(8)  Pružatelji platnih usluga ili kartični sustavi ne bi trebali sprječavati trgovce da usmjeravaju potrošače na korištenje platnog instrumenta kojem se daje prednost ili da obavještavaju potrošače o međubankovnim naknadama ili naknadama koje se zaračunavaju trgovcima.

(9)  Vidjeti članak 2. prijedloga Uredbe.

(10)  Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2013/36/EU i 2009/110/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (COM(2013) 547 završna verzija).

(11)  Uredba (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o uspostavljanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 (Sl L 94, 30.3.2012., str. 22.).

(12)  Vidjeti članak 8. stavak 5. prijedloga Uredbe.

(13)  Članak 10. stavak 1. i uvodna izjava 29. prijedloga Uredbe.

(14)  Vidjeti članak 7. prijedloga Uredbe.


PRILOG

Prijedlozi izmjena

Tekst koji je predložila Europska komisija

Izmjene koje je predložio ESB (1)

Izmjena 1.

Uvodne izjave od 15. do 17.

„(15)

U ovoj se Uredbi slijedi postupan pristup. Kao prvi korak potrebno je poduzeti mjere za olakšavanje prekograničnog izdavanja i prihvaćanja transakcija platnim karticama. Potrebna pravna jasnoća omogućila bi se dopuštanjem trgovcima da odaberu prihvatitelja izvan vlastite države članice (‚prekogranično prihvaćanje’) i uvođenjem maksimalne razine prekograničnih međubankovnih naknada za prekogranične transakcije prihvaćanja. Osim toga, dozvole za izdavanje ili prihvaćanje platnih instrumenata trebale bi vrijediti bez geografskih ograničenja unutar Unije. Tim bi se mjerama olakšalo nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta u području kartičnog, internetskog i mobilnog plaćanja u korist potrošača i trgovaca na malo.

(16)

Kao posljedica jednostranih obveza prihvaćenih u okviru postupaka tržišnog natjecanja, mnoge prekogranične platne transakcije karticama u Uniji već se provode uz uvažavanje maksimalnih međubankovnih naknada primjenjivih u prvoj fazi ove Uredbe. Stoga odredbe koje se odnose na navedene transakcije moraju brzo stupiti na snagu, omogućujući trgovcima na malo da preko granice potraže jeftinije usluge prihvaćanja i potičući domaće bankarske zajednice ili sustave na snižavanje naknada za prihvaćanje.

(17)

Za domaće transakcije potrebno je prijelazno razdoblje kako bi se pružateljima platnih usluga i sustavima osiguralo dovoljno vremena za prilagodbu novim zahtjevima. Stoga nakon razdoblja od dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe, a kako bi se omogućio dovršetak unutarnjeg tržišta za plaćanja na temelju kartica, gornje granice međubankovnih naknada za transakcije potrošačkim karticama treba proširiti kako bi se obuhvatila sva prekogranična i domaća plaćanja.”

„(15)

U ovoj se Uredbi slijedi postupan pristup. Kao prvi korak potrebno je poduzeti mjere za olakšavanje prekograničnog izdavanja i prihvaćanja transakcija platnim karticama. Potrebna pravna jasnoća omogućila bi se dopuštanjemDopuštanjem trgovcima da odaberu prihvatitelja izvan vlastite države članice (‚prekogranično prihvaćanje’) i uvođenjem maksimalne razine prekograničnih međubankovnih naknada za prekogranične transakcije prihvaćanja. Osim toga, dozvole za izdavanje ili prihvaćanje platnih instrumenata trebale bi vrijediti bez geografskih ograničenja unutar Unije. Osim toga, i osiguravanjem da dozvole za izdavanje ili prihvaćanje platnih instrumenata trebale bi vrijediti vrijede bez geografskih ograničenja unutar Unije Tim bi se mjerama olakšalo bi se nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta u području kartičnog, internetskog i mobilnog plaćanja u korist potrošača i trgovaca na malo.

(16)

Kao posljedica jednostranih obveza prihvaćenih u okviru postupaka tržišnog natjecanja, mnoge prekogranične platne transakcije karticama u Uniji, jednako kao i neke nacionalne transakcije u određenim državama članicama, već se provode uz uvažavanje maksimalnih međubankovnih naknada primjenjivih u prvoj fazi ove u ovoj Uredbe Uredbi. Stoga odredbe koje se odnose na navedene transakcije moraju brzo stupiti na snagu, omogućujući trgovcima na malo da preko granice potraže jeftinije usluge prihvaćanja i potičući domaće bankarske zajednice ili sustave na snižavanje naknada za prihvaćanje.

(17)

Za domaće transakcije potrebno je prijelazno razdoblje kako bi se pružateljima platnih usluga i sustavima osiguralo dovoljno vremena za prilagodbu novim zahtjevima. Stoga, nakon razdoblja prijelazno razdoblje od dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe izgleda da je dovoljno i kako bi se omogućio dovršetak unutarnjeg tržišta za plaćanja na temelju kartica., gornje granice međubankovnih naknada za transakcije potrošačkim karticama treba proširiti kako bi se obuhvatila sva prekogranična i domaća plaćanja.”

Obrazloženje

Predložena 22 mjeseca između uvođenja gornjih granica za prekogranične međubankovne naknade i za nacionalne međubankovne naknade, mogla bi dovesti male nacionalne prihvatitelje kartica u nepovoljan položaj jer ne bi bili u mogućnosti natjecati se sa stranim prihvatiteljima koji imaju korist od nižih prekograničnih međubankovnih naknada. Stoga se daje prednost jedinstvenom datumu za uvođenje gornjih granica međubankovnih naknada; međutim, ESB ostaje neutralan u vezi predloženog vremenskog rasporeda.

Izmjena 2.

Uvodna izjava 24.

„(24)

Potrošači često nisu upoznati s naknadama koje trgovci plaćaju za platni instrument kojim se koriste. U isto vrijeme niz poticajnih postupaka koje primjenjuju pružatelji platnih usluga u ulozi izdavatelja (poput putničkih vaučera, bonusa, popusta, povrata, besplatnog osiguranja itd.) usmjerava potrošače na korištenje platnih instrumenata s visokim naknadama za pružatelje platnih usluga u ulozi izdavatelja. Da bi se ovo suzbilo, mjere koje uvode ograničenja na međubankovne naknade trebalo bi primjenjivati samo na platne kartice koje su postale masovni proizvod i koje trgovci teško mogu odbiti zbog njihovog rasprostranjenog izdavanja i korištenja (tj. potrošačke debitne i kreditne kartice). Kako bi se poboljšalo djelotvorno funkcioniranje tržišta u nereguliranim dijelovima sektora i ograničio prijenos poslovanja iz reguliranih u neregulirane dijelove sektora, potrebno je donijeti niz mjera, uključujući razdvajanje sustava i infrastrukture, usmjeravanje platitelja od strane primatelja plaćanja i omogućavanje primatelju plaćanja selektivno prihvaćanje platnog instrumenta.”

„(24)

Potrošači često nisu upoznati s naknadama koje trgovci plaćaju za platni instrument kojim se koriste. U isto vrijeme niz poticajnih postupaka koje primjenjuju pružatelji platnih usluga u ulozi izdavatelja (poput putničkih vaučera, bonusa, popusta, povrata, besplatnog osiguranja itd.) usmjerava potrošače na korištenje platnih instrumenata s visokim naknadama za pružatelje platnih usluga u ulozi izdavatelja. Da bi se ovo suzbilo, mjere koje uvode ograničenja na međubankovne naknade trebalo bi primjenjivati samo na platne kartice koje su postale masovni proizvod i koje trgovci teško mogu odbiti zbog njihovog rasprostranjenog izdavanja i korištenja (tj. potrošačke debitne i kreditne kartice). Kako bi se poboljšalo djelotvorno funkcioniranje tržišta u nereguliranim dijelovima sektora i ograničio prijenos poslovanja iz reguliranih u neregulirane dijelove sektora, potrebno je donijeti niz mjera, uključujući razdvajanje sustava i infrastrukture obrade, usmjeravanje platitelja od strane primatelja plaćanja i omogućavanje primatelju plaćanja selektivno prihvaćanje platnog instrumenta.”

Obrazloženje

Predlaže se dodati ovaj tekst kako bi se pojasnio smisao.

Izmjena 3.

Uvodna izjava 29.

„(29)

[…]

Ipak, kako bi se zaštitili potrošači i njihova mogućnost što češćeg korištenja platnih kartica, trgovci bi trebali biti obvezni prihvaćati sve kartice koje podliježu istoj reguliranoj međubankovnoj naknadi. Takvo bi ograničenje dovelo i do konkurentnijeg okruženja za kartice s međubankovnim naknadama koje nisu regulirane ovom Uredbom jer bi trgovci stekli veću pregovaračku snagu u pogledu uvjeta uz koje prihvaćaju takve kartice.”

„(29)

[…].

Ipak, kako bi se zaštitili potrošači i njihova mogućnost što češćeg korištenja platnih kartica, trgovci bi trebali biti obvezni prihvatiti sve kartice koje podliježu istoj reguliranoj međubankovnoj naknadi. Takvo bi ograničenje dovelo i do konkurentnijeg okruženja za kartice s međubankovnim naknadama koje nisu regulirane ovom Uredbom jer bi trgovci stekli veću pregovaračku snagu u pogledu uvjeta uz koje prihvaćaju takve kartice.

Obrazloženje

Trgovci bi trebali biti u mogućnosti sami donijeti poslovne odluke o tome koje će kartice, sustave, marke ili proizvode prihvaćati. Uvođenje obveznog prihvaćanja kartica koje su podvrgnute istoj reguliranoj međubankovnoj naknadi čini se nepotrebno širokim.

Izmjena 4.

Članak 2. točka 1.

„1.

‚prihvatitelj’ znači pružatelj platnih usluga koji s primateljem plaćanja izravno ili neizravno ugovara obradu platne transakcije primatelja plaćanja;”

„1.

‚prihvatitelj’ znači pružatelj platnih usluga koji s primateljem plaćanja izravno ili neizravno ugovara prihvat i obradu platne transakcije primatelja plaćanja inicirane platnim instrumentom platitelja;”

Obrazloženje

Ovaj članak zahtijeva izmjenu kako bi se obuhvatile neke dodatne značajke prihvaćanja. Prijedlog izmjene u skladu je s predloženom definicijom „prihvaćanja platnih transakcija” Eurosustava u njegovom mišljenju o prijedlogu PSD2.

Izmjena 5.

Članak 2. točka 2.

„2.

‚izdavatelj’ znači pružatelj platnih usluga koji izravno ili neizravno ugovara s platiteljem iniciranje, obradu i namiru platnih transakcija platitelja;”

„2.

‚izdavatelj’ znači pružatelj platnih usluga koji izravno ili neizravno ugovara s platiteljem omogućava platitelju iniciranje, obradu i namiru platnih transakcija platitelja platnim instrumentom;”

Obrazloženje

Izmijenjeno kako bi se obuhvatile neke dodatne značajke izdavanja. Prijedlog izmjene u skladu je s predloženom definicijom „izdavanja platnih instrumenata” Eurosustava u njegovom mišljenju o prijedlogu PSD2.

Izmjena 6.

Članak 2. točka 4.

„4.

‚transakcija dbitnom karticom’ znači platna transakcija karticom, uključujući pretplaćene (prepaid) kartice povezane s tekućim ili depozitnim računom na kojem se transakcija tereti nakon manje od 48 sati ili nakon 48 sati od odobrenja/iniciranja transakcije.”

„4.

‚transakcija dbitnom karticom’ znači platna transakcija karticom inicirana debitnom karticom , uključujući pretplaćene (prepaid) kartice povezane s tekućim ili depozitnim računom na kojem se transakcija tereti nakon manje od 48 sati ili nakon 48 sati od odobrenja/iniciranja transakcije.

4.a

‚debitna kartica’ znači kartica koja omogućava njenom vlasniku da izvrši kupnju i/ili podigne gotovinu, a što će se izravno i odmah naplatiti s njihovih računa za plaćanje, neovisno o tome drži li ih izdavatelj kartice.

Obrazloženje

Ne može se sa sigurnošću tvrditi da će debitna kartica biti terećena u roku od 48 sati. Razdvajanje debitnih i kreditnih kartica bi se stoga trebalo odnositi na trenutno terećenje računa (debitna kartica) i terećenja na prethodno ugovorene datume (kreditna kartica). Nadalje, definicija debitne kartice trebala bi se također razlikovati od definicije kreditne kartice (vidjeti dolje) u pogledu aspekata koristi za primatelja plaćanja, tako da osigura neproizvoljno zaključivanje u odnosu na predloženu razliku odgovarajućih gornjih granica međubankovnih naknada.

Izmjena 7.

Članak 2. točka 5.

„5.

‚transakcija kreditnom karticom’ znači platna transakcija karticom pri kojoj se transakcija namiruje nakon više od 48 sati nakon odobrenja/iniciranja transakcije;”

„5.

‚transakcija kreditnom karticom’ znači platna transakcija karticom inicirana kreditnom karticom pri kojoj se transakcija namiruje nakon više od 48 sati nakon odobrenja/iniciranja transakcije;

5.a

‚kreditna kartica’ znači kartica koja omogućava vlasniku kartice da izvrši kupnju i/ili podigne gotovinu do prethodno ugovorenog kreditnog ograničenja. Odobreni kredit može biti namiren u cijelosti do kraja određenog razdoblja ili može biti djelomično namiren, sa saldom koji se smatra produljenim kreditom, na koji se obično obračunava kamata. Pravila sustava i obrada transakcije, jednako kao i postupci prihvaćanja kartice od strane trgovca, mogu biti širi u usporedbi s transakcijama s debitnom karticom.

Obrazloženje

Vidjeti obrazloženje izmjene 6.

Izmjena 8.

Članak 2. točka 7.

„7.

‚platna transakcija na temelju kartica’ znači usluga koja se koristi za provedbu platne transakcije bilo kojom karticom, telekomunikacijskim, digitalnim ili IT uređajem ili softverom ako to dovodi do transakcije platnom karticom. Platne transakcije na temelju kartica isključuju transakcije utemeljene na drugim vrstama platnih usluga.”

„7.

‚platna transakcija na temelju kartica’ znači usluga koja se koristi za provedbu platne transakcije platna transakcija inicirana bilo kojom karticom, telekomunikacijskim, digitalnim ili IT uređajem ili softverom platnim instrumentom koji se temelji na kartici na temelju pravila, praksi, normi i/ili provedbenih smjernica kartičnog sustava, ako to dovodi do transakcije platnom karticom. Platne transakcije na temelju kartica isključuju transakcije utemeljene na drugim vrstama platnih usluga a koja ne dovodi do kreditnog transfera ili izravnog terećenja kako je definirano člankom 2. Uredbe (EU) br. 260/2012.”

Obrazloženje

Komisijin prijedlog definicije „platne transakcije na temelju kartica” ponešto je širi od definicije „transakcije platnom karticom” koja pokriva također transakcije bez stvarne kartice. Razmatrajući ubrzani razvoj u ovom području kartica i povećanje raznolikosti vrsta plaćanja upotrebom kartične infrastrukture, ESB predlaže spajanje dviju definicija.

Izmjena 9.

Članak 2. točka 8.

„8.

‚prekogranična platna transakcija’ znači plaćanje karticama ili platna transakcija na temelju kartica koju inicira platitelj ili primatelj plaćanja, a pružatelj platnih usluga platitelja i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja imaju poslovni nastan u različitim državama članicama ili platnu karticu izdaje pružatelj platnih usluga u ulozi izdavatelja koji ima poslovni nastan u državi članici različitoj od one prodajnog mjesta;”

„8.

‚prekogranična platna transakcija karticom’ znači plaćanje karticama ili platna transakcija na temelju kartica koju inicira platitelj ili primatelj plaćanja, a pružatelj platnih usluga platitelja i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja izdavatelj i prihvatitelj transakcije imaju poslovni nastan u različitim državama članicama ili prihvatitelj platne kartice platnu karticu izdaje pružatelj platnih usluga u ulozi izdavatelja koji ima poslovni nastan u državi članici različitoj od one prodajnog mjesta;”

Obrazloženje

Predloženo je da se tekst ove definicije pojednostavi kako je navedeno u gornjoj izmjeni.

Izmjena 10.

Članak 2. točka 9.

„9.

‚međubankovna naknada’ znači naknada koja se izravno ili neizravno (tj. putem treće osobe) plaća za svaku transakciju između pružatelja platnih usluga platitelja i pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja koji su uključeni u transakciju platnom karticom ili transakciju na temelju platne kartice;”

„9.

‚međubankovna naknada’ znači naknada koja se izravno ili neizravno (tj. putem treće osobe) plaća za svaku platnu transakciju na temelju kartica između pružatelja platnih usluga platitelja i pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja koji su uključeni u transakciju platnom karticom ili transakciju na temelju platne kartice izdavatelja i prihvatitelja te transakcije;”

Obrazloženje

Predloženo je da se tekst ove definicije pojednostavi upućivanjem na pojmove izdavatelja i prihvatitelja.

Izmjena 11.

Članak 2. točka 10.

„10.

‚naknada koja se zaračunava trgovcima’ znači naknada koju primatelj plaćanja plaća prihvatitelju za svaku transakciju, a koja obuhvaća međubankovnu naknadu, naknadu za sustav plaćanja i obradu te maržu prihvatitelja;”

„10.

‚naknada koja se zaračunava trgovcima’ znači naknada koju primatelj plaćanja plaća prihvatitelju za svaku uslugu transakciju platne transakcije na temelju kartice , a koja obuhvaća međubankovnu naknadu, naknadu za sustav plaćanja i obradu te maržu prihvatitelja koju pruža prihvatitelj;”

Obrazloženje

Predloženo je ne ograničiti definiciju naknade koja se zaračunava trgovcima na navedene stavke.

Izmjena 12.

Članak 2. točka 13.

„13.

‚sustav platnih kartica’ znači jedinstveni skup pravila, prakse, normi i/ili provedbenih smjernica za provođenje platnih transakcija diljem Unije i unutar država članica, koji je razdvojen od svih infrastruktura ili platnih sustava koji podržavaju njegovo funkcioniranje;”

„13.

‚sustav platnih kartica’ znači jedinstveni skup pravila, prakse, normi i/ili provedbenih smjernica za provođenje platnih transakcija iniciranih platnim instrumentom na temelju kartice diljem Unije i unutar država članica, koji je razdvojen od svih infrastruktura ili platnih sustava koji podržavaju njegovo funkcioniranje;”

Obrazloženje

Izmijenjeno kako bi se uključio element iniciranja; upućivanja na Uniju i države članice trebalo bi brisati jer nisu potrebna.

Izmjena 13.

Članak 2. točka 14.

„14.

‚četverostrani sustav platnih kartica’ znači sustav platnih kartica u kojem se plaćanja vrše s računa za plaćanje vlasnika kartice na račun za plaćanje primatelja plaćanja uz posredovanje sustava, pružatelja platnih usluga koji je izdao platnu karticu (na strani vlasnika kartice) i pružatelja platnih usluga u ulozi prihvatitelja (na strani primatelja plaćanja) i transakcije na temelju kartica utemeljene na jednakoj strukturi;”

„14.

‚četverostrani sustav platnih kartica’ znači sustav platnih kartica u kojem usluge izdavanja i prihvaćanja pružaju subjekti koji nisu subjekti koji upravljaju kartičnim sustavom se plaćanja vrše s računa za plaćanje vlasnika kartice na račun za plaćanje primatelja plaćanja uz posredovanje sustava, pružatelja platnih usluga koji je izdao platnu karticu (na strani vlasnika kartice) i pružatelja platnih usluga u ulozi prihvatitelja (na strani primatelja plaćanja) i transakcije na temelju kartica utemeljene na jednakoj strukturi;”

Obrazloženje

Predloženo je ne praviti razliku između trostranačnih i četverostranih kartičnih sustava na temelju odredbi o uslugama izdavanja i prihvaćanja.

Izmjena 14.

Članak 2. točka 15.

„15.

‚trostranačni sustav platnih kartica’ znači sustav platnih kartica u kojem se plaćanja vrše s računa za plaćanje koji sustav drži u ime vlasnika kartice na račun za plaćanje koji sustav drži u ime primatelja plaćanja i transakcije na temelju kartica utemeljene na jednakoj strukturi. Kada trostranačni sustav platnih kartica ovlasti druge pružatelje platnih usluga za izdavanje i/ili prihvaćanje platnih kartica, to se smatra četverostranim sustavom platnih kartica;”

„15.

‚trostranačni sustav platnih kartica’ znači sustav platnih kartica u kojem se i izdavanje i prihvaćanje platnih transakcija temeljem marke sustava obavljaju od strane subjekta koji upravlja kartičnim sustavom. plaćanja vrše s računa za plaćanje koji sustav drži u ime vlasnika kartice na račun za plaćanje koji sustav drži u ime primatelja plaćanja i transakcije na temelju kartica utemeljene na jednakoj strukturi. Kada Ako trostranačni sustav platnih kartica ovlasti druge pružatelje platnih usluga za izdavanje platnih instrumenata na temelju kartica i/ili prihvaćanje platnih kartica platnih transakcija na temelju kartica, to se smatra četverostranim sustavom platnih kartica;”

Obrazloženje

Vidjeti obrazloženje izmjene 13.

Izmjena 15.

Članak 2. točka 16.

„16.

‚platni instrument’ znači svaki personalizirani uređaj (svi personalizirani uređaji) i/ili skup postupaka dogovorenih između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga, a koje korisnik platnih usluga koristi da bi inicirao nalog za plaćanje, ili se on koristi u njegovo ime;”

„16.

‚platni instrument’ znači svaki personalizirani uređaj (svi personalizirani uređaji) i/ili skup postupaka dogovorenih između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga, a koje korisnik platnih usluga koje se koristi radi iniciranja da bi inicirao naloga za plaćanje, ili se on koristi u njegovo ime;”

Obrazloženje

Ova definicija trebala bi biti u skladu s prijedlogom PSD2.

Izmjena 16.

Članak 2. točka 17.

„17.

‚platni instrument na temelju kartica’ znači svaki platni instrument, uključujući karticu, mobilni telefon, računalo ili bilo koji drugi tehnološki uređaj s odgovarajućom aplikacijom, koji platitelj koristi za iniciranje naloga za plaćanje, a koji nije kreditni transfer ili izravno terećenje iz članka 2. Uredbe (EU) br. 260/2012.;”

„17.

‚platni instrument na temelju kartica’ znači svaki platni instrument, uključujući karticu kartica ili bilo koji drugi platni instrument koji ima slične značajke kao platna kartica, mobilni telefon, računalo ili bilo koji drugi tehnološki uređaj s odgovarajućom aplikacijom koji prihvaća primatelj plaćanja da bi primio plaćanje, a koji platitelj koristi za iniciranje naloga za plaćanje plaćanja, a koji koje nije ne dovodi do kreditni transfer ili izravno terećenje kreditnog transfera ili izravnog terećenja iz članka 2. Uredbe (EU) br. 260/2012.;”

Obrazloženje

Ova bi definicija trebala biti u skladu s nacrtom prijedloga za „platnu transakciju na temelju kartica” u izmjeni 8.

Izmjena 17.

Članak 2. točka 18.

„18.

‚aplikacija za plaćanje’ znači računalni program ili drugi odgovarajući instrument učitan na uređaj kojim se omogućuje iniciranje platne transakcije na temelju kartica i platitelju omogućuje izdavanje naloga za plaćanje;”

„18.

‚aplikacija za plaćanje na temelju kartica’ znači računalni program ili drugi odgovarajući instrument učitan na uređaj ili kojem se pristupa na daljinu kojim se platitelju omogućuje iniciranje platne transakcije na temelju kartica i platitelju omogućuje izdavanje naloga za plaćanje;”

Obrazloženje

Predloženo je uključiti element pristupa na daljinu unutar definiranog pojma.

Izmjena 18.

Članak 2. točka 19.

„19.

‚nalog za plaćanje’ znači uputa platitelja svojem pružatelju platnih usluga kojom nalaže obavljanje platne transakcije;”

„19.

‚nalog za plaćanje’ znači uputa platitelja ili primatelja plaćanja svojem pružatelju platnih usluga kojom nalaže obavljanje platne transakcije;”

Obrazloženje

Nalozi za plaćanje za kartična plaćanja mogu također biti inicirani od strane primatelja plaćanja. Dodatno, izmjenom se usklađuje definicija s prijedlogom PSD2.

Izmjena 19.

Članak 2. točka 20.

„20.

‚transakcija platnom karticom’ znači platna transakcija provedena platnom karticom ili na temelju infrastrukture transakcije platnom kraticom te utemeljena na poslovnim pravilima transakcije platnom karticom;”

20.

‚transakcija platnom karticom’ znači platna transakcija provedena platnom karticom ili na temelju infrastrukture transakcije platnom kraticom te utemeljena na poslovnim pravilima transakcije platnom karticom;”

Obrazloženje

Definicija je vrlo slična definiciji „platne transakcije na temelju kartice”. Bilo bi korisno spojiti ove dvije definicije.

Izmjena 20.

Članak 2. točka 21.

„21.

‚pružatelj platnih usluga’ znači fizička ili pravna osoba ovlaštena za pružanje platnih usluga navedena u prilogu Direktivi 2007/64/EZ. Pružatelj platnih usluga može biti izdavatelj ili prihvatitelj ili oboje;”

„21.

‚pružatelj platnih usluga’ znači fizička ili pravna osoba ovlaštena za pružanje platnih usluga navedena u prilogu Direktivi 2007/64/EZ. Pružatelj platnih usluga može biti izdavatelj ili prihvatitelj ili oboje svako tijelo iz članka 1. stavka 1. prijedloga PSD2  (2) COM (2013) 547/3 i pravna i fizička osoba koja ima korist od odricanja temeljem članaka 27. prijedloga PSD2;

Obrazloženje

Radi usklađenja s prijedlogom PSD2.

Izmjena 21.

Članak 2. točka 23.

„23.

‚platna transakcija’ znači čin prijenosa sredstava koji inicira platitelj ili se on inicira u njegovo ime, ili ga inicira primatelj prenesenih sredstava, bez obzira na osnovne obveze između platitelja i primatelja plaćanja;”

„23.

‚platna transakcija’ znači čin uplate, prijenosa ili podizanja sredstava koji inicira platitelj ili se on inicira u njegovo ime ili ga inicira primatelj prenesenih sredstava, bez obzira na osnovne obveze između platitelja i primatelja plaćanja;”

Obrazloženje

Radi usklađenja s prijedlogom PSD2.

Izmjena 22.

Članak 2. točka 24.

„24.

‚obrada’ znači provedba usluga obrade platnih transakcija u smislu postupaka potrebnih za postupanje s nalogom za plaćanje između prihvatitelja i izdavatelja;”

„24.

‚obrada’ znači provedba usluga obrade platnih transakcija u smislu postupaka potrebnih za postupanje s nalogom za plaćanje između prihvatitelja i izdavatelja svaka automatizirana obrada podataka izvršena za izdavatelja ili prihvatitelja u kontekstu platne transakcije na temelju kartice;”

Obrazloženje

Izmijenjeno da bi se podrobnije pojasnilo što obuhvaćaju usluge obrade platnih transakcija koje pružaju pružatelji platnih usluga.

Izmjena 23.

Članak 2. točka 25.

„25.

‚izvršitelj obrade’ znači svaka fizička ili pravna osoba koja pruža usluge obrade platne transakcije;”

„25.

‚izvršitelj obrade’ znači svaki pružatelj tehničkih usluga svaka fizička ili pravna osoba koja pruža usluge obrade platne transakcije;”

Obrazloženje

Izmijenjeno da bi se naglasila tehnička priroda, tj. uključila informatička obrada platnih usluga koje se pružaju.

Izmjena 24.

Članci 3. i 4.

Članak 3.

Međubankovne naknade za prekogranične transakcije potrošačkim debitnim ili kreditnim karticama

1.

S učinkom nakon dva mjeseca od stupanja na snagu ove Uredbe, pružatelji usluga platnog prometa za prekogranične transakcije debitnim karticama ne smiju nuditi niti zahtijevati međubankovnu naknadu po transakciji ili drugu dogovorenu naknadu s istovjetnim ciljem ili učinkom koja prelazi 0,2 % vrijednosti transakcije.

2.

S učinkom nakon dva mjeseca od stupanja na snagu ove Uredbe, pružatelji usluga platnog prometa za prekogranične transakcije kreditnim karticama ne smiju nuditi niti zahtijevati međubankovnu naknadu po transakciji ili drugu dogovorenu naknadu s istovjetnim ciljem ili učinkom koja prelazi 0,3 % vrijednosti transakcije.

Članak 4.

Međubankovne naknade za sve transakcije potrošačkim debitnim ili kreditnim karticama

1.

S učinkom nakon dvije godine od stupanja na snagu ove Uredbe, pružatelji platnih usluga ni za koje transakcije na temelju debitnih kartica ne smiju nuditi niti zahtijevati međubankovnu naknadu po transakciji ili drugu dogovorenu naknadu s istovjetnim ciljem ili učinkom koja prelazi 0,2 % vrijednosti transakcije.

2.

S učinkom nakon dvije godine od stupanja na snagu ove Uredbe, pružatelji platnih usluga ni za koje transakcije na temelju debitnih kartica ne smiju nuditi niti zahtijevati međubankovnu naknadu po transakciji ili drugu dogovorenu naknadu s istovjetnim ciljem ili učinkom koja prelazi 0,3 % vrijednosti transakcije.”

Članak 3.

Međubankovne naknade za prekogranične transakcije potrošačkim debitnim ili kreditnim karticama

1.

S učinkom nakon dva mjeseca od stupanja na snagu ove Uredbe, pružatelji usluga platnog prometa za prekogranične transakcije debitnim karticama ne smiju nuditi niti zahtijevati međubankovnu naknadu po transakciji ili drugu dogovorenu naknadu s istovjetnim ciljem ili učinkom koja prelazi 0,2 % vrijednosti transakcije.

2.

S učinkom nakon dva mjeseca od stupanja na snagu ove Uredbe, pružatelji usluga platnog prometa za prekogranične transakcije kreditnim karticama ne smiju nuditi niti zahtijevati međubankovnu naknadu po transakciji ili drugu dogovorenu naknadu s istovjetnim ciljem ili učinkom koja prelazi 0,3 % vrijednosti transakcije.

Članak 4.

Međubankovne naknade za sve transakcije potrošačkim debitnim ili kreditnim karticama

1.

S učinkom nakon dvije godine od stupanja na snagu ove Uredbe, pružatelji platnih usluga ni za koje transakcije na temelju debitnih kartica ne smiju nuditi niti zahtijevati međubankovnu naknadu po transakciji ili drugu dogovorenu naknadu s istovjetnim ciljem ili učinkom koja prelazi 0,2 % vrijednosti transakcije.

2.

S učinkom nakon dvije godine od stupanja na snagu ove Uredbe, pružatelji platnih usluga ni za koje transakcije na temelju debitnih kartica ne smiju nuditi niti zahtijevati međubankovnu naknadu po transakciji ili drugu dogovorenu naknadu s istovjetnim ciljem ili učinkom koja prelazi 0,3 % vrijednosti transakcije.”

Obrazloženje

Vidjeti obrazloženje izmjene 1.

Izmjena 25.

Članak 7. stavak 3.

i članak 7. stavci 5. i 6. (novi) (3)

„3.

Zabranjuje se svaka teritorijalna diskriminacija u pravilima o obradi sustava platnih kartica.

[…]”

„3.

Zabranjuje se svaka teritorijalna diskriminacija vezana za izbor izvršitelja obrade u pravilima o obradi sustava platnih kartica.

[…]

5.

Sustavi platnih kartica trebali bi imati pravične i transparentne postupke kako bi osigurali da drugi izvršitelji obrade nisu neopravdano diskriminirani i da tehnička interoperabilnost s neovisnim izvršiteljima obrade nije ograničena.

6.

Ovaj članak počinje se primjenjivati dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe.”

Izmjena stavka 3. predložena je kako bi se povećala jasnoća sadašnjeg teksta koji bi se, kako sada glasi, mogao tumačiti na način da ne bi ostavio prostor za upravljanje rizikom zemlje u različitim fazama obrade, tj. prilikom autorizacije.

Novi stavak 5. predložen je kako bi se izbjegla mogućnost da sustavi platnih kartica diskriminiraju izvršitelje obrade provođenjem poslovnih pravila koja neopravdano ograničavaju interoperabilnost izvršitelja obrade.

Konačno, predlaže se novi stavak 6. Platnom sektoru bi moglo biti potrebno određeno dodatno vrijeme za provođenje razdvajanja sustava i infrastrukture obrade. Stoga se predlaže da bi se ovaj članak trebao primjenjivati po proteku dvije godine nakon što Uredba stupi na snagu.

Izmjena 26.

Članak 8. stavci 3. i 5.

„3.

Sustavi platnih kartica pružateljima platnih usluga u ulozi izdavatelja kartice i ulozi prihvatitelja kartice ne smiju nametati obveze izvješćivanja, obveze plaćanja naknada ili druge obveze s istim ciljem ili učinkom za transakcije izvršene bilo kojim uređajem na kojem postoji njihova marka u pogledu transakcija za koje se njihov sustav ne koristi.

[…]

5.

Ako uređaj za plaćanje nudi izbor među različitim markama platnih instrumenata, marku koja se primjenjuje na dotičnu platnu transakciju određuje platitelj na prodajnom mjestu.”

„3.

Sustavi platnih kartica pružateljima platnih usluga u ulozi izdavatelja kartice i ulozi prihvatitelja kartice ne smiju nametati obveze izvješćivanja, obveze plaćanja naknada ili druge obveze s istim ciljem ili učinkom za transakcije izvršene bilo kojim uređajem na kojem postoji njihova marka u pogledu transakcija za koje se njihov sustav ne koristi, osim obveza izvješćivanja koje nameću regulatori, nadzorna tijela ili središnje banke.

[…]

5.

Ako uređaj za plaćanje nudi izbor među različitim markama platnih instrumenata, marku koja se primjenjuje na dotičnu platnu transakciju određuje dogovaraju platitelj i primatelj plaćanja na prodajnom mjestu.”

Za potrebe nadzora, središnje banke zahtijevaju od platnih sustava da dostavljaju statističke podatke o prijevarama s karticama. Izmjena izvještajnih zahtjeva na način da pokrivaju veći broj pružatelja predstavljala bi značajan teret. Stoga se, kao rješenje ovog problema, predlaže uvođenje izvještajnih zahtjeva koji će pružati informacije koje su stvarno potrebne regulatorima, nadzornim tijelima ili središnjim bankama.

Izbor određene marke trebao bi biti zajednički dogovoren između vlasnika kartice (tj. platitelja) i trgovca (primatelja plaćanja). Ako izbor ima jedino platitelj, postoji rizik da će platitelj izabrati skupu marku koja bi, dok će njemu omogućiti dodatne koristi, dovela do viših troškova za trgovca što bi, konačno, moglo dovesti do viših cijena za sve klijente trgovca.

Izmjena 27.

Članak 10. stavak 1.

„1.

Platni sustavi i pružatelji platnih usluga ne smiju primjenjivati ni jedno pravilo na temelju kojeg bi primatelji plaćanja koji prihvaćaju kartice i druge platne instrumente koje izdaje jedan pružatelj platnih usluga u ulozi izdavatelja u okviru sustava platnih instrumenata bili dužni prihvatiti i druge platne instrumente iste marke i/ili kategorije koje izdaju drugi pružatelji platnih usluga u ulozi izdavatelja u okviru istog sustava, osim ako podliježu istoj reguliranoj međubankovnoj naknadi.”

„1.

Platni sustavi i pružatelji platnih usluga ne smiju primjenjivati niti jedno pravilo na temelju kojeg bi primatelji plaćanja koji prihvaćaju kartice i druge platne instrumente koje izdaje izdane jedan pružatelj platnih usluga u ulozi izdavatelja u okviru kartičnih sustava platnih instrumenata bili dužni prihvatiti i druge marke, platne instrumente ili proizvode iste marke i/ili kategorije koje izdaju drugi pružatelji platnih usluga u ulozi izdavatelja u okviru istog sustava, osim ako podliježu istoj reguliranoj međubankovnoj naknadi.”

Obrazloženje

Odluka da li prihvatiti karticu, kao i odluku o tome koji sustav, marku ili proizvod prihvatiti, ili koju karticu temeljem određenog sustava prihvatiti, trebala bi biti poslovna odluka trgovca. Dozvoljavajući sustavima i pružateljima usluga da primijene pravila koja prisiljavaju primatelje plaćanja da obvezno prihvaćaju kartice koje su predmet iste regulirane međubankovne naknade, čini se nepotrebno široka. Dodatne izmjene imaju za cilj pojednostaviti zahtjeve navedene u ovom stavku. Sukladno uvodnoj izjavi 29. cilj ovog stavka je ukloniti element „prihvaćanja svih proizvoda” iz pravila o „prihvaćanju svih kartica” Uvjeti za izdavatelja nisu potrebni kako bi se postigao ovaj cilj.

Izmjena 28.

Članak 10. stavak 5. (novi)

Nema teksta.

„5.

Trgovci mogu odlučiti ne prihvatiti sve kartice ili druge platne instrumente ako one pružaju nisku razinu sigurnosti i ako prihvatitelj ne jamči plaćanje odobrenih transakcija u cijelosti.”

Obrazloženje

Trgovcima bi trebalo biti dozvoljeno da ne prihvaćaju kartice s nižim sigurnosnim značajkama npr. kartice bez mikro-čipa jer plaćanje u slučajevima korištenja takvih kartica ne bi bilo zajamčeno te bi se na taj način trgovci izložili većem financijskom riziku.


(1)  Podebljano u tekstu označava gdje ESB predlaže unijeti novi tekst. Precrtano u tekstu označava gdje ESB predlaže brisati tekst.

(2)  COM (2013) 547/3.

(3)  Molimo imajte na umu da upućivanja u ovom mišljenju odražavaju sustav numeriranja stavaka u COM (2013) završna verzija 550/2.


Top