1.

U Prilogu II. dio II. i III. tablice 3. zamjenjuju se sljedećim:

2.

U Prilogu III. odjeljak 6.1. zamjenjuje se sljedećim:

„6.1.   Izravna ulaganja

Izravna ulaganja povezana su s rezidentom gospodarstva koji ima nadzor ili znatan utjecaj na upravljanje poduzećem koje je rezident drugoga gospodarstva. U skladu s međunarodnim standardima (BPM6), izravno ili neizravno vlasništvo 10 % ili više prava glasa u poduzeću koje je rezident jednoga gospodarstva od strane ulagača koji je rezident drugoga gospodarstva dokaz je takvog odnosa. Na temelju toga kriterija odnos izravnog ulaganja može postojati između više povezanih poduzeća, bez obzira na to obuhvaća li povezanost jednu ili više veza. Može se proširiti i na poduzeća kćeri poduzeća u koja se vrši izravno ulaganje, njihova poduzeća kćeri i povezana poduzeća. Kad je izravno ulaganje jednom provedeno, svi sljedeći financijski tokovi/udjeli između povezanih subjekata knjiže se kao transakcije/pozicije izravnih ulaganja.

Vlasnički kapital obuhvaća vlasnički kapital u podružnicama kao i sve udjele u podređenim društvima i povezanim društvima. Reinvestirana zarada sastoji se od protustavke dijelu dobiti izravnog ulagača koju društva kćeri ili povezana društva nisu raspodijelila u obliku dividende i dobiti podružnica koja nije doznačena izravnom ulagaču i koja je evidentirana u stavci ‚dohodak od ulaganja’ (vidjeti 3.2.3.).

Vlasnički i dužnički kapital pri izravnim ulaganjima dalje se dijele u skladu s vrstom odnosa između subjekata te u skladu sa smjerom ulaganja. Moguće je razlikovati tri vrste izravnih ulaganja:

Što se tiče vrednovanja stanja izravnih ulaganja, vlasnički udjeli koji kotiraju na burzi vrednuju se po tržišnim cijenama. Suprotno tome, u slučaju trgovačkih društava u koja se vrši izravno ulaganje koja ne kotiraju na burzi stanje vlasničkoga vlasničkih udjela vrednuje se na temelju knjigovodstvene vrijednosti, pri čemu se rabi zajednička definicija koja obuhvaća sljedeće računovodstvene stavke:

Za vlasničke vrijednosne papire društava koja ne kotiraju na burzi transakcije koje se evidentiraju u financijskom računu mogu se razlikovati od vlastitih sredstava po knjigovodstvenoj vrijednosti koja se evidentira u stanju međunarodnih ulaganja. Takve razlike evidentiraju se kao revalorizacije zbog ostalih promjena cijena.

Radi povećanja dosljednosti u vrednovanju imovine i obveza, vlasnički udjeli u trgovačkim društvima u koja se vrše izravna ulaganja čije dionice ne kotiraju na burzi, mogu se alternativno vrednovati u skladu s jednom od ostalih metoda vrednovanja navedenih u stavku 7.16. Priručnika za sastavljanje platne bilance i stanja međunarodnih ulaganja Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), BPM6, u slučaju kada se primjenjuje najmanje jedan od sljedećih slučajeva:

Ako se za vrednovanje vlasničkih udjela društva u koja se vrši izravno ulaganje rabi alternativna metoda, preporučuje se da sastavljač stanja međunarodnih ulaganja obavijesti sastavljača stanja međunarodnih ulaganja u državi protustranci o alternativnoj metodi te da surađuje s tim sastavljačem kako bi se umanjio rizik dvostranog asimetričnog evidentiranja. Ti bi se podaci trebali prenositi unutar postojećih okvira mehanizama ESSB-a, te objaviti u publikaciji ESB-a ‚Statističke metode Europske unije na području platne bilance/stanja međunarodnih ulaganja’ (dalje u tekstu ‚Vodič kroz platnu bilancu’) koji se rabi radi praćenja koncepata, definicija i metoda sastavljanja koje primjenjuju države članice europodručja (kao što je opisano u Prilogu V.).

Kao dobra praksa preporučuje se da sve države članice počnu sastavljati podatke o stanju vlasničkoga kapitala pri inozemnim izravnim ulaganjima i reinvestiranoj zaradi na temelju rezultata istraživanja o stanju inozemnih izravnih ulaganja koja se moraju prikupljati najmanje jedanput godišnje (1).